Predmet se odnosio na odbijanje Vijeća Europske unije da odobri puni pristup pravnim mišljenjima o zakonodavnim prijedlozima za uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) i o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (EUROJUST).

Tijekom istrage Ombudsmana Vijeće je pristalo otkriti dva od četiriju dokumenata, ali je i dalje odbijalo u potpunosti otkriti dva preostala dokumenta, iako je odobren djelomičan pristup.

Ombudsmanica prihvaća da je odbijanje otkrivanja pravnih mišljenja u potpunosti opravdano na temelju toga što bi se time ugrozila zaštita pravnog savjetovanja i sudskih postupaka. Stoga zaključuje predmet utvrđenjem da ne postoje nepravilnosti u postupanju, ali poziva Vijeće da preispita svoje odbijanje s obzirom na daljnji protek vremena.

Predmet se odnosio na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dvjema porukama elektroničke pošte poslanim članovima Znanstvenog vijeća Agencije s privatnog računa elektroničke pošte predsjednika Upravnog odbora Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća. Kada je Agencija odbila pristup na temelju toga što dvije poruke e-pošte nisu bile u njezinu posjedu jer su poslane s privatnog računa, podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o tom pitanju, nakon čega je predsjednik Upravnog odbora Agenciji dostavio preslike dviju e-poruka. Stoga bi Agencija mogla ocijeniti zahtjev podnositelja pritužbe za pristup e-porukama u skladu s Uredbom 1049/2001 ^[1]. Agencija je zatim podnositelju pritužbe odobrila djelomičan pristup dokumentima. Ombudsmanica je dobila potpune preslike dviju e-poruka i mogla je provjeriti jesu li redigiranja izvršena u kopijama koje su otkrivene podnositelju pritužbe bila opravdana.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na odbijanje Komisije da odobri javni pristup nacrtima izvješća o procjeni učinka o neizravnoj promjeni uporabe zemljišta povezanoj s biogorivima. Otkrivanje dokumenata odbijeno je jer bi se time ugrozio Komisijin postupak odlučivanja. Podnositelj pritužbe, skupina organizacija, smatrao je da bi mu trebalo odobriti pristup dokumentima koje je zatražio.

Ombudsmanica je istražila to pitanje. Napomenula je da su u rujnu 2015. Parlament i Vijeće donijeli Direktivu 2015/1513. Ta se direktiva temeljila na zakonodavnom prijedlogu Komisije kojem je priloženo izvješće o procjeni učinka, čiji su nacrti bili sporni u ovom slučaju. Ombudsmanica je stoga predložila da, s obzirom na te nove okolnosti, Komisija odobri javni pristup zatraženim dokumentima. Komisija se nije složila jer je tvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Međutim, pozvala je podnositelja pritužbe da podnese novi zahtjev za pristup dokumentima s obzirom na nove okolnosti. Podnositelj pritužbe kasnije je obavijestio Ombudsmana da je Komisija, nakon novog zahtjeva za pristup dokumentima, odobrila pristup dokumentima koje je zatražila. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet nalazom da daljnje istrage u vezi s pritužbom nisu opravdane. Također je istaknula da Ombudsman ima pravo zatražiti od institucije da pri odgovaranju na prijedlog rješenja Ombudsmana u predmetu o pristupu dokumentima uzme u obzir nove argumente o tome zašto bi dokument trebalo objaviti.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup obrascima za ocjenjivanje sastavljenima kako bi se ocijenili zahtjevi država članica za sufinanciranje nacionalnih sustava za obradu podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR [1]). Pritužbu je podnio zastupnik u Europskom parlamentu.

Kada je uskratila pristup traženim obrascima za evaluaciju, Komisija se oslonila na presudu Općeg suda u kojoj je prepoznata potreba za očuvanjem povjerljivosti postupaka odbora za evaluaciju u vezi s postupcima javne nabave. U tom je predmetu Sud presudio da bi otkrivanje mišljenja članova odbora za evaluaciju ugrozilo njihovu neovisnost i time ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja dotične institucije. Međutim, podnositelj pritužbe smatrao je da ta presuda nije primjenjiva na postupak evaluacije koji se odnosi na procjenu zahtjeva za financiranje koje su podnijele države članice.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da odbijanje Komisije da otkrije tražene dokumente nije opravdano. Osim toga, složila se da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje zatraženih dokumenata. Ombudsmanica je stoga preporučila Komisiji da objavi tražene dokumente (složila se, međutim, da se imena ocjenjivača mogu redigirati).

Komisija je odbila prihvatiti preporuku Europskog ombudsmana bez uvjerljivih razloga za svoje stajalište. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet nalazom o nepravilnostima u postupanju.

[1] Podaci iz evidencije podataka o putnicima (PNR) informacije su koje putnici daju tijekom rezervacije i rezervacije karata te prilikom prijave na letove, a prikupljaju ih zračni prijevoznici u vlastite komercijalne svrhe. Sadržava nekoliko različitih vrsta informacija, kao što su datumi putovanja, plan putovanja, informacije o karti, podaci za kontakt, putnička agencija preko koje je let rezerviran, korištena sredstva plaćanja, broj sjedala i informacije o prtljazi. Podaci se pohranjuju u bazama podataka zračnih prijevoznika o rezervaciji i kontroli odlazaka.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na korespondenciju podnositelja pritužbe u kontekstu financijske revizije na razini države članice. Nakon intervencije Europskog ombudsmana Komisija je odgovorila. Otkrio je dokument koji je zatražio podnositelj pritužbe, ali je redigirao neke osobne podatke (imena fizičkih osoba). Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispravno opravdala redigiranje u skladu s Uredbom 45/2001.

Predmet se odnosio na postupanje Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) u vezi sa zahtjevom podnositelja pritužbe za javni pristup „Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji” između EU-a i Kube. Tijekom istrage Europskog ombudsmana ESVD je objavio dokument. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet kako je riješen.

Predmet se odnosio na odbijanje Komisije da odobri javni pristup svojem mišljenju o nacrtu srbijanskog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i provela inspekciju predmetnog dokumenta. Ombudsmanica je ocijenila informacije u spisu i utvrdila da je odbijanje Komisije opravdano u skladu s relevantnim primjenjivim pravilima o pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001).

Stoga je Ombudsman zaključio predmet nalazom da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Međutim, nalazi Ombudsmana temelje se na tumačenju zakona kako se primjenjivao na datum na koji je Komisija donijela odluku o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe. Ništa ne sprečava Komisiju da, djelujući u javnom interesu, teži većoj transparentnosti u načinu na koji vodi pretpristupne pregovore i kako pregovori napreduju ili se konačno zaključe. Stupanje na snagu nacrta Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, privremeno zatvaranje poglavlja 23. pristupnih pregovora i eventualno pristupanje Srbije EU-u svi su trenuci u kojima je Komisija mogla ponovno procijeniti situaciju kako bi utvrdila primjenjuju li se i dalje razlozi koji opravdavaju njezino odbijanje pristupa traženom dokumentu. Ombudsmanica vjeruje da će Komisija provesti to razmatranje.

Ovaj se predmet odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri potpuni javni pristup izvješćima o evaluaciji prijedloga za projekt o Romima u Albaniji koji financira EU.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisija pravilno odbila potpuni pristup na temelju iznimke od javnog pristupa kojom se štite komercijalni interesi. Stoga je zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe, financijski novinar sa sjedištem u Londonu, zatražio je javni pristup dokumentima koji sadržavaju detaljne informacije o dvama programima kupnje vrijednosnih papira Europske središnje banke koji traju do ožujka 2017. Svrha je tih programa smanjiti stope inflacije na razine blizu 2 %. Točnije, podnositelja pritužbe zanimala je zemlja po zemlji, banka po bankama i raščlamba programa kupnje prema proizvodima, uključujući cijene plaćene za vrijednosne papire, kupljene količine i naknade plaćene brokerima.

ESB je odgovorio da, iako su agregirane informacije o programima kupnje bile dostupne na njegovim mrežnim stranicama, zatraženim detaljnim i raščlanjenim informacijama o programima kupnje nije bilo moguće odobriti pristup. ESB je tvrdio da su te informacije obuhvaćene iznimkama koje se odnose i. na zaštitu javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije i ii. na zaštitu komercijalnih interesa fizičke ili pravne osobe. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu navodeći da je ESB pogrešno odbio pristup podacima.

Na sastanku s ESB-om ombudsmanica je zatražila dodatna objašnjenja i pojašnjenja u vezi s odbijanjem ESB-a da odobri pristup. ESB je naveo da ima posebnu internu bazu podataka o programima kupnje i da, na temelju informacija iz nje, ESB sastavlja tjedna interna povjerljiva izvješća kako bi Izvršni odbor mogao pratiti izvršene kupnje i odlučivati o mogućim budućim kupnjama. ESB je Ombudsmanu dostavio i primjer tjednog internog izvješća. Izvješće je sadržavalo proračunske tablice s pojedinostima o kupnji raščlanjenima po zemljama.

Na temelju dodatnih informacija dobivenih tijekom sastanka ombudsmanica je zaključila da je odbijanje ESB-a da odobri pristup detaljnim podacima koje je zatražio podnositelj pritužbe u skladu s relevantnom sudskom praksom i da je stoga opravdano. Zaključila je da nije bilo nepravilnosti u postupanju ESB-a te je zaključila predmet.

Ta strateška istraga odnosi se na transparentnost važnog neformalnog dijela zakonodavnog postupka EU-a, odnosno na transparentnost „trijaloga”.

Dva zakonodavna tijela EU-a, Europski parlament i Vijeće Europske unije, donose zakonodavstvo na prijedlog Europske komisije. Tijekom tog postupka oba suzakonodavca, uz pomoć Komisije, često pregovaraju u takozvanim trijalozima, što su neformalni sastanci predstavnika triju uključenih institucija. Tijekom trijaloga Parlament i Vijeće pokušavaju postići dogovor o zajedničkom tekstu na temelju svojih početnih stajališta, o kojem se zatim glasuje u skladu s formalnim zakonodavnim postupkom. Trijalozi su se pokazali vrlo učinkovitima u postizanju takvih sporazuma, a većina zakonodavstva sada se donosi na taj način.

Europska unija predstavnička je demokracija u kojoj građani imaju pravo pozvati svoje predstavnike na odgovornost za političke odluke donesene u njihovo ime. Građani također imaju pravo sudjelovati u demokratskom procesu EU-a. Transparentnost trijaloga ključan je element u osiguravanju učinkovitosti tih prava i u legitimizaciji zakona koje donosi EU. Sud EU-a izjavio je da je sposobnost građana EU-a da saznaju razmatranja na kojima se temelje zakonodavne mjere preduvjet za učinkovito ostvarivanje njihovih demokratskih prava.

Iako je zakonodavni postupak EU-a općenito prilično transparentan, među ostalim u usporedbi s mnogim državama članicama, u tom je dijelu postupka izražena zabrinutost u pogledu ravnoteže između učinkovitosti postupka trijaloga i njegove transparentnosti.

U tom je kontekstu Europski ombudsman pokrenuo stratešku istragu. Ispitala je koje bi informacije i dokumente trebalo proaktivno staviti na raspolaganje javnosti i u kojem trenutku kako bi građani mogli iskoristiti svoja prava.

Transparentnost trijaloga ključan je element legitimnosti izrade zakonodavstva EU-a. Građani moraju moći nadzirati rad svojih predstavnika tijekom tog ključnog dijela zakonodavnog postupka. Građanima su potrebne i informacije o temama o kojima se raspravlja tijekom trijaloga kako bi mogli učinkovito sudjelovati u zakonodavnom postupku.

Ombudsmanica pozdravlja dosadašnji napredak u poboljšanju transparentnosti trijaloga; međutim, predlaže da tri institucije objave sljedeću dokumentaciju i informacije: datume trijaloga, početna stajališta triju institucija, opće dnevne redove trijaloga, dokumente s četiri stupca, konačne kompromisne tekstove, bilješke s trijaloga koje su objavljene, popise uključenih donositelja političkih odluka i, u mjeri u kojoj je to moguće, popis drugih dokumenata podnesenih tijekom pregovora. Sve te informacije trebale bi biti dostupne u zajedničkoj bazi podataka koja je jednostavna za uporabu i razumljiva. Iako bi se neki dokumenti mogli staviti na raspolaganje dok su pregovori u okviru trijaloga u tijeku, institucije bi mogle smatrati da je u javnom interesu osigurati proaktivan javni pristup određenim vrstama dokumenata tek nakon završetka pregovora.