Okolnosti pritužbe

1. Ova se pritužba odnosi na pristup evaluacijskim izvješćima o prijedlozima za projekt o Romima u Albaniji koji financira EU. U kolovozu 2014. podnositelj pritužbe zatražio je javni pristup tim dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001 [1].

2. Komisija je omogućila djelomičan pristup izvješćima, pri čemu je redigirala i. dio primjedbi odbora za evaluaciju i ii. osobne podatke svojih članova. Objasnila je da bi otkrivanje redigiranih dijelova naštetilo komercijalnim interesima podnositelja zahtjeva za bespovratna sredstva ili ugrozilo zaštitu privatnosti pojedinaca [2].

3. Podnositelj pritužbe podnio je Komisiji zahtjev za reviziju (poznat kao „potvrdni zahtjev”). Taj je zahtjev odbijen i na temelju toga što bi otkrivanje redigiranih informacija, osim toga, moglo ugroziti Komisijin postupak donošenja odluka [3].

4. Nezadovoljni odgovorom Komisije, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 13. studenoga 2014.

Istraga

5.  Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

1) Komisija je pogrešno odbila potpuni pristup traženim dokumentima.

2) Komisija bi trebala omogućiti potpuni pristup traženim dokumentima.  

6. Ombudsmanica je pregledala izvješća o evaluaciji koja je zatražio podnositelj pritužbe. Primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu proslijeđen je podnositelju pritužbe. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.

Navod o neopravdanom odbijanju potpunog pristupa traženim dokumentima.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

7. Podnositelj pritužbe nije osporio redigiranje osobnih podataka članova odbora za evaluaciju, nego samo Komisijino redigiranje primjedbi u izvješćima. Doveo je u pitanje Komisijine argumente prema kojima redigirani dijelovi mogu dati uvid u znanje i iskustvo tužiteljâ ili predstavljati rizik za njihov ugled. Kad je riječ o potrebi zaštite postupka donošenja odluka, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi javni pristup izvješćima o evaluaciji učinio postupak procjene transparentnijim, čime bi se postupak poboljšao, a ne ugrozio.

8. Tijekom inspekcije Europskog ombudsmana Komisija je dostavila preslike sedam izvješća o evaluaciji i internu korespondenciju između članova Komisije zaduženih za zahtjev podnositelja pritužbe. Ombudsmanica potvrđuje da su se redigirane informacije odnosile i. na imena i potpise članova odbora za evaluaciju, ii. na prosječnu ocjenu prijava i iii. na razloge zbog kojih odbor nije preporučio neuspješne prijave za daljnju evaluaciju.

Procjena Europskog ombudsmana

9. Najprije bi trebalo pojasniti da su primjedbe koje je Komisija izostavila razlozi koje je odbor za evaluaciju naveo za odbijanje određenih zahtjeva. S obzirom na cilj tih primjedbi, opravdano je da upućuju na nedostatke u zahtjevima.

10. Nakon pažljive procjene dokumenata Ombudsman može potvrditi da su redigirane informacije uglavnom sadržavale prosudbe o negativnoj vrijednosti koje je donio odbor za evaluaciju. Ombudsmanica smatra da otkrivanje takvih informacija ne bi samo potencijalno naštetilo ugledu predmetnih poduzeća, već bi i otkrilo konkurentima sve nedostatke u njihovu znanju i iskustvu i/ili metodama rada. Natjecatelji bi te informacije mogli upotrijebiti kako bi naštetili ugledu tih poduzeća i time stekli konkurentsku prednost. To bi dovelo do razumno predvidljivog, a ne samo hipotetskog rizika [4] za komercijalne interese podnositelja zahtjeva za bespovratna sredstva.

11. Treba napomenuti da se neke primjedbe odnose i na pozitivne aspekte zahtjeva. Iako te primjedbe same po sebi ne bi predstavljale rizik za ugled tužiteljâ, ne mogu se tumačiti ili razumjeti neovisno o kritičnim točkama. Djelomična objava tih primjedbi stoga ne bi imala smisla.

12. S obzirom na to ombudsmanica zaključuje da je Komisija opravdano uskratila javni pristup redigiranim primjedbama u kojima se poziva na zaštitu komercijalnih interesa podnositelja zahtjeva za bespovratna sredstva u skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001. Ta se zaštita ne primjenjuje ako „postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje”. Podnositelj pritužbe nije utvrdio nikakav prevladavajući javni interes kojim bi se opravdalo objavljivanje redigiranog sadržaja; ni Europski ombudsman nije svjestan postojanja takvog prevladavajućeg javnog interesa.

13. Budući da je Komisija svoje odbijanje javnog pristupa opravdano temeljila na toj iznimci, Ombudsman smatra da nije potrebno ispitati ni je li Komisija pogriješila primijenivši iznimku koja se odnosi na zaštitu postupka donošenja odluka na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 30. kolovoza 2016.

[1] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

[2] Komisija se pozvala na sljedeće iznimke na temelju članka 4. Uredbe 1049/2001:

1. Institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu:

(b) privatnost i integritet pojedinca, posebno u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o zaštiti osobnih podataka.

2. Institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu:

— komercijalne interese fizičke ili pravne osobe, uključujući intelektualno vlasništvo,

...

osim ako postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje.

[3] Članak 4. stavak 3. Uredbe 1049/2001: „Pristup dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je institucija zaprimila, a koji se odnosi na pitanje o kojem institucija nije donijela odluku, odbija se ako bi otkrivanje dokumenta ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes.”

[4] Predmeti C‑39/05 P i C‑52/05 P Švedska i Turco protiv Vijeća [2008.] ECR I‑4723, stavak 43.