Pozadina

1. Ovaj se predmet odnosi na zahtjev za javni pristup dokumentima koji je podnositelj pritužbe, skupina organizacija, podnio Europskoj komisiji. Podnositelj pritužbe zatražio je pristup, među ostalim dokumentima, nacrtima završnog izvješća o procjeni učinka neizravne promjene uporabe zemljišta povezane s biogorivima (ILUC)[1], njegovim prilozima te povezanoj korespondenciji i sažecima. Ti su dokumenti sastavljeni u kontekstu Komisijina prijedloga izmjena postojeće Direktive o kakvoći goriva [2] i Direktive o energiji iz obnovljivih izvora [3].

2. Komisija je odobrila pristup nekim zatraženim dokumentima i uskratila pristup nekim drugim dokumentima na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001 [4] (koji instituciji omogućuje da uskrati pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije).

3. Podnositelj pritužbe kasnije je podnio dva dodatna zahtjeva za pristup istim dokumentima koje je Komisija odbila.

4. Budući da nije bio zadovoljan odgovorom Komisije, podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu u travnju 2015. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno uskratila pristup osam zatraženih dokumenata. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi ^[5].

Uskraćivanje pristupa osam zatraženih dokumenata

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje

5. Uzimajući u obzir argumente i stajališta stranaka, Ombudsman je u prosincu 2016. Komisiji podnio prijedlog rješenja. Ombudsmanica je napomenula da su u rujnu 2015. Parlament i Vijeće donijeli Direktivu o neizravnoj prenamjeni zemljišta (Direktiva (EU) 2015/1513 [6]). Ta se direktiva temeljila na zakonodavnom prijedlogu Komisije kojem je priloženo izvješće o procjeni učinka, čiji su nacrti u ovom slučaju sporni.

6. Ombudsmanica je istaknula da je u sličnom predmetu koji je pokrenut pred Općim sudom [7], nakon donošenja revidirane Direktive (i prije nego što je Sud donio presudu), Komisija odlučila odobriti pristup nacrtima verzija izvješća o procjeni učinka pripremljenima u kontekstu Komisijina prijedloga revizije te Direktive. Ombudsmanica je smatrala da bi Komisija u ovom slučaju mogla primijeniti isti pristup. Stoga je predložila da „s obzirom na činjenicu da je Direktiva 2015/1513 sada donesena, Komisija odobri javni pristup sedam [[8]] preostalih zatraženih dokumenata.”

7. Komisija se nije složila s predloženim rješenjem. Tvrdio je da Ombudsman nije osporio da je njegova odluka o odbijanju pristupa zatraženim dokumentima bila pravno i činjenično točna u trenutku njezina donošenja. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Komisija se nije složila da bi u toj fazi trebala uzeti u obzir nove okolnosti. Međutim, naveo je da je na podnositelju pritužbe da podnese novi zahtjev za pristup dokumentima s obzirom na nove okolnosti ako to želi [9]. Stoga je pozvala podnositelja pritužbe da to učini.

8. U srpnju 2017. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da mu je Komisija, nakon novog zahtjeva za pristup dokumentima, dostavila preostalih sedam zatraženih dokumenata. Podnositelj pritužbe izrazio je zahvalnost Ombudsmanu, ali je izjavio da bi se predmet sada mogao zaključiti.

Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja

9. Ombudsmanica se tom prilikom ponovno koristi kako bi naglasila da njezini postupci nisu analogni sudskim postupcima, pri čemu bi jedino pitanje koje se razmatra (u slučaju pristupa dokumentima) bilo je li izvorna odluka institucije o odbijanju pristupa valjana. S druge strane, Ombudsman ima potpuno pravo zatražiti od institucije da pri odgovaranju na prijedlog rješenja Ombudsmana uzme u obzir i nove argumente o tome zašto bi dokument trebalo objaviti. To može uključivati argumente koji se odnose na nove okolnosti koje dovode do neprimjenjivosti prethodno primjenjive iznimke na objavu [10]. To ne bi trebalo podrazumijevati bilo kakvu kritiku prvotne odluke.

10. Konstruktivniji pristup, uzimajući u obzir protek vremena i promijenjene okolnosti, umjesto birokratskog i legalističkog pristupa, koji zahtijeva novi zahtjev u jednakom smislu kao i onaj koji je već podnesen, bolje bi služio građanima. Komisija bi time pokazala višu razinu osviještenosti građana i njihovu prilagođenost građanima, u skladu s načelima dobre uprave.

11. S obzirom na činjenicu da je Komisija sada objavila tražene dokumente i da je podnositelj pritužbe zatražio od Ombudsmana da zatvori predmet, daljnje istrage pritužbe nisu opravdane.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Daljnje istrage u vezi s pritužbom nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 4. listopada 2017.

[1] Proizvodnja biogoriva obično se odvija na poljoprivrednim zemljištima koja su se prethodno upotrebljavala u druge poljoprivredne svrhe, kao što je uzgoj hrane ili hrane za životinje. Budući da je ta poljoprivredna proizvodnja i dalje potrebna, može se djelomično premjestiti na područja koja prethodno nisu bila pod usjevima, kao što su travnjaci i šume. Taj je proces poznat kao neizravna prenamjena zemljišta. Neizravna prenamjena zemljišta mogla bi dovesti do negiranja ušteda stakleničkih plinova koje proizlaze iz povećanih biogoriva jer travnjaci i šume obično apsorbiraju visoke razine CO2. Prenamjenom tih vrsta zemljišta u zemljište pod usjevima mogu se povećati razine CO2 u atmosferi.

[2] Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ, SL 1998., L 350, str. 58.

[3] Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju

o uporabi energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva

2001/77/EZ i 2003/30/EZ, SL 2009., L 140, str. 16.

[4] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL 2001., L 145, str. 43.

[5] Dodatne informacije o pozadini pritužbe, argumentima stranaka i istrazi Europskog ombudsmana potražite u cjelovitom tekstu prijedloga Europskog ombudsmana za rješenje,

 dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/cases/solution.faces/en/84306/html.bookmark

[6] Direktiva (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, SL 2015., L 239, str. 1.

[7] Vidjeti rješenje Općeg suda od 3. rujna 2015., Philip Morris Benelux protiv Komisije, T-520/13, ECLI:EU:T:2015:702.

[8] Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da jedan od zatraženih dokumenata (razmjena e-poštom) više ne postoji jer nije arhiviran. Ispričava se na svojoj pogrešci.

[9] Komisija se pozvala na presudu Suda od 26. siječnja 2010. u predmetu C-362/08 P, Internationaler Hilfsfonds protiv Komisije, ECLI:EU:C:2010:40. Sud je u točki 57. utvrdio sljedeće: „osoba može podnijeti novi zahtjev za pristup dokumentima kojima joj je prethodno uskraćen pristup. Takav zahtjev zahtijeva od dotične institucije da ispita je li ranije odbijanje pristupa i dalje opravdano s obzirom na promjenu pravne ili činjenične situacije do koje je došlo u međuvremenu.”

[10] Treba imati na umu da kada Ombudsman podnese prijedlog rješenja, to ne znači nužno da je zauzeo preliminarno stajalište da ponašanje dotične institucije predstavlja nepravilnosti u postupanju. Prijedlog rješenja trebalo bi smatrati prilikom da dotična institucija riješi sporno pitanje, a da Europski ombudsman ne zauzme stajalište o tome je li došlo do nepravilnosti u postupanju.