Predmet se odnosio na odbijanje Vijeća Europske unije da odobri puni pristup pravnim mišljenjima o zakonodavnim prijedlozima za uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) i o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (EUROJUST).

Tijekom istrage Ombudsmana Vijeće je pristalo otkriti dva od četiriju dokumenata, ali je i dalje odbijalo u potpunosti otkriti dva preostala dokumenta, iako je odobren djelomičan pristup.

Ombudsmanica prihvaća da je odbijanje otkrivanja pravnih mišljenja u potpunosti opravdano na temelju toga što bi se time ugrozila zaštita pravnog savjetovanja i sudskih postupaka. Stoga zaključuje predmet utvrđenjem da ne postoje nepravilnosti u postupanju, ali poziva Vijeće da preispita svoje odbijanje s obzirom na daljnji protek vremena.

Predmet se odnosio na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dvjema porukama elektroničke pošte poslanim članovima Znanstvenog vijeća Agencije s privatnog računa elektroničke pošte predsjednika Upravnog odbora Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća. Kada je Agencija odbila pristup na temelju toga što dvije poruke e-pošte nisu bile u njezinu posjedu jer su poslane s privatnog računa, podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o tom pitanju, nakon čega je predsjednik Upravnog odbora Agenciji dostavio preslike dviju e-poruka. Stoga bi Agencija mogla ocijeniti zahtjev podnositelja pritužbe za pristup e-porukama u skladu s Uredbom 1049/2001 ^[1]. Agencija je zatim podnositelju pritužbe odobrila djelomičan pristup dokumentima. Ombudsmanica je dobila potpune preslike dviju e-poruka i mogla je provjeriti jesu li redigiranja izvršena u kopijama koje su otkrivene podnositelju pritužbe bila opravdana.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na odbijanje Komisije da odobri javni pristup nacrtima izvješća o procjeni učinka o neizravnoj promjeni uporabe zemljišta povezanoj s biogorivima. Otkrivanje dokumenata odbijeno je jer bi se time ugrozio Komisijin postupak odlučivanja. Podnositelj pritužbe, skupina organizacija, smatrao je da bi mu trebalo odobriti pristup dokumentima koje je zatražio.

Ombudsmanica je istražila to pitanje. Napomenula je da su u rujnu 2015. Parlament i Vijeće donijeli Direktivu 2015/1513. Ta se direktiva temeljila na zakonodavnom prijedlogu Komisije kojem je priloženo izvješće o procjeni učinka, čiji su nacrti bili sporni u ovom slučaju. Ombudsmanica je stoga predložila da, s obzirom na te nove okolnosti, Komisija odobri javni pristup zatraženim dokumentima. Komisija se nije složila jer je tvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Međutim, pozvala je podnositelja pritužbe da podnese novi zahtjev za pristup dokumentima s obzirom na nove okolnosti. Podnositelj pritužbe kasnije je obavijestio Ombudsmana da je Komisija, nakon novog zahtjeva za pristup dokumentima, odobrila pristup dokumentima koje je zatražila. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet nalazom da daljnje istrage u vezi s pritužbom nisu opravdane. Također je istaknula da Ombudsman ima pravo zatražiti od institucije da pri odgovaranju na prijedlog rješenja Ombudsmana u predmetu o pristupu dokumentima uzme u obzir nove argumente o tome zašto bi dokument trebalo objaviti.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup obrascima za ocjenjivanje sastavljenima kako bi se ocijenili zahtjevi država članica za sufinanciranje nacionalnih sustava za obradu podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR [1]). Pritužbu je podnio zastupnik u Europskom parlamentu.

Kada je uskratila pristup traženim obrascima za evaluaciju, Komisija se oslonila na presudu Općeg suda u kojoj je prepoznata potreba za očuvanjem povjerljivosti postupaka odbora za evaluaciju u vezi s postupcima javne nabave. U tom je predmetu Sud presudio da bi otkrivanje mišljenja članova odbora za evaluaciju ugrozilo njihovu neovisnost i time ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja dotične institucije. Međutim, podnositelj pritužbe smatrao je da ta presuda nije primjenjiva na postupak evaluacije koji se odnosi na procjenu zahtjeva za financiranje koje su podnijele države članice.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da odbijanje Komisije da otkrije tražene dokumente nije opravdano. Osim toga, složila se da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje zatraženih dokumenata. Ombudsmanica je stoga preporučila Komisiji da objavi tražene dokumente (složila se, međutim, da se imena ocjenjivača mogu redigirati).

Komisija je odbila prihvatiti preporuku Europskog ombudsmana bez uvjerljivih razloga za svoje stajalište. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet nalazom o nepravilnostima u postupanju.

[1] Podaci iz evidencije podataka o putnicima (PNR) informacije su koje putnici daju tijekom rezervacije i rezervacije karata te prilikom prijave na letove, a prikupljaju ih zračni prijevoznici u vlastite komercijalne svrhe. Sadržava nekoliko različitih vrsta informacija, kao što su datumi putovanja, plan putovanja, informacije o karti, podaci za kontakt, putnička agencija preko koje je let rezerviran, korištena sredstva plaćanja, broj sjedala i informacije o prtljazi. Podaci se pohranjuju u bazama podataka zračnih prijevoznika o rezervaciji i kontroli odlazaka.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na korespondenciju podnositelja pritužbe u kontekstu financijske revizije na razini države članice. Nakon intervencije Europskog ombudsmana Komisija je odgovorila. Otkrio je dokument koji je zatražio podnositelj pritužbe, ali je redigirao neke osobne podatke (imena fizičkih osoba). Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispravno opravdala redigiranje u skladu s Uredbom 45/2001.

Predmet se odnosio na obradu zahtjeva za informacije o tome kako dobiti verziju baze podataka sudske prakse koju može preuzeti Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo („EUIPO”). Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od EUIPO-a da bolje objasni razloge zbog kojih nije mogao postupiti u skladu sa zahtjevom. Objašnjenje EUIPO-a bilo je točno i razumno. Stoga je predmet zaključen utvrđenjem o nepostojanju nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na Komisijino odbijanje da objavi imena osoblja koje je radilo na Komisijinoj istrazi o državnim potporama. Tijekom istrage ombudsmanica je dobila stajališta Komisije, podnositelja pritužbe i Europskog nadzornika za zaštitu podataka.

Pitanje je li odbijanje otkrivanja imena bilo u pravu ovisilo je o članku 8. Uredbe 45/2001 o zaštiti podataka. U skladu s tom odredbom, osoba koja traži otkrivanje mora prvo dokazati nužnost otkrivanja imena toj osobi. Ako je taj kriterij ispunjen, tijelo javne vlasti ipak mora utvrditi bi li otkrivanje njihovih imena utjecalo na legitimne interese članova osoblja i, u slučaju potvrdnog odgovora, jesu li ti legitimni interesi bili važniji od nužnosti koju je istaknula osoba koja traži otkrivanje imena.  

Iako je smatrao da Komisija ne bi trebala restriktivno primjenjivati članak 8. kada je riječ o imenima osoblja, Ombudsman je utvrdio da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije kada je odbila otkriti imena članova osoblja o kojima je riječ.

Pritužba koju je podnijela nevladina organizacija Access Info Europe odnosi se na navodno nezakonito odbijanje Europske komisije da odobri potpuni javni pristup evaluacijskim dokumentima koji se odnose na postupak javne nabave za „Rehabilitaciju i proširenje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda Subotice” (Srbija). Otkrivanje dokumenata odbijeno je na temelju članka 4. stavka 1. točke (b) (zaštita osobnih podataka), članka 4. stavka 2. (zaštita komercijalnih interesa) i članka 4. stavka 3. (zaštita postupka odlučivanja) Uredbe 1049/2001. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi mu trebalo odobriti puni pristup evaluacijskim dokumentima.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.  Međutim, predlaže da bi Komisija prije njihova imenovanja trebala sustavno dobivati suglasnost članova odbora za evaluaciju u postupcima javne nabave za otkrivanje njihovih imena. Objava njihovih imena na kraju postupka evaluacije trebala bi se smatrati uvjetom za imenovanje u takav odbor.

The case concerned the Commission’s failure to reply to the complainant’s letter concerning alleged illegalities committed by national courts in Estonia. In that letter, the complainant also criticised the Commission for not taking any action. The Commission explained that it has no competence to intervene in the matter. The Ombudsman inquired into the issue and found that the Commission’s explanations were correct, helpful and in line with its statutory powers. The case was thus closed as settled.

Predmet se odnosio na postupanje Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) u vezi sa zahtjevom podnositelja pritužbe za javni pristup „Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji” između EU-a i Kube. Tijekom istrage Europskog ombudsmana ESVD je objavio dokument. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet kako je riješen.