Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo („EUIPO”) informacije o tome kako dobiti verziju svoje baze podataka e-Search Case Law (baza podataka) koja se može preuzeti. Glavna je djelatnost EUIPO-a, koji se financira sredstvima korisnika, registracija žigova i dizajna. Sporna baza podataka sadržava odluke koje je donio EUIPO, kao i presude sudova Unije i nacionalnih sudova. Baza podataka sadrži stotine tisuća dokumenata. Baza podataka dostupna je javnosti na internetskim stranicama EUIPO-a. Međutim, podnositelj pritužbe želio je dobiti verziju baze podataka koja se može preuzeti. Tvrdio je da se Direktivom o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora [1] („Direktiva PSI”) od javnih tijela zahtijeva da odobre takve zahtjeve.

2. EUIPO je obavijestio podnositelja pritužbe da ne pruža tu uslugu za svoju sudsku praksu o e-pretraživanju, ali da je moguće preuzeti bazu podataka o žigovima EU-a (žig EU-a).

3. Budući da nije bio zadovoljan tim odgovorom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istraga

4. Podnositelj pritužbe iznio je dvije tvrdnje: i. EUIPO je pogrešno odbio podnositelju pritužbe dostaviti verziju svoje baze podataka koja se može preuzeti i ii. EUIPO-ov odgovor nije sadržavao informacije o dostupnim pravnim sredstvima. 

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu o objema optužbama.

6. Tijekom istrage ombudsmanica je zaprimila odgovor EUIPO-a na pritužbu, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.  

Navod o pogrešnom odbijanju da se podnositelju pritužbe dostavi verzija baze podataka koja se može preuzeti

Argumenti podnositelja pritužbe i EUIPO-a

7. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi Direktiva PSI obvezala javna tijela u državama članicama da odobre zahtjev kao što je njegov. Stoga bi institucije i tijela EU-a također trebali odobriti takav zahtjev. Nadalje, podnositelj pritužbe smatrao je da će njegov zahtjev biti odobren na temelju Odluke Komisije 2011/833/EU [2] o ponovnoj uporabi njegovih dokumenata. Budući da EUIPO nadzire Europska komisija (i Europski parlament), trebao bi prihvatiti zahtjev. Podnositelj pritužbe smatrao je i da bi zahtjev trebalo odobriti u skladu s pravilima EUIPO-a o javnom pristupu dokumentima.

8. Prema EUIPO-ovu mišljenju, pravni tekstovi na koje se poziva podnositelj pritužbe nisu mu nametnuli obvezu da prihvati zahtjev. Konkretno, baza podataka ne postoji na način koji se može lako preuzeti. EUIPO je dodao da istražuje i ocjenjuje moguća tehnička rješenja kako bi u budućnosti mogao pružiti verziju baze podataka koja se može preuzeti.

Procjena Europskog ombudsmana

9. Ombudsmanica ističe, kao prvo, da je predmetna baza podataka dostupna javnosti na EUIPO-ovoj internetskoj stranici. Člankom 87. točkom (b) podtočkom 2. Uredbe o žigu Europske unije predviđa se da EUIPO može omogućiti internetski pristup presudama nacionalnih sudova i sudova Unije povezanima s njegovim zadaćama kako bi se podigla javna svijest o pitanjima intelektualnog vlasništva i promicala konvergencija praksi. U skladu s duhom te odredbe, EUIPO je stvorio i stavio na raspolaganje javnosti predmetnu bazu podataka čiji sadržaj znatno premašuje ono što se njome predviđa. Pristup bazi podataka je neograničen, a rezultati mogu biti dohvaćeni i preuzeti od strane javnosti u .pdf ili .doc formatima. Alat za pretraživanje je jednostavan za korištenje i omogućuje naprednije pretraživanje ako je potrebno.

10. Kao drugo, Ombudsman ističe da EUIPO istražuje i ocjenjuje moguća tehnička rješenja kako bi u budućnosti mogao pružiti verziju baze podataka koja se može preuzeti. Ombudsman pohvaljuje EUIPO za taj napor. Ombudsmanica nema razloga sumnjati da baza podataka trenutačno ne postoji u formatu koji se može preuzeti.

11. U tom kontekstu Ombudsman smatra da je odgovor EUIPO-a podnositelju pritužbe primjeren i razuman.

Navod o neobavješćivanju podnositelja pritužbe o dostupnim pravnim lijekovima

Argumenti podnositelja pritužbe i institucije

12. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga EUIPO nije obavijestio o dostupnim pravnim lijekovima u odgovoru na njegov prvotni zahtjev za preuzimanje baze podataka.

Procjena Europskog ombudsmana

13. Zahtjev EUIPO-u formuliran je kao zahtjev za informacije, a ne kao zahtjev za pristup dokumentima. Trenutačno nije uobičajeno da se odgovorom na zahtjev za informacije obavješćuje o mogućim pravnim lijekovima. Stoga se čini razumljivim da EUIPO nije pružio informacije o pravnim sredstvima.

14. Iz toga slijedi da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Zaključci

Na temelju istrage o toj pritužbi predmet je zaključen sljedećim zaključkom [3]:

EUIPO nije počinio nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i EUIPO bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 11. siječnja 2017.

[1] Direktiva 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, kako je revidirana Direktivom 2013/37/EU,
SL L 345, 31.12.2003., str. 90.

[2] Odluka Komisije 2011/833/EU od 12. prosinca 2011. o ponovnoj uporabi dokumenata Komisije

SL L 330, 14.12.2011., str. 39.–42.

[3] Informacije o postupku preispitivanja dostupne su na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu/en/resources/otherdocument.faces/en/70669/html.bookmark