FOR PREVIEWING & TESTING PURPOSES ONLY.
This notification will disappear once the page will be published.
This link is available for less than 30 minutes.
  • Easy to read
  • Text size

You have a complaint against an EU institution or body?

Current language: 
  • Hrvatski
Source language: 
Available languages: 
The translation of this page has been generated by machine translation.
Machine translations can contain errors potentially reducing clarity and accuracy; the Ombudsman accepts no liability for any discrepancies. For the most reliable information and legal certainty, please refer to the source version in English linked above.
For more information please consult our language and translation policy.

Održavanje neovisnosti institucija pučkog pravobranitelja

Uvodni govor europske pučke pravobraniteljice Terese Anjinho na okruglom stolu o institucijama pučkog pravobranitelja koje su ugrožene tijekom regionalne konferencije u Nikoziji (Cipar)

Dragi kolege, dragi prijatelji,

Bilo je doista inspirativno slušati rasprave na ovoj konferenciji i drago mi je što vam se mogu pridružiti u tim važnim promišljanjima.

Susrećemo se u vrijeme kada geopolitički preokreti, gospodarski pritisak i digitalne promjene mijenjaju naša društva i prisiljavaju one koji vladaju da se brzo prilagode.

U tom sam duhu brzo prilagodio i svoje primjedbe, od kojih su neke bile vrlo kasno sinoć. Dakle, ako u nekom trenutku stanem, to nije za dramatičan učinak – jednostavno pokušavam dešifrirati vlastiti rukopis.

Ta nas vremena više nego ikad podsjećaju na to zašto je naša uloga važna, a to je očuvanje demokracije i poštovanje prava građana.

Svi dijelimo jednostavno uvjerenje: javna vlast mora se izvršavati pošteno, transparentno i u službi naroda. Ali također znamo da tom uvjerenju možemo dati stvarno značenje samo ako smo potpuno neovisni.

Stoga danas želim razmotriti tri stvari: kako se naša neovisnost može ugroziti, kako je možemo očuvati i kako možemo surađivati – u svim našim mrežama, uključujući Europsku mrežu pučkih pravobranitelja koju imam privilegiju koordinirati – kako bi naš zajednički glas ostao snažan i jasan.

Započet ću s time zašto je neovisnost toliko važna.

To je ono što daje vjerodostojnost našem radu i potiče ljude da nam vjeruju. Njime se osigurava da naši zaključci slijede dokaze, zakon i načela dobre uprave, a ne preferencije onih koje nadziremo.

Budući da smo ključan dio sustava provjere i ravnoteže zdrave demokracije, naša neovisnost nije samo institucionalno pitanje. To je ključno za samu demokraciju.

Koliko je ta neovisnost sigurna u praksi? Neovisnost se može ugroziti na mnogo načina, a ne uvijek izravnim političkim uplitanjem.

Ponekad je pritisak financijski ili operativni. Kako zadržati neovisnost ako je ured u velikoj mjeri nedovoljno financiran? Kako osoba ispunjava prošireni mandat bez potrebnog osoblja i stručnog znanja? Kako osigurati kontinuitet u slučaju kašnjenja u imenovanju nasljednika?

U izvješćima Europske komisije o vladavini prava dokumentiraju se neki od tih pritisaka unutar EU-a: smanjenje proračuna, odbijanje obrazloženih zahtjeva za dodatna sredstva, širi mandati bez odgovarajućih sredstava i kašnjenja u imenovanju novih pučkih pravobranitelja nakon isteka mandata – i znam da ih mnogi od vas, daleko izvan EU-a, previše dobro priznaju.

U drugim je slučajevima tlak izravniji. Neki su kolege pod pritiskom zbog zalaganja za ljudska prava. Druge se suočavaju s vladama koje ne žele prihvatiti nadzor ili preporuke kojima se dovode u pitanje ustaljene prakse.

I postoji još jedna dimenzija koju ne smijemo zanemariti: kako se percipira naša neovisnost. Moramo ostati nepristrani, čak i ako prirodno suosjećamo s podnositeljima pritužbi. Moramo potaknuti pozitivne promjene bez da nas se doživljava kao političke aktere ili aktiviste. I moramo biti spremni braniti legitimnost našeg rada kada se on javno dovodi u pitanje.

Ti pritisci mogu poprimiti različite oblike, ovisno o našim nacionalnim okolnostima i institucijskim aranžmanima. Međutim, otkrivaju zajedničku ranjivost, a time i zajednički uzrok.

Dakle, što možemo učiniti?

Za početak su nam potrebne snažne institucionalne zaštitne mjere: jasna pravna jamstva, transparentni postupci imenovanja, sigurni mandati, odgovarajući i predvidljivi resursi te ovlasti potrebne za učinkovito obavljanje našeg posla.

Međutim, pravna jamstva sama po sebi nisu dovoljna.

Neovisnost je također nešto što gradimo i demonstriramo svaki dan, kroz kvalitetu i vjerodostojnost našeg rada.

To od nas zahtijeva da budemo strogi u našim istragama, dosljedni u našem obrazloženju, transparentni u našim postupcima i pošteni u našim odnosima s javnim tijelima. To od nas zahtijeva da jasno objasnimo svoje nalaze, uključujući kada su teški ili nepopularni.

Također moramo biti odgovorni. Neovisnost ne znači biti izvan kontrole. Naprotiv, otvorenost prema našim metodama, odlukama i rezultatima jača našu legitimnost.

Međutim, želim naglasiti još jednu točku: nijedan pučki pravobranitelj ne bi trebao sam braniti svoju neovisnost. Regionalno putem AOM-a, globalno putem IOI-ja, diljem EU-a putem ENO-a. Svaka od naših mreža nosi svoju povijest, svoju geografiju i vlastite snage. Nijedan od njih nije zamjena za druge; zajedno tvore mrežu solidarnosti koju nijedna institucija ne bi mogla sama tkati.

Pozdravljam odluku da se suradnja i solidarnost među našim institucijama stave na dnevni red ove konferencije i zahvaljujem AOM-u, koji je ujedno i naš domaćin, na vjernom utjelovljenju tog duha diljem Sredozemlja. Regija u kojoj se susreću mnogi naši izazovi.

Dopustite mi da govorim o mreži koju poznajem iznutra. To ne činim kako bih ga zadržao kao uzor, već kako bih podijelio jedno iskustvo među mnogima – u nadi da će odjeknuti s vašim i da će vaše obogatiti naše.

Kao koordinatorica Europske mreže pučkih pravobranitelja, na koju sam iznimno ponosna, dopustite mi da odam počast onome što smo izgradili u posljednja tri desetljeća.

Prije nekoliko tjedana, zahvaljujući doprinosima ureda Europske mreže pučkih pravobranitelja diljem EU-a, objavili smo izvješće kojim se obilježava naša 30. obljetnica.

To pokazuje da je, unatoč našim različitim veličinama i mandatima, pravo EU-a zajednička nit koja nas obvezuje.

Izgradili smo zajednicu stručnosti, iskustva i zajedničkih vrijednosti. U okviru Europske mreže pučkih pravobranitelja vjerujem da bismo sada trebali bolje iskoristiti ovu zajednicu. Vidim, barem, tri načina da to učinim i sumnjam da mnogi od vas, čak i u drugim mrežama, postavljaju ista pitanja.

Prvo, Europska mreža pučkih pravobranitelja trebala bi postati snažniji forum za zaštitu institucionalne neovisnosti.

Nadovezujući se na naše razmjene na konferenciji Europske mreže pučkih pravobranitelja u Bruxellesu prošlog studenoga, mogli bismo razviti sustavniji pristup uzajamnoj potpori: rani dijalog kada je jedna od naših institucija pod pritiskom; prostor za razmjenu iskustava, utvrđivanje novih prijetnji i raspravu o tome kako najbolje odgovoriti; te razmjene o postupcima imenovanja, proračunskim aranžmanima, pravnim zaštitnim mjerama i praktičnim izazovima neopravdanog uplitanja.

I, prema potrebi, mogli bismo ponuditi kolektivnu potporu kada je neovisnost institucije članice dovedena u pitanje – putem izjava, dijaloga s relevantnim europskim tijelima ili drugih oblika solidarnosti.

Želio bih da mislimo o ENO-u kao o vrsti sustava ranog upozoravanja i uzajamne potpore.

Drugo, ENO bismo mogli sustavnije upotrebljavati i za praktičnu suradnju.

Već ostvarujemo rezultate.

Ove smo godine pokrenuli dvije nove zajedničke istrage. Jedan se odnosio na sustav EU-a za uzbunjivanje u području sigurnosti hrane, a drugi, pod vodstvom slovenskog pučkog pravobranitelja, na zakonodavstvo EU-a o klimi.

Međutim, postoji veći potencijal za istraživanje: razmjena istražnih metoda, stručnog znanja i osposobljavanja; razvoj razmjena među našim osobljem; te utvrđivanje pitanja u kojima bi se koordiniranim radom mogli ostvariti veći rezultati nego pojedinačnim djelovanjem.

Time se također jača neovisnost. Što više stručnog znanja dijelimo, to su naše institucije jače i bolje smo opremljeni za nadzor uprava koje djeluju preko granica.

Treće, trebali bismo razviti snažniji kolektivni glas.

Postoje europske i međunarodne institucije koje imaju važnu ulogu u zaštiti neovisnosti institucija pučkog pravobranitelja, uključujući Venecijansku komisiju.

Trebali bismo bolje iskoristiti te odnose i nastupati jedinstveno kada su u pitanju zajednička načela, također u dogovoru s IOI-jem ili, prema potrebi, AOM-om.

Europska mreža pučkih pravobranitelja također može povećati vidljivost izazova s kojima se suočavaju pojedini članovi i članice te ih uključiti u europsku raspravu o demokraciji i vladavini prava.

To ne znači da svi trebamo govoriti na potpuno isti način. Naša snaga leži upravo u našoj raznolikosti. Međutim, kad je riječ o temeljnoj važnosti neovisnosti, trebali bismo moći biti ujedinjeni.

Jasno rečeno, vrijeme je da razmišljamo o našim mrežama više strateški : zajednica koja može ojačati svaku od naših institucija, pojačati naš utjecaj i ponuditi zaštitni štit svakom uredu u poteškoćama.

Ništa od toga ne pripada samo jednoj mreži. Pritisci s kojima se suočavamo ne poznaju granice niti našu solidarnost. Srdačno bih pozdravio tješnju razmjenu između ENO-a, AOM-a i naših partnera izvan Europe kako bismo učili jedni od drugih, a ne paralelno.

Neka to bude poziv na okupljanje – za svaku od ovdje zastupljenih mreža i za sve nas koji dijelimo taj poziv.

Rekao sam prije da su pučki pravobranitelji optimisti u srcu. Inače ne bismo mogli raditi svoj posao. Vjerujemo u društvo u kojem ljudi mogu očekivati pravedno izvršavanje moći, ozbiljno shvaćanje njihovih pritužbi i pozivanje institucija na odgovornost.

Naša neovisnost služi tom uvjerenju. Kad ga ojačamo, jačamo vjerodostojnost demokratskih institucija. Kad surađujemo preko granica i podupiremo jedni druge, zaštitu prava činimo dosljednijom i učinkovitijom.

Trebamo jedni druge više nego ikad prije kako bismo ojačali svoju ulogu u obrani demokratskog upravljanja, zaštitili neovisnost koja nam omogućuje rad i iskoristili snagu naše kolektivne otpornosti, ovdje na Sredozemlju, u cijeloj Europi i izvan nje.

Na Cipru se nalaze stabla maslina koja su stoljećima stajala kroz sušu, oluje i promjene vremena. Duboki korijeni, snaga pacijenta i simbol mira: prikladan opis onoga što bi institucija ombudsmana trebala biti.

Hvala ti.

What did you think of this automatic translation? Give us your opinion!