Predmet se odnosio na odluku Europske komisije o povratu iznosa isplaćenih u obliku bespovratnih sredstava u okviru različitih projekata koje financira EU. Odluka je donesena nakon revizija koje je proveo revizor u ime Komisije. Podnositelj pritužbe nije se složio s nalazima revizije. Među ostalim, podnositelj pritužbe želio je da revizije pregleda nacionalna revizorska komora u njegovoj državi članici. Komisija to nije smatrala potrebnim.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Povod za ovaj predmet bila je činjenica da Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj nije odgovorilo na zahtjev za informacije podnesen na Facebooku i da je podnositelj pritužbe blokiran na internetskoj stranici Predstavništva na Facebooku. Podnositelj pritužbe postavio je pitanje je li voditelj Predstavništva u Hrvatskoj bio član Komunističke partije Jugoslavije.

Budući da je Komisija u međuvremenu deblokirala pristup svojoj stranici na Facebooku i odgovorila na upit, Ombudsman smatra da je Komisija riješila te aspekte predmeta. Nadalje, Ombudsman smatra da Komisija nije počinila nepravilnosti time što nije objavila zatražene informacije zbog toga što je riječ o zaštiti osobnih podataka.

Ipak, Ombudsman daje prijedlog za poboljšanje u pogledu potrebe pružanja odgovora građanima koji komuniciraju s Komisijom preko društvenih mreža. Komisija bi trebala uzeti u obzir činjenicu da pravo na odgovor, koje je zajamčeno Poveljom EU-a o temeljnim pravima i načelima dobrog upravljanja, kako je predviđeno u Europskom kodeksu o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, vrijedi i za komunikaciju preko društvenih mreža, te da je podložno samo ograničenjima koja su opravdana na temelju načela proporcionalnosti. Komisija bi to trebala uzeti u obzir pri revidiranju svog Vodiča za pružatelje informacija i u bilo kojim drugim povezanim djelovanjima.

Predmet se odnosio na postupak odabira za radno mjesto u Delegaciji EU-a u Albaniji. Podnositeljica pritužbe bila je nesretna jer nije bila u užem izboru za to radno mjesto jer je smatrala da ispunjava sve potrebne kriterije. Zatražila je informacije o svojem zahtjevu i razlozima zbog kojih nije ušla u uži izbor. Delegacija nije pravodobno odgovorila na njezin zahtjev.

Ombudsmanica se raspitivala o tom pitanju. Delegacija je tijekom istrage odgovorila na pritužbu i time riješila taj aspekt pritužbe. Kad je riječ o odluci da se podnositelja pritužbe ne uvrsti u uži izbor, ombudsmanica je smatrala da je obrazloženje odluke delegacije razumno te je zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica je predložila da Europska služba za vanjsko djelovanje delegacijama pruži smjernice o potrebi obavješćivanja kandidata u slučaju kašnjenja u natječajima za odabir. Ombudsmanica je predložila i da Europska služba za vanjsko djelovanje u „Vodič delegacija EU-a za lokalne djelatnike” uključi detaljnije zahtjeve u pogledu vrste informacija koje treba uključiti u popis / tablicu u Excelu koju sastavljaju odbori za odabir.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na korespondenciju podnositelja pritužbe u kontekstu financijske revizije na razini države članice. Nakon intervencije Europskog ombudsmana Komisija je odgovorila. Otkrio je dokument koji je zatražio podnositelj pritužbe, ali je redigirao neke osobne podatke (imena fizičkih osoba). Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispravno opravdala redigiranje u skladu s Uredbom 45/2001.

Predmet se odnosio na obradu zahtjeva za informacije o tome kako dobiti verziju baze podataka sudske prakse koju može preuzeti Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo („EUIPO”). Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od EUIPO-a da bolje objasni razloge zbog kojih nije mogao postupiti u skladu sa zahtjevom. Objašnjenje EUIPO-a bilo je točno i razumno. Stoga je predmet zaključen utvrđenjem o nepostojanju nepravilnosti u postupanju.

Bivši stažist u Vijeću Europske unije žalio se da naknada koju institucije EU-a isplaćuju svojim stažistima nije primjerena jer je niža od minimalne plaće i stoga stažistima ne jamči pristojan životni standard.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o tom pitanju. Utvrdila je da je Vijeće dovoljno detaljno objasnilo kako se određuje iznos naknade za stažiranje. Ombudsmanica je utvrdila da je odluka o isplati naknade u iznosu od 25 % plaće dužnosnika u razredu AD5.1 bila razumna. Vijeće je tu odluku donijelo u okviru diskrecijskog prava, na temelju svojih administrativnih potreba i raspoloživog proračuna.

Ombudsmanica je napomenula da Vijeće razlikuje pripravništvo od zaposlenja. Stoga stažist prima naknadu, a ne plaću, jer prava i obveze stažista nisu usporedivi s pravima i obvezama člana osoblja. Ombudsmanica je smatrala da je objašnjenje Vijeća razumno.

Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da praksa Vijeća ne predstavlja nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na propust Europske središnje banke (ESB) da na odgovarajući način odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za informacije o nadležnosti ESB-a da osigura provedbu financijskih propisa i zakonodavstva o zaštiti potrošača u državama članicama. Ombudsmanica je od ESB-a zatražila da podnositelju pritužbe dostavi detaljan odgovor o svojoj nadzornoj ulozi u odnosu na nacionalne središnje banke, ali i o ulozi jedinstvenog nadzornog mehanizma u nadzoru privatnih subjekata. ESB je odgovorio na jasan i sveobuhvatan način. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.

Predmet se odnosio na istraživački projekt o procjeni rizika od GMO-a koji financira EU (poznat kao GRACE). Podnositelj pritužbe, istraživački institut sa sjedištem u Njemačkoj, tvrdio je da je niz znanstvenika uključenih u projekt GRACE bio u sukobu interesa zbog svojih navodnih odnosa s biotehnološkom industrijom. Tvrdila je da Europska komisija nije odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu znanstvene pouzdanosti rezultata projekta i neovisnosti povezane znanstvene publikacije. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Komisija nije osigurala objektivnost i neovisnost projekta, posebno potpunu transparentnost u pogledu stručnjaka uključenih u njegov odabir.

Ombudsmanica je istražila slučaj. Složila se s Komisijom da se ona ne bi trebala miješati u znanstveno tumačenje ili postupak objavljivanja znanstvenih studija koje financira. Ombudsmanica je također zaključila da sama činjenica da postoje veze između znanstvenika uključenih u projekt i industrije ne dokazuje sukob interesa. Ombudsmanica je istaknula da Komisija često financira projekte koje provode industrija ili skupine koje su usko povezane s industrijom. Međutim, Ombudsmanica je predložila da bi Komisija trebala razmotriti slanje potpunijeg i temeljitijeg objašnjenja podnositelju pritužbe o tome zašto smatra da veze između industrije i znanstvenika GRACE-a ne dovode do sukoba interesa.

Predmet se odnosio na pritužbu da Europska središnja banka, kao što su to činile neke središnje banke u prošlosti, nije objavila tablicu pokazatelja usklađenosti država članica europodručja s takozvanim „kriterijima konvergencije”. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da ESB nije obvezan objaviti takav pregled, osobito s obzirom na to da su države članice sada pozvane poštovati različite kriterije. Također je utvrdila da ESB i Europska komisija objavljuju relevantne i dostupne statističke podatke o nadzoru tržišta. Stoga nije bilo nepravilnosti u primjeni.

Predmet se odnosio na navodni propust Europskog parlamenta da podnositelju pritužbe dostavi tablicu za procjenu i konkretne razloge za bodove koji su mu dodijeljeni u postupku odabira.

S obzirom na to da je Službenički sud u nedavnoj presudi presudio da povjerenstva za odabir ne moraju kandidatima dati ispravljenu verziju njihovih testova, razloge zbog kojih su odgovori bili pogrešni ili tablice za ocjenjivanje koje se upotrebljavaju za pisane i usmene testove, Ombudsman je pokrenuo istragu o pritužbi kako bi Parlamentu omogućio da se očituje o relevantnosti zaključaka Službeničkog suda o postupku zapošljavanja.

Parlament je tvrdio da su njegovi razlozi za odbijanje pružanja zatraženih informacija podnositelju pritužbe potkrijepljeni presudom Službeničkog suda. Međutim, tužitelju je dostavio razloge zbog kojih mu je dodijeljen određeni broj bodova za određene odgovore.

Ombudsmanica je utvrdila da je Parlament postupao razumno te je stoga zatvorio istragu i utvrdio da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Pritužba, koju je podnijelo udruženje British Air Line Pilots, odnosi se napravila EU-a o ograničenjima vremena provedenog na letu i na dužnosti te zahtjevima u pogledu odmora za komercijalne zračne prijevoznike. Konkretnije, odnosi se na način na koji je EASA provela svoj postupak ažuriranja tih pravila. Podnositelj pritužbe tvrdio je i. da su znanstveni savjeti trebali imati istaknutiju ulogu u postupku donošenja pravila; ii. da EASA nije dostavila dokaze o kvalifikacijama članova skupine za donošenje pravila; i iii. da EASA nije na odgovarajući način riješila pitanja sukoba interesa.

Ombudsmanica nije utvrdila nepravilnosti u postupanju EASA-e u pogledu uloge znanstvenih savjeta u postupku donošenja pravila. Kad je riječ o načinu na koji EASA upravlja mogućim sukobima interesa u skupinama za donošenje pravila, ombudsmanica je utvrdila da je njezina politika ublažavanja takvih sukoba u slučaju vlastitog osoblja promijenjena i da se taj revidirani pristup sada primjenjuje i na stručnjake u skupinama za donošenje pravila. Na temelju toga ombudsmanica je zaključila da se nije morala dodatno raspitati o tom pitanju. Naposljetku, EASA je prihvatila preporuku Ombudsmana da se podnositelju pritužbe dostave anonimizirane informacije o članovima skupine za donošenje pravila. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet i potaknula EASA-u da primijeni proaktivniji pristup otkrivanju informacija koje su joj dostupne o kvalifikacijama i stručnom znanju članova skupine za donošenje pravila. Istaknula je i da razmatra pitanja povezana s radom vanjskih stručnjaka za određene agencije EU-a.

Predmet se odnosio na odbijanje Komisije da odobri javni pristup dokumentima o nadzoru interneta koji provode obavještajne službe Ujedinjene Kraljevine. Ombudsmanica je preporučila da bi Komisija trebala odobriti pristup jednom posebnom dokumentu (pismo ministra vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine tadašnjem potpredsjedniku Komisije) i, u slučaju drugih zatraženih dokumenata, da bi ih Komisija trebala otkriti ili na odgovarajući način obrazložiti zašto je, prema njezinu mišljenju, otkrivanje trebalo odbiti.

Komisija je odlučila objaviti dopis ministra vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine, čime je prihvatila prvi dio preporuke Ombudsmana. Međutim, ostao je pri svojem stajalištu da neće otkriti druge dokumente. To je stajalište opravdala na temelju činjenice da još uvijek istražuje pitanje krše li se programima masovnog nadzora Ujedinjene Kraljevine pravo EU-a, posebno u pogledu prava pojedinca na zaštitu podataka. Komisija je tvrdila da bi do konačnog zaključenja ispitnog postupka rana objava preostalih predmetnih dokumenata negativno utjecala na dijalog između tijela Ujedinjene Kraljevine i Komisije. Općenitije, tvrdio je da bi njegovu sposobnost učinkovitog provođenja istrage i odlučivanja o odgovarajućem odgovoru trebalo zaštititi od rizika vanjskog pritiska. Naposljetku, Komisija nije smatrala da postoji prevladavajući javni interes za objavu.

Ombudsmanica nije uvjerena da je Komisija na odgovarajući način opravdala svoju odluku o uskraćivanju javnog pristupa preostalim neobjavljenim dokumentima. Budući da nije objavila te dokumente niti je pružila odgovarajuće razloge za odbijanje javnog pristupa tim dokumentima, jasno je da je Komisija odbila preporuku Europskog ombudsmana u vezi s tim dokumentima. Nadalje, Ombudsmanica napominje da se čini da Komisija od 2013. nije poduzela nikakve mjere u pogledu svoje istrage. Ombudsmanica stoga smatra da mjere Komisije u ovom slučaju predstavljaju nepravilnosti u postupanju i, zapravo, ozbiljne nepravilnosti u postupanju s obzirom na važnost posebnog pitanja za građane EU-a.