Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe društvo je kći međunarodnog društva specijaliziranog za projektiranje poslovanja, uključujući softverska rješenja. Između 2009. i 2012. podnositelj pritužbe preuzeo je češko društvo (u daljnjem tekstu: društvo sudionik) koje je sudjelovalo u različitim projektima u okviru Šestog i Sedmog okvirnog programa Europske unije za istraživanje i tehnološki razvoj (FP6 i FP7). Sudjelovanje poduzeća u tim projektima financirala je Europska komisija bespovratnim sredstvima. Uvjeti za ta bespovratna sredstva utvrđeni su u različitim „sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava”.

2. Komisija je 2009. naložila provedbu financijskih revizija projekata. U nacrtima revizijskih izvješća utvrđeno je da postoje nedostatci u računovodstvu projekata i predloženo je da bi Komisija od podnositelja pritužbe trebala tražiti povrat znatnih iznosa bespovratnih sredstava koja je platila (oko 50 %). Komisija je 2012. i 2013. podnositelju pritužbe poslala nacrt izvješća o reviziji.

3. Podnositelj pritužbe smatrao je da su nalazi nacrta revizorskih izvješća pogrešni i želio je da Komisija okonča ili obustavi revizijske postupke. Konkretno, podnositelj pritužbe osporavao je računovodstveno društvo koje je provelo revizije u ime Komisije. Podnositelj pritužbe tvrdi da računovodstvene metode društva nisu bile u skladu s „Međunarodnim revizijskim standardima”. Podnositelj pritužbe stoga je želio da revizorska komora Češke Republike revidira rad računovodstvenog društva te je zatražio suglasnost Komisije za to [1]. Podnositelj pritužbe izjavio je i da se ne može očitovati o nacrtima revizorskih izvješća jer ne posjeduje svu dokumentaciju koju je računovodstveno društvo primilo od sudjelujućeg društva. Nadalje, podnositelj pritužbe sumnjao je da ga je Komisija stavila u „sustav ranog upozoravanja”[2].

4. U svojoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe Komisija je to osporila. Naposljetku je, u skladu s nalazima revizije, izdao nalog za povrat sredstava.

5. U rujnu 2015. podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Ombudsmanu.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim aspektima pritužbe:

1) Komisija je pogriješila kada je prihvatila nalaze revizije i nastojala osigurati povrat povezanih sredstava.

2) Komisija je pogrešno odbila dati suglasnost za reviziju rada računovodstvenog poduzeća od strane češke revizorske komore.

3) Komisija nije potvrdila da je podnositelju pritužbe dostavila svu dokumentaciju koju je njegovo računovodstveno društvo primilo od sudjelujućeg društva.

4) Komisija nije obavijestila podnositelja pritužbe o tome je li stavljen u sustav ranog upozoravanja.

7. Tijekom istrage ombudsmanica je zatražila od Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o tome je li mu dostavljena sva dokumentacija i je li podnositelj pritužbe stavljen u sustav ranog upozoravanja. Komisija je zatim obavijestila podnositelja pritužbe da je podnositelju pritužbe dostavljena sva dokumentacija i da podnositelj pritužbe nije stavljen u sustav ranog upozoravanja.

8. U odluci Ombudsmana uzimaju se u obzir argumenti i stajališta stranaka.

Nalazi revizije i oporavak

Argumenti stranaka

9. Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da su nalazi revizije pogrešni. Revizijom je utvrđeno da je sustav bilježenja vremena uključenog društva nepouzdan, ali nije navedeno koji bi se alternativni sustav trebao upotrebljavati. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je revizijski postupak dugo trajao i da su revizijski postupci koji se odnose na druga društva koja su sudjelovala u istim projektima brže zaključeni. Zbog toga je podnositelj pritužbe tvrdio da je poduzeće koje sudjeluje bilo diskriminirano. Podnositelj pritužbe smatrao je i da bi povrat sredstava značio „zlouporabu prava” i da je u svakom slučaju „zastario”.

10. Komisija se pozvala na nalaze revizije i izjavila da nema razloga sumnjati u te nalaze. Konkretno, navela je da su revizijom utvrđene sustavne pogreške kojima se dovodi u pitanje način na koji je društvo sudionik upravljalo troškovima za osoblje i prijavilo ih, kao i drugi dokazi kojima se ne podupire prijavljeno radno vrijeme [3].

11. Komisija je potvrdila da su revizijski postupci dugo trajali i izrazila žaljenje zbog toga. Objasnila je da je vrijeme potrebno zbog složenosti predmeta i da nije posljedica diskriminirajućeg pristupa prema podnositelju pritužbe. Komisija je tvrdila da nije zloupotrijebila svoja prava, kako su utvrđena u sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava, jer je imala pravo pokrenuti reviziju u roku od pet godina od završetka projekta.

Procjena Europskog ombudsmana

12. Ombudsmanica smatra da su razlozi koje je navela Komisija utemeljeni i primjereni.

13. Nalazi revizije obrazloženi su i razumljivi. Činjenica da se u izvješćima o reviziji nije preporučio poseban alternativni sustav bilježenja vremena ne mijenja nalaz da prijavljeno radno vrijeme nije na odgovarajući način potkrijepljeno upotrijebljenim sustavom bilježenja vremena i drugim dokazima.

14. Komisija se složila sa stajalištem podnositelja pritužbe da su revizijski postupci trajali predugo. Podnositelj pritužbe je razumljivo uznemiren time. Međutim, teško je utvrditi da je dugo trajanje podrazumijevalo diskriminaciju podnositelja pritužbe ili zlouporabu prava od strane Komisije. Činjenica da nije bilo kašnjenja s drugim revizijskim postupcima ne dokazuje da je podnositelj pritužbe bio diskriminiran u tom postupku. Svaki revizijski postupak po svojoj prirodi ima različite probleme i izazove. U nedostatku jasnih naznaka diskriminacije, mora se prihvatiti da neki postupci mogu trajati dulje od drugih. U skladu sa sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava Komisija je imala pravo provoditi revizije do pet godina nakon završetka projekta. Ne može biti riječ o zlouporabi prava koju Komisija koristi pravom koje joj dodjeljuje sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava. Osim toga, ništa ne upućuje na to da je Komisija zastarjela u traženju povrata sredstava isplaćenih na temelju bespovratnih sredstava, što je kasnije posljedica nepovoljnih nalaza u okviru revizije.

15. U tom kontekstu ombudsmanica smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Revizija koju provodi Revizorski sud

Argumenti stranaka

16. Podnositelj pritužbe smatrao je da postoje metodološki nedostaci u radu računovodstvenog društva koji dovode u pitanje nalaze revizije. Stoga je željela da Češka revizorska komora provede reviziju obavljenog posla. U tu je svrhu bila potrebna suglasnost Komisije.

17. Komisija je tvrdila da je rad računovodstvenog društva bio u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i da stoga nije dala suglasnost revizorskoj komori za reviziju.  

Procjena Europskog ombudsmana

18. Ombudsmanica smatra da je u okolnostima ovog predmeta razumljivo da Komisija nije pristala na reviziju računovodstvenog društva.

19. Zahtijevanje od strane da pristane na reviziju vlastitog računovodstvenog društva nije uobičajena mjera. Stoga je opravdano zahtijevati da stranka koja podnosi takav zahtjev ima posebno dobar temelj za podnošenje zahtjeva. Ne može biti dovoljno da stranka samo tvrdi da su nalazi računovodstvenog društva pogrešni. Stranka mora barem dokazati da postoje razlozi na temelju kojih se može smatrati da je došlo do kršenja pravila kojima se uređuje dobra revizija.

20. Podnositelj pritužbe nije iznio argument da je nominalna vrijednost uvjerljiva za njegovu tvrdnju da je potrebna revizija Češke revizorske komore. Podnositelj pritužbe uputio je samo na svoje neslaganje s nalazima računovodstvenog društva Komisije. U tim je okolnostima stajalište Komisije opravdano.

Dokumentacija i sustav ranog upozoravanja

Argumenti stranaka

21. Podnositelj pritužbe želio je da Komisija potvrdi da je Komisija podnositelju pritužbe dostavila svu dokumentaciju koju je računovodstveno društvo dobilo od sudjelujućeg društva. Kad je Komisija potvrdila da je podnositelju pritužbe dostavila svu dokumentaciju (otprilike 3000 dokumenata), podnositelj pritužbe tvrdio je da dokumenti nedostaju. Komisija je navela da je podnositelju pritužbe dostavila svu dokumentaciju koju je računovodstveno društvo primilo, ali da je i računovodstveno društvo moglo pregledati dokumente na licu mjesta s društvom koje sudjeluje u postupku bez izrade kopije tih dokumenata. Komisija je napomenula da je, u skladu sa sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava, društvo sudionica (ili njegov sljednik, podnositelj pritužbe u ovom slučaju) bilo odgovorno za čuvanje cjelokupne dokumentacije.

22. Podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe na informacije Komisije da podnositelj pritužbe nije bio uključen u sustav ranog upozoravanja.

Procjena Europskog ombudsmana

23. Ombudsmanica razumije da podnositelj pritužbe može biti u teškoj situaciji u vezi s dokumentacijom potrebnom za postupak revizije jer je sudjelujuće društvo prestalo postojati. Međutim, kao što je to Komisija pravilno navela, društvo koje sudjeluje bilo je odgovorno za čuvanje cjelokupne dokumentacije. Komisija je pokazala spremnost pomoći podnositelju pritužbe tako što mu je dostavila svu dokumentaciju koju je primilo računovodstveno društvo Komisije. Ništa ne upućuje na to da Komisija podnositelju pritužbe nije dostavila svu dokumentaciju koju posjeduje.

24. Ombudsmanica napominje da je Komisija riješila pitanje je li podnositelj pritužbe stavljen u sustav ranog upozoravanja.

Zaključak

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom [4]:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Marta Hirsch-Ziembińska

Načelnik za istrage i informacijske i komunikacijske tehnologije – Odjel 1

Strasbourg, 3. travnja 2018.

[1] Prema mišljenju podnositelja pritužbe, iz pravila Revizorskog vijeća proizlazi da obje stranke koje se spore o radu računovodstvenog društva moraju pristati na to da vijeće provede reviziju tog rada.

[2] Sustav ranog upozoravanja u to je vrijeme bio uređen Odlukom Komisije 2008/969 od 16. prosinca 2008. Svrha je sustava upozoriti sva tijela EU-a o poduzećima koja su, prema mišljenju jednog tijela EU-a, bila uključena u ozbiljne administrativne pogreške ili prijevare, posebno ako su ostvarila korist od financijskih sredstava EU-a.

[3] Na primjer: prema nalazima revizije financijska sredstva EU-a činila su manje od 2 % godišnjeg prihoda sudjelujućeg društva, a sudjelovanje u projektima provodilo je osoblje sudjelujućeg društva koje se smatralo „marginalnom aktivnošću”, dok je vrijeme koje je prijavilo više rukovodstvo bilo u rasponu od 9 do 25 % godišnjeg radnog vremena.

[4] Ta je pritužba obrađena u okviru delegiranog rješavanja predmeta u skladu s člankom 11. Odluke Europskog ombudsmana o donošenju provedbenih odredbi.