Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, irski državljanin, prvotno se obratio Odjelu za tisak i informacije Europske središnje banke (ESB) (29/11/2013 i 10/12/2013) kako bi se raspitao o postojanju postupka ESB-a za podnošenje pritužbe protiv odbijanja Irske središnje banke da istraži ozbiljnu pritužbu protiv pružatelja financijskih usluga. Budući da nije dobio nikakav odgovor, svoj je zahtjev uputio izravno predsjedniku ESB-a 2. siječnja 2014.

2. U svojem odgovoru od 3. ožujka 2014. ESB se ispričao zbog kašnjenja u odgovaranju i obavijestio podnositelja pritužbe da ESB nije ovlašten istraživati središnje banke ili privatne subjekte, čak ni nakon uspostave jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM).

3. Budući da nije bio zadovoljan odgovorom ESB-a, podnositelj pritužbe podnio je ovu pritužbu Ombudsmanu 30. prosinca 2015. Tvrdio je da ESB ne ispunjava svoju dužnost osiguravanja provedbe financijskih propisa i zakonodavstva o zaštiti potrošača u državama članicama. Također je tvrdio da bi ESB trebao istražiti zašto su irska središnja banka i irska tijela za financijsku regulaciju odbili istražiti pritužbu protiv pružatelja financijskih usluga.

Istraga

4. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode:

ESB nije odgovorio na zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu nadležnosti ESB-a da osigura provedbu financijskih propisa i zakonodavstva o zaštiti potrošača u državama članicama.

5. Ombudsmanica je zatražila od ESB-a da podnositelju pritužbe dostavi detaljan odgovor o nadzornoj ulozi ESB-a u odnosu na nacionalne središnje banke, ali i o ulozi SSM-a u nadzoru privatnih subjekata. ESB je poslao detaljan odgovor na pritužbu u korespondenciju s Izvršnim nalogom.[1]

6. ESB je u svojem odgovoru pojasnio da, u skladu s Ugovorima i s obzirom na načelo dodjeljivanja, ne može produljiti svoj mandat ako to nije predviđeno Ugovorima. Analiziralo se i načelo supsidijarnosti. Kad je riječ o konkretnim pitanjima koja je istaknuo podnositelj pritužbe, ESB je naveo sljedeće:

(i) ESB je 4. studenoga 2014. preuzeo svoje zadaće u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija u državama članicama sudionicama (Uredba Vijeća 1024/2013). U skladu s tom Uredbom „ESB je isključivo nadležan za posebne nadzorne zadaće koje su ključne za osiguravanje dosljedne i učinkovite provedbe politike Unije koja se odnosi na bonitetni nadzor kreditnih institucija” (članak 4. Uredbe 1024/2013). Zadaće osiguravanja usklađenosti s financijskim propisima općenito ili zakonima o zaštiti potrošača i dalje su u nadležnosti nacionalnih tijela.

ii. Upravno vijeće može pokrenuti postupak zbog povrede ako nacionalna središnja banka ne ispuni svoje obveze iz Ugovora i Statuta Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a.

iii. Države članice mogu dodijeliti zadaće u vezi sa zaštitom potrošača svojim središnjim bankama. Međutim, takve bi zadaće bile nacionalne zadaće i stoga se ne bi smatrale dijelom obveza nacionalnih središnjih banaka na temelju Ugovorâ i Statuta Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a.

ESB je zaključio da nije ovlašten istraživati odbijanje Irske središnje banke i irskih tijela za financijske propise da istraže pritužbu protiv pružatelja financijskih usluga.

Procjena Europskog ombudsmana

7. Čini se da je odgovor ESB-a sveobuhvatan i da se temelji na relevantnom zakonodavstvu.

Zaključak/zaključci

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Rješenje je pronađeno.

Podnositelj pritužbe i ESB bit će obaviješteni o toj odluci.

Marta Hirsch- Ziembinska

Jedinica 1 – Upiti i IKT

Strasbourg, 27. rujna 2016.

[1] Početni odgovor ESB-a od 3. ožujka 2016. bio je pogrešan jer je Banka svoj odgovor temeljila na pogrešnim činjenicama. ESB se ispričao zbog pogreške i podnositelju pritužbe dostavio novi odgovor.