Istraga Europskog ombudsmana o tome kako Komisija postupa sa zahtjevom za tekstualne poruke između svojeg predsjednika i glavnog izvršnog direktora farmaceutskog poduzeća poziv je na buđenje svim institucijama EU-a u pogledu osiguravanja odgovornosti u doba trenutačnih poruka.

Godinu dana nakon početnog zahtjeva novinara Komisija još nije pojasnila postoje li poruke koje se odnose na velike ugovore o nabavi cjepiva i ima li ih javnost pravo vidjeti.

Ombudsmanica je u nalazu o nepravilnostima u postupanju u siječnju zatražila od Komisije da provede temeljitiju potragu za tekstualnim porukama.

U nedavnom odgovoru Komisije nije navedeno je li izravno i ispravno razmotrila tekstualne poruke, a ako nije, zašto ne.

Iako je u odgovoru prepoznato da tekstualne poruke povezane s poslom mogu biti dokumenti EU-a, ponovno je istaknuto da se unutarnjom politikom Komisije zapravo ne registriraju tekstualne poruke.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i potvrdila da je utvrdila nepravilnosti u postupanju.

„Odgovorom Komisije na moje nalaze nije odgovoreno na osnovno pitanje postoje li predmetne tekstualne poruke niti je bilo jasno kako će Komisija odgovoriti na poseban zahtjev za druge tekstualne poruke”, izjavila je Emily O’Reilly.

„Postupanje s tim zahtjevom za pristup dokumentima ostavlja žalosni dojam institucije EU-a koja ne dolazi u obzir kad je riječ o pitanjima od velikog javnog interesa.”

Javni pristup tekstualnim porukama povezanima s poslom novo je područje za administraciju EU-a i potrebno ga je rješavati sadržajno i u dobroj vjeri. Ova je istraga poziv na buđenje svim institucijama EU-a.”

„Nedavna otkrića o taktikama lobiranja američkih multinacionalnih poduzeća u Europi, uključujući tekstualne poruke koje su procurile u javnost, ukazuju na hitnost tog pitanja za javne uprave.” izjavila je ombudsmanica.

Preporuke za bilježenje tekstualnih poruka povezanih s poslom

Osim toga, nakon prikupljanja informacija o pravilima i praksama za bilježenje tekstualnih i trenutačnih poruka u cijeloj administraciji EU-a, ombudsmanica danas objavljuje praktične preporuke za rješavanje tog pitanja.

U preporukama (cjeloviti popis nalazi se ovdje) navodi se sljedeće:

• Tekstove povezane s poslom i trenutačne poruke trebalo bi priznati kao dokumente EU-a.
• Trebalo bi uspostaviti tehnološka rješenja kako bi se omogućilo jednostavno bilježenje takvih poruka.
• Osoblje bi trebalo imati jasne smjernice o tome kako bi takve poruke trebalo bilježiti.
• Zahtjevi za javni pristup dokumentima koji bi mogli obuhvaćati tekstualne poruke trebali bi se rješavati na način kojim se uzimaju u obzir sve lokacije na kojima bi se takve poruke mogle pohraniti.

Osnovne informacije

U travnju 2021. New York Times objavio je članak u kojem je izvijestio da su predsjednik Komisije i glavni izvršni direktor farmaceutskog poduzeća razmijenili tekstove povezane s nabavom cjepiva protiv bolesti COVID-19. Zbog toga je novinar zatražio javni pristup tekstualnim porukama i drugim dokumentima povezanima s razmjenom.  Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu nakon što Komisija nije utvrdila da su tekstualne poruke obuhvaćene područjem primjene njegova zahtjeva.

Istraga Europskog ombudsmana pokazala je da Komisija nije izričito zatražila od kabineta predsjednika da traži tekstualne poruke. Umjesto toga, zatražila je od svojeg kabineta da potraži dokumente koji ispunjavaju interne kriterije Komisije za bilježenje – smatra se da tekstualne poruke ne ispunjavaju te kriterije. Ombudsmanica je utvrdila da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je od nje zatražila da provede opsežnija istraživanja u vezi s tekstualnim porukama.

Uredbom 1049/2001, kojom se utvrđuje pravo javnosti na pristup dokumentima EU-a, dokument se definira kao „svaki sadržaj bez obzira na medij (pisan na papiru ili pohranjen u elektroničkom obliku ili kao zvučna, vizualna ili audiovizualna snimka) koji se odnosi na politike, aktivnosti i odluke koje spadaju u područje nadležnosti institucije”.