Ombudsmanica je kritizirala način na koji je Komisija obradila zahtjev za javni pristup tekstualnim porukama između svojeg predsjednika i glavnog izvršnog direktora farmaceutskog poduzeća.

Zatražila je od nje da provede opsežnu potragu za relevantnim porukama.

Kao odgovor na zahtjev novinara za javni pristup, Komisija je izjavila da se nije vodila evidencija o takvim porukama, koje su se odnosile na kupnju cjepiva protiv bolesti COVID-19. 

Istraga Europskog ombudsmana pokazala je da Komisija nije izričito zatražila od osobnog ureda (kabineta) predsjednika da traži tekstualne poruke.

Umjesto toga, zatražila je od svojeg kabineta da potraži dokumente koji ispunjavaju interne kriterije Komisije za bilježenje – trenutačno se smatra da tekstualne poruke ne ispunjavaju te kriterije.

 Ombudsmanica je utvrdila da je riječ o nepravilnostima u postupanju.

„Uski način na koji se postupalo s tim zahtjevom za javni pristup značio je da se nije pokušalo utvrditi postoje li tekstualne poruke. To nije u skladu s razumnim očekivanjima u pogledu transparentnosti i administrativnih standarda u Komisiji”, izjavila je Emily O’Reilly.

 „Ne moraju se bilježiti sve tekstualne poruke, ali tekstualne poruke očito su obuhvaćene pravom EU-a o transparentnosti te bi stoga trebalo bilježiti relevantne tekstualne poruke. Nije vjerodostojno tvrditi drukčije.”

„Kad je riječ o pravu na javni pristup dokumentima EU-a, važan je sadržaj dokumenta, a ne uređaj ili oblik. Ako se tekstualne poruke odnose na politike i odluke EU-a, trebalo bi ih smatrati dokumentima EU-a. Uprava EU-a treba ažurirati svoje prakse bilježenja dokumenata kako bi se odrazila ta stvarnost.”

„Pristup dokumentima EU-a temeljno je pravo. Iako je to složeno pitanje iz mnogih razloga, administrativne prakse EU-a trebale bi se razvijati i rasti s vremenom u kojem živimo i modernim metodama komunikacije koje upotrebljavamo”, izjavila je ombudsmanica.

Ombudsmanica je zatražila od Komisije da od osobnog ureda predsjednice Komisije zatraži da ponovno pretraži relevantne tekstualne poruke. Ako se utvrde tekstualne poruke, Komisija bi zatim trebala procijeniti ispunjavaju li one kriterije za objavu u skladu sa zakonodavstvom EU-a o pristupu dokumentima.

Osnovne informacije

U travnju 2021. New York Times objavio je članak u kojem je izvijestio da su predsjednik Komisije i glavni izvršni direktor farmaceutskog poduzeća razmijenili tekstove povezane s nabavom cjepiva protiv bolesti COVID-19. Zbog toga je novinar zatražio javni pristup tekstualnim porukama i drugim dokumentima povezanima s razmjenom.  Komisija je utvrdila da su tri dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva, odnosno e-poruka, dopis i priopćenje za medije, koji su svi objavljeni. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu jer Komisija nije utvrdila nikakve tekstualne poruke.

U Uredbi 1049/2001, kojom se utvrđuje pravo javnosti na pristup dokumentima EU-a, dokument se definira kao „svaki sadržaj bez obzira na medij (napisano na papiru ili pohranjeno u elektroničkom obliku ili kao zvučno, vizualno ili audiovizualno snimanje) u vezi s pitanjem koje se odnosi na politike, aktivnosti i odluke koje su u nadležnosti institucije”.

Pitanje treba li registrirati tekstualne poruke rješava se u okviru zasebne strateške inicijative koja je u tijeku o načinu na koji institucije EU-a bilježe tekstualne i trenutačne poruke koje članovi osoblja šalju/primaju u svojem profesionalnom svojstvu.

 Pojedinosti o Preporuci nalaze se ovdje.