Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup tekstualnim porukama i drugim dokumentima koji se odnose na rasprave između predsjednice Komisije i glavnog izvršnog direktora farmaceutskog poduzeća o kupnji cjepiva protiv bolesti COVID-19. Komisija je u odgovoru navela da nije utvrdila nijednu tekstualnu poruku obuhvaćenu zahtjevom.

U kontekstu istrage Ombudsmana pokazalo se da Komisija ne smatra da su tekstualne poruke općenito obuhvaćene njezinim internim kriterijima za upis u njezin registar dokumenata zbog „kratkoročne” prirode njihova sadržaja. U okviru obrade tog zahtjeva Komisija je zatražila od osobnog ureda (kabineta) predsjednika Komisije da utvrdi samo dokumente koji ispunjavaju njezine kriterije za bilježenje. Kao takav, osobni ured predsjednika Komisije nije bio obvezan utvrditi tekstualne poruke te Komisija stoga nije procijenila treba li takve poruke objaviti.

Ombudsmanica je smatrala da je riječ o nepravilnostima u postupanju. Kako bi riješila taj problem, dala je preporuku da Komisija zatraži od osobnog ureda predsjednice Komisije da ponovno traži relevantne tekstualne poruke, jasno navodeći da pretraživanje ne bi trebalo biti ograničeno na registrirane dokumente ili dokumente koji ispunjavaju njezine kriterije za bilježenje. Ako se naknadno utvrde tekstualne poruke, pozvala je Komisiju da procijeni može li se odobriti javni pristup.

Komisija u odgovoru nije obavijestila Ombudsmana o tome je li ponovno tražila tekstualne poruke koje nisu zabilježene u njezinu registru te nije navela razloge zašto nije tražila takve poruke. U tom je kontekstu Ombudsmanica potvrdila da je utvrdila nepravilnosti u postupanju.