Predmet se odnosio na odbijanje Vijeća Europske unije da odobri puni pristup pravnim mišljenjima o zakonodavnim prijedlozima za uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) i o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (EUROJUST).

Tijekom istrage Ombudsmana Vijeće je pristalo otkriti dva od četiriju dokumenata, ali je i dalje odbijalo u potpunosti otkriti dva preostala dokumenta, iako je odobren djelomičan pristup.

Ombudsmanica prihvaća da je odbijanje otkrivanja pravnih mišljenja u potpunosti opravdano na temelju toga što bi se time ugrozila zaštita pravnog savjetovanja i sudskih postupaka. Stoga zaključuje predmet utvrđenjem da ne postoje nepravilnosti u postupanju, ali poziva Vijeće da preispita svoje odbijanje s obzirom na daljnji protek vremena.

Predmet se odnosio na rješavanje pritužbe Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) o uvjetima u centru za testiranje za natječaj za javne službenike EU-a. Podnositelju pritužbe dodijeljeno je računalo pored ulaznih vrata i tvrdio je da je poremećaj uzrokovan ljudima koji ulaze u sobu i izlaze iz nje negativno utjecao na njezinu izvedbu. Njezini pokušaji da osoblje centra za testiranje riješi njezine probleme bili su neuspješni te se nakon toga žalila EPSO-u. Nezadovoljna načinom na koji je EPSO postupao s njezinom pritužbom, obratila se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od EPSO-a da detaljnije razmotri pritužbu. Istražni tim Ombudsmana sastao se i s predstavnicima EPSO-a i ugovarateljem odgovornim za upravljanje testovima te je posjetio centar za testiranje u sjedištu EPSO-a. Ombudsmanica je zaključila da daljnje istrage u tom slučaju općenito nisu opravdane; međutim, EPSO-u je dala niz prijedloga za poboljšanje.

Predmet se odnosio na ocjenu probnog rada člana privremenog osoblja u Europskom potpornom uredu za azil (u daljnjem tekstu: EASO). Podnositeljica pritužbe, koja je otpuštena na kraju probnog rada, tvrdila je da u njezinoj ocjeni postoji niz postupovnih nedostataka. Osim toga, EASO nije odgovorio na njezine pritužbe podnesene na temelju Pravilnika o osoblju EU-a.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od EASO-a da odgovori na pritužbe. Utvrdila je da je EASO poduzeo potrebne korake kako bi osigurao nepristranu procjenu probnog rada podnositelja pritužbe te da je poštovao pravo podnositelja pritužbe na saslušanje prije donošenja konačne odluke o njegovu daljnjem zaposlenju. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na poruke podnositelja pritužbe o poteškoćama s podnošenjem prijedloga za dodjelu bespovratnih sredstava. Zbog tehničkih problema podnositelj pritužbe nije se mogao prijaviti putem Komisijina sustava PRIAMOS. Umjesto toga, svoj je prijedlog podnijela e-poštom, na koju nije odgovoreno.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od Komisije da odgovori. Komisija se u svojem odgovoru ispričala jer nije prethodno odgovorila. Navela je da ne može prihvatiti zahtjev podnositelja pritužbe za elektroničku poštu jer je sustav pravilno funkcionirao i Komisija nije mogla utvrditi pokušaje podnositelja pritužbe da pošalje prijedlog putem PRIAMOS-a prije isteka roka.

Ta strateška istraga odnosi se na transparentnost važnog neformalnog dijela zakonodavnog postupka EU-a, odnosno na transparentnost „trijaloga”.

Dva zakonodavna tijela EU-a, Europski parlament i Vijeće Europske unije, donose zakonodavstvo na prijedlog Europske komisije. Tijekom tog postupka oba suzakonodavca, uz pomoć Komisije, često pregovaraju u takozvanim trijalozima, što su neformalni sastanci predstavnika triju uključenih institucija. Tijekom trijaloga Parlament i Vijeće pokušavaju postići dogovor o zajedničkom tekstu na temelju svojih početnih stajališta, o kojem se zatim glasuje u skladu s formalnim zakonodavnim postupkom. Trijalozi su se pokazali vrlo učinkovitima u postizanju takvih sporazuma, a većina zakonodavstva sada se donosi na taj način.

Europska unija predstavnička je demokracija u kojoj građani imaju pravo pozvati svoje predstavnike na odgovornost za političke odluke donesene u njihovo ime. Građani također imaju pravo sudjelovati u demokratskom procesu EU-a. Transparentnost trijaloga ključan je element u osiguravanju učinkovitosti tih prava i u legitimizaciji zakona koje donosi EU. Sud EU-a izjavio je da je sposobnost građana EU-a da saznaju razmatranja na kojima se temelje zakonodavne mjere preduvjet za učinkovito ostvarivanje njihovih demokratskih prava.

Iako je zakonodavni postupak EU-a općenito prilično transparentan, među ostalim u usporedbi s mnogim državama članicama, u tom je dijelu postupka izražena zabrinutost u pogledu ravnoteže između učinkovitosti postupka trijaloga i njegove transparentnosti.

U tom je kontekstu Europski ombudsman pokrenuo stratešku istragu. Ispitala je koje bi informacije i dokumente trebalo proaktivno staviti na raspolaganje javnosti i u kojem trenutku kako bi građani mogli iskoristiti svoja prava.

Transparentnost trijaloga ključan je element legitimnosti izrade zakonodavstva EU-a. Građani moraju moći nadzirati rad svojih predstavnika tijekom tog ključnog dijela zakonodavnog postupka. Građanima su potrebne i informacije o temama o kojima se raspravlja tijekom trijaloga kako bi mogli učinkovito sudjelovati u zakonodavnom postupku.

Ombudsmanica pozdravlja dosadašnji napredak u poboljšanju transparentnosti trijaloga; međutim, predlaže da tri institucije objave sljedeću dokumentaciju i informacije: datume trijaloga, početna stajališta triju institucija, opće dnevne redove trijaloga, dokumente s četiri stupca, konačne kompromisne tekstove, bilješke s trijaloga koje su objavljene, popise uključenih donositelja političkih odluka i, u mjeri u kojoj je to moguće, popis drugih dokumenata podnesenih tijekom pregovora. Sve te informacije trebale bi biti dostupne u zajedničkoj bazi podataka koja je jednostavna za uporabu i razumljiva. Iako bi se neki dokumenti mogli staviti na raspolaganje dok su pregovori u okviru trijaloga u tijeku, institucije bi mogle smatrati da je u javnom interesu osigurati proaktivan javni pristup određenim vrstama dokumenata tek nakon završetka pregovora.

Predmet se odnosio na logotip vizualnog identiteta Komisije koji se od 2012. upotrebljava u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu. Podnositelj pritužbe smatra da isključiva upotreba engleskog i francuskog jezika u tom logotipu vizualnog identiteta predstavlja diskriminaciju na temelju jezika.

Postojeći jezični režim EU-a uključuje pravo svakog građanina da komunicira s institucijama EU-a na vlastitom jeziku i odgovarajuće pravo na odgovor na tom jeziku. Načela kojima se uređuje taj jezični režim primjenjuju se i na druge oblike komunikacije, kao što je komunikacija putem publikacija i internetskih stranica. Svako razlikovanje u uporabi jezika u takvim okolnostima trebalo bi biti objektivno opravdano. Kad je riječ o tome postoji li objektivno opravdanje u ovom slučaju, Ombudsmanica se slaže da tehnički nije moguće predstaviti pojam „Europska komisija” na 24 jezika na televizijskom zaslonu, bilo niže, uz govornika ili iza njega.

Kad je riječ o tome je li Komisija mogla odabrati više od dva jezika, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da je Komisija odabrala samo dva jezika. Izbor broja jezika koji će se koristiti svodi se na prosudbu o tome hoće li više od dva jezika na neprihvatljiv način poremetiti vizualnu sliku. Činjenica da i druge kombinacije jezika mogu biti razumni odabiri ne znači da izbor engleskog i francuskog jezika nije bio razuman.

Ombudsmanica smatra da je politika koju je odabrala Komisija bila objektivno opravdana. Stoga je zaključila da Komisijino uvođenje novog logotipa vizualnog identiteta u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu ne predstavlja nepravilnost u postupanju.

Predmet se odnosio na financiranje twinning projekta u okviru programa Europa za građane.

Predstavila ga je pučkom pravobranitelju irska neprofitna organizacija koja već 25 godina vodi twinning projekte s francuskim partnerom. Organizacija je propustila rok za podnošenje zahtjeva za financiranje u 2015. zbog promjena koje je EACEA uvela u rok za podnošenje zahtjeva za financiranje u okviru Programa. Tvrdio je da je EACEA prilikom tih izmjena postupila pogrešno.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i iznijela prijedlog rješenja za EACEA-u, zajedno s dodatnim prijedlozima za poboljšanja u pogledu načina na koji je upravljala programom. Zbog toga je EACEA podnositelju pritužbe dostavila dodatna pojašnjenja zbog razloga povezanih s izmjenama rokova i složila se da bi se projekt twinninga mogao provesti 2016.

S obzirom na to, ombudsmanica smatra da je EACEA poduzela odgovarajuće mjere kako bi riješila predmet na zadovoljstvo podnositelja pritužbe.

Predmet se odnosio na postupanje Europske komisije s pritužbom u vezi s irskim zakonom kojim se uređuje pravo na rad kao arhitekt. Zakonom je propisano da su osobe koje nisu stekle formalnu kvalifikaciju arhitekata, ali su htjele koristiti naziv „arhitekt” u Irskoj, trebale najmanje deset godina raditi kao arhitekti u Irskoj. Podnositelj pritužbe smatrao je da se tim zahtjevom diskriminiraju osobe koje su stekle jednakovrijedno iskustvo izvan Irske. Kad je Komisija zaključila pritužbu zbog povrede zaključivši da irsko pravo nije diskriminirajuće, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pozvala Komisiju da prizna da je irsko pravo diskriminirajuće i da je jedini razlog zbog kojeg nije poduzela daljnje korake taj što smatra da bi to bilo nerazmjerno.

Komisija nije prihvatila nacrt preporuke Europskog ombudsmana. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet kritičkom primjedbom.

Europska građanska inicijativa (EGI) dostupna je od travnja 2012. i omogućuje skupini od najmanje milijun građana EU-a da pozove Europsku komisiju da predloži novo zakonodavstvo EU-a. Nakon što je zaprimio niz pritužbi, Ombudsman je odlučio istražiti pravilno funkcioniranje postupka europske građanske inicijative te ulogu i odgovornost Komisije u tom pogledu. Ombudsmanica je pozvala organizatore europskih građanskih inicijativa, organizacije civilnog društva i druge zainteresirane osobe da dostave informacije o tome koliko dobro europska građanska inicijativa funkcionira. Na temelju tih odgovora Ombudsman je Komisiji iznio niz prijedloga za povećanje učinkovitosti postupka europske građanske inicijative.

Nakon što je primila odgovor Komisije, ombudsmanica sada zaključuje svoju istragu s jedanaest smjernica za daljnja poboljšanja. Napominjući da je Komisija učinila mnogo kako bi ostvarila pravo na europsku građansku inicijativu na način prilagođen građanima, ombudsmanica smatra da se može učiniti više. Budući da su neki od tih prijedloga relevantni za Europski parlament, Ombudsman će se obratiti i predsjedniku Parlamenta. Na taj način vjeruje da će se njezini prijedlozi, izneseni tijekom istrage i u ovoj odluci, pokazati korisnima jer su te institucije, zajedno s Vijećem EU-a, kasnije ove godine odlučile preispitati Uredbu o europskoj građanskoj inicijativi.