Dame i gospodo,

Vaše Ekscelencije,

Želio bih se najprije zahvaliti Udruzi ovlaštenih računovođa na njihovu pozivu da razmisle o ključnoj temi za Ured Europskog ombudsmana, za koju smatram da je ključna i za naš javni i gospodarski život: kako gradimo i čuvamo vjerodostojnost institucija i organizacija u sve zahtjevnijem društvu.

Moram priznati da mi relevantnost ove intervencije nije bila odmah očita. Uostalom, može se činiti da se rad Europskog ombudsmana i računovodstvena struka nalaze u potpuno različitim svjetovima.

No, u pripremi ovog razmišljanja, shvatio sam da postoje važne zajedničke značajke između njih: povjerenje, odgovornost, integritet i, prije svega, potrebu da se osigura da pravila i postupci funkcioniraju kako bi trebali te da oni kojima služimo mogu vjerovati ishodu.

Kao i računovođe, pučki pravobranitelji rade i na nečemu što se ne vidi uvijek izravno, već podupire sve ostalo.

U vašem slučaju osiguravate da su brojke pouzdane, da se postupci provode, da je sve „u redu”, što je izvanredno postignuće.

U našem slučaju nastojimo osigurati da europska javna uprava djeluje na pravedan, transparentan i odgovoran način.

Ako je Ombudsman „čuvar dobre uprave” u institucijama EU-a, računovođa je čuvar financijskog integriteta i transparentnosti u organizacijama.

U oba slučaja cilj je osigurati da sustavi funkcioniraju kako bi trebali i što prije utvrditi znakove kvarova ili nedostataka koji bi, ako se zanemare, mogli imati mnogo šire posljedice.

To je i reaktivni i preventivni rad. I, po prirodi, diskretan… do dana kada prestane biti tako.

I možda upravo ovdje nalazimo jednu od ključnih istina o povjerenju u institucije: Povjerenje se često gradi kroz stvari koje ne vidimo, probleme koji se ne događaju i pogreške koje se ispravljaju prije nego što su štetne.

Želio bih danas s vama razgovarati o tom povjerenju i, prije svega, o tome što možemo učiniti kako bismo ga ojačali u Europi građana.

I to, naravno, činim iz „prozora promatranja” svoje institucije.

Europski ombudsman na neki je način privilegirani opservatorij o tome kako europske institucije utječu na svakodnevni život građana.

A ono što vidimo, kada pogledamo iz ovog prozora, nisu samo pravila, postupci ili odluke. Vidimo ljude.

Građanin nas, sa svojim konkretnim problemima, traži. Često bez poznavanja pravnog okvira, bez savladavanja složenosti europskih procesa, vođeni samo jednostavnim uvjerenjima: da se prema njima treba postupati pošteno, da njihove brige zaslužuju da ih se sasluša i da imaju pravo na odgovor.

I možda upravo ovdje pitanje vjerodostojnosti institucija poprima svoju najkonkretniju dimenziju. Jer, za one s druge strane, institucija nije apstrakcija. To je odluka koju dobijete, odgovor koji dobijete, postupak s kojim se suočavate i, u konačnici, način na koji se prema vama postupa.

Upravo iz tog izravnog kontakta s ljudima – iz onoga što žive, iz poteškoća s kojima se suočavaju i iz načina na koji u praksi osjećaju prisutnost europskih institucija – želim sagledati izazove koji predstoje.

Tijekom proteklih šest godina doživjeli smo velike povijesne događaje: pandemija, povratak rata velikih razmjera na europski kontinent i postupno slabljenje poštovanja pravila kojima se već desetljećima nastoji strukturirati međunarodni poredak.

Istodobno se naš planet suočava s razornim sušama, šumskim požarima i poplavama; javni prostor preplavljen je dezinformacijama i teorijama zavjere; a građani i poduzeća morali su se nositi s dubokim društvenim i gospodarskim posljedicama velikih tehnoloških transformacija, posebno umjetne inteligencije.

Naravno, svijet obilježen promjenama i nestabilnošću nije nova stvar. Čovječanstvo je kroz svoju povijest iskusilo razdoblja ogromnih turbulencija.

Dakle, što stvarno razlikuje ovo doba?

Prema mojem mišljenju, to se ne mijenja samo po sebi. No, to je brzina i složenost kojom se ta promjena događa danas.

To predstavlja nove izazove za dobro upravljanje.

Društveni i tehnološki razvoj se ubrzava već stoljećima. No, posljednjih godina, čini se da smo došli do prijelomne točke: vrijeme kada brzina i složenost promjene počinju testirati granice tradicionalnih načina upravljanja.

A ovdje se nalazi možda jedan od velikih paradoksa našeg vremena: demokratski sustavi donošenja odluka i dobrog upravljanja, osmišljeni tako da budu promišljeni, uključivi i deliberativni, pozivaju se da odgovore na sve brži svijet.

Stoga živimo u kontekstu sve veće složenosti, posebno na administrativnoj ili, ako želite, birokratskoj razini. Osim brzine, odluke su više tehničke prirode, procesi su međusobno povezaniji, a očekivanja građana i organizacija veća.

Suočeni sa scenarijem brzih promjena i tjeskobe, stabilnost javnih i privatnih institucija sve više ovisi o jasnoći načela koja ih vode i kvaliteti praksi koje usvajaju.

I to je mjesto gdje etika dobiva na obnovljenoj važnosti.

Jer kada se svijet mijenja brže nego što pravila mogu pratiti, ne možemo očekivati da će uvijek postojati norma za svaku situaciju.

Potrebna su nam načela koja usmjeravaju odluke kada pravila još ne postoje. Trebamo odgovornost kada odgovor nije očit. I trebamo integritet kada pravi izbor nije nužno najprikladniji.

Mnogo se govorilo o pravilima, mehanizmima i strukturama u Europskoj uniji. Sve je to, naravno, bitno. Ali u praksi, ono što mi se čini da čini najveću razliku je kultura koja pokreće odluke.

Etička dimenzija nije dodatak. To je ono što mora biti izvor odluke.

U specijaliziranijem i međuovisnijem svijetu granica između javnog i privatnog sektora postala je propusnija. Javne politike često se oslanjaju na suradnju s privatnim subjektima, a za funkcioniranje tog odnosa potreban je zdrav prostor za suradnju koji se temelji na jasnim pravilima i zajedničkim vrijednostima.

Dopustite mi da učvrstim jednu ideju: zahtjevi u pogledu integriteta ne postoje samo radi zaštite javnog interesa. Također štite privatni interes i ključni su za izgradnju pouzdanih, stabilnih i predvidljivih odnosa između njih.

Smanjuju rizike i izbjegavaju iznenađenja, koja su, kao što to znaju računovođe, rijetko dobra kada se pojave u reviziji.

Kad je taj okvir dobar, svi imaju koristi od njega: institucije postaju vjerodostojnije, poduzeća otpornija, a građani sigurniji u funkcioniranje sustava.

Jasna pravila daju joj čvrstoću, ali isto tako – i ponovno naglašavam – čini i ponašanje. Iz te se kombinacije rađa prava kultura integriteta.

Jer, posebno u današnjem svijetu, pravni okvir teško može predvidjeti sve situacije. I stoga ne može zamijeniti prosudbu, odgovornost i taj etički smisao, koji nije uvijek napisan, ali koji mora voditi one koji odlučuju.

To je mjesto gdje su načela otkrivena. To je također mjesto gdje se stječe povjerenje.

Kada odlučite objasniti odluku, čak i kada ona nije obvezna.

Kada predviđate potencijalni sukob interesa, umjesto da čekate da postane problem.

Kada je dosljednost poželjnija od praktičnosti.

Upravo ta dosljednost, koja se ponavlja tijekom vremena, podupire legitimnost institucija.

I upravo tu usklađenost nastojim utvrditi i ojačati svojim radom – radom se ne bavi samo onim što zakon kaže, već i načinom na koji se pravila prenose u odluke i ponašanje u praksi.

Sada, ako etika definira kulturu na kojoj se temelje odluke – istinski oklop povjerenja – dopustite mi da sada govorim o sudjelovanju građana u donošenju odluka.

Zapravo, Europska unija nije samo institucionalni projekt. To je također projekt članstva.

To članstvo ne proizlazi automatski iz ugovora. Izgrađena je kada građani osjećaju da mogu sudjelovati, da ih se čuje i da njihov glas može učiniti razliku.

Nije riječ samo o glasanju.

Treba znati kako se donose odluke. To znači imati pristup informacijama i dokumentima. Pronalazi pristupačne procese i vjerodostojne kanale za doprinos, propitivanje i saslušanje.

Transparentnost je stoga temeljna vrijednost, a pristup javnim informacijama ne može biti puka administrativna formalnost. To je pravo. To je uvjet za informirano sudjelovanje i, u konačnici, za povjerenje u odluke.

S druge strane, nije dovoljno pokrenuti javno savjetovanje ili uspostaviti participativni mehanizam. Ti instrumenti moraju biti vjerodostojni i dosljedni. I prije svega, građani moraju biti u stanju shvatiti da su njihovi doprinosi stvarno uzeti u obzir, bez obzira na konačni ishod.

Jer sudjelovanje ne mora nužno značiti da će naš položaj prevladati. To znači znati da smo čuli, da su naši argumenti uzeti u obzir i da osoba koja odluči može objasniti zašto je krenula određenim putem.

Znatan dio rada Europskog ombudsmana odnosi se upravo na provjeru jesu li ti pristupnici za informiranje i sudjelovanje zapravo i dalje otvoreni te provode li se postupci na transparentan, pravedan i primjeren način.

Europski identitet u velikoj je mjeri oblikovan tom stalnom interakcijom između institucija i društva.

Stoga jačanje sudjelovanja nije samo pitanje demokratske kvalitete. To je također uvjet za jačanje osjećaja pripadnosti.

To uključuje pristupačnije procese. Jasniji jezik. Riječ je o istinskoj spremnosti da se saslušaju i razmotre različiti doprinosi, čak i ako su kritični ili ih je teško prihvatiti.

Znamo da europske institucije danas djeluju u kontekstu koji zahtijeva brze i učinkovite odluke. Izazov je odgovoriti na taj zahtjev bez odricanja od značajki koje daju legitimnost europskom postupku donošenja odluka: transparentnost, dokazi i uključenost.

To je napetost koja neće nestati. Međutim, njime se može upravljati u svjetlu temeljnih načela i vrijednosti Ugovorâ.

U toj je ravnoteži, između potrebe za odlučivanjem i potrebe za slušanjem, također ugrožena sposobnost očuvanja integriteta i jačanja povjerenja u institucije i europski projekt.

U toj ravnoteži između otvorenosti, sudjelovanja i učinkovitosti javlja se novo pitanje: umjetna inteligencija.

Ako se etikom definira kultura na kojoj se temelje odluke i sudjelovanje, određuje se tko je uključen ili može biti uključen u te odluke, umjetna inteligencija donosi nam novu dimenziju tog istog povjerenja: kako institucije koriste tehnologije koje mijenjaju samo donošenje odluka.

Sve veća upotreba automatiziranih sustava u javnom i privatnom sektoru otvara nova pitanja. Ne samo tehnička, već i pravna i etička pitanja.

Kako možemo osigurati da odluke budu razumljive?

Kako možemo osigurati da se njima ne reproduciraju nejednakosti?

Kako zadržati odgovornost u kontekstu povećanja automatizacije?

Odgovor nije samo tehnologija. To je u načinu na koji smo ga uokviriti.

Potrebni su nam sustavi koji su od samog početka osmišljeni na temelju jasnih načela: poštovanje temeljnih prava, ljudski nadzor i mogućnost kontrole.

Za to su potrebni pripremljeni stručnjaci, oprezne institucije i, što je možda najvažnije, kultura koja ne odvraća od postavljanja teških pitanja. Čak i kada odgovori nisu trenutni…ili posebno ugodno.

Umjetna inteligencija stoga ne zamjenjuje odgovornost institucija. Umjesto toga, to ga čini još zahtjevnijim. I obvezuje nas da osiguramo da, kako se alati mijenjaju, ne gubimo iz vida načela koja bi trebala usmjeravati odluke.

Dame i gospodo,

U kontekstu ubrzanih promjena, može biti primamljivo tražiti brza rješenja.

Međutim, snaga javnih ili privatnih institucija i dalje ovisi o vrlo konkretnim čimbenicima: jasnoća pravila, dosljednost praksi i odgovornost u odlukama. To također ovisi o ozbiljnosti i iskrenoj komunikaciji.

Upravo ta sposobnost djelovanja u skladu s načelima doista testira institucije, posebno kada okolnosti čine izbore zahtjevnijima.

Ovdje se vaša uloga računovođa tako izravno presijeca s onom javnih institucija.

Osiguravanjem strogosti, transparentnosti i pouzdanosti za poduzeća, organizacije i pojedince kojima služe doprinose stabilnijem i predvidljivijem gospodarskom okruženju. I oni također, možda manje vidljivo, poboljšavaju kvalitetu javnog prostora u kojem svi djelujemo.

U biti, to je zajednička odgovornost.

Odgovornost koja se temelji na svakodnevnoj osnovi, često daleko od pozornosti, ali koja ima vrlo konkretne posljedice na način na koji građani gledaju na institucije, poduzeća i sam europski projekt.

Jer, na kraju, upravo u konkretnim odlukama načela prestaju biti riječi i postaju povjerenje.

Hvala ti.