Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, udruga koja promiče upotrebu njemačkog jezika, obratio se Komisiji sredinom 2012. u vezi s novouvedenim „logotipovima” vizualnog identiteta koji se upotrebljavaju u njegovoj dvorani za konferencije za medije. Napomenula je da se pozadina konferencijske dvorane i stola govornika odnosi samo na „Europsku komisiju” (na engleskom jeziku) i „Komisiju Européenne” (na francuskom jeziku). Tvrdio je da je riječ o jezičnoj diskriminaciji i da je ona protivna pravu Unije. Podnositelj pritužbe stoga je zatražio od Komisije da se vrati na vizualni identitet koji je jezično neutralan ili barem uključuje njemački jezik.

2. Komisija je odgovorila da je početkom 2012. uvela novi vizualni identitet, uključujući novi logotip, s ciljem povećanja njegove vidljivosti. Kad je riječ o upotrebi novog logotipa u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu, morala je odlučiti koje će jezične verzije upotrebljavati. Budući da zbog čitljivosti nije bilo moguće koristiti sve službene jezike EU-a, u suradnji s Međunarodnom udrugom za medije odlučila se za englesku i francusku verziju jer su ta dva jezika radni jezici koji se upotrebljavaju tijekom Komisijinih konferencija za medije.

3. Komisija je nadalje objasnila da novinari mogu upotrebljavati njemački logotip u televizijskim intervjuima jer su logotipi dostupni na drugim jezicima za televizijske intervjue povjerenika ili glasnogovornika Komisije. Osim toga, mnogi članovi Komisije redovito se služe njemačkim jezikom tijekom razgovora i govora. Osim toga, povjerenici i glasnogovornici Komisije mogu se intervjuirati putem nacionalnih televizijskih kanala u predstavništvima Komisije u državama članicama ispred vizualnog logotipa na jeziku dotične zemlje.

4. Komisija je nadalje napomenula da, prema njezinu mišljenju, njemački dopisnici za medije ne smatraju da taj jezični režim negativno utječe na njih. Komisija je podnositelju pritužbe skrenula pozornost na vizualni identitet briselskog ogranka njemačke javne radiotelevizije ARD, koji samo na engleskom jeziku glasi „ARD– Njemački radiotelevizijski centar Bruxelles – član EBU-UER-a”.

5. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan stajalištem Komisije´s i sudjelovao je u detaljnijoj razmjeni korespondencije s Komisijom u kojoj je iznio različite argumente i pitanja. Budući da na neke argumente i pitanja nije odgovoreno, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u ožujku 2014.

Istraga

6. Preliminarni zaključak Ombudsmanice bio je da odgovori Komisije podnositelju pritužbe nisu u potpunosti odgovorili na sva pitanja koja je ona postavila.[1] Stoga je pokrenula istragu i zatražila mišljenje Komisije o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama.

Tvrdnja:

Vizualni identitet Komisije koji se upotrebljava u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu u suprotnosti je s pravom EU-a i diskriminira većinu jezika u EU-u.

Zahtjev:

Komisija bi tijekom konferencija za medije trebala upotrebljavati jezično neutralan vizualni identitet ili barem uključiti njemački jezik.

Navod o nezakonitom i diskriminirajućem vizualnom identitetu u Komisijinoj dvorani za konferencije za medije

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

7. Komisija je u svojem mišljenju dala dodatna objašnjenja o razlozima uvođenja novog vizualnog identiteta koji se upotrebljava u njezinoj dvorani za konferencije za medije. Objasnila je da gledatelji koji gledaju video snimku ili sliku svoje dvorane za konferencije za medije neće moći povezati dvoranu za konferencije za medije s Komisijom bez učinkovitog logotipa. Ustrajala je na tome da gledatelji ne bi razumjeli da se konferencija za medije održava u Komisiji ako bi prikazivala samo vizualni dio logotipa (bez imena). Jasno je da unutar prostornih ograničenja televizijskog slikovnog okvira nije moguće prikazati sve 24 jezične verzije Komisijina logotipa pored ili iza govornika.

8. Dodao je da bi alternativno rješenje bilo prikazati sve 24 jezične verzije logotipa Komisije, raspršene u pozadini. Međutim, dodao je da se tim rješenjem ne bi riješila zabrinutost podnositelja pritužbe jer bi u većini slučajeva jezična verzija u ciljanom okviru slike bila jezik koji mnogi gledatelji diljem Europe ne bi razumjeli.

9. U odgovoru na posebna pitanja podnositelja pritužbe´s Komisija je navela da u svojem radu postupa u skladu s Uredbom 1/1958 [2], koja je pravni tekst kojim se određuju jezici kojima se koriste institucije Europske unije. U Uredbi 1/1958 navodi se da su sva 24 jezika iz njezina članka 1. „službeni jezici i radni jezici institucija”. Komisija je navela i da poštuje jezičnu raznolikost Unije i načelo nediskriminacije [3]. Međutim, to ne znači da je Komisija uvijek obvezna koristiti se svim službenim jezicima u svim okolnostima.

10. Kad je riječ o pravu utvrđenom u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije da se institucijama uputi pismo na bilo kojem službenom jeziku EU-a i dobije odgovor na istom jeziku [4], Komisija je napomenula da se to pravo primjenjuje samo na pisanu korespondenciju, odnosno „dokumente” koje su institucije sastavile, poslale ili primile. Logotip dvorane za konferencije za medije ne može se smatrati dokumentom u tom smislu.

11. Komisija je pojasnila da njezin sporazum s Međunarodnim udruženjem novinara ne služi kao pravna osnova za jezični režim njezine dvorane za konferencije za medije. Komisija je samo pokušala, stupanjem u dijalog s Međunarodnom udrugom za medije, pokazati svoju dobru volju uzimajući u obzir želje svojih ključnih dionika pri donošenju odluke.

12. Kad je riječ o pitanju podnositelja pritužbe o tome tko je donio odluku o novom logotipu vizualnog identiteta i kada je taj logotip donesen, Komisija je objasnila da je izrađen zajedno s audiovizualnim stručnjacima i da je 2012. dogovoren sa Službom Komisije za protokol [5]. Nadalje, odluka proizlazi iz operativne odluke na razini službi Glavne uprave za komunikaciju, koja je odgovorna za upravljanje dvoranom za konferencije za medije Komisije ´s.

13. U svojim primjedbama na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe zadržao je svoju tvrdnju i tvrdio da se, u nedostatku posebnih pravila koja je Komisija donijela u skladu s člankom 6. Uredbe 1/1958 [6], članak 1. navedene Uredbe u potpunosti primjenjuje.[7] Podnositelj pritužbe dodao je da članak 41. stavak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima [8] uključuje pravo na usmenu komunikaciju s institucijama EU-a na svim službenim jezicima Unije.

14. Podnositelj pritužbe tvrdio je da vizualni identitet Komisije mora zadovoljiti potrebe 500 milijuna građana EU-a koji sjede ispred svojih televizora, a ne potrebe nekoliko desetaka novinara u Bruxellesu.

15. Podnositelj pritužbe stoga je ustrajao na tome da bi ime Komisije u njezinu logotipu trebalo biti, ako ne i na svim službenim jezicima, barem na onima koji se najviše govore. Podnositelj pritužbe po analogiji se pozvao na tematsko izvješće Europskog ombudsmana u predmetu 1487/2005/GG, u kojem je Europski ombudsman predložio da se, ako se želi ograničiti broj jezika koji se upotrebljavaju na internetskim stranicama predsjedništva Vijeća, pri odabiru jezika koji će se upotrebljavati moraju uzeti u obzir najrašireniji službeni jezici, uključujući njemački.

16. Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisijina izjava da je odluka donesena na „razini usluge” ne odgovara na njegovo pitanje i ne omogućuje mu da shvati koje su konkretne službe Komisije donijele odluku i u kojem konkretnom trenutku.

Procjena Europskog ombudsmana

17. Prvi razlog Ombudsmana za pokretanje istrage o toj pritužbi bio je da od Komisije dobije sveobuhvatnije objašnjenje tog pitanja na temelju različitih argumenata i pitanja podnositelja pritužbe.

18. Ombudsmanica smatra da je Komisija sada pružila dovoljno detaljna objašnjenja u vezi sa svojom odlukom o uvođenju novog logotipa vizualnog identiteta u svoju dvoranu za konferencije za medije u Bruxellesu, uključujući kada i tko je donio tu odluku – odluku su 2012. donijele službe Glavne uprave za komunikaciju. Ombudsman stoga smatra da je taj aspekt pritužbe riješen.

19. Međutim, materijalno je pitanje predstavlja li odluka o logotipu Komisijine prostorije za medije nepravilnost u postupanju jer je logotip prikazan samo na engleskom i francuskom jeziku. Ombudsmanica ističe da je čvrsto predana načelu višejezičnosti institucija EU-a jer je to jedan od mehanizama kojima EU izražava svoje demokratske kvalifikacije. Višejezičnost je potrebna kako bi se proveo članak 1. Ugovora o Europskoj uniji u kojem se navodi da "ovaj Ugovor označava novu fazu u procesu stvaranja sve tješnje povezane unije među narodima Europe, u kojoj se odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima". To je relevantno i za članak 10. stavak 3. istog Ugovora, u skladu s kojim „svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije. Odluke se donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima. Bez višejezičnosti europski građani ne mogu u potpunosti razumjeti i stoga ne mogu u potpunosti sudjelovati u radu EU-a i njegovih institucija, što je jedno od njihovih temeljnih prava kao građana.

20. Ombudsmanica također napominje da višejezičnost, osim svoje utilitarne uloge osiguravanja da građani mogu razumjeti institucije i komunicirati s njima, sama po sebi ima intrinzičnu vrijednost. Ta je intrinzična vrijednost prepoznata u članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji u kojem se, među ostalim, navodi da Unija „poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje europske kulturne baštine”.

21. Stoga je zadaća Europskog ombudsmana poduzeti odgovarajuće mjere u slučajevima u kojima institucije EU-a ne poštuju jezičnu raznolikost Unije i načelo jezične nediskriminacije.

22. Ombudsmanica smatra da je cilj prava na komunikaciju s institucijama na vlastitom jeziku [9] te odredaba Uredbe 1/1958 kojima se utvrđuje koji dokumenti i publikacije moraju biti sastavljeni na svim službenim jezicima EU-a (kao što su uredbe i drugi dokumenti opće primjene i Službeni list EU-a) uspostava sveobuhvatnog jezičnog režima za priopćavanje bitnih informacija građanima EU-a. Načela kojima se uređuje takva upotreba jezika uređuju i druge oblike komunikacije, kao što je komunikacija putem publikacija i internetskih stranica. Svako razlikovanje uporabe jezika u takvim okolnostima trebalo bi biti objektivno opravdano.

23. Kad je riječ o tome postoji li objektivno opravdanje u ovom slučaju, Ombudsmanica se slaže da tehnički nije moguće predstaviti pojam „Europska komisija” na 24 jezika na televizijskom zaslonu, bilo niže, uz govornika ili iza njega. Ako bi Komisija to pokušala učiniti, tisak bi bio premalen da bi ga televizijski gledatelji mogli čitati. Kad je riječ o tome je li Komisija mogla odabrati više jezika, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da je Komisija odabrala samo dva jezika. U osnovi, izbor broja jezika koji će se koristiti svodi se na prosudbu o tome bi li upotreba više od dva jezika zakomplicirala vizualnu sliku. Ombudsmanica smatra da nije bilo očite pogreške u ocjeni u pogledu poziva Komisije na donošenje presude. Što se tiče pitanja jesu li ta dva jezika trebala biti jezici koji nisu francuski i engleski, Ombudsmanica smatra da bi bilo razumno da je Komisija odabrala različite kombinacije jezika, na primjer engleski i njemački, francuski i njemački ili francuski i nizozemski. Međutim, sama činjenica da je i druga jezična kombinacija mogla biti razumna ne znači da odabir engleskog i francuskog jezika nije bio razuman.

24. Ombudsmanica također napominje da će logotip vizualnog identiteta u Komisijinoj prostoriji za medije, kada se emitira na televiziji diljem EU-a, tiskan u novinama diljem EU-a ili objavljen na internetu, biti popraćen odgovarajućim informacijama i objašnjenjima koja građanima omogućuju povezivanje logotipa s Komisijom, bez obzira na jezik vizualnog logotipa.

25. Ombudsmanica stoga smatra da logotip vizualnog identiteta u Komisijinoj prostoriji za medije postiže svoj cilj bez kršenja načela dobre uprave.

26. Nadalje, kako je Komisija istaknula podnositelju pritužbe u kontekstu svoje korespondencije koja prethodi istrazi Ombudsmana, Komisija također predviđa mogućnost upotrebe njemačkog i drugih službenih jezika u svojem vizualnom logotipu tijekom konferencija za medije održanih u predstavništvima Komisije u državama članicama.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Odluka o logotipu vizualnog identiteta Komisije u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu ne predstavlja nepravilnost u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Strasbourg, 31. ožujka 2016.

Konačna verzija odluke o pritužbi 478/2014/PMC na engleskom jeziku

[1] Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na argument da njegov vizualni identitet, koji se trenutačno koristi samo francuskim i engleskim jezikom, krši pravo Unije, a posebno članak 3. UEU-a i članak 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te Uredbu 1/58 o jezicima institucija Unije. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije objasnila i. pravnu osnovu svoje odluke, ii. tko je donio relevantnu odluku u kojem trenutku i iii. koje se posebne odredbe na nju primjenjuju.

[2] Uredba br. 1/58 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj uniji, SL 1958., L 17, str. 385.

[3] Vidjeti članak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članak 21. stavak 1. i članak 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

[4] Članak 24. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), članak 41. stavak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 2. Uredbe 1/58.

[5] Služba za protokol zadužena je za doček službenih uglednika iz država članica i trećih zemalja koji posjećuju Komisiju.

[6] U članku 6. Uredbe 1/1958 navodi se da institucije Unije mogu u svojem poslovniku odrediti koji će se jezici upotrebljavati u posebnim slučajevima.

[7] U članku 1. utvrđuju se službeni jezici EU-a.

[8] Člankom 41. stavkom 4. Povelje predviđa se da svaka osoba može pisati institucijama Unije na jednom od jezika Ugovorâ i mora imati odgovor na istom jeziku.

[9] Članak 24. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), članak 41. stavak 4. Povelje i članak 2. Uredbe 1/1958.