Odbor UN-a utvrdio je 2015. da sustav zdravstvenog osiguranja za članove osoblja EU-a, Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS), nije u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD). Odbor je preporučio reviziju ZSZO-a kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom.

Nakon što je zaprimio pritužbe od članova osoblja koji su se susreli s problemima u dobivanju potpunog povrata zdravstvenih troškova za svoje članove ili članove njihovih obitelji, Ombudsman je proveo stratešku istragu. Utvrdila je da je propust Europske komisije da poduzme bilo kakve učinkovite mjere kao odgovor na preporuku odbora predstavljao nepravilnost u postupanju. Stoga je preporučila Komisiji da revidira pravila kojima se uređuje ZSZO. Također je Komisiji dala niz prijedloga o tome kako su potrebe osoba s invaliditetom obuhvaćene ZSZO-om, kao i o potrebi za osposobljavanjem osoblja i odgovarajućim savjetovanjem s dionicima kako bi se osiguralo da ZSZO odražava potrebe osoba s invaliditetom.

Komisija je odgovorila da će revidirati pravila kojima se uređuje ZSZO i poduzeti mjere u skladu s većinom prijedloga Ombudsmana.

Budući da je Komisija prihvatila njezinu preporuku, Ombudsmanica zaključuje svoju stratešku istragu. S obzirom na važnost tog pitanja, traži od Komisije da u roku od šest mjeseci izvijesti o provedbi preporuke. Ombudsmanica također potvrđuje svoj prijedlog o potrebi da Komisija preispita svoja pravila iz 2004. o zadovoljavanju potreba osoblja s invaliditetom.

Predmet se odnosio na praksu Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) da ne dopušta kandidatima da se prijave na više od jednog usporednog natječaja za zapošljavanje javnih službenika EU-a čak i ako ispunjavaju kriterije. EPSO je odbio podnositelju pritužbe dopustiti da se prijavi na dva usporedna natječaja za zapošljavanje prevoditelja u institucijama EU-a te nije uvjerljivo objasnio razloge za primjenu te prakse.

Ombudsmanica je utvrdila da bi ta praksa mogla imati za posljedicu ometanje zapošljavanja najkvalificiranijih osoba i da bi EPSO stoga trebao moći uvjerljivo obrazložiti zašto primjenjuje tu praksu. Ombudsmanica je utvrdila da EPSO-ovo nedostavljanje takvog obrazloženja podnositelju pritužbe predstavlja nepravilnost u postupanju. Također je utvrdila da bi svaki nastavak prakse, u nedostatku čvrstog obrazloženja, također nužno predstavljao nepravilnost u postupanju. Ombudsmanica je stoga preporučila EPSO-u da odmah preispita svoju politiku u vezi s tom praksom.

Kao odgovor na to EPSO je osnovao internu skupinu za razmatranje kako bi proveo detaljnu procjenu učinka svih promjena politike u tom području. Procjena će biti predstavljena Upravnom odboru EPSO-a do prosinca 2018. Odbor mora donijeti konačnu odluku. Budući da EPSO djeluje na temelju njezine preporuke, Europski ombudsman odlučio je zaključiti predmet.

Podnositelj pritužbe isključen je 2013. iz natječaja za zapošljavanje administratora u području revizije koji vodi Europski ured za odabir osoblja (EPSO). Isključen je jer njegove akademske kvalifikacije nisu bile dovoljno relevantne za oglašeno radno mjesto. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi Europskom ombudsmanu istaknuo da nekoliko kandidata koji su primljeni na isti natječaj 2010. ima diplome koje su jednake njegovoj diplomi ili manje relevantne od nje. Tvrdio je da bi, ako su kvalifikacije drugih kandidata bile dostatne 2010., njegova diploma trebala biti dovoljna i 2013.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je natječaj iz 2013. bio isti natječaj koji se izvorno provodio 2010. te da bi se isti kriteriji u pogledu kvalifikacija trebali primjenjivati 2013. kao i 2010. Ombudsmanica je utvrdila nepravilnosti u postupanju EPSO-a i preporučila EPSO-u da od povjerenstva za odabir zatraži da revidira svoju odluku o kvalifikacijama podnositelja pritužbe.

EPSO je odbio prihvatiti preporuku Europskog ombudsmana bez pružanja

uvjerljive razloge za svoje stajalište. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet nalazom o nepravilnostima u postupanju.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije da određene troškove koje potražuje nevladina organizacija, koja je sudjelovala u projektu koji financira EU i čiji je cilj borba protiv rasizma nad Romima, smatra neprihvatljivima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno ispitala dokaze prije nego što je utvrdila da su troškovi neprihvatljivi.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije o povratu iznosa isplaćenih u obliku bespovratnih sredstava u okviru različitih projekata koje financira EU. Odluka je donesena nakon revizija koje je proveo revizor u ime Komisije. Podnositelj pritužbe nije se složio s nalazima revizije. Među ostalim, podnositelj pritužbe želio je da revizije pregleda nacionalna revizorska komora u njegovoj državi članici. Komisija to nije smatrala potrebnim.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Predmet se odnosio na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dvjema porukama elektroničke pošte poslanim članovima Znanstvenog vijeća Agencije s privatnog računa elektroničke pošte predsjednika Upravnog odbora Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća. Kada je Agencija odbila pristup na temelju toga što dvije poruke e-pošte nisu bile u njezinu posjedu jer su poslane s privatnog računa, podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o tom pitanju, nakon čega je predsjednik Upravnog odbora Agenciji dostavio preslike dviju e-poruka. Stoga bi Agencija mogla ocijeniti zahtjev podnositelja pritužbe za pristup e-porukama u skladu s Uredbom 1049/2001 ^[1]. Agencija je zatim podnositelju pritužbe odobrila djelomičan pristup dokumentima. Ombudsmanica je dobila potpune preslike dviju e-poruka i mogla je provjeriti jesu li redigiranja izvršena u kopijama koje su otkrivene podnositelju pritužbe bila opravdana.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na korespondenciju poslanu u okviru pritužbe zbog povrede protiv Italije i na njezinu navodnu pogrešnu odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede.

Ombudsmanica je istražila pitanja i utvrdila da je odgovorom koji je Komisija poslala podnositelju pritužbe tijekom ove istrage dala uvjerljiv i sveobuhvatan odgovor. Komisija je stoga riješila prvo pitanje. Konkretno, Ombudsman je utvrdio da je Komisija dala dostatno objašnjenje za svoju odluku da u ovom slučaju neće ponovno pokrenuti postupak zbog povrede. Stoga je u pogledu drugog pitanja smatrala da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu.

Predmet se odnosio na navodno nepravedno otpuštanje i uznemiravanje bivšeg zaposlenika u Europskoj investicijskoj banci (EIB).

Istraga Ombudsmana bila je usmjerena na pitanje da je EIB navodno pogrešno podnositelju pritužbe uskratio korist od takozvanog „postupka mirenja” predviđenog člankom 41. Pravilnika o osoblju EIB-a (kojim se utvrđuje da članovi osoblja mogu pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije u slučaju spora s EIB-om i da bi prije toga trebali tražiti sporazumno rješenje u okviru postupka mirenja). Ombudsmanica je preliminarno utvrdila da je EIB počinio nepravilnosti u postupanju time što je smatrao da se postupak mirenja ne može primijeniti na bivšeg člana osoblja koji nije primao EIB-ovu mirovinu. Ombudsmanica je stoga predložila da EIB bez odgode pokrene postupak mirenja u pogledu pitanja otkaza i uznemiravanja. Banka je pristala pokrenuti postupak mirenja u pogledu pitanja otkaza te je podnositelja pritužbe uputila na drugi postupak u pogledu pitanja uznemiravanja.

Ombudsmanica je zaključila da je nakon njezine intervencije pronađeno rješenje. Stoga je zaključila slučaj.

Podnositelj pritužbe, neprofitna organizacija sa sjedištem u Belgiji, sudjelovao je u projektu financiranom sredstvima EU-a čiji je cilj bio riješiti probleme s kojima se suočavaju starije osobe pri korištenju IKT rješenja. Financijskom revizijom utvrđeno je da je sustav kojim se podnositelj pritužbe koristio za evidentiranje radnog vremena nepouzdan. Zbog toga je Komisija od podnositelja pritužbe zatražila povrat više od 85 000 EUR.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da su revizori uvidjeli da je rad podnositelja pritužbe na dvama konkretnim „obvezama” legitiman, kao i radno vrijeme. Stoga je smatrala da Komisija nije opravdano odbila troškove osoblja povezane s tim radom. Kako bi odgovorila na to pitanje, dala je preporuku Komisiji da smanji iznos koji je nastojala na odgovarajući način naplatiti.

Komisija je u potpunosti prihvatila preporuku Europskog ombudsmana i pristala smanjiti iznos povrata za gotovo 37 000 EUR. U tom je kontekstu Europski ombudsman zaključio predmet. Međutim, Ombudsmanica i dalje provodi zasebnu istragu o povratu sredstava u vezi s drugim „rezultatima”.

Povod za ovaj predmet bila je činjenica da Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj nije odgovorilo na zahtjev za informacije podnesen na Facebooku i da je podnositelj pritužbe blokiran na internetskoj stranici Predstavništva na Facebooku. Podnositelj pritužbe postavio je pitanje je li voditelj Predstavništva u Hrvatskoj bio član Komunističke partije Jugoslavije.

Budući da je Komisija u međuvremenu deblokirala pristup svojoj stranici na Facebooku i odgovorila na upit, Ombudsman smatra da je Komisija riješila te aspekte predmeta. Nadalje, Ombudsman smatra da Komisija nije počinila nepravilnosti time što nije objavila zatražene informacije zbog toga što je riječ o zaštiti osobnih podataka.

Ipak, Ombudsman daje prijedlog za poboljšanje u pogledu potrebe pružanja odgovora građanima koji komuniciraju s Komisijom preko društvenih mreža. Komisija bi trebala uzeti u obzir činjenicu da pravo na odgovor, koje je zajamčeno Poveljom EU-a o temeljnim pravima i načelima dobrog upravljanja, kako je predviđeno u Europskom kodeksu o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, vrijedi i za komunikaciju preko društvenih mreža, te da je podložno samo ograničenjima koja su opravdana na temelju načela proporcionalnosti. Komisija bi to trebala uzeti u obzir pri revidiranju svog Vodiča za pružatelje informacija i u bilo kojim drugim povezanim djelovanjima.