Navod(i)

1) Povjerenstvo za odabir u otvorenom natječaju EPSO/AD/177/2010 (izdanje AUDIT-a iz 2013.) nije u dovoljnoj mjeri obrazložilo svoju odluku o isključenju podnositelja pritužbe iz faze natječaja u centru za procjenu. Taj propust nije otklonjen odgovorom Odbora na njegov zahtjev za preispitivanje.

2) EPSO nije pravilno postupio s pritužbom podnositelja pritužbe podnesenom u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju jer su ga činjenice trebale navesti na preispitivanje dokumenata koje je podnio i donošenje potpuno drukčijeg zaključka.

3) EPSO je odbio ponovno prihvatiti podnositelja pritužbe u fazu natječaja u centru za procjenu unatoč presudi Službeničkog suda u spojenim predmetima F-1/14 i F-48/14 Kakol/Komisija [1] (u vezi s drugim kandidatom koji je sudjelovao u istom natječaju kao podnositelj pritužbe i čije su pritužbe bile vrlo slične onima podnositelja pritužbe), u kojoj je Službenički sud poništio odluku povjerenstva za odabir o zahtjevu kandidata za preispitivanje.

Popratni argumenti

Podnositelj pritužbe dostavio je sljedeće argumente u potporu prvoj tvrdnji:

1) Povjerenstvo za odabir smatralo je diplomu podnositelja pritužbe nevažnom unatoč činjenici da ju je u svojem zahtjevu za preispitivanje obavijestilo da su druga dva povjerenstva za odabir na dvama drugim istovjetnim revizijskim natječajima smatrala njegovu diplomu relevantnom i dostatnom. U sudskoj praksi Suda Europske unije zahtijeva se da povjerenstvo za odabir navede konkretne i jasne razloge za svoju odluku o odstupanju od ocjena koje se odnose na ispunjavanje uvjeta iz obavijesti o natječaju koje su prethodno dala druga povjerenstva za odabir na sličnim natječajima ^[2]. Ako nisu navedeni dostatni razlozi, odluka je zahvaćena postupovnom povredom koja dovodi do njezina poništenja ^[3].

2) Odbor podnositelju pritužbe nije dostavio nikakve informacije o preciznim kriterijima koje je primijenio i metodi koju je primijenio za ocjenu njegove diplome, unatoč obvezama koje je EPSO preuzeo prema Ombudsmanu u okviru predmeta 814/2012/TN (točke 29. i 30.).

Podnositelj pritužbe dostavio je sljedeće argumente u prilog drugoj tvrdnji:

3) U skladu s člankom 1. stavkom 2. Odluke 2002/621/EZ o organizaciji i radu EPSO-a ^[4], jedna je od zadaća EPSO-a organizirati natječaje "na temelju usklađenih kriterija". EPSO bi stoga trebao moći provjeriti primijenjene evaluacijske kriterije i, prije svega, potvrđene diplome/kvalifikacije. S obzirom na znatnu razliku između diploma i državljanstava kandidata prihvaćenih na spornom natječaju iz 2010. i 2013.^[5], očito je da EPSO nije osigurao unutarnju usklađenost uvjeta koji se primjenjuju u dvama izdanjima tog natječaja. Također nije osigurala vanjsku usklađenost s prethodnim i naknadnim revizijskim natječajima jer su se iste diplome podnositelja pritužbe (kao i one drugih kandidata koji nisu primljeni u izdanje iz 2013.) smatrale dostatnima u drugim revizijskim natječajima.

4) Te razlike također upućuju na to da je EPSO povrijedio načelo jednakog postupanja jer je istu diplomu različito ocijenio u odnosu na različite kandidate. EPSO je izjavio da diploma podnositelja pritužbe iz područja ekonomije i financija koju je izdao IEP Paris Sciences Po nije relevantna za revizijski natječaj. Međutim, nekoliko drugih prihvaćenih kandidata imalo je jednakovrijednu diplomu iz ekonomije ili financija ^[6].

5) EPSO je u svojoj odluci o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. dao proturječne izjave: u točki 7. naveo je da je Odbor uzeo u obzir informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio 9. prosinca 2013., dok je u točki 8. naveo da je Odbor 21. listopada 2013. donio odluku o svim zahtjevima za preispitivanje, uključujući podnositelje pritužbe.

Podnositelj pritužbe dostavio je sljedeći argument u potporu trećoj tvrdnji:

6) S obzirom na presudu Kakol/Komisija, načela dobre uprave nalagala su EPSO-u da u sljedeću fazu natječaja ponovno prihvati sve kandidate koji su se nalazili u situaciji sličnoj onoj tužitelja u tom predmetu ili barem one koji su podnijeli pritužbu u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju.

[1] Presuda Službeničkog suda od 22. siječnja 2015., Kakol protiv Komisije, F-1/14 i F-48/14, ECLI:EU:F:2015:5, točke 48., 49. i 53. (trenutačno u žalbenom postupku).

[2] Vidjeti, primjerice, presudu Suda od 12. srpnja 1989., Bellardinelli protiv Suda, 225/87, ECLI:EU:C:1989:309, točke 21., 22. i 27. i, u novije vrijeme, prethodno navedenu presudu Kakol protiv Komisije, ECLI:EU:F:2015:5, točke 48., 49. i 53. (trenutačno u žalbenom postupku).

[3] Vidjeti prethodno navedenu presudu Kakol protiv Komisije, ECLI:EU:F:2015:5, točku 77.

[4] Odluka glavnih tajnika Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, tajnika Suda, glavnih tajnika Revizorskog suda, Gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija te predstavnika Europskog ombudsmana od 25. srpnja 2002. o organizaciji i djelovanju Ureda Europskih zajednica za odabir osoblja, SL 2002., L 197, str. 56.

[5] U izdanju iz 2010. prihvaćene su mnoge vrste diploma i primljeno je 8 ili 9 francuskih kandidata, dok su u izdanju iz 2013. prihvaćene diplome uglavnom one iz područja ekonomije, financija ili prava, a primljen je samo jedan francuski kandidat.

[6] Nekoliko kandidata čije se ime nalazi na popisu uspješnih kandidata izdanja iz 2010. imalo je identične diplome koje je dodijelio isti „ grande é cole” kao podnositelj pritužbe. Jedan od njih je čak odabrao iste neobavezne teme. Osim toga, jedini francuski kandidat čije se ime nalazi na popisu uspješnih kandidata izdanja iz 2013. imao je diplomu istovjetnu onoj koju je dodijelio IEP Bordeaux.

Potraživanja

EPSO bi trebao ponovno prihvatiti podnositelja pritužbe u fazu natječaja u centru za procjenu.

Ombudsmanica poziva EPSO da dostavi mišljenje do 31. siječnja 2016.