Predmet se odnosio na način na koji je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) rješavao pritužbe nacionalnog asistenta delegiranih europskih tužitelja u Italiji. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su se delegirani europski tužitelji Ureda EPPO-a u Rimu miješali u dva administrativna postupka koja je pokrenuo na nacionalnoj razini. Pritužba se odnosila i na način na koji je EPPO postupio sa zahtjevom za javni pristup dokumentima koji je podnio podnositelj pritužbe.

Ombudsmanica je utvrdila nedostatke u postupanju EPPO-a s pritužbama u pogledu načina na koji je EPPO priopćio svoje stajalište podnositelju pritužbe i razloga zbog kojih je zaključio da neće poduzeti daljnje mjere. EPPO je to pitanje razmotrio tijekom istrage pružanjem jasnih i razumnih objašnjenja svojeg stajališta. Ombudsmanica je utvrdila i da EPPO pri rješavanju pritužbi nije prekršio prava podnositelja pritužbe.

Kad je riječ o zahtjevu za pristup dokumentima, Ombudsman je utvrdio da se čini da razlozi na koje se EPPO poziva za neotkrivanje zatraženih dokumenata nisu u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Međutim, Ombudsman je utvrdio da je odluka o neotkrivanju dokumenata koje je zatražio podnositelj pritužbe razumna, iako iz razloga koji se razlikuje od razloga na koji se poziva EPPO.

Ombudsmanica je zaključila istragu sa zaključkom da daljnje istrage nisu opravdane.

Predmet se odnosio na način na koji je misija EU-a postupala s produljenim liječničkim dopustom upućenog nacionalnog stručnjaka. Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje osnovu za njegovo zadržavanje na bolovanju, primijenjeni postupak, zaštitu njegovih zdravstvenih podataka i odluku o prestanku isplate dnevnice tijekom dijela njegove odsutnosti.

Ombudsmanica je utvrdila da je Misija imala opravdane razloge za svoje djelovanje. Oslanjala se na procjene nekoliko zdravstvenih djelatnika, uključila je tijelo koje je uputilo podnositelja pritužbe i omogućila mu da se vrati na posao nakon što su ispunjeni relevantni uvjeti. Misija je također primijenila relevantna pravila kada je prestala isplaćivati dnevnicu podnositelju pritužbe.

Ombudsmanica stoga nije utvrdila nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na odluku Delegacije Europske unije u Papui Novoj Gvineji da ponudu podnositelja pritužbe odbije kao izuzetno nisku. Podnositelj pritužbe tvrdio je da delegacija nije zatražila posebna pojašnjenja, obrazložila svoju odluku i svoje odbijanje temeljila na elementima koji nisu povezani s cijenom navedenom u ponudi.

Ombudsmanica je utvrdila da je delegacija trebala biti konkretnija pri traženju pojašnjenja od podnositelja pritužbe o cijeni i da je trebala uspostaviti jasnu vezu između cijene i svih elemenata koji su uzeti u obzir u njezinoj procjeni. Delegacija također nije u dovoljnoj mjeri potkrijepila svoju odluku o odbijanju ponude kao izuzetno niske, čime je povrijedila obvezu obrazlaganja. Ti nedostaci predstavljaju nepravilnost u postupanju.

Iako je Komisija tijekom istrage pružila dodatna pojašnjenja, ombudsmanica je utvrdila da se tim pojašnjenjima nisu u dovoljnoj mjeri uklonili utvrđeni nedostaci.

Ombudsmanica je smatrala da u ovom slučaju ne bi bilo primjereno dati odgovarajuću preporuku jer je ugovor dodijeljen. Međutim, iznijela je tri prijedloga čiji je cilj spriječiti da se takvi problemi pojave u budućim sličnim slučajevima.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima sastavljenima u okviru revizije Europske komisije o usklađenosti poljoprivrednika u Litvi sa zahtjevima u pogledu okoliša koje moraju ispuniti kako bi primili financijska sredstva EU-a.

Komisija je odbila dati javni pristup dokumentima tvrdeći da bi otkrivanje ugrozilo uspješan dovršetak revizije.

Na temelju pregleda relevantnih dokumenata Ombudsman je utvrdio da je Komisija opravdano odbila javni pristup spornim dokumentima. Stoga je zaključila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Međutim, s obzirom na to da je Komisija u međuvremenu potvrdila da je revizija zaključena, Ombudsman vjeruje da će Komisija odobriti najširi mogući pristup dokumentima ako podnositelj pritužbe nastavi s rješavanjem tog pitanja.

Predmet se odnosio na postupanje Europske središnje banke (ESB) s postupovnim aspektima povezanima s izvješćem zviždača koje je podnositelj pritužbe [1] podnio 2022. Izvješće zviždača odnosilo se na navodnu obiteljsku vezu između službenika za zapošljavanje i zaposlene osobe.

Podnositelj pritužbe doživio je ponašanje navodnih počinitelja kaznenih djela za koje je smatrao da predstavlja neprimjereno ponašanje (uključujući uznemiravanje). Podnositelj pritužbe zatražio je povezanu administrativnu istragu.

ESB je odlučio ocijeniti prijavu zviždača zajedno s pitanjem navodnog neprimjerenog ponašanja. Obavijestila je podnositelja pritužbe i da dostavljeni dokazi ne opravdavaju pokretanje upravne istrage. Podnositelj pritužbe osporio je obje točke upravnom pritužbom koju je ESB proglasio nedopuštenom zbog nepostojanja osobnog interesa (zajedničko rješavanje dvaju pitanja) ili zbog nepostojanja odluke koja se može pobijati (nepokretanje administrativne istrage).

Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu osporavajući odluku ESB-a o nedopuštenosti. Tijekom istrage Ombudsmana podnositelj pritužbe također je zatražio od Ombudsmana da pobliže razmotri postupanje s prijavama i pritužbama zviždača u ESB-u.

Ombudsmanica je utvrdila da razlozi koje je ESB naveo za proglašenje administrativne pritužbe podnositelja pritužbe nedopuštenom nisu uvjerljivi.

Ombudsmanica je napomenula i da je tijekom njezine istrage došlo do znatnih promjena u tom pitanju te da su povezane unutarnje istrage na visokoj razini još uvijek u tijeku. Osim toga, ESB je dovršio samoinicijativnu reviziju svojeg okvira izvješćivanja, istrage i disciplinskog okvira. U tim je okolnostima Ombudsman zaključio da u tom trenutku nisu bile opravdane daljnje istrage te je zaključio istragu.

 

[1] Zbog anonimnosti, među ostalim u pogledu spola podnositelja pritužbe, u tekstu se podnositelj pritužbe naziva „oni”/„njihovi”/„njihovi”.