The case concerned how the European Union Agency for the Space Programme (EUSPA) handled a complaint by a staff member hired through an external contractor, alleging psychological harassment by their supervisor.

The Ombudsman found that EUSPA took the allegations seriously, opened an administrative inquiry, interviewed relevant persons and witnesses, and reached a conclusion following that inquiry. EUSPA thereby followed the procedural framework in place. The Ombudsman found no indication of a manifest error of assessment and thus no maladministration in EUSPA’s handling of the harassment complaint.

The Ombudsman nevertheless made a suggestion to EUSPA to develop better methods of communication for this type of harassment complaint, to ensure that persons not covered by the procedural safeguards in the EU Staff Regulations receive clear and consistent information throughout the procedure, including proper reasoning when the procedure is closed.

The case concerned how the European Union Agency for the Space Programme (EUSPA) handled a complaint by a staff member hired through an external contractor, alleging psychological harassment by their supervisor.

The Ombudsman found that EUSPA took the allegations seriously, opened an administrative inquiry, interviewed relevant persons and witnesses, and reached a conclusion following that inquiry. EUSPA thereby followed the procedural framework in place. The Ombudsman found no indication of a manifest error of assessment and thus no maladministration in EUSPA’s handling of the harassment complaint.

The Ombudsman nevertheless made a suggestion to EUSPA to develop better methods of communication for this type of harassment complaint, to ensure that persons not covered by the procedural safeguards in the EU Staff Regulations receive clear and consistent information throughout the procedure, including proper reasoning when the procedure is closed.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) postupila s vraćanjem podnositelja pritužbe na posao nakon razdoblja dopusta za osobne potrebe. Podnositeljica pritužbe smatrala je da je EMSA nije vratila na posao što je prije moguće nakon što je zatražila povratak na posao 2022. te je tvrdila da bi zbog toga njezin radni staž i stupanj plaće trebalo ponovno izračunati kao da je vraćena na posao od tog datuma.

Ombudsmanica je utvrdila da je EMSA procijenila prikladnost podnositelja pritužbe za sva relevantna slobodna radna mjesta koja su se pojavila tijekom predmetnog razdoblja i da joj je dala prioritetnu pozornost koja se zahtijeva u skladu s primjenjivim pravilima. Ombudsmanica nije pronašla dokaze o očitoj pogrešci u ocjeni EMSA-e prema kojoj ta slobodna radna mjesta nisu bila prikladna za podnositelja pritužbe i stoga nije imala osnovu na temelju koje bi se moglo zaključiti da je njezino vraćanje na posao pogrešno odgođeno. U istrazi je ipak istaknuta važnost jasnih informacija, redovitog praćenja i pouzdane dokumentacije u slučajevima u kojima se kasni s vraćanjem na posao nakon dopusta iz osobnih razloga.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica je istodobno predložila poboljšanje kako bi EMSA trebala osigurati da članovi osoblja koji traže dopust iz osobnih razloga dulji od šest mjeseci budu jasno obaviješteni o mogućim rizicima od kašnjenja u vraćanju na posao te da članovi osoblja koji čekaju vraćanje na posao redovito primaju ažurirane informacije o tome kako se njihovi profili procjenjuju u odnosu na dostupna slobodna radna mjesta.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske investicijske banke (EIB) da omogući potpuni javni pristup dokumentima povezanima s istragama i preporukama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF). EIB je utvrdio da su brojni dokumenti obuhvaćeni područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe, uključujući završna izvješća i preporuke OLAF-a, kao i vlastite stegovne odluke EIB-a. Iako je EIB dao djelomičan pristup deset od 13 utvrđenih završnih izvješća OLAF-a, odbio je pristup preostalim dokumentima u cijelosti. Kad je riječ o disciplinskim odlukama EIB-a, EIB je dostavio sažetak poduzetih disciplinskih mjera. Pritom se EIB u svojim pravilima o transparentnosti oslonio na iznimke od javnog pristupa, tvrdeći da bi se potpunim otkrivanjem ugrozila zaštita osobnih podataka, svrha istraga i njegov postupak odlučivanja.

Ombudsmanica je pokrenula istragu, a njezin istražni tim pregledao je predmetne dokumente u zahtjevu podnositelja pritužbe za javni pristup. Pretraga je pokazala da znatan dio informacija sadržanih u tim dokumentima čini osobne podatke koji, ako se otkriju, mogu omogućiti identifikaciju pojedinačnih članova osoblja EIB-a koje OLAF istražuje. S obzirom na osjetljivo odvagivanje potrebno kako bi se utvrdilo može li otkrivanje dovesti do identifikacije pojedinaca i s obzirom na to da je EIB podnositelju pritužbe dostavio pregled poduzetih daljnjih mjera i izrečenih sankcija, ombudsmanica je smatrala da je EIB-ovo odbijanje da omogući potpuni javni pristup općenito razumno. Stoga je zaključila predmet utvrdivši da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Međutim, iako znatna količina informacija sadržanih u uskraćenim dokumentima očito predstavlja osobne podatke, Ombudsman je istaknuo da je količina informacija, čak i ako je ograničena, administrativne prirode i ne predstavlja osobne podatke. Stoga je predložila poboljšanje kako bi EIB razmotrio mogu li se barem neki dijelovi njegovih disciplinskih odluka koje sadržavaju isključivo administrativne informacije otkriti bez rizika od otkrivanja osobnih podataka.

Predmet se odnosio na postupanje Europske središnje banke (ESB) s postupovnim aspektima povezanima s izvješćem zviždača koje je podnositelj pritužbe [1] podnio 2022. Izvješće zviždača odnosilo se na navodnu obiteljsku vezu između službenika za zapošljavanje i zaposlene osobe.

Podnositelj pritužbe doživio je ponašanje navodnih počinitelja kaznenih djela za koje je smatrao da predstavlja neprimjereno ponašanje (uključujući uznemiravanje). Podnositelj pritužbe zatražio je povezanu administrativnu istragu.

ESB je odlučio ocijeniti prijavu zviždača zajedno s pitanjem navodnog neprimjerenog ponašanja. Obavijestila je podnositelja pritužbe i da dostavljeni dokazi ne opravdavaju pokretanje upravne istrage. Podnositelj pritužbe osporio je obje točke upravnom pritužbom koju je ESB proglasio nedopuštenom zbog nepostojanja osobnog interesa (zajedničko rješavanje dvaju pitanja) ili zbog nepostojanja odluke koja se može pobijati (nepokretanje administrativne istrage).

Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu osporavajući odluku ESB-a o nedopuštenosti. Tijekom istrage Ombudsmana podnositelj pritužbe također je zatražio od Ombudsmana da pobliže razmotri postupanje s prijavama i pritužbama zviždača u ESB-u.

Ombudsmanica je utvrdila da razlozi koje je ESB naveo za proglašenje administrativne pritužbe podnositelja pritužbe nedopuštenom nisu uvjerljivi.

Ombudsmanica je napomenula i da je tijekom njezine istrage došlo do znatnih promjena u tom pitanju te da su povezane unutarnje istrage na visokoj razini još uvijek u tijeku. Osim toga, ESB je dovršio samoinicijativnu reviziju svojeg okvira izvješćivanja, istrage i disciplinskog okvira. U tim je okolnostima Ombudsman zaključio da u tom trenutku nisu bile opravdane daljnje istrage te je zaključio istragu.

 

[1] Zbog anonimnosti, među ostalim u pogledu spola podnositelja pritužbe, u tekstu se podnositelj pritužbe naziva „oni”/„njihovi”/„njihovi”.