(Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana.(1))

COMPLAINT

U svibnju 2002. L. se u svoje ime i ime 50-ak drugih roditelja djece u europskim školama u Bruxellesu žalila na dodjelu mjesta u školama za akademsku godinu 2002.-3., naknadne žalbe koje su podnesene i mehanizme koordinacije među školama.

Ukratko, podnositelji pritužbe iznijeli su sljedeće točke:

Mjesta dostupna u novoj osnovnoj sekciji u Ixellesu dodijeljena su učenicima koji trenutačno pohađaju dvije postojeće osnovne sekcije na temelju dvaju različitih skupova kriterija koje je škola podrijetla utvrdila i primijenila jednostrano i netransparentno. Podneseno je više od 200 žalbi, od kojih neke još nisu bile riješene na dan podnošenja pritužbe.

Mehanizmi koordinacije između briselskih škola prilično su neprikladni čak i za osnovne zadatke kao što su usklađivanje praznika i slobodnih dana između triju škola.

Djelovanje škola u tom području u suprotnosti je s temeljnim načelima dobre upravne prakse i stoga krši članak 41. Povelje o temeljnim pravima. Povreda je i članka 24. stavka 2. Povelje, u kojem se navodi da „u svim radnjama koje se odnose na djecu, bez obzira na to poduzimaju li ih tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta”. Prvi kriterij za raspodjelu djece među školama bio je kapacitet triju škola, koji je unaprijed utvrđen, bez upućivanja na potrebe djece ili želje njihovih roditelja.

Podnositelji pritužbe obratili su se Komisiji, koja je član Vijeća guvernera i koja je dužna štititi prava i interese svojeg osoblja. Podnositelji pritužbe nikad nisu imali potpun odgovor ili objašnjenje iz smjera europskih škola, Odbora guvernera ili Europske komisije.

Podnositelji pritužbi strahuju od daljnjeg kaosa kada se u budućnosti uspostavi četvrta europska škola u Bruxellesu.

Ukratko, podnositelji pritužbe tvrde da je djelovanje europskih škola u suprotnosti s člankom 24. stavkom 2. i člankom 41. Povelje o temeljnim pravima te da su mehanizmi koordinacije među školama neprimjereni.

Podnositelji pritužbe traže od Europskog ombudsmana da učini sve što je u njegovoj moći kako bi osigurao sljedeće:

• hitno se pronađe rješenje kojim se poštuju najbolji interesi uključene djece;
• pitanje je u potpunosti istraženo na najvišoj razini;
• postoji sveobuhvatna revizija uprave europskih škola kako bi se osiguralo da u budućnosti djeluju u skladu s istim standardima dobrog upravljanja i dobre administrativne prakse koji se primjenjuju na druge institucije EU-a te da su, u skladu s člankom 24. stavkom 2. Povelje, najbolji interesi djece primarna briga u svim djelovanjima koja se na njih odnose;
• sve žalbe prihvaćaju se čak i ako bi to rješenje zahtijevalo podjelu nekih razreda na dva;
• preispituje se raspodjela resursa među školama;
• uspostavlja se jasan i transparentan sustav raspodjele djece među školama kako bi se izbjegao budući transfer djece u sličnim uvjetima.

INQUIRY

Europski ombudsman dosljedno smatra da europske škole nisu institucija ili tijelo Zajednice. Ombudsman je stoga obavijestio podnositelja pritužbe da se ne može izravno obratiti europskim školama u vezi s pritužbom.

Međutim, ombudsmanica također smatra da Komisija ima određenu odgovornost za rad europskih škola jer je zastupljena u Vijeću guvernera i uvelike doprinosi njihovu financiranju. Ombudsmanica smatra da se odgovornost Komisije ne odnosi na pitanja koja se odnose na unutarnje upravljanje školama.

Na temelju toga ombudsmanica je od Komisije zatražila mišljenje o pritužbi.

Mišljenje Komisije

Ukratko, u mišljenju Komisije iznesene su sljedeće točke:

Preraspodjela određenog broja učenika među europskim školama u Bruxellesu bila je neizbježna posljedica dvaju čimbenika. Kao prvo, odluka Vijeća guvernera o otvaranju treće škole u Ixellesu kako bi se oslobodile škole Uccle i Woluwe, koje su u to vrijeme bile posebno pretplaćene, i kao drugo, potreba za privremenim preseljenjem određenog broja učenika iz škole Uccle u školu Woluwe zbog velikih popravaka i rekonstrukcija.

Odlučujući o preraspodjeli jezičnih odjela između triju škola, Vijeće guvernera nastojalo je osigurati poštovanje dvojnog načela geografske ravnoteže i racionalnog korištenja resursa. Ni u jednom trenutku odluka ravnatelja nije zahtijevala preraspodjelu učenika tijekom mandata.

Kako bi se bolje upravljalo tim pokretima, predstavnik Odbora guvernera osnovao je koordiniranu upravljačku skupinu za tri briselske škole, u kojoj su bili zastupljeni voditelji, nastavno osoblje i udruge roditelja.

U skladu s informacijama dostavljenima Komisiji roditeljski izbor bio je prioritet, ali ograničenja nametnuta strukturom školske organizacije i potreba za optimalnim iskorištavanjem dostupnih resursa onemogućili su ispunjavanje očekivanja i zahtjeva svih obitelji. Prema Školi, bilo bi teško opravdati razdvajanje sekcija ili nastava u jednoj školi kada su odgovarajuće sekcije i nastava u drugoj školi bile praktički prazne.

Škole tvrde da su u svojoj ocjeni pojedinačnih slučajeva primijenile kriterije prisutnosti braće i sestara, zemljopisne blizine obiteljskog doma i stvaranja uravnoteženih razreda u trima školama. Odluke ravnatelja o tome gdje smjestiti učenike temeljile su se na informacijama koje su roditelji dostavili školi o školovanju braće i sestara te lokaciji obiteljskog doma.

Komisija je svjesna da je podnesen znatan broj pritužbi. Te pritužbe pojedinačno su rješavali odbori unutar svake škole koji se sastoje od članova Upravnog odbora i predstavnika roditelja. Prihvaćen je velik broj pritužbi.

Kao odgovor na zahtjeve podnositelja pritužbe Komisija je iznijela sljedeće točke:

1 Postupak koji su slijedile i kriteriji koje su škole primjenjivale za premještaj učenika, zajedno s mogućnošću žalbe, upućuju na to da su najbolji interesi učenika bili primarna briga koja je, koliko je to bilo moguće, uzeta u obzir.

2 Na sastanku 21. i 23. svibnja 2002. Vijeće guvernera razmotrilo je izvješće koje je sastavio njegov predstavnik o "Distribuciji učenika predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja između škola u Bruxellesu I., II. i III.". Komisija nije obaviještena ni o kakvim nepravilnostima u tom pogledu.

3 Načela utvrđena Poveljom o temeljnim pravima, a posebno njezinim člankom 24. stavkom 2. i člankom 41., u potpunosti se primjenjuju na europske škole i za njih su obvezujuća. Ta se načela primjenjuju i na buduću reformu škola.

4 Prema informacijama dostavljenima Komisiji, škole su uložile sve napore kako bi prvenstveno uzele u obzir odabir roditelja. Zapravo, uloženi su napori kako bi se prilagodila raspodjela razreda od rujna 2002., s prijenosom radnih mjesta koji je uslijedio, kao i kako bi se odstupilo od pravila kojima se uređuje grupiranje primarnih razreda tijekom 2002./2003. za određene odjeljke. Unatoč tim naporima, nisu se mogla zanemariti određena ograničenja koja nameće struktura školske organizacije i potreba za optimalnim iskorištavanjem dostupnih resursa. Razdvajanje sekcija ili nastava u jednoj školi, kada su odgovarajuće sekcije i nastava u drugoj školi bile praktički prazne, ne bi bila dobra administrativna praksa.

5 Odbor guvernera jedini je nadležan za odlučivanje o raspodjeli resursa među različitim europskim školama. Mora se voditi načelima geografske ravnoteže i optimalnog korištenja dostupnih resursa.

6 Sudjelovanje udruga roditelja, prvo u koordinacijskoj upravljačkoj skupini za tri briselske škole, koja je osnovana radi boljeg upravljanja premještajem učenika, a zatim i u odborima nadležnima za ispitivanje pritužbi, dokaz je transparentnosti sustava. Ta se transparentnost mora zadržati u svim budućim prijenosima učenika.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Gđa L. poslala je sažeta očitovanja u kojima je iznijela sljedeće točke:

Podnositelji pritužbe dostavili su Komisiji informacije i zatražili od nje da intervenira u Vijeću guvernera u ime djece i njihovih obitelji. Predstavnik Komisije stoga je trebao biti svjestan situacije kada se Vijeće guvernera sastalo 21. i 23. svibnja 2002. Raspodjela resursa među školama bez temeljite procjene potreba djece primjer je najgore administrativne prakse.

Komisija smatra da je samo Vijeće guvernera nadležno za odlučivanje o raspodjeli sredstava među školama. To pokazuje da Komisija nije naučila nikakve pouke i odbija svoje odgovornosti. Komisija osigurava većinu novca za škole i trebala bi na prvo mjesto staviti potrebe i interese djece.

ODLUKA

1 Dodjela mjesta u europskim školama
Predmet podnositelja pritužbe

1.1 U svibnju 2002. L. se u svoje ime i ime 50-ak drugih roditelja djece u europskim školama u Bruxellesu žalila na dodjelu mjesta za akademsku godinu 2002.-3., naknadne žalbe koje su podnesene i mehanizme koordinacije među školama. Podnositelji pritužbe obratili su se Komisiji, koja je član Vijeća guvernera i koja je dužna štititi prava i interese svojeg osoblja.

Ukratko, podnositelji pritužbe tvrde da je djelovanje europskih škola u suprotnosti s člankom 24. stavkom 2. i člankom 41. Povelje o temeljnim pravima te da su mehanizmi koordinacije među školama neprimjereni. Od Europskog ombudsmana traže da učini sve što je u njegovoj moći kako bi osigurao sljedeće:

• hitno se pronađe rješenje kojim se poštuju najbolji interesi uključene djece;
• pitanje je u potpunosti istraženo na najvišoj razini;
• postoji sveobuhvatna revizija uprave europskih škola kako bi se osiguralo da u budućnosti djeluju u skladu s istim standardima dobrog upravljanja i dobre administrativne prakse koji se primjenjuju na druge institucije EU-a te da su, u skladu s člankom 24. stavkom 2. Povelje, najbolji interesi djece primarna briga u svim djelovanjima koja se na njih odnose;
• sve žalbe prihvaćaju se čak i ako bi to rješenje zahtijevalo podjelu nekih razreda na dva;
• preispituje se raspodjela resursa među školama;
• uspostavlja se jasan i transparentan sustav raspodjele djece među školama kako bi se izbjegao budući transfer djece u sličnim uvjetima.

Argumenti Komisije

1.2 Komisija je izrazila svoju svijest o velikom broju pritužbi. O njima se raspravljalo pojedinačno, a velik je broj njih prihvaćen. Postupak i kriteriji koje su škole koristile za premještaj učenika, zajedno s mogućnošću žalbe, upućuju na to da su najbolji interesi učenika bili primarni cilj koji je, koliko je to bilo moguće, uzet u obzir.

Odbor guvernera jedini je nadležan za odlučivanje o raspodjeli resursa među različitim školama. Mora se voditi načelima geografske ravnoteže i optimalnog korištenja dostupnih resursa. Vijeće guvernera ispitalo je izvješće o tom pitanju i Komisija nije svjesna nepravilnosti u tom pogledu.

Škole su uložile sve napore kako bi se odluke roditelja uzele u obzir kao primarna briga. Uloženi su napori kako bi se prilagodila raspodjela nastave, ali podjela sekcija ili nastave u jednoj školi, kada su odgovarajuće sekcije i nastava u drugoj školi bile gotovo prazne, ne bi bila dobra administrativna praksa.

Načela utvrđena Poveljom o temeljnim pravima, a posebno njezinim člankom 24. stavkom 2. i člankom 41., u potpunosti se primjenjuju na europske škole i za njih su obvezujuća. Ta se načela primjenjuju i na buduću reformu škola.

Sudjelovanje udruga roditelja, prvo u koordiniranoj upravljačkoj skupini za tri briselske škole, koja je osnovana radi boljeg upravljanja premještajem učenika, a zatim i u odborima nadležnima za ispitivanje pritužbi, dokaz je transparentnosti sustava. Ta se transparentnost mora zadržati u svim budućim prijenosima učenika.

Nalazi Europskog ombudsmana

1.3 Ombudsmanica napominje da su europske škole izvorno osnovale države članice, koje su potpisale Statut Europske škole 1957. Godine 1994. države članice i Europske zajednice potpisale su Konvenciju kojom se poništava i zamjenjuje Statut iz 1957. Ta je Konvencija stupila na snagu 1. listopada 2002.

1.4 Europski ombudsman dosljedno smatra da europske škole nisu institucija ili tijelo Zajednice, već da Komisija ima određenu odgovornost za njihovo djelovanje jer je zastupljena u Vijeću guvernera i uvelike doprinosi njihovu financiranju. Ombudsmanica smatra da se odgovornost Komisije ne odnosi na pitanja koja se odnose na unutarnje upravljanje školama.

Žalbe

1.5 Što se tiče žalbi koje se odnose na raspodjelu djece između škola, Ombudsmanica smatra da odluke o pojedinačnim žalbama nisu u nadležnosti Komisije te su stoga izvan opsega istrage Ombudsmana. Ombudsmanica napominje da je Komisija izjavila da je prihvaćen velik broj žalbi.

Povelja o temeljnim pravima

1.6 Što se tiče navodnih kršenja Povelje o temeljnim pravima, Ombudsman pozdravlja priznanje Komisije da su pravo na dobru upravu (članak 41.) i prava djeteta (posebno članak 24. stavak 2. točka 2.) obvezujući za europske škole i da se primjenjuju i na njihovu buduću reformu. Kao opće načelo, Ombudsmanica smatra da je poštovanje tih prava u skladu i s uzimanjem u obzir učinkovitosti u raspodjeli resursa među školama. U ovom slučaju Ombudsman ne smatra da je njegova istraga pružila dokaze o kršenju prava djece zajamčenih člankom 24. stavkom 2. Povelje, osobito uzimajući u obzir da se čini da je izvorna raspodjela djece među školama izmijenjena velikim brojem uspješnih žalbi.

Pravo na dobru upravu razmatra se dalje u tekstu.

Koordinacija i dobra administracija

1.7 Što se tiče navoda da su ti koordinacijski mehanizmi među školama nedostatni, Ombudsman podsjeća da je podnesen velik broj žalbi i da su, prema Komisijinu mišljenju, mnoge od njih prihvaćene. Ombudsmanica smatra da je to dokaz da postoji učinkovit i prilagodljiv sustav za rješavanje pritužbi.

1.8 Istodobno, Ombudsman ističe da je, kada određeno područje uprave stvara neuobičajeno velik broj žalbi ili pritužbi, dobra praksa ispitati postoji li temeljni problem i, ako postoji, poduzeti mjere za njegovo rješavanje u budućnosti. To osobito vrijedi ako se pokaže da je velik dio žalbi ili pritužbi opravdan.

1.9 Ombudsman također ističe da je Komisija predstavnik Europskih zajednica, koje u velikoj mjeri financiraju europske škole i koje su potpisnice Konvencije o Statutu škola iz 1994. Ombudsmanica smatra da odgovornost Komisije u toj ulozi uključuje promicanje dobre uprave u europskim školama. Ombudsmanica smatra da odgovor Komisije na događaje koji su doveli do ove pritužbe ne dokazuje da Komisija u potpunosti priznaje tu odgovornost. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

2.1 Iz prethodno objašnjenih razloga Ombudsmanica smatra da odgovor Komisije na događaje koji su doveli do ove pritužbe ne dokazuje da u potpunosti priznaje svoju odgovornost promicanja dobrog upravljanja europskih škola.

2.2 Gore navedeni nalaz otvara pitanje od opće važnosti, koje nije podložno prijateljskom rješenju. Europski ombudsman stoga u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Komisija bi trebala prepoznati svoju odgovornost za promicanje dobre uprave europskih škola i iznijeti konkretne mjere koje će poduzeti kako bi ispunila tu odgovornost u budućnosti.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisija šalje detaljno mišljenje do 31. ožujka 2003. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja nacrta preporuke Europskog ombudsmana i opisa njezine provedbe.

Strasbourg, 10. prosinca 2002.

 

Jacob SÖDERMAN

---

(1) Odluka 94/262 Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994 L 113/5.

U svim radnjama koje se odnose na djecu, bez obzira na to poduzimaju li ih tijela javne vlasti ili privatne ustanove, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta.