Ova istraga na vlastitu inicijativu temelji se na pritužbi udruge armenskih nevladinih organizacija pod nazivom Liga za zaštitu građana (CPL). Odnosi se na odluku delegacije Europske unije u Armeniji da ne sklopi ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s društvom CPL nakon što je delegacija otkrila pogrešku u svojoj početnoj ocjeni zahtjeva za CPL. CPL je tvrdio da se odluka delegacije nije temeljila na opravdanim razlozima.

Tijekom istrage Europskog ombudsmana Europska komisija potvrdila je da mjere koje je delegacija prvotno poduzela, nakon što je shvatila da je došlo do pogreške u postupku evaluacije, nisu bile primjerene. Međutim, Komisija je također pokazala da otkrivena pogreška zahtijeva da se ponovno provede evaluacija zahtjeva društva CPL i da stoga Delegacija nije mogla sklopiti ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s društvom CPL.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na navodni propust Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) da kandidatima dovoljno unaprijed dostavi obavijest o razdoblju testiranja za računalne testove na natječaju. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju EPSO-a. U konkretnom je slučaju kandidat bio obaviješten o razdoblju ispitivanja tri tjedna prije njegova početka. EPSO, na temelju prethodne odluke Europskog ombudsmana, uvijek kontaktira kandidate najmanje dva tjedna prije početka razdoblja ispitivanja.

Tijekom te istrage EPSO je obavijestio Europskog ombudsmana da ima novu praksu prema kojoj objavljuje okvirni vremenski okvir za natječaje koje organizira. To je razvoj događaja koji Ombudsman pozdravlja.

Podnositelj pritužbe, istraživački institut sa sjedištem u zemlji Z, sudjelovao je u projektu koji je financirao EU u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj.

Revizijom su otkrivene nepravilnosti u vezi s projektom, zbog čega je Komisija zatražila povrat više od 300 000 EUR od podnositelja pritužbe, unatoč pojašnjenjima u pogledu nepravilnosti koje je dostavila. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan ishodom i podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da su neki nalazi revizora manjkavi. Budući da je najvažnije pitanje bilo utvrditi stvarni datum početka projekta, Ombudsman je kao rješenje predložio da se Komisija savjetuje sa stručnjakom kako bi provjerila nalaze revizora u tom pogledu ili naložila „tehničku reviziju”, kako je predviđeno u „Sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava”. Komisija je prihvatila rješenje pod uvjetom da troškove ugovaranja vještaka zajednički snose obje strane. Ombudsmanica je zatražila od Komisije i podnositelja pritužbe da se međusobno dogovore o odabiru stručnjaka koji će se imenovati i zaključiti predmet.

Predmet je pokrenula udruga pravnih stručnjaka iz cijele Europske unije koja je provela projekt koji je sufinancirala Europska komisija. Odnosila se na navodni nepravedan povrat, nakon revizije, iznosa koji su se pogrešno smatrali neprihvatljivima na temelju Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zaključila da je nakon njezine intervencije pronađeno rješenje. Stoga je zaključila slučaj.

Predmet se odnosio na politiku Eurojusta za povrat putnih troškova kandidata pozvanih na razgovor.

Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu tvrdeći da je politika Eurojusta o povratu troškova nepoštena i diskriminirajuća prema kandidatima koji borave izvan EU-a. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe naveo je da postoji gornja granica od 500 EUR za kandidate koji borave izvan EU-a, dok se u nekim slučajevima za putovanja iz EU-a primjenjuje viša gornja granica.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Eurojust, povećanjem naknade za kandidate koji borave izvan EU-a do najviše gornje granice koja se primjenjuje na kandidate koji putuju unutar EU-a, poduzeo odgovarajuće mjere za rješavanje predmeta.

Predmet se odnosio na način na koji je Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) vodila postupak zapošljavanja.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije utvrdila nepravilnosti u postupanju u vezi s navodima podnositelja pritužbe da se s njegovim zahtjevom postupalo nepravedno.

Međutim, Ombudsmanica je utvrdila određene nedostatke u načinu na koji ENISA postupa s predmetom te je ENISA-i dala prijedloge za poboljšanje u budućnosti.

Predmet se odnosio na navodni propust Ureda posebnog predstavnika Europske unije (Ured PPEU-a) na Kosovu da obavijesti kandidate za stažiranje o koracima u postupku zapošljavanja. Ombudsmanica je istražila to pitanje i iznijela svoje stajalište da je „uljudno i uslužno potvrditi primitak prijava i obavijestiti kandidate o važnim koracima (kao što je njihovo isključenje iz postupka zapošljavanja) koji utječu na njihov napredak u postupku zapošljavanja.” Ured PPEU-a objasnio je da ima vrlo ograničene resurse te da stoga može obavijestiti samo osobe koje su ušli u uži izbor o ishodu postupka. Međutim, naveo je da ispituje kako poboljšati komunikaciju s osobama koje žele biti pripravnici, primjerice obavještavanjem svih tih osoba o relevantnim koracima postupka stavljanjem relevantnih informacija na svoju internetsku stranicu. Ombudsmanica je pozvala Ured PPEU-a da izvijesti o provedbi tog rješenja.

Komisija je u srpnju 2014. odbila zahtjev podnositelja pritužbe da radi kao stručnjak na projektu u Indoneziji jer se već obvezala raditi na projektu koji financira EU u Liberiji koji se odvija u isto vrijeme. Podnositeljica pritužbe ponovno je podnijela zahtjev kada je projekt u Liberiji odgođen zbog krize uzrokovane ebolom, ističući da je zapravo bila dostupna za rad na projektu u Indoneziji.

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija ima pravo zatražiti da stručnjaci budu dostupni za rad isključivo na projektima tijekom određenih razdoblja. Napomenula je da je podnositelj pritužbe izjavio da će biti na raspolaganju za rad, isključivo, na dvama projektima koji se preklapaju. Podnositeljica pritužbe nije objasnila tu proturječnost kada je podnijela svoj prvotni zahtjev. Na temelju dostavljenih informacija Ombudsmanica smatra da je Komisija ispravno odbila prvi zahtjev podnositelja pritužbe. Kad je riječ o drugom zahtjevu, podnositelj pritužbe zapravo je naveo da je trenutačna kriza uzrokovana ebolom u Liberiji značila da je ona zapravo bila slobodna raditi na projektu u Indoneziji. Komisija je zatim ponovno razmotrila njezinu situaciju. Ombudsmanica smatra da je donijela poštenu i razumnu prosudbu kada je zaključila da podnositelj pritužbe nije mogao jamčiti njezinu dostupnost. Stoga ombudsmanica zaključuje da Komisija nije pogriješila ni kada je odbila njezin drugi zahtjev za rad na indonezijskom projektu. Međutim, u njemu se postavljaju pitanja o tome kako Komisija postupa s pravima stručnjaka pogođenih krizama kao što je izbijanje ebole.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Predložila je Komisiji da, ako se projekt mora obustaviti, bude spremna osloboditi svakog pogođenog stručnjaka obveze isključivosti.

Predmet se odnosio na odluku Komisije da ne prihvati određene troškove koje je partner prijavio za projekt koji financira EU. Odluka Komisije značila je da je njezino konačno plaćanje konzorciju smanjeno za iznos koji je taj partner primio pretfinanciranjem. Koordinator je tvrdio da je dužnost Komisije osigurati povrat nepravilno isplaćenih sredstava predmetnom partneru.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispravno riješila to pitanje jer je mogla pokrenuti povrat samo da je postojao dug prema Uniji. Raspodjela financiranja među projektnim partnerima pitanje je različite prirode u kojem Komisija nije obvezna intervenirati. Ombudsmanica stoga nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije.

Slučaj se odnosio na dužnosnika Komisije kojem je dijagnosticiran rak dojke. Tri mjeseca nakon završetka operacija, uključujući mastektomiju i niz operacija rekonstrukcije, podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije odobrenje za oporavak u svojoj zemlji podrijetla. Komisija je odbila argument da je posljednja intervencija podnositelja pritužbe bila plastična kirurgija koja nije opravdala liječenje. Izlječenje bi bilo opravdano da je podnositelj pritužbe podnio svoj zahtjev za izlječenje tri mjeseca nakon njezine velike operacije.

Podnositelj pritužbe zatim se obratio Ombudsmanu, koji je istražio pritužbu. Nakon pažljive procjene dokaza dostupnih u spisu ombudsmanica je predložila, kao prijateljsko rješenje, da bi Komisija uzastopne operacije podnositelja pritužbe, uključujući plastične operacije, trebala smatrati jednom te da bi trebala odobriti oporavak.

Komisija je prihvatila prijedlog pod uvjetom da je podnositelj pritužbe dostavio dodatne dokumente u skladu s primjenjivim pravilima. Podnositelj pritužbe bio je zadovoljan i predmet je zaključen.

Predmet se odnosio na odluku Komisije da od neprofitne organizacije povrati sredstva EU-a koja je uložila u svoju socijalnu rezervu između 2005. i 2009., smatrajući ih neprihvatljivim troškovima. Budući da je pričuva prvotno stvorena uz potporu i suradnju Komisije, organizacija je podnijela pritužbu Europskom ombudsmanu. Nakon što je ispitao pritužbu, Ombudsman je Komisiji podnio prijedlog rješenja i pozvao je da ponovno razmotri svoju odluku o povratu. Komisija je u odgovoru iznijela niz mjera koje je poduzela kako bi osigurala budućnost organizacije. Ombudsmanica je te mjere smatrala zadovoljavajućima te je stoga odlučila zaključiti predmet.