Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, istraživački institut, sudjelovao je u suradničkom projektu koji je financirao EU u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7) za razdoblje 2008. – 2012. Podnositelj pritužbe bio je član konzorcija koji je vodio projekt.

2. Nakon što je revizijama određenih članova konzorcija utvrđen niz problema, Europska komisija proširila je opseg revizije na druge partnere konzorcija, uključujući podnositelja pritužbe. Tom revizijom koju su proveli financijski revizori od 21. do 24. siječnja 2013. otkrivene su pogreške u prihvatljivim troškovima koje je zatražio podnositelj pritužbe, a koji su iznosili više od 500 000 EUR. Komisija je podnositelju pritužbe u lipnju 2013. poslala svoj „nacrt izvješća o reviziji” i zatražila od podnositelja pritužbe da dostavi primjedbe. Podnositelj pritužbe osporio je nalaze revizora i dostavio opsežna pojašnjenja i dodatne dokaze. Komisija je naknadno revidirala svoje izvješće i smanjila iznos povrata za gotovo 200 000 EUR. „Završno izvješće o reviziji”, koje odražava te promjene, poslano je podnositelju pritužbe 8. siječnja 2014. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan te se u prosincu 2014. obratio Ombudsmanu.

3. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće pitanje:

Nalazi revizije predstavljeni u završnom izvješću o reviziji manjkavi su.

4. Tijekom istrage ombudsmanica je primila mišljenje Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe. Pri predlaganju rješenja Ombudsman je uzeo u obzir argumente koje su iznijele stranke.

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje

5. Ombudsmanica je na početku objasnila da ne može provesti alternativnu reviziju financijskog upravljanja projektom podnositelja pritužbe. Zadaća je Komisije provesti financijsku reviziju i odlučiti kako treba slijediti preporuke revizora. Kao i u prethodnim sličnim predmetima ^[1], procjena Ombudsmana stoga je usmjerena na utvrđivanje je li stajalište Komisije bilo razumno, jesu li se poštovali postojeći postupci i je li podnositelj pritužbe dobio zadovoljavajuća objašnjenja.

6. Nakon analize svih argumenata koje su iznijeli podnositelj pritužbe i Komisija, ombudsmanica je zaključila da se zaključci revizora ne temelje na jasnim dokazima te je iznijela nerazumne pretpostavke. To je u suprotnosti s načelima utvrđenima u Europskom kodeksu dobrog administrativnog postupanja u pogledu zakonitosti i pravednosti [2].

7. Ombudsmanica je tvrdila da su revizori mogli izbjeći tu nesigurnost da je stvarni datum početka projekta utvrđen bez sumnje. U tu je svrhu potaknula Komisiju da se o tom pitanju savjetuje s neovisnim stručnjakom.

8. Stoga je kao rješenje predložila da se „Europska komisija koristi svojim ovlastima, u skladu s člankom II.23. Općih uvjeta Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru programa FP7, za savjetovanje s neovisnim stručnjakom kako bi utvrdila stvarni datum početka projekta ili naložila tehničku reviziju; trošak ugovaranja vještaka mogli bi zajednički snositi Komisija i podnositelj pritužbe [3]”. Ombudsmanica je napomenula i da se njezin „prijedlog primjenjuje ne dovodeći u pitanje načelo da je teret dokazivanja, kako bi se dokazalo da je datum početka projekta zapravo bio prije 11. svibnja 2010., na podnositelju pritužbe”.

9. Komisija je odgovorila da je u duhu kompromisa prihvatila prijedlog Ombudsmana „da se savjetuje s neovisnim stručnjakom kako bi se utvrdio stvarni datum početka projekta”, pod uvjetom da troškove dijele Komisija i podnositelj pritužbe. Komisija je predložila imenovanje Zajedničkog istraživačkog centra za pružanje potrebnog stručnog znanja jer može pružiti neovisnu znanstvenu i tehničku potporu utemeljenu na dokazima za tako složenu istragu.

10. Podnositelj pritužbe načelno se složio s rješenjem Ombudsmana. Međutim, smatrala je da bi bilo bolje imenovati „odbor od dva stručnjaka: jedan kojeg je predložila Komisija i drugi kojeg je predložio [podnositelj pritužbe]” uz obostranu suglasnost te je predložio da svaka stranka snosi troškove stručnjaka kojeg je predložila.   

Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja

11. Ombudsman pozdravlja spremnost stranaka da pronađu rješenje spora. Očekuje da će Komisija i podnositelj pritužbe poduzeti potrebne mjere kako bi provele svoj prijedlog rješenja i postigle dogovor o relevantnim pojedinostima. Stranke bi je trebale obavijestiti o svim poduzetim koracima i konačnom ishodu.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi i s obzirom na to da je Komisija prihvatila prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje, Europski ombudsman zaključuje ga sljedećim zaključkom:

Pronađeno je rješenje za ovaj slučaj.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 22. svibnja 2017.

[1] Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 2431/2011/MMN protiv Europske komisije; Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 1325/2008/(BEH)VL protiv Europske komisije

[2] Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja: https://www.ombudsman.europa.eu/rest/medias/byPath?path=1456414129796_code_2015_EN.pdf&type=pdf&download=true&lang=en 

[3] https://www.ombudsman.europa.eu/cases/solution.faces/en/79434/html.bookmark