Podnositelj pritužbe podnio je Europskom vijeću za inovacije zahtjev za bespovratna sredstva namijenjena potpori novoosnovanim poduzećima te malim i srednjim poduzećima koja uvode inovativne proizvode ili usluge. Njegov prijedlog nije bio uspješan. Osporavao je taj ishod tvrdeći, među ostalim, da su stručnjaci zaduženi za preispitivanje njegova prijedloga delegirali svoju evaluaciju trećoj strani koja se bavi umjetnom inteligencijom.

Kako bi ispitala tvrdnje podnositelja pritužbe, Izvršna agencija za Europsko vijeće za inovacije i MSP-ove (EISMEA) obratila se relevantnim stručnjacima. Neke su priznale upotrebu umjetne inteligencije tijekom postupka preispitivanja, ali samo za pomoćne zadaće. Nakon daljnje istrage EISMEA je detaljno objasnila zašto upotreba umjetne inteligencije od strane stručnjaka nije negativno utjecala na ishod zahtjeva podnositelja pritužbe.

Iako je Ombudsmanica utvrdila da ne postoje dostatni razlozi za rješavanje konkretnog predmeta, odnosno zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu sadržajne evaluacije njegova prijedloga, smatrala je da je važno istražiti pravila kojima se uređuje upotreba umjetne inteligencije treće strane od strane stručnjaka koji savjetuju Europsku komisiju, EISMEA-u i druge izvršne agencije u kontekstu sličnih programa financiranja. Ombudsmanica je u tom pogledu zatražila informacije od Komisije, koja je općenito odgovorna za nadzor takvih programa i donošenje relevantnih pravila.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija nedavno navela da stručnjaci mogu upotrebljavati umjetnu inteligenciju treće strane samo za pomoćne zadaće i da moraju dokumentirati svoju upotrebu umjetne inteligencije. To predstavlja poboljšanje. Ombudsmanica je istodobno smatrala da nije optimalno zatražiti da se ta dokumentacija dostavi relevantnim tijelima EU-a tek nakon podnošenja pritužbe u vezi s upotrebom umjetne inteligencije od strane stručnjaka. Ombudsmanica je predložila da Komisija istraži kako bi njezini stručnjaci mogli dokumentirati njihovu upotrebu umjetne inteligencije i proaktivno dostaviti te informacije Komisiji kako bi se predvidjela moguća pitanja i pritužbe.

Predmet se odnosio na odluku Delegacije Europske unije u Papui Novoj Gvineji da ponudu podnositelja pritužbe odbije kao izuzetno nisku. Podnositelj pritužbe tvrdio je da delegacija nije zatražila posebna pojašnjenja, obrazložila svoju odluku i svoje odbijanje temeljila na elementima koji nisu povezani s cijenom navedenom u ponudi.

Ombudsmanica je utvrdila da je delegacija trebala biti konkretnija pri traženju pojašnjenja od podnositelja pritužbe o cijeni i da je trebala uspostaviti jasnu vezu između cijene i svih elemenata koji su uzeti u obzir u njezinoj procjeni. Delegacija također nije u dovoljnoj mjeri potkrijepila svoju odluku o odbijanju ponude kao izuzetno niske, čime je povrijedila obvezu obrazlaganja. Ti nedostaci predstavljaju nepravilnost u postupanju.

Iako je Komisija tijekom istrage pružila dodatna pojašnjenja, ombudsmanica je utvrdila da se tim pojašnjenjima nisu u dovoljnoj mjeri uklonili utvrđeni nedostaci.

Ombudsmanica je smatrala da u ovom slučaju ne bi bilo primjereno dati odgovarajuću preporuku jer je ugovor dodijeljen. Međutim, iznijela je tri prijedloga čiji je cilj spriječiti da se takvi problemi pojave u budućim sličnim slučajevima.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s troškovima sveučilišta u kontekstu projekta koji financira EU. Podnositelj pritužbe podnio je svoj zahtjev Europskoj komisiji u srpnju 2025.

Komisija je prvi put odgovorila u rujnu 2025. Utvrdila je da je deset dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva za pristup, kojem je odbila dati javni pristup u cijelosti. Time je Komisija tvrdila da bi otkrivanje moglo ugroziti komercijalne interese dotičnog sveučilišta.

Podnositelj pritužbe osporio je odluku Komisije podnošenjem „potvrdnog zahtjeva” u rujnu 2025. Ako Komisija nije dala izričit odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u listopadu 2025.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup i, kao prvi korak, zatražila od Komisije da što prije donese izričit odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe. U nedostatku odgovora u zadanom roku, istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente, zajedno s dokumentacijom o savjetovanju s dotičnim sveučilištem.

Komisija je podnositelju pritužbe odgovorila u svibnju 2026. i odobrila širok djelomičan pristup spornim dokumentima. Podnositelj pritužbe u svojim primjedbama na potvrdnu odluku Komisije nije osporio preostale redigacije. Ombudsmanica je stoga smatrala da je pritužba na Komisijino prešutno odbijanje pristupa riješena pristupom koji je sada odobren. Međutim, Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog kašnjenja Komisije u obradi zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe, koje je trajalo i nakon što je pokrenula istragu. Ombudsmanica i dalje pomno prati pitanje kašnjenja na temelju pritužbi koje su joj podnesene.

Predmet se odnosio na odluku Europske izvršne agencije za istraživanje (REA) da ne dodijeli „pečat izvrsnosti” prijedlogu za financiranje sredstvima EU-a u okviru poziva na podnošenje prijedloga za 2023. za postdoktorsku stipendiju Marie Sklodowska-Curie (MSCA-PF), koja je dio programa EU-a Obzor Europa. REA je odbila dodijeliti pečat izvrsnosti prijedlogu jer je tužitelj imao sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini.

Ombudsmanica je utvrdila da je REA pružila razumno objašnjenje za svoju odluku i djelovala u skladu s primjenjivim pravilima. Kao takva, zaključila je istragu s nalazom da nema nepravilnosti u postupanju. Međutim, dala je prijedlog za poboljšanje REA-i da podnositelju pritužbe i drugim podnositeljima zahtjeva sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini koji se nalaze u istoj situaciji dostavi objašnjenje i/ili javnu izjavu u kojoj se pojašnjava posebna situacija podnositelja zahtjeva sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini u pozivima na podnošenje prijedloga u okviru MSCA-PF-a za 2023., posebno u pogledu pečata izvrsnosti.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska izvršna agencija za zdravlje i digitalno gospodarstvo (HaDEA) pratila nalaze istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o subjektu koji je sudjelovao u dvama projektima koje je financirao EU u okviru programa Obzor 2020.

Na temelju OLAF-ovih nalaza o nepravilnostima HaDEA je podnositelja pritužbe obavijestila o svojoj namjeri da prekine sudjelovanje u projektima, nadoknadi troškove koji se smatraju neprihvatljivima i registrira ih u sustavu Europske komisije za rano otkrivanje i isključenje (EDES), bazi podataka „nepouzdanih” osoba i subjekata koji su podnijeli zahtjev za sredstva EU-a ili su preuzeli pravne obveze s tijelima EU-a. Među ostalim, podnositelj pritužbe tvrdio je da mu HaDEA nije dala priliku da izrazi svoja stajališta prije nego što ga je registrirala u EDES-u.

Ombudsmanica je utvrdila da odluka o registraciji podnositelja pritužbe u EDES-u nije nužno utjecala na njegovu pravnu situaciju i da je u praksi podnositelju pritužbe pružena prilika da iznese svoja stajališta. Ombudsmanica je zaključila istragu sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je ipak predložila poboljšanje da HaDEA, kada obavijesti subjekt o nalazima protiv njega, obavijesti dotični subjekt i o tome mogu li takvi nalazi dovesti do njegove registracije u EDES-u.