Predmet se odnosio na postupak zapošljavanja privremenog osoblja njezinih stalnih snaga koji je organizirala Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). Podnositelj pritužbe, kandidat u tom postupku, dobio je minimalnu ukupnu ocjenu potrebnu za eliminacijski test s višestrukim izborom odgovora („test s višestrukim izborom odgovora”). Međutim, Frontex ga je isključio iz daljnjeg sudjelovanja u postupku zapošljavanja jer nije dobio minimalnu ocjenu u svakom od zasebnih odjeljaka testa s višestrukim izborom odgovora. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je njegovo isključenje iz postupka zapošljavanja nepošteno jer taj zahtjev, koji je smatrao proizvoljnim, nije bio priopćen kandidatima prije testa višestrukih kvalifikacija.

Ombudsmanica je smatrala da Frontex ima diskrecijsko pravo utvrditi pragove za test s višestrukim izborom odgovora u kasnijoj fazi postupka zapošljavanja, pod uvjetom da to učini prije nego što sazna za pojedinačne rezultate kandidata. Budući da je Frontex utvrdio pragove prije testiranja, Ombudsman je utvrdio da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je predložila da Frontex, ako je to moguće, razmotri obavješćivanje kandidata u svojim postupcima zapošljavanja o pragovima za svaki eliminacijski test prije testiranja kako bi se povećala transparentnost i kandidatima omogućilo da se bolje pripreme za test.

Ombudsmanica je nadalje utvrdila nedostatke u načinu na koji je Frontex vodio evidenciju o unutarnjem radu odbora za odabir. Ombudsmanica je stoga predložila da Frontex radi transparentnosti i odgovornosti poboljša standarde jasnoće i dostupnosti takve evidencije.

 

Predmeti su se odnosili na odluku Frontexa da podnositeljima pritužbi, koji su bili kandidati u Frontexovu postupku zapošljavanja članova njegovih „stalnih snaga”, ne nadoknadi putne troškove i troškove boravka nakon njihova putovanja u Varšavu (Poljska) radi testiranja plivanja i liječničkih pregleda. Frontexovim pravilima o zapošljavanju predviđa se da će se troškovi povezani s konačnim liječničkim pregledom nadoknaditi samo ako kandidat naknadno preuzme dužnost u Frontexu, dok podnositelji pritužbe to nisu učinili.

Ombudsmanica je utvrdila da je, u skladu s postojećim pravilima Frontexa, iako je Frontex kombinirao testove plivanja s liječničkim pregledom zbog pritiska na njegove postupke zapošljavanja, trebao provesti zasebnu procjenu troškova povezanih s testovima plivanja.

Ombudsmanica je iznijela prijedlog rješenja prema kojem bi Frontex trebao ponovno razmotriti svoju odluku da podnositeljima pritužbi ne nadoknadi sve putne troškove i troškove boravka te bi trebao razmotriti nadoknadu neizbježnih troškova povezanih s testovima plivanja koje su prošli. Frontex je pristao dati doprinos u obliku dnevnice za broj dodatnih dana tijekom kojih su podnositelji pritužbe boravili u Varšavi kako bi polagali testove plivanja.

Ombudsmanica je zaključila istragu nalazom da je Frontex prihvatio prijedlog rješenja.

 

Predmet se odnosio na način na koji je Prevoditeljski centar za tijela Europske unije (u daljnjem tekstu: Prevoditeljski centar) ocijenio ponudu u području usluga prevođenja i uređivanja. Konkretno, podnositelj pritužbe bio je zabrinut zbog načina na koji Prevoditeljski centar tumači kriterije za odabir i dodjelu te kako ocjenjuje kriterije za dodjelu, kao i zbog odluke Prevoditeljskog centra da se odrekne postupovnog koraka „specifikacija ponude” (pravila koja se primjenjuju na postupak nabave).

Ombudsmanica je utvrdila da Prevoditeljski centar nije jasno definirao i razlikovao kriterije odabira i dodjele u natječajnim specifikacijama. To je predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Međutim, budući da Prevoditeljski centar u konačnici nije dodijelio nikakav ugovor za usluge prevođenja o kojima je riječ u pritužbi, Ombudsman je smatrao da davanje preporuke ne bi imalo nikakvu korisnu svrhu.

Ombudsmanica je ipak predložila poboljšanje u pogledu toga da bi Prevoditeljski centar u budućim pozivima trebao jasno razlikovati kriterije odabira i dodjele u natječajnim specifikacijama kako bi bio u skladu s Financijskom uredbom EU-a. U tom bi pogledu Prevoditeljski centar također trebao pružiti jasne upute o vrsti dokaza koje treba dostaviti za kriterije za odabir i za dodjelu. Ombudsmanica je također izjavila da će pratiti buduće pozive na podnošenje ponuda i razmotriti ponovno ispitivanje tog pitanja, ako to bude potrebno.

Ombudsmanica je istaknula i da je dobra upravna praksa osigurati da su ponuditelji upoznati sa svakom odlukom o odricanju od postupovnih koraka utvrđenih u natječajnim specifikacijama te da je žalosno što Prevoditeljski centar to nije učinio. Neobavješćivanje ponuditelja o odricanju od postupovne radnje također je predstavljalo nepravilnost u postupanju. Nadalje, ombudsmanica je smatrala da je odricanje od postupovnog koraka u suprotnosti s primjenjivim pravilima. Iznijela je odgovarajući prijedlog za poboljšanje u tom pogledu.

Predmet se odnosio na studiju koju je izradila istraživačka organizacija na temelju ugovora s delegacijom EU-a u Gvineji Bisau. Organizacija je izrazila zabrinutost u pogledu uvjeta povezanih s objavom studije, posebno u pogledu njezine besplatne distribucije. Organizacija je smatrala da bi se tim uvjetom učinkovito spriječilo objavljivanje studije kao akademske knjige jer su akademski izdavači komercijalni subjekti koji ostvaruju dobit od knjiga koje objavljuju.

Istraga je pokazala da je studija naručena na temelju „ugovora o uslugama”, u okviru kojeg je Europska komisija, koja je odgovorna za predmetni ukupni proračun, stekla vlasništvo nad studijom. Stoga se studija smatrala „javnim dobrom” i Komisija je ispravno inzistirala na tome da se besplatno stavi na raspolaganje javnosti.

Ombudsmanica je smatrala da je razumno da Komisija ustraje u tome da se studija distribuira besplatno, s obzirom na to da je izrađena sredstvima EU-a i stoga se ne bi trebala komercijalizirati. Međutim, Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog toga što je Komisija jasno utvrdila uvjete u pogledu objavljivanja tek nakon dovršetka studije. Ombudsmanica je zaključila zaključak da daljnje istrage nisu opravdane, ali je predložila izbjegavanje sličnih problema u budućnosti.

Predmet se odnosio na način na koji je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) postupio sa zahtjevom kandidata koji je nedavno rodio da odgodi usmeni test (intervju) u postupku odabira stručnjaka za tehničku podršku. EPSO je pristao odgoditi jedan razgovor, ali ga je odgodio za isti dan kao i drugi razgovor povezan s postupkom odabira. Podnositeljica pritužbe bila je nezadovoljna načinom na koji je EPSO riješio njezinu upravnu pritužbu u vezi s tim pitanjem.

Ombudsmanica je smatrala da nije razumno da EPSO istog dana zakaže dva testa jer su svi ostali kandidati mogli polagati testove za različite dane. To je bilo posebno teško za podnositelja pritužbe jer je nedavno rodila. Stoga je način na koji je EPSO postupio sa zahtjevom predstavljao nepravilnost u postupanju. Kako bi se to riješilo, Ombudsman je predložio EPSO-u da započne dijalog s podnositeljem pritužbe s ciljem pronalaženja odgovarajućeg i pravednog rješenja.