Ova istraga na vlastitu inicijativu temelji se na pritužbi udruge armenskih nevladinih organizacija pod nazivom Liga za zaštitu građana (CPL). Odnosi se na odluku delegacije Europske unije u Armeniji da ne sklopi ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s društvom CPL nakon što je delegacija otkrila pogrešku u svojoj početnoj ocjeni zahtjeva za CPL. CPL je tvrdio da se odluka delegacije nije temeljila na opravdanim razlozima.

Tijekom istrage Europskog ombudsmana Europska komisija potvrdila je da mjere koje je delegacija prvotno poduzela, nakon što je shvatila da je došlo do pogreške u postupku evaluacije, nisu bile primjerene. Međutim, Komisija je također pokazala da otkrivena pogreška zahtijeva da se ponovno provede evaluacija zahtjeva društva CPL i da stoga Delegacija nije mogla sklopiti ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s društvom CPL.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da pruži odgovarajuće odgovore podnositelju pritužbe koji se žalio na pitanje državne potpore u Njemačkoj. Podnositelj pritužbe smatrao je da Njemačka krši pravila EU-a o državnim potporama zbog svojeg novog programa financiranja javne radiodifuzije. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da, s obzirom na to da je Komisija u konačnici dala odgovarajući odgovor, nije bilo nepravilnosti u postupanju.  

Predmet se odnosio na Komisijino odbijanje i prijedlog povrata određenih troškova povezanih s podugovorenim aktivnostima u kontekstu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru programa FP6. Na temelju istrage Ombudsmana Komisija je odlučila da neće izvršiti povrat troškova u ukupnom iznosu od gotovo 87 000 EUR. Komisija je objasnila da je odlučila promijeniti svoju prvotnu odluku na temelju činjenice da je podnositelj pritužbe postupao u dobroj vjeri i u skladu sa savjetima koje je sama dala.

Ombudsmanica je pozdravila tu novu odluku; međutim, smatrala je da je bila nesretna što je podnositelj pritužbe nekoliko godina imao izglede za veliki povrat sredstava koja su nad njim visjela.

Predmet se odnosio na navodne sukobe interesa članova radne skupine Komisije zadužene za preispitivanje znanosti o učincima koje elektromagnetska polja mogu imati na zdravlje. U pritužbi Ombudsmanu navodi se da Komisija nije pravilno ispitala jesu li znanstvenici u radnoj skupini bili u sukobu interesa.

Ombudsmanica je istražila to pitanje. Bila je uvjerena da je Komisija ispravno ispitala to pitanje i da znanstvenici nisu imali suprotstavljene interese. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da bi se postupci Komisije mogli poboljšati te je iznijela neke prijedloge za poboljšanje.

Predmet se odnosio na postupak odabira za radno mjesto voditelja Odjela za IKT u Europskoj agenciji za globalne navigacijske sustave. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Agencija nije pravedno ocijenila njegov zahtjev te je tvrdio da bi Agencija trebala revidirati svoju odluku o odbijanju njegova zahtjeva.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od Agencije da pojasni niz postupovnih pitanja. Na temelju odgovora Agencije i njezine vlastite analize Ombudsmanica nije utvrdila nikakvu očitu pogrešku u postupku odabira. Stoga je predmet zaključen utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na Komisijino odbijanje da objavi imena osoblja koje je radilo na Komisijinoj istrazi o državnim potporama. Tijekom istrage ombudsmanica je dobila stajališta Komisije, podnositelja pritužbe i Europskog nadzornika za zaštitu podataka.

Pitanje je li odbijanje otkrivanja imena bilo u pravu ovisilo je o članku 8. Uredbe 45/2001 o zaštiti podataka. U skladu s tom odredbom, osoba koja traži otkrivanje mora prvo dokazati nužnost otkrivanja imena toj osobi. Ako je taj kriterij ispunjen, tijelo javne vlasti ipak mora utvrditi bi li otkrivanje njihovih imena utjecalo na legitimne interese članova osoblja i, u slučaju potvrdnog odgovora, jesu li ti legitimni interesi bili važniji od nužnosti koju je istaknula osoba koja traži otkrivanje imena.  

Iako je smatrao da Komisija ne bi trebala restriktivno primjenjivati članak 8. kada je riječ o imenima osoblja, Ombudsman je utvrdio da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije kada je odbila otkriti imena članova osoblja o kojima je riječ.

Pritužba koju je podnijela nevladina organizacija Access Info Europe odnosi se na navodno nezakonito odbijanje Europske komisije da odobri potpuni javni pristup evaluacijskim dokumentima koji se odnose na postupak javne nabave za „Rehabilitaciju i proširenje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda Subotice” (Srbija). Otkrivanje dokumenata odbijeno je na temelju članka 4. stavka 1. točke (b) (zaštita osobnih podataka), članka 4. stavka 2. (zaštita komercijalnih interesa) i članka 4. stavka 3. (zaštita postupka odlučivanja) Uredbe 1049/2001. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi mu trebalo odobriti puni pristup evaluacijskim dokumentima.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.  Međutim, predlaže da bi Komisija prije njihova imenovanja trebala sustavno dobivati suglasnost članova odbora za evaluaciju u postupcima javne nabave za otkrivanje njihovih imena. Objava njihovih imena na kraju postupka evaluacije trebala bi se smatrati uvjetom za imenovanje u takav odbor.

Predmet se odnosio na odluku Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) da podnositelju pritužbe ne dopusti podnošenje druge prijave u kontekstu poziva na iskaz interesa koji nije sadržavao konkretan rok za podnošenje prijava. Podnositelj pritužbe zatražio je podnošenje druge prijave nakon što nije položio test povezan s njegovom početnom prijavom u okviru istog postupka odabira. Podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije dostavio odgovarajuće odgovore na njegove dopise u vezi s i. pravnom osnovom na temelju koje se kandidatima ne dopušta da se ponovno prijave u postupcima odabira bez određenih rokova; i ii. uvjete, uključujući ponašanje osoblja, u ispitnom centru u Španjolskoj.

EPSO je u svojem odgovoru kao pravnu osnovu za svoje djelovanje naveo uvjete navedene u pozivu na iskaz interesa. Objasnila je i da je istražila pitanje ponašanja osoblja u ispitnom centru.

Ombudsmanica je smatrala da je EPSO-ovo objašnjenje razumno i primjereno te je stoga predmet zaključen.

Predmet se odnosio na navodni propust Vijeća da podnositelju pritužbe na odgovarajući način objasni zašto mu može trebati do jedne godine da ispravi tekst direktive ako se bilo kakve promjene smatraju potrebnima. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Vijeće dalo opsežan i odgovarajući odgovor. Činilo se i da je podnositelj pritužbe zadovoljan danim objašnjenjima. Predmet je stoga zaključen kao riješen.

Predmet se odnosio na navodno nepoštovanje pravila postupka odabira od strane Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO).

Ombudsmanica je od EPSO-a zatražila da otkloni zabrinutost podnositelja pritužbe kao prvi korak u svojoj istrazi. Te zabrinutosti odnosile su se na navodno pružanje pogrešnih informacija o testovima u okviru postupka odabira i na materijalnu pogrešku u pismima kojima je podnositelj pritužbe obaviješten o rezultatima svojih testova. Ombudsmanica je utvrdila da je EPSO-ov naknadni odgovor pružio sveobuhvatna i razumna objašnjenja u pogledu pitanja koja je istaknuo podnositelj pritužbe i da ništa ne upućuje na to da on nije poštovao pravila kojima se uređuje predmetni postupak odabira. Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na postupak odabira ugovornog osoblja koji je 2013. organizirao Europski ured za odabir osoblja (EPSO). Kandidati u takvim postupcima odabira prvo moraju ispunjavati određene kriterije prihvatljivosti. Kandidati koji ispunjavaju te kriterije za sudjelovanje zatim se ocjenjuju na temelju kriterija za odabir. Najbolji kandidati zatim se uvrštavaju na popis uspješnih kandidata.

Podnositelj pritužbe ispunio je kriterije prihvatljivosti, koji su uključivali potrebu za doktorskom diplomom ili najmanje pet godina radnog iskustva u svojstvu istraživača. Međutim, isključen je iz natječaja nakon što je njegova prijava uspoređena s drugim kandidatima na temelju kriterija za odabir. Zatim se žalio da su kriteriji odabira dali prednost kandidatima s doktorskom diplomom, dok je poziv na iskaz interesa podrazumijevao da će se s doktorskom diplomom postupati kao s petogodišnjim profesionalnim iskustvom.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Kriterijima prihvatljivosti utvrđuje se minimalni prag koji svi kandidati moraju ispuniti. Kriteriji za odabir zatim omogućuju povjerenstvu za odabir da među prihvatljivim kandidatima odredi najbolje kandidate. Očigledno je diskrecijsko pravo institucije da odluči koje kriterije za odabir treba primijeniti sve dok nisu očito neprikladni. Ombudsmanica je zaključila da je odabir kriterija za odabir u ovom slučaju bio potpuno razuman. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da odabir nije bio transparentan, Ombudsmanica je napomenula da su kriteriji odabira jasno navedeni u pozivu.