Strasbourg, 8. srpnja 2003.

Poštovana gospođo L. F.,

Najprije Vas želim obavijestiti da je g. Jacob Söderman, s kojim ste se prethodno dopisivali u vezi s Vašom pritužbom, otišao u mirovinu 31. ožujka 2003. Nasljednik sam Europskog ombudsmana.

Dana 7. svibnja 2002. e-poštom ste poslali pritužbu Europskom ombudsmanu. Pritužba nosi vaše ime i ime još 50-ak roditelja djece u europskim školama u Bruxellesu. Vaša se pritužba odnosi na dodjelu mjesta u školama za akademsku godinu 2002.–2013., naknadne žalbe koje su podnesene i mehanizme koordinacije među školama.

G. Söderman je 16. svibnja 2002. pritužbu proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je 20. rujna 2002. poslala svoje mišljenje, koje Vam je proslijeđeno s pozivom na očitovanje. Dana 30. listopada 2002. poslali ste primjedbe.

Ombudsmanica je 10. prosinca 2002. Komisiji dostavila nacrt preporuke te vas je istog dana elektroničkom poštom obavijestila o toj radnji.

Komisija je 25. veljače 2003. poslala detaljno mišljenje o nacrtu preporuke. Detaljno mišljenje proslijeđeno vam je 10. ožujka 2003. s pozivom na očitovanje koji ste poslali 6. lipnja 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U svibnju 2002. podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Ombudsmanu u ime sebe i skupine od oko 50 roditelja djece u europskim školama u Bruxellesu. Pritužba se odnosi na dodjelu mjesta u školama za akademsku godinu 2002.–2013., naknadne žalbe koje su podnesene i mehanizme koordinacije među školama.

Ukratko, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće točke:

Mjesta dostupna u novoj osnovnoj sekciji u Ixellesu dodijeljena su učenicima koji trenutačno pohađaju dvije postojeće osnovne sekcije na temelju dvaju različitih skupova kriterija koje je škola podrijetla utvrdila i primijenila jednostrano i netransparentno. Podneseno je više od 200 žalbi, od kojih neke još nisu bile riješene na dan podnošenja pritužbe.

Mehanizmi za koordinaciju između briselskih škola nisu dovoljni čak ni za osnovne zadaće kao što su usklađivanje praznika i slobodnih dana između triju škola.

Djelovanje škola u tom području u suprotnosti je s temeljnim načelima dobre upravne prakse i stoga krši članak 41. Povelje o temeljnim pravima. Povreda je i članka 24. stavka 2. Povelje, u kojem se navodi da „u svim radnjama koje se odnose na djecu, bez obzira na to poduzimaju li ih tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta”. Prvi kriterij za raspodjelu djece među školama bio je kapacitet triju škola, koji je unaprijed utvrđen, bez upućivanja na potrebe djece ili želje njihovih roditelja.

Podnositelji pritužbe obratili su se Komisiji, koja je član Vijeća guvernera i koja je dužna štititi prava i interese svojeg osoblja. Podnositelji pritužbe nikada nisu imali potpun odgovor ili objašnjenje prema uputama Europskih škola, Odbora guvernera ili Komisije.

Podnositelji pritužbi strahuju od daljnjeg kaosa kada se u budućnosti uspostavi četvrta europska škola u Bruxellesu.

Ukratko, podnositelji pritužbe tvrde da je djelovanje europskih škola u suprotnosti s člankom 24. stavkom 2. i člankom 41. Povelje o temeljnim pravima te da su mehanizmi koordinacije među školama neprimjereni.

Podnositelji pritužbe traže od Europskog ombudsmana da učini sve što je u njegovoj moći kako bi osigurao sljedeće:

• hitno se pronađe rješenje kojim se poštuju najbolji interesi uključene djece;
• pitanje je u potpunosti istraženo na najvišoj razini;
• postoji sveobuhvatna revizija uprave europskih škola kako bi se osiguralo da u budućnosti djeluju u skladu s istim standardima dobrog upravljanja i dobre administrativne prakse koji se primjenjuju na druge institucije EU-a te da su, u skladu s člankom 24. stavkom 2. Povelje, najbolji interesi djece primarna briga u svim djelovanjima koja se na njih odnose;
• sve žalbe prihvaćaju se čak i ako bi to rješenje zahtijevalo podjelu nekih razreda na dva;
• preispituje se raspodjela resursa među školama;
• uspostavlja se jasan i transparentan sustav raspodjele djece među školama kako bi se izbjegao budući transfer djece u sličnim uvjetima.

INQUIRY

Pri rješavanju prethodnih pritužbi protiv europskih škola ombudsmanica je zauzela stajalište da škole nisu institucija ili tijelo Zajednice, već da Komisija ima određenu odgovornost za njihov rad jer je zastupljena u Vijeću guvernera i uvelike doprinosi njihovu financiranju. Ombudsmanica smatra da se odgovornost Komisije ne odnosi na pitanja koja se odnose na unutarnje upravljanje školama.

Ombudsmanica je stoga od Komisije zatražila mišljenje o ovoj pritužbi.

Mišljenje Komisije

Ukratko, u mišljenju Komisije iznesene su sljedeće točke:

Preraspodjela određenog broja učenika među europskim školama u Bruxellesu bila je neizbježna posljedica dvaju čimbenika. Kao prvo, odluka Vijeća guvernera o otvaranju treće škole u Ixellesu kako bi se oslobodile škole Uccle i Woluwe, koje su u to vrijeme bile posebno pretplaćene, i kao drugo, potreba za privremenim preseljenjem određenog broja učenika iz škole Uccle u školu Woluwe zbog velikih popravaka i rekonstrukcija.

Odlučujući o preraspodjeli jezičnih odjela između triju škola, Vijeće guvernera nastojalo je osigurati poštovanje dvojnog načela geografske ravnoteže i racionalnog korištenja resursa. Odluka ravnatelja ni u jednom trenutku nije zahtijevala preraspodjelu učenika tijekom trajanja mandata.

Kako bi se bolje upravljalo tim pokretima, predstavnik Odbora guvernera osnovao je koordiniranu upravljačku skupinu za tri briselske škole, u kojoj su bili zastupljeni voditelji, nastavno osoblje i udruge roditelja.

U skladu s informacijama dostavljenima Komisiji roditeljski izbor bio je prioritet, ali ograničenja nametnuta strukturom školske organizacije i potreba za optimalnim iskorištavanjem dostupnih resursa onemogućili su ispunjavanje očekivanja i zahtjeva svih obitelji. Prema Školi, bilo bi teško opravdati razdvajanje sekcija ili nastava u jednoj školi kada su odgovarajuće sekcije i nastava u drugoj školi bile praktički prazne.

Škole tvrde da su u svojoj ocjeni pojedinačnih slučajeva primijenile kriterije prisutnosti braće i sestara, zemljopisne blizine obiteljskog doma i stvaranja uravnoteženih razreda u trima školama. Odluke ravnatelja o mjestu smještaja učenika temeljile su se na informacijama koje su roditelji dostavili školi o školovanju braće i sestara te lokaciji obiteljskog doma.

Komisija je svjesna da je podnesen znatan broj pritužbi. Te su pritužbe pojedinačno rješavali odbori unutar svake škole koji se sastoje od članova upravnog odbora i predstavnika roditelja. Prihvaćen je velik broj pritužbi.

Kao odgovor na zahtjeve podnositelja pritužbe Komisija je iznijela sljedeće točke:

1. Postupak koji se slijedio i kriteriji koje su škole primjenjivale za premještaj učenika, zajedno s mogućnošću žalbe, upućuju na to da su najbolji interesi učenika bili primarna briga koja je, koliko je to bilo moguće, uzeta u obzir.

2. Na sastanku održanom 21. i 23. svibnja 2002. Vijeće guvernera razmotrilo je izvješće koje je sastavio njegov predstavnik o „raspodjeli učenika predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja između škola u Bruxellesu I., II. i III.”. Komisija nije obaviještena ni o kakvim nepravilnostima u tom pogledu.

3. Načela utvrđena Poveljom o temeljnim pravima, a posebno njezinim člankom 24. stavkom 2. i člankom 41., u potpunosti se primjenjuju na europske škole i za njih su obvezujuća. Ta se načela primjenjuju i na buduću reformu škola.

4. Prema informacijama dostavljenima Komisiji, škole su uložile sve napore kako bi prvenstveno uzele u obzir odabir roditelja. Zapravo, uloženi su napori kako bi se prilagodila raspodjela razreda od rujna 2002., s prijenosom radnih mjesta koji je uslijedio, kao i kako bi se odstupilo od pravila kojima se uređuje grupiranje primarnih razreda tijekom 2002./2003. za određene odjeljke. Unatoč tim naporima, nisu se mogla zanemariti određena ograničenja koja nameće struktura školske organizacije i potreba za optimalnim iskorištavanjem dostupnih resursa. Razdvajanje sekcija ili nastava u jednoj školi, kada su odgovarajuće sekcije i nastava u drugoj školi bile gotovo prazne, ne bi bila dobra administrativna praksa.

5. Odbor guvernera jedini je nadležan za odlučivanje o raspodjeli resursa među različitim europskim školama. Mora se voditi načelima geografske ravnoteže i optimalnog korištenja dostupnih resursa.

6. Sudjelovanje udruga roditelja, prvo u koordinacijskoj upravljačkoj skupini za tri briselske škole, koja je osnovana radi boljeg upravljanja premještajem učenika, a zatim i u odborima nadležnima za ispitivanje pritužbi, dokaz je transparentnosti sustava. Ta se transparentnost mora zadržati u svim budućim prijenosima učenika.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U očitovanjima podnositelja pritužbe ukratko su navedene sljedeće točke:

Podnositelj pritužbe dostavio je informacije Komisiji i zatražio od nje da intervenira u Vijeću guvernera u ime djece i njihovih obitelji. Predstavnik Komisije stoga je trebao biti svjestan situacije u kojoj se Vijeće guvernera sastalo 21. i 23. svibnja 2002. Raspodjela resursa među školama bez temeljite procjene potreba djece primjer je najgore administrativne prakse.

Komisija tvrdi da je samo Vijeće guvernera nadležno za odlučivanje o raspodjeli sredstava među školama. To pokazuje da Komisija nije naučila nikakve pouke i odbija svoje odgovornosti. Komisija osigurava većinu novca za škole i trebala bi na prvo mjesto staviti potrebe i interese djece.

NACRT PREPORUKE

Odlukom od 10. prosinca 2002. Europski ombudsman uputio je nacrt preporuke Komisiji u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana. Nacrt preporuke temeljio se na sljedećem:

1 Dodjela mjesta u europskim školama
Predmet podnositelja pritužbe

1.1 U svibnju 2002. L. se u vlastito ime i u ime oko 50 drugih roditelja djece u europskim školama u Bruxellesu žalila na dodjelu mjesta za akademsku godinu 2002.-3., naknadne žalbe koje su podnesene i mehanizme koordinacije među školama.

Ukratko, podnositelji pritužbe tvrde da je djelovanje europskih škola u suprotnosti s člankom 24. stavkom 2. i člankom 41. Povelje o temeljnim pravima te da su mehanizmi koordinacije među školama neprimjereni. Od Europskog ombudsmana traže da učini sve što je u njegovoj moći kako bi osigurao sljedeće:

• hitno se pronađe rješenje kojim se poštuju najbolji interesi uključene djece;
• pitanje je u potpunosti istraženo na najvišoj razini;
• postoji sveobuhvatna revizija uprave europskih škola kako bi se osiguralo da u budućnosti djeluju u skladu s istim standardima dobrog upravljanja i dobre administrativne prakse koji se primjenjuju na druge institucije EU-a te da su, u skladu s člankom 24. stavkom 2. Povelje, najbolji interesi djece primarna briga u svim djelovanjima koja se na njih odnose;
• sve žalbe prihvaćaju se čak i ako bi to rješenje zahtijevalo podjelu nekih razreda na dva;
• preispituje se raspodjela resursa među školama;
• uspostavlja se jasan i transparentan sustav raspodjele djece među školama kako bi se izbjegao budući transfer djece u sličnim uvjetima.

Argumenti Komisije

1.2 Komisija je izrazila svoju svijest o velikom broju pritužbi. O njima se raspravljalo pojedinačno, a velik je broj njih prihvaćen. Postupak i kriteriji koje škole primjenjuju za premještaj učenika, zajedno s mogućnošću žalbe, upućuju na to da su najbolji interesi učenika bili primarni cilj koji je, koliko je to bilo moguće, uzet u obzir.

Odbor guvernera jedini je nadležan za odlučivanje o raspodjeli resursa među različitim školama. Mora se voditi načelima geografske ravnoteže i optimalnog korištenja dostupnih resursa. Vijeće guvernera ispitalo je izvješće o tom pitanju i Komisija nije svjesna nepravilnosti u tom pogledu.

Škole su uložile sve napore kako bi prvenstveno uzele u obzir odluke roditelja. Uloženi su napori kako bi se prilagodila raspodjela nastave, ali podjela sekcija ili nastave u jednoj školi, kada su odgovarajuće sekcije i nastava u drugoj školi bile gotovo prazne, ne bi bila dobra administrativna praksa.

Načela utvrđena Poveljom o temeljnim pravima, a posebno njezinim člankom 24. stavkom 2. i člankom 41., u potpunosti se primjenjuju na europske škole i za njih su obvezujuća. Ta se načela primjenjuju i na buduću reformu škola.

Sudjelovanje udruga roditelja, prvo u koordinacijskoj upravljačkoj skupini za tri briselske škole, koja je osnovana radi boljeg upravljanja premještajem učenika, a zatim i u odborima nadležnima za ispitivanje pritužbi, dokaz je transparentnosti sustava. Ta se transparentnost mora zadržati u svim budućim prijenosima učenika.

Nalazi Europskog ombudsmana

1.3 Ombudsmanica napominje da su europske škole izvorno osnovale države članice, koje su potpisale Statut Europske škole 1957. Godine 1994. države članice i Europske zajednice potpisale su Konvenciju (1) kojom se poništava i zamjenjuje Statut iz 1957. Ta je Konvencija stupila na snagu 1. listopada 2002.

1.4 Europski ombudsman dosljedno smatra da europske škole nisu institucija ili tijelo Zajednice, već da Komisija ima određenu odgovornost za njihovo djelovanje jer je zastupljena u Vijeću guvernera i uvelike doprinosi njihovu financiranju. Ombudsmanica smatra da se odgovornost Komisije ne odnosi na pitanja koja se odnose na unutarnje upravljanje školama.

Žalbe

1.5 Što se tiče žalbi koje se odnose na raspodjelu djece između škola, Ombudsmanica smatra da odluke o pojedinačnim žalbama nisu u nadležnosti Komisije te su stoga izvan opsega istrage Ombudsmana. Ombudsmanica napominje da je Komisija izjavila da je prihvaćen velik broj žalbi.

Povelja o temeljnim pravima

1.6 Kad je riječ o navodnim kršenjima Povelje o temeljnim pravima, Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala da su pravo na dobru upravu (članak 41.) i prava djeteta (posebno članak 24. stavak 2. točka 2.) obvezujući za europske škole i da se primjenjuju i na njihovu buduću reformu. Kao opće načelo, Ombudsmanica smatra da je poštovanje tih prava u skladu i s uzimanjem u obzir učinkovitosti u raspodjeli resursa među školama. U ovom slučaju Ombudsman ne smatra da je njegova istraga pružila dokaze o kršenju prava djece zajamčenih člankom 24. stavkom 2. Povelje, osobito uzimajući u obzir da se čini da je izvorna raspodjela djece među školama izmijenjena velikim brojem uspješnih žalbi.

Pravo na dobru upravu razmatra se dalje u tekstu.

Koordinacija i dobra administracija

1.7 Što se tiče navoda da su mehanizmi koordinacije među školama neadekvatni, Ombudsman podsjeća da je podnesen velik broj žalbi i da su, prema mišljenju Komisije, mnogi od njih prihvaćeni. Ombudsmanica smatra da je to dokaz da postoji učinkovit i prilagodljiv sustav za rješavanje pritužbi.

1.8 Istodobno, Ombudsman ističe da je, kada određeno područje uprave stvara neuobičajeno velik broj žalbi ili pritužbi, dobra praksa ispitati postoji li temeljni problem i, ako postoji, poduzeti mjere za njegovo rješavanje u budućnosti. To osobito vrijedi ako se pokaže da je velik dio žalbi ili pritužbi opravdan.

1.9 Ombudsman također ističe da je Komisija predstavnik Europskih zajednica, koje u velikoj mjeri financiraju europske škole i koje su potpisnice Konvencije o Statutu škola iz 1994. Ombudsmanica smatra da odgovornost Komisije uključuje promicanje dobre uprave u europskim školama. Ombudsmanica smatra da odgovor Komisije na događaje koji su doveli do ove pritužbe ne dokazuje da Komisija u potpunosti priznaje tu odgovornost. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

2.1 Iz prethodno objašnjenih razloga Ombudsmanica smatra da odgovor Komisije na događaje koji su doveli do ove pritužbe ne dokazuje da ona u potpunosti priznaje svoju odgovornost promicanja dobrog upravljanja europskih škola.

2.2 Gore navedeni nalaz otvara pitanje od opće važnosti, koje nije podložno prijateljskom rješenju. Europski ombudsman stoga u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Komisija bi trebala prepoznati svoju odgovornost za promicanje dobre uprave europskih škola i iznijeti konkretne mjere koje će poduzeti kako bi ispunila tu odgovornost u budućnosti.

Detaljno mišljenje Komisije

Detaljno mišljenje Komisije sažeto je glasilo kako slijedi:

Odluku o otvaranju nove škole u Bruxellesu (B-III) i preraspodjeli jezičnih odjela (i novoosnovanih i postojećih) između triju škola (B-I, B-II i B-III) donijelo je Vijeće guvernera na sastanku 28. i 29. travnja 1998., uzimajući u obzir načela geografske ravnoteže i racionalnog korištenja dostupnih resursa.

Vijeće guvernera dodijelilo je šest odjeljaka skupini B-I (danski, njemački, grčki, engleski, španjolski i francuski), osam odjeljaka skupini B-II (njemački, engleski, finski, francuski, talijanski, nizozemski, švedski i portugalski) i šest skupini B-III (njemački, engleski, španjolski, francuski, talijanski i nizozemski).

Komisija je, kao članica Vijeća guvernera, bez zadrške odobrila tu odluku i u potpunosti preuzima odgovornost koja se na nju odnosi.

Premještanje učenika zbog te preraspodjele jezičnih odjela i rada koji se obavlja u B-I nije u nadležnosti Odbora guvernera, već tijela koja su obično odgovorna za unutarnje upravljanje sustavom.

Iako ovlasti Komisije ne obuhvaćaju pitanja unutarnjeg upravljanja školama, Komisija je pomno pratila napredak u tom području. U upravnim odborima predmetnih škola skrenula je pozornost ravnatelja na razmjere problema i zatražila od njih da ulože sve napore kako bi pronašli rješenje. Vijeće guvernera također je na zahtjev Komisije ispitalo postupak koji su slijedile škole i utvrdilo da je točan.

Komisija će ponovno skrenuti pozornost glavnog tajnika europskih škola na činjenicu da se u budućnosti, posebno kada se otvori četvrta briselska škola, moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se prijenos učenika odvija u optimalnim uvjetima.

Primjedbe podnositelja pritužbe na detaljno mišljenje

Primjedbe podnositelja pritužbe sadržavale su, ukratko, sljedeće točke:

Roditelji su iznimno zabrinuti zbog procesa potrage za četvrtom europskom školom u Bruxellesu koji je u tijeku. Vjerojatno je da se interesi djece ponovno ne uzimaju u obzir u raspravama s nadležnim belgijskim tijelima. Komisija bi trebala intervenirati kako bi zaštitila interese djece i svojeg osoblja.

Tijekom postupka rješavanja ovog prigovora postalo je jasno da kad god postoji problem koji se odnosi na izravnu odgovornost škole, roditelji nemaju instrument za preispitivanje odluka. Zabrinjavajuće je da strukture koje se bave djecom nisu odgovorne nikome. Roditelji bi željeli imati neke savjete o tome kako se nositi s tim pitanjem.

ODLUKA

1 Ocjena detaljnog mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

1.1 Ombudsmanica je provela istragu o pritužbi u vezi s dodjelom mjesta u europskim školama u Bruxellesu. Uzimajući u obzir da je Komisija predstavnik Europskih zajednica, koje u velikoj mjeri financiraju europske škole i koje su potpisnice Konvencije o njihovu Statutu iz 1994., ombudsmanica je zauzela stajalište da odgovornost Komisije uključuje promicanje dobre uprave europskih škola. Ombudsmanica je smatrala da odgovor Komisije na događaje koji su doveli do ove pritužbe nije pokazao da Komisija u potpunosti priznaje tu odgovornost. Ombudsmanica je stoga izradila sljedeći nacrt preporuke:

Komisija bi trebala prepoznati svoju odgovornost za promicanje dobre uprave europskih škola i iznijeti konkretne mjere koje će poduzeti kako bi ispunila tu odgovornost u budućnosti.

1.2 U svojem detaljnom mišljenju o nacrtu preporuke Komisija se obvezala skrenuti pozornost glavnog tajnika europskih škola na činjenicu da se u budućnosti, posebno kada se otvori četvrta briselska škola, moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se prijenos učenika odvija u optimalnim uvjetima.

1.3 Ombudsmanica smatra da je u vezi s predmetom ove pritužbe Komisija pozitivno odgovorila na nacrt preporuke i time poduzela odgovarajuće korake kako bi ga ispunila.

1.4 Ombudsmanica prima na znanje opću zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu upravljanja europskim školama i njihove odgovornosti. Ombudsman će razmotriti treba li pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o odgovornosti Komisije za promicanje njihove dobre uprave, u skladu s Poveljom o temeljnim pravima. Daljnja primjedba u tom smislu iznesena je u nastavku.

Zaključak

Ombudsmanica smatra da je Komisija poduzela odgovarajuće korake kako bi ispunila nacrt preporuke. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

DRUGO PODRUČJE

Ombudsmanica će razmotriti treba li pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o općoj odgovornosti Komisije za promicanje dobrog upravljanja europskim školama, u skladu s Poveljom o temeljnim pravima.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) 1994., SL L 212/3.

(2) „U svim radnjama koje se odnose na djecu, bez obzira na to poduzimaju li ih tijela javne vlasti ili privatne ustanove, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta.”