Predmet se odnosio na Komisijino odbijanje i prijedlog povrata određenih troškova povezanih s podugovorenim aktivnostima u kontekstu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru programa FP6. Na temelju istrage Ombudsmana Komisija je odlučila da neće izvršiti povrat troškova u ukupnom iznosu od gotovo 87 000 EUR. Komisija je objasnila da je odlučila promijeniti svoju prvotnu odluku na temelju činjenice da je podnositelj pritužbe postupao u dobroj vjeri i u skladu sa savjetima koje je sama dala.

Ombudsmanica je pozdravila tu novu odluku; međutim, smatrala je da je bila nesretna što je podnositelj pritužbe nekoliko godina imao izglede za veliki povrat sredstava koja su nad njim visjela.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za pravno preispitivanje odluke Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu da odbije njegov projekt iz sredstava EU-a u okviru programa Erasmus+. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisija već odgovorila podnositelju pritužbe. Stoga je taj dio pritužbe smatrala riješenim od strane institucije. Također je ispitala meritum Komisijina odgovora te je utvrdila da je on sveobuhvatan i razuman. Stoga je odlučila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na poruke podnositelja pritužbe o poteškoćama s podnošenjem prijedloga za dodjelu bespovratnih sredstava. Zbog tehničkih problema podnositelj pritužbe nije se mogao prijaviti putem Komisijina sustava PRIAMOS. Umjesto toga, svoj je prijedlog podnijela e-poštom, na koju nije odgovoreno.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od Komisije da odgovori. Komisija se u svojem odgovoru ispričala jer nije prethodno odgovorila. Navela je da ne može prihvatiti zahtjev podnositelja pritužbe za elektroničku poštu jer je sustav pravilno funkcionirao i Komisija nije mogla utvrditi pokušaje podnositelja pritužbe da pošalje prijedlog putem PRIAMOS-a prije isteka roka.

Predmet se odnosio na postupanje IMI-ja u slučaju navodnog sukoba interesa u natječajnom postupku za istraživački projekt o rizicima i koristima programa cijepljenja u Europi.

Podnositelj pritužbe, član konzorcija koji je sudjelovao u postupku, tvrdio je da IMI nije odgovorio na pitanje jesu li svi članovi odbora za evaluaciju bili nepristrani. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su dva člana povezana s pobjedničkim konzorcijem, što je dovelo do sukoba interesa.

Ombudsmanica je utvrdila da je IMI ispravno primijenio relevantna pravila i nije pronašao dokaze o nepravednom postupanju s prijedlogom konzorcija podnositelja pritužbe. Stoga je Ombudsman utvrdio da nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe. Ombudsmanica je nadalje razmotrila treba li stručnjacima koji se nalaze u situaciji sukoba interesa s jednim prijedlogom dopustiti da ocijene suprotstavljeni prijedlog. Ombudsmanica je utvrdila da, s obzirom na to da je Europska komisija sastavila pravila koja je slijedio IMI, daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane u kontekstu ove posebne pritužbe.

Ova se istraga odnosi na način na koji bi Europska agencija za lijekove (EMA) trebala rješavati zahtjeve za javni pristup dokumentima koji sadržavaju informacije o sigurnosti i djelotvornosti lijekova. Poseban naglasak je na pravu javnosti na pristup trima izvješćima o kliničkim ispitivanjima lijeka Humira, široko prodanog protuupalnog lijeka.

EMA je 2013. odlučila omogućiti javni pristup tim izvješćima. Međutim, farmaceutsko poduzeće koje prodaje lijek (AbbVie) pokrenulo je sudski postupak protiv EMA-e, što je dovelo do blokiranja predloženog objavljivanja izvješća. EMA i AbbVie sklopili su 2014. izvansudski sporazum kojim je EMA odobrila javni pristup redigiranim verzijama izvješća. Ombudsmanica se obratila EMA-i kako bi provjerila jesu li redigiranja opravdana. Nakon te provjere Ombudsman nije bio uvjeren da su sve redigacije zapravo opravdane. Ombudsmanica je zatim na vlastitu inicijativu i u javnom interesu pokrenula istragu o pristupu EMA-e odobravanju javnog pristupa.

Tijekom istrage pokazalo se da je EMA, kao odgovor na druge zahtjeve za javni pristup istim izvješćima, objavila mnogo potpunije verzije tih izvješća. Ipak, i dalje su postojale određene redigacije.

Ombudsmanica je prihvatila da su neke od tih redigiranja opravdane (zbog potrebe za zaštitom osobnih podataka). Međutim, nije bila uvjerena da su druge redigacije, napravljene kako bi se zaštitili komercijalni interesi, opravdane. U tim posljednjim slučajevima ombudsmanica je smatrala da je vjerojatno da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje. Ombudsmanica je općenito napomenula da će, ako informacije u dokumentu utječu na zdravlje pojedinaca (kao što su informacije o učinkovitosti lijeka), javni interes za otkrivanje općenito biti u suprotnosti s bilo kojom tvrdnjom o komercijalnoj osjetljivosti. Javno zdravlje uvijek bi trebalo biti u skladu s komercijalnim interesima.

Pri zaključenju istrage ombudsmanica je prepoznala da je EMA sada ostvarila znatan napredak u svojoj proaktivnoj politici transparentnosti, koja je na snazi od siječnja 2015. Međutim, kad je riječ o određenim dijelovima izvješća, ombudsmanica je dovela u pitanje kontinuirano oslanjanje EMA-e na zaštitu komercijalnih interesa. U cilju promicanja sustavnih poboljšanja Ombudsmanica je EMA-i dala nekoliko prijedloga o njezinoj budućoj praksi u tom području.

Predmet se odnosio na odluku Komisije da ne prihvati određene troškove koje je partner prijavio za projekt koji financira EU. Odluka Komisije značila je da je njezino konačno plaćanje konzorciju smanjeno za iznos koji je taj partner primio pretfinanciranjem. Koordinator je tvrdio da je dužnost Komisije osigurati povrat nepravilno isplaćenih sredstava predmetnom partneru.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispravno riješila to pitanje jer je mogla pokrenuti povrat samo da je postojao dug prema Uniji. Raspodjela financiranja među projektnim partnerima pitanje je različite prirode u kojem Komisija nije obvezna intervenirati. Ombudsmanica stoga nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije.

Predmet se odnosio na neuspješnu prijavu podnositelja pritužbe za mjesto stipendista u okviru projekta europske istraživačke infrastrukture za holokaust, koji se financira iz Sedmog okvirnog programa za istraživanje. Podnositelj pritužbe, gluhi istraživač, žalio se Komisiji da je odluka da mu se ne dopusti sudjelovanje u programu stipendiranja diskriminirajuća i da se njome krši Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije. Stoga je odlučila zaključiti predmet.

Podnositelj pritužbe, Rubinum, španjolski proizvođač/distributer dodataka hrani za životinje, žalio se Ombudsmanu da je EFSA povrijedila njegova postupovna prava u kontekstu izrade znanstvenog mišljenja EFSA-e, što je dovelo do toga da je Komisija zabranila Toyocerin, dodatak hrani za životinje koji se upotrebljava za tov domaćih životinja.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od podnositelja pritužbe da pojasni svoje navode. Na temelju te istrage ombudsmanica je utvrdila da u ovom slučaju nije bilo nepravilnosti u postupanju EFSA-e.

Pritužba se odnosila na ulogu Komisije u vezi s CAPITA-om, mrežom istraživačkih tijela šest europskih zemalja koja potiče transnacionalnu istraživačku suradnju. CAPITA je primila financijska sredstva EU-a za potporu svojoj koordinaciji istraživačkih programa. Podnositelj pritužbe izrazio je zabrinutost da CAPITA-in odabir projekata koji će se financirati možda nije proveden na transparentan, pravedan i nepristran način. Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija dužna djelovati ako primatelji sredstava EU-a ne ispune svoje obveze. Međutim, Ombudsmanica je u ovom slučaju smatrala da je Komisija postupila na odgovarajući način i uvjerila se da su projekti odabrani na transparentan, pravedan i nepristran način te da CAPITA nije zloupotrijebila financijska sredstva EU-a. Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosi na Komisijino postupanje s pritužbom zbog povrede u pogledu pristupa talijanskih tijela priznavanju inozemnih kvalifikacija inženjera. Pritužba je nastala zbog toga što talijanska tijela nisu priznala privremenu kvalifikaciju koja dovodi do konačne kvalifikacije. Komisija je utvrdila da talijanska tijela nisu poštovala relevantno pravo u predmetu podnositelja pritužbe. Međutim, budući da nije postojala dosljedna i opća upravna praksa protivna pravu Unije, odlučila je da neće pokrenuti postupak zbog povrede protiv Italije. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je odbijanje talijanskih vlasti da uzmu u obzir stajalište Komisije o predmetu podnositelja pritužbe ukazalo na sustavni problem koji bi zahtijevao intervenciju Komisije, bez čekanja da se pojave budući problemi te vrste. Stoga je iznijela prijateljski prijedlog rješenja u kojem se predlaže da Komisija nastavi istragu pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Budući da je Komisija u svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju i. izričito navela da je odluka nacionalnih tijela u predmetu podnositelja pritužbe pogrešna i ii. obvezala se na rješavanje tog pitanja u slučaju da joj se skrene pozornost na druge slične predmete, Ombudsman je zaključio da nije bilo nepravilnosti u postupanju i zaključio predmet.

Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME) upravlja nizom programa EU-a za Europsku komisiju, uključujući dio Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020., COSME, LIFE i EFPR [1].