Okolnosti pritužbe

1. Europska komisija objavila je u listopadu 2014. poziv [1] na podnošenje prijedloga za financiranje projekata u kontekstu programa Erasmus+[2]. Poziv se sastojao od dva odvojena kruga podnošenja. Prijedlozi su se morali podnijeti Izvršnoj agenciji za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA), koja je odgovorna za provedbu programa obrazovanja, osposobljavanja, mladih, sporta, audiovizualnih programa, kulture i volontiranja u ime Europske komisije.

2. Podnositelj pritužbe, koji predstavlja Srpski znanstveni centar, podnio je projektne prijedloge u oba kruga. Dana 31. ožujka 2015. podnio je prijedlog pod nazivom „Razmišljanje vještina i kreativnosti rekreacijskim matematičkim igrama”[3], a 30. kolovoza 2015. prijedlog pod nazivom „Napravi ideju – pronađi posao. Kreativna mladež – budući poslovni lideri”[4]. Ta se pritužba odnosi na drugi prijedlog.

3. EACEA je 11. prosinca 2015. obavijestila podnositelja pritužbe da njegov projekt nije odabran za sufinanciranje sredstvima EU-a. Prag financiranja utvrđen je na 78/100 bodova, dok je podnositelj zahtjeva za svoj projekt dobio 40/100 bodova [5]. EACEA ga je također obavijestila da je primila 171 prijavu u drugom krugu, od kojih su 23 odabrane za financiranje, a jedna je uvrštena na popis uspješnih kandidata. EACEA je podnositelju pritužbe dostavila izvješće o evaluaciji njegova projektnog prijedloga, koje je sadržavalo primjedbe stručnjaka za svaki kriterij za dodjelu i odgovarajuće ocjene, kao i opće primjedbe stručnjaka na projektni prijedlog.

4. Podnositelj pritužbe zatražio je 18. prosinca 2015. od Europske komisije da provede pravno preispitivanje odluke EACEA-e u skladu s člankom 22. Uredbe Vijeća 58/2003 [6]. Krajem ožujka 2016. podnositelj pritužbe još nije primio ni potvrdu o primitku ni odgovor te se 1. travnja 2016. obratio Ombudsmanu.

Istraga

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi [7] i utvrdila sljedeće navode i zahtjeve:

Komisija nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe da provede pravno preispitivanje odluke EACEA-e o odbijanju njegova prijedloga za financiranje.

Europska komisija trebala bi odgovoriti na zahtjev podnositelja pritužbe i riješiti njegovu zabrinutost zbog isključenja njegova projekta iz poziva na podnošenje prijedloga.

6. Ombudsmanica je 11. svibnja 2016. pokrenula istragu. Sljedećeg dana Komisija je obavijestila Ombudsmana da je podnositelju pritužbe već 8. travnja 2016. poslala odgovor. Od podnositelja pritužbe zatraženo je da podnese svoja očitovanja, što je učinio 23. lipnja 2016. Tijekom istrage Ombudsman je propisno razmotrio informacije navedene u pritužbi.

Tvrdnja da Europska komisija nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe za pravno preispitivanje odluke EACEA-e i povezane tvrdnje

Argumenti podnositelja pritužbe i institucije

7. Glavna tvrdnja podnositelja pritužbe i njegov zahtjev protiv Europske komisije odnosili su se na to da nije odgovorio na njegov zahtjev za pravno preispitivanje odluke EACEA-e.

8. Komisija je obavijestila Ombudsmana da je podnositelju pritužbe odgovorila 8. travnja 2016., prije nego što je Ombudsman pokrenuo istragu.

Procjena Europskog ombudsmana

9. Nakon odgovora Komisije Ombudsman smatra da je institucija riješila taj dio pritužbe.

Tvrdnja da bi Komisija trebala otkloniti zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu isključenja njegova projekta iz poziva na podnošenje prijedloga

Argumenti podnositelja pritužbe i institucije

10. U svojem zahtjevu Komisiji podnositelj pritužbe tvrdio je da se njegov prijedlog uvelike temeljio na prijedlogu koji je podnio u prvom krugu podnošenja. Stoga je doveo u pitanje kako je moguće da je njegov drugi prijedlog postigao znatno niži rezultat (40/100) od prvog (70/100)[8]. Prema njegovu mišljenju, razlika u ocjenama upućuje na to da se kriteriji nisu dosljedno primjenjivali pri razmatranju prijedloga. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da su primjedbe stručnjaka pokazale nedostatak profesionalnosti i akademske kompetencije.

11. Kad je riječ o posebnim kriterijima za dodjelu, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće primjedbe:

(i) Kad je riječ o prvom kriteriju („relevantnost projekta”), podnositelj pritužbe osporio je stajališta stručnjaka da njegov predloženi projekt nije u skladu s prioritetima ključne mjere „Izgradnja kapaciteta u području mladih”. Također je osporio stajalište da njegov prijedlog uključuje ograničeno sudjelovanje stručnjaka uključenih u rad s mladima [9].

ii. Kad je riječ o drugom kriteriju („Kvaliteta izrade i provedbe projekta”), podnositelj pritužbe nije prihvatio kritiku stručnjaka da u prijedlogu nije bilo dovoljno informacija o metodologiji koja će se upotrebljavati tijekom aktivnosti razmjene mladih u okviru projekta. Tvrdio je da to samo po sebi ne može opravdati nisku ocjenu prijedloga na temelju tog kriterija [10].

iii. Kad je riječ o trećem kriteriju („Kvaliteta projektnog tima i dogovori o suradnji”), podnositelj pritužbe osporio je kritiku da projekt ne bi bio od izravne koristi za sektor mladih. Također je smatrao da članovi projekta nemaju „relevantno iskustvo u radu s mladima” kao „skandaloznu izjavu” koja se temelji na netočnim informacijama [11].

iv. Kad je riječ o četvrtom kriteriju („Utjecaj i diseminacija”), stručnjaci su izjavili da „učinak projekta na sudionike tijekom međunarodnih aktivnosti i ishodi učenja tih događanja nisu definirani”, zbog čega je bilo teško ocijeniti taj učinak. Podnositelj pritužbe naveo je da je EACEA „izradila” to obrazloženje, kao i svoju kritiku da projekt nije troškovno učinkovit. Naposljetku, podnositelj pritužbe ponovio je svoje stajalište da su stručnjaci odbacili projekt u velikoj mjeri na temelju slabosti predloženih aktivnosti razmjene, koje su činile samo vrlo mali dio cijelog projekta.

12. Komisija je u svojem odgovoru [12] iznijela argumente podnositelja pritužbe i EACEA-e te je odgovorila na sva pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojem zahtjevu.

13. Prvo, Komisija je tvrdila da je opseg njezine revizije ograničen na: provjeru usklađenosti EACEA-e s pravilima kojima se uređuje postupak odabira; ocjenjivanje potpunosti obrazloženja; osiguravanje točnosti činjenica; te provjeru da nije bilo očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti. Komisija je istaknula i da EACEA ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu čimbenika koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju o dodjeli bespovratnih sredstava te je pojasnila da njezina uloga nije uloga drugog odbora za evaluaciju [13].

14. Drugo, Komisija je istaknula da su dva projektna prijedloga koja je podnio podnositelj pritužbe zapravo bila drugačije usmjerena. Nadalje, uvjeti tržišnog natjecanja u dva kruga podnošenja bili su različiti [14]. Tvrdio je da sama činjenica da su ocjene dobivene za dva projektna prijedloga bile različite nije sama po sebi dovoljan dokaz da se kriteriji za dodjelu nisu dosljedno primjenjivali [15]. Nadalje, Komisija je tvrdila da bi kvalitetu prijedloga trebalo ocijeniti na temelju samog prijedloga [16]. Slijedom toga, prethodna evaluacija zahtjeva za bespovratna sredstva koji se smatra sličnim ne može poslužiti kao referenca za usporedbu u kontekstu drugog poziva na podnošenje prijedloga.

15. Treće, Komisija je potvrdila tvrdnju EACEA-e da su izjave sadržane u izvješću o evaluaciji (u odjeljku „Ukupne primjedbe”) zapravo dali vanjski stručnjaci, a ne EACEA. Komisija je to stajalište potkrijepila naknadnom detaljnom analizom konkretnijih točaka podnositelja pritužbe.

16. Nakon početnih primjedbi Komisija se u odluci pojedinačno osvrnula na točke podnositelja pritužbe:

(i) Kad je riječ o procjeni prvog kriterija (relevantnost projekta), Komisija je zaključila da podnositelj pritužbe nije dostavio čvrste argumente i činjenice kojima bi osporio procjenu da projekt nije u skladu s prioritetima u okviru ključne mjere za izgradnju kapaciteta u području mladih. Komisija je tvrdila da je podnositelj pritužbe samo naveo da je njegov prijedlog u potpunosti u skladu sa strategijom EU-a za mlade. Stoga je Komisija zaključila da tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena.

ii. Kad je riječ o ocjeni drugog kriterija za evaluaciju („Kvaliteta izrade i provedbe projekta”), Komisija je utvrdila nedostatke u prijedlogu podnositelja pritužbe zbog „nedostatka informacija o metodologiji upotrijebljenoj tijekom razmjena mladih” te stoga Komisija nije pronašla očitu pogrešku u evaluaciji koju su proveli stručnjaci. Komisija je istaknula da se važnost aktivnosti razmjene ne smije podcijeniti samo zbog njihova relativno kratkog trajanja te je naglasila da će te aktivnosti iznositi oko 28 % ukupnih bespovratnih sredstava.

iii. Kad je riječ o trećem kriteriju za ocjenjivanje („kvaliteta projektnog tima i mehanizmi suradnje”), Komisija je potvrdila da se izjave stručnjaka odnose i na pojedinačne kriterije za dodjelu i na ukupnu evaluaciju prijedloga. Napomenula je da su izjave/primjedbe dosljedne, ali ne nužno identične, što ne bi trebale biti. Kad je riječ o navodnom nedostatku relevantnog iskustva predloženih sudionika projekta u radu s mladima, Komisija je zaključila da se stajalište stručnjaka čini valjanim, odnosno da strukovne srednje škole koje su činile formalne obrazovne ustanove nisu bile izravno povezane s radom s mladima [17]. Komisija je dodala da, čak i da se smatra da su stručnjaci pogrešno procijenili iskustvo koordinatora projekta i članova tima u području rada s mladima, ta pogreška ne bi imala odlučujući učinak na ishod procjene jer je ukupna ocjena projekta bila tako niska [18]. Komisija je stoga tu točku smatrala „nedjelotvornom”[19].

iv. Kad je riječ o četvrtom kriteriju („Utjecaj i širenje”), Komisija je smatrala i da tvrdnje podnositelja pritužbe nisu potkrijepljene. Složilo se s početnom procjenom stručnjaka da informacije o razmjenama mladih nisu dovoljno detaljne. Nadalje, Komisija se složila s evaluacijom da učinak projekta na sektor mladih i organizacije sudionice nije dovoljno detaljan. Dodao je da podnositelj pritužbe u svojem dopisu Komisiji nije iznio nove argumente ili dokaze. Naposljetku, Komisija je tvrdila da izjava o troškovnoj učinkovitosti projekta odražava različite izjave dane u skladu s pojedinačnim kriterijima i da nije izjava „koju je izradila Agencija”.

17. Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje temeljitost revizije i iznio sljedeće tri glavne točke:

(i) Kad je riječ o kriteriju kvalitete izrade i evaluacije projekta, tvrdio je da postoje nedosljednosti u stajalištima stručnjaka u pogledu odabira sudionika u aktivnostima razmjene projekta, koje Komisija nije utvrdila [20].

ii. Kad je riječ o istom kriteriju, podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da odbijanje 19 bodova od evaluacije projekta na temelju tog kriterija, koje se temelji isključivo na nedostatku prijedloga u pogledu metodologije petodnevne aktivnosti razmjene, nije opravdano.

iii. Kad je riječ o kriteriju kvalitete projektnog tima i dogovorima o suradnji, podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da je Komisija pogrešno prihvatila stajalište stručnjaka da predloženi sudionici projekta nemaju relevantno iskustvo u radu s mladima [21]. Naposljetku, podnositelj pritužbe opisao je kao „najpotpuniji cinizam” Komisijin argument da pogreška u ocjeni u tom pogledu ne bi utjecala na ishod jer je ocjena projekta dosad bila ispod praga financiranja.

Procjena Europskog ombudsmana

18. Ombudsmanica napominje da je njezina uloga ograničena na procjenu toga je li odgovor Komisije bio razuman i da nije bilo očite pogreške u njezinoj procjeni. Uloga Ombudsmana nije da svojom ocjenom zamijeni ocjenu institucije.

19. Kad je riječ o opsegu preispitivanja koje provodi Komisija, Ombudsmanica napominje da je Komisija uvjerljivo objasnila zašto njezina uloga nije bila djelovati kao drugi odbor za evaluaciju, nego provjeriti da nije bilo očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti (točka 21. odgovora Komisije)[22].

20. Nadalje, Komisija je obrazložila zašto je njezina revizija bila usmjerena samo na drugi prijedlog podnositelja pritužbe i, na temelju sudske prakse, objasnila zašto prethodna evaluacija zahtjeva za bespovratna sredstva koja se smatra bitno sličnom ne može biti referenca za novu evaluaciju (točka 20. odgovora Komisije)[23].

21. Kad je riječ o primjedbama podnositelja pritužbe o pojedinačnim kriterijima, Ombudsmanica napominje da je preispitivanje koje je provela Komisija bilo detaljno i da su se u njemu argumenti podnositelja pritužbe razmatrali jedan po jedan (točke 22. i 25. odgovora Komisije). Komisija je dobro obrazložila svoje stajalište i, prema potrebi, dala konkretne primjere kako bi opravdala svoje stajalište [24].

22. Primjedbama podnositelja pritužbe nisu dodani novi dokazi kojima bi se mogao osporiti odgovor Komisije. Kad je riječ o kriteriju koji se upotrebljava za odabir sudionika u aktivnostima razmjene u okviru projekta (prvo opažanje), Ombudsmanica shvaća da je Komisija kritizirala vrstu kriterija koji se upotrebljava za odabir sudionika, a ne potrebu za provođenjem postupka odabira.

23. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da nedostatak u metodologiji samo za petodnevnu aktivnost razmjene ne može opravdati odbitak od 19 bodova (drugo opažanje), treba istaknuti da u svakom kriteriju ocjenjivanja ocjena odražava ukupne primjedbe stručnjaka na taj kriterij, a ne samo jednu pojedinačnu točku ili kritiku [25].

24. Kad je riječ o inzistiranju podnositelja pritužbe da je Komisija pogrešno prihvatila stajalište stručnjaka da sudionici projekta nisu imali iskustva u radu s mladima (treće opažanje), Ombudsmanica napominje da je odgovor Komisije bio nijansiran i da se temeljio na činjenici da su dva od tri sudionika bila iz sektora formalnog obrazovanja. Sudjelovanje škola bilo je dopušteno, ali, kako su tvrdili i Komisija i stručnjaci, one su bile prekomjerno zastupljene u tom projektu i stoga nisu bile u najboljem položaju da doprinesu općem cilju jačanja sektora mladih. Naposljetku, Komisijin povezani argument o neučinkovitosti tužiteljeve povezane tvrdnje temeljio se na ustaljenoj sudskoj praksi [26].

25. Ombudsmanica zaključuje da se odgovor Komisije čini sveobuhvatnim i razumnim te stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima [27]:

Što se tiče prvog prigovora, institucija je riješila spor, a što se tiče drugog zahtjeva, nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Marta Hirsch- Ziembinska

Jedinica 1 – Upiti i IKT

Strasbourg, 22. prosinca 2016.

 

[1] EAC/A04/2014; Ključna mjera 2.: Suradnja za inovacije i razmjenu dobrih praksi, Djelovanje: Izgradnja kapaciteta u području mladih

[2] Uredba 1288/2013

[3] Zahtjev br. 565824-EPP-1-2015-1-RS-EPPKA2-CBY-WB. EACEA je 6. srpnja 2015. obavijestila tužitelja da njegov projektni prijedlog nije odabran za sufinanciranje sredstvima Unije jer je prag financiranja utvrđen na 78/100 bodova, a tužitelj je dobio 70/100 bodova. Za financiranje je odabrano 43 od 146 zahtjeva za bespovratna sredstva koje je EACEA primila u tom prvom krugu.

[4] Zahtjev br. 569424-EPP-1-2015-2-RS-EPPKA2-CBY-WB.

[5] Kriteriji za dodjelu: relevantnost projekta 7 od 20 bodova; kvaliteta izrade i provedbe projekta, 11 od 30 bodova; kvaliteta projektnog tima i dogovori o suradnji, 12 od 30 bodova; te učinak i širenje rezultata, 10 od 20 bodova.

[6] Uredba o utvrđivanju statuta izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice. U članku 22. navodi se sljedeće: „1. Svaki akt izvršne agencije kojim se nanosi šteta trećoj strani može Komisiji uputiti bilo koja osoba na koju se to izravno ili osobno odnosi ili država članica radi preispitivanja njegove zakonitosti. Upravni postupak upućuje se Komisiji u roku od mjesec dana od dana kada je zainteresirana strana ili dotična država članica saznala za akt koji se osporava. Nakon što sasluša argumente koje je iznijela zainteresirana stranka ili dotična država članica i argumente izvršne agencije, Komisija donosi odluku o upravnom postupku u roku od dva mjeseca od datuma pokretanja postupka. Ne dovodeći u pitanje obvezu Komisije da odgovori u pisanom obliku navodeći razloge za svoju odluku, propust Komisije da odgovori u tom roku smatra se prešutnim odbijanjem postupka.

[7] Podnositelj pritužbe predstavljao je znanstveni centar sa sjedištem u Srbiji. U skladu s člankom 2.2. Statuta Europskog ombudsmana podnositelj pritužbe nije bio ovlašten podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu. Međutim, u takvim okolnostima Ombudsmanica na pojedinačnoj osnovi ocjenjuje ima li razloga za provođenje istrage na vlastitu inicijativu. To se događa kada ombudsmanica smatra da bi njezina intervencija služila javnom interesu ili ispravila incident nepravilnosti u postupanju.

[8] Podnositelj pritužbe napomenuo je da je uzeo u obzir primjedbe stručnjaka o slabim točkama svojeg prvog prijedloga i pokušao ih ispraviti u drugom prijedlogu: tim se sastojao od 8 osoba umjesto 3; ciljevi projekta bili su više usmjereni na kreativnost i poduzetništvo; te je pruženo bolje objašnjenje učinka i strategije širenja rezultata projekta.

[9] „Radnik za mlade” je stručnjak ili volonter uključen u neformalno učenje koji podupire mlade u njihovu osobnom društveno-obrazovnom i profesionalnom razvoju.

[10] Istaknuo je da će aktivnosti razmjene trajati samo tjedan dana, dok će program trajati 12 mjeseci. Također je istaknuo da se razmjene odnose na ograničen broj studenata.

[11] U tu se svrhu osvrnuo na svoje nedavno iskustvo s više od 500 studenata u dobi od 15 do 19 godina u različitim europskim zemljama, kao i na svoj priznati akademski rad na novoj i izvornoj metodologiji za jačanje kreativnosti mladih.

[12] C(2016)1995 final, Provedbena odluka Komisije od 5. travnja 2016. o preispitivanju zakonitosti akta Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) u skladu s Uredbom (EZ) br. 58/2003.

[13] Komisija se pozvala na presudu Suda od 8. svibnja 2003., Italija i SIM 2 Multimedia protiv Komisije, C-328/99 i C-399/00, ECLI:EU:C:2003:252, točka 39.

[14] U prvom krugu odabrana su 43 od 146 zahtjeva za bespovratna sredstva, a u drugom 23 od 171.

[15] Komisija također napominje da bi „poduzimanje istrage o toj navodnoj nedosljednosti nadilazilo opseg zahtjeva za preispitivanje zakonitosti u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 58/2003 jer Komisija može preispitati samo zakonitost akta Agencije kojim je oštećen podnositelj zahtjeva; ne može provesti procjenu kao što je usporedno ispitivanje dviju odluka koje je donijela Agencija.”

[16] Vidjeti mutatis mutandis presudu Općeg suda od 12. prosinca 2012., Evropaïki Dynamiki protiv EFSA-e, T-457/07, ECLI:EU:T:2012:671, točku 104.; i presuda Prvostupanjskog suda od 26. veljače 2002., Esedra protiv Komisije, T-169/00, ECLI:EU:T:2002:40, točka 158.

[17] Komisija je uputila na definiciju osobe koja radi s mladima iz članka 2. stavka 12. Uredbe o programu Erasmus+ u kojem se navodi da „radnik koji radi s mladima znači stručnjak ili volonter uključen u neformalno učenje koji podupire mlade u njihovu osobnom društveno-obrazovnom i profesionalnom razvoju”.

[18] Komisija je napomenula da bi „čak i ako bi se podnositelju zahtjeva dodijelio najveći broj bodova za taj kriterij, ukupna ocjena njegova zahtjeva za bespovratna sredstva i dalje bila ispod praga financiranja”, odnosno 58 od 100 bodova.

[19] Presuda Općeg suda od 15. ožujka 2012., Evropaiki Dynamiki protiv Komisije, T-236/09, ECLI:EU:T:2012:127, točka 120.

[20] Stručnjaci su utvrdili da kriteriji za odabir sudionika u aktivnostima razmjene nisu primjereni i da su u suprotnosti s filozofijom „razmjena”. Podnositelj pritužbe tvrdio je da kriteriji za dodjelu i detaljan opis projekta zahtijevaju da se određeni kriteriji primjenjuju na odabir sudionika u aktivnostima razmjene.

[21] Podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da su sudionici projekta imali iskustva u radu s mladima unatoč činjenici da su dva od tri partnera bile formalne obrazovne ustanove. Također je tvrdio da su škole prihvatljive organizacije sudionice.

[22] Presuda Općeg suda od 10. travnja 2014., Evropaiki Dynamiki/Komisija, T340/09, EU:T 2014:208, točka 50., „Na početku valja istaknuti da institucije Europske unije imaju široku diskrecijsku ovlast u pogledu elemenata koje treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o dodjeli ugovora nakon poziva na nadmetanje. Sudski nadzor nad izvršavanjem te diskrecijske ovlasti stoga je ograničen na provjeru poštovanja pravila postupka i obrazloženja, točnosti činjenica i nepostojanja očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti (vidjeti presudu Općeg suda od 10. rujna 2002., Tideland Signal/Komisija, T‐211/02, Zb., str. II‐3781., t. 33., i presudu Općeg suda od 10. rujna 2008., Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‐465/04, neobjavljenu u Zborniku, t. 45.)”. Vidjeti i članak 22. stavak 1. Uredbe 58/2003.

[23] Presuda Općeg suda od 12. prosinca 2012., Evropaïki Dynamiki protiv EFSA-e, T-457/07, ECLI:EU:T:2012:671, točka 104.: „Potrebno je podsjetiti da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kvaliteta ponuda mora ocjenjivati na temelju samih ponuda, a ne na temelju iskustva koje su ponuditelji stekli s javnim naručiteljem u vezi s prethodnim ugovorima ili na temelju tehničke ili stručne sposobnosti ponuditelja, koja je već provjerena u fazi odabira i koja se ne može ponovno uzeti u obzir u svrhu usporedbe ponuda (presuda Esedra/Komisija, već citirana u t. 80. gore, t. 158.; TQ3 Travel Solutions Belgium protiv Komisije, točka 80. supra, točka 86.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presudu Beentjes, već citiranu u t. 63. gore, t. 15.). Osim toga, kriterij koji se temelji na iskustvu ponuditelja u pravilu ne može biti kriterij za dodjelu u smislu članka 138. Provedbenih pravila (vidjeti po analogiji presudu Lianakis i dr., već citiranu u t. 63. gore, t. 31., i presudu Komisija/Grčka, već citiranu u t. 63. gore, t. 56.)”.

[24] Na primjer, kad je riječ o opažanju podnositelja pritužbe da stručnjaci nisu trebali smatrati da je nedostatak detaljnih informacija o metodologiji koja će se upotrebljavati tijekom razmjena mladih važan, Komisija je istaknula da i u obrascu zahtjeva i u detaljnom opisu projekta nedostaju te informacije. U prilog svojem stajalištu iznio je i financijska razmatranja, napominjući da je dio bespovratnih sredstava namijenjen pokrivanju aktivnosti razmjene iznosio oko 28 % ukupnih bespovratnih sredstava. Kad je riječ o stajalištu podnositelja pritužbe da je EACEA tvrdila da projekt nije troškovno učinkovit, a ne stručnjaci, Komisija je naglasila da izjava odražava točke iz drugih dijelova izvješća o evaluaciji te da je stoga u skladu s općom evaluacijom.

[25] Primjedbe stručnjaka odnosile su se i na „nedostatak detaljnih informacija o različitim fazama pripreme, provedbe, praćenja, evaluacije i diseminacije”; niska troškovna učinkovitost, nedovoljno opravdane aktivnosti širenja informacija; aktivnosti koje se provode u okviru ustanova za formalno obrazovanje; međunarodna događanja bez jasnih ciljeva i/ili ciljeva.

[26] Taj se argument temelji na presudi Općeg suda od 15. ožujka 2012., Evripaiki Dynamiki/Komisija , T-236/09, ECLI:EU:T:2012:127, t. 120., u kojoj se navodi sljedeće: „Iz toga slijedi da, čak i da je odbor za evaluaciju počinio pogrešku u ocjeni tužiteljeve ponude za grupu 2, ta pogreška ne bi utjecala na konačan zaključak Komisije da tužiteljeva ponuda nije dobila ocjenu u pogledu omjera kvalitete i cijene koja je dovoljna za dodjelu ugovora. Takva bi pogreška bila beznačajna i stoga ne bi bila dovoljna da bi se opravdalo poništenje pobijane odluke jer u posebnim okolnostima slučaja nije mogla imati odlučujući utjecaj na ishod (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 12. prosinca 2002., Graphischer Maschinenbau/Komisija, T‐126/99, Zb., str. II‐2427., t. 49. i navedenu sudsku praksu)”.

[27] Informacije o postupku preispitivanja dostupne su na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu/en/resources/otherdocument.faces/en/70669/html.bookmark