Predmet se odnosio na navodni neuspjeh mehanizma za pritužbe Europske investicijske banke (EIB) u pravodobnom rješavanju pritužbe. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je kašnjenje opravdano zbog složenosti predmeta pritužbe. Ombudsmanica stoga nije utvrdila nepravilnosti u postupanju EIB-a.

Predmet se odnosio na propust Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća (EASME) da odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje nakon postupka zapošljavanja ugovornog djelatnika.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od EASME-a da odgovori podnositeljici pritužbe i odgovori na njezinu zabrinutost zbog njezina isključenja s „popisa uspješnih kandidata”. EASME se u svojem odgovoru ispričao za ono što je opisao kao „nesretan događaj”, koji se nije trebao dogoditi, te je objasnio zašto podnositelj pritužbe nije bio uvršten na popis uspješnih kandidata.

Ombudsmanica je smatrala da su objašnjenja EASME-a o isključenju podnositelja pritužbe uvjerljiva. Međutim, izrazila je žaljenje zbog činjenice da je EASME-u trebalo godinu dana da odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje i da je to učinio tek nakon intervencije Ombudsmana. Ombudsmanica je potaknula EASME da poduzme korake kako bi osigurao da se slični incidenti ne dogode u budućnosti.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za pravno preispitivanje odluke Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu da odbije njegov projekt iz sredstava EU-a u okviru programa Erasmus+. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisija već odgovorila podnositelju pritužbe. Stoga je taj dio pritužbe smatrala riješenim od strane institucije. Također je ispitala meritum Komisijina odgovora te je utvrdila da je on sveobuhvatan i razuman. Stoga je odlučila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Većina proračuna EU-a svake se godine dodjeljuje fondovima i programima kojima upravlja Europska komisija na zajedničkoj osnovi s državama članicama. Ombudsmanica je u lipnju 2015. pokrenula istragu na vlastitu inicijativu o pravodobnosti plaćanja Komisije, s naglaskom na plaćanjima privatnim ugovarateljima i korisnicima, koji će vjerojatno najviše trpjeti zbog zakašnjelih plaćanja. Ova istraga uslijedila je nakon četiri ranije istrage o istoj temi.

Ombudsmanica je zatražila informacije o broju i postotku slučajeva u kojima je došlo do kašnjenja u plaćanju, opsegu kašnjenja, predmetnim iznosima i slučajevima u kojima su kamate plaćene zbog zakašnjelog plaćanja. Ombudsmanica je provela i inspekciju na licu mjesta kako bi bolje razumjela kako postupak plaćanja funkcionira u praksi.

Ombudsmanica napominje da se ukupni udio zakašnjelih plaćanja povećao od 2013. zbog dvaju glavnih čimbenika. Prvo, važećom Financijskom uredbom, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2013., uvedeni su stroži rokovi plaćanja. Drugo, proračunsko tijelo EU-a (tj. Parlament i Vijeće) ograničilo je 2014. iznos „odobrenih sredstava za plaćanje”, što je novac dodijeljen institucijama za plaćanje računa tijekom godine.

Ombudsmanica pozdravlja napredak koji je Komisija ostvarila u smanjenju broja i vrijednosti zakašnjelih plaćanja 2015., nakon što su 2014. dosegnula vrhunac. Priznaje da je manjak odobrenih sredstava za plaćanje bio izvanredan čimbenik izvan kontrole Komisije. Ombudsmanica nadalje napominje da povećani prosjeci zakašnjelih plaćanja od 2013. nadalje nisu značili da se uspješnost Komisije pogoršala u apsolutnom smislu. Ombudsmanica istodobno naglašava da Komisija mora uložiti znatne napore kako bi poštovala strože zakonske rokove uvedene postojećom Financijskom uredbom.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da Komisija pomno prati svoju uspješnost u tom području i da je razvila mnoge dobre prakse. Međutim, Ombudsmanica je zabrinuta zbog toga što su neke od nedavnih mjera koje je najavila Komisija pokrenute već 2010. nakon savjetovanja koje je Ombudsman pokrenuo u kontekstu prethodne istrage.

Predmet se odnosio na odluku Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) da podnositelju pritužbe ne dopusti podnošenje druge prijave u kontekstu poziva na iskaz interesa koji nije sadržavao konkretan rok za podnošenje prijava. Podnositelj pritužbe zatražio je podnošenje druge prijave nakon što nije položio test povezan s njegovom početnom prijavom u okviru istog postupka odabira. Podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije dostavio odgovarajuće odgovore na njegove dopise u vezi s i. pravnom osnovom na temelju koje se kandidatima ne dopušta da se ponovno prijave u postupcima odabira bez određenih rokova; i ii. uvjete, uključujući ponašanje osoblja, u ispitnom centru u Španjolskoj.

EPSO je u svojem odgovoru kao pravnu osnovu za svoje djelovanje naveo uvjete navedene u pozivu na iskaz interesa. Objasnila je i da je istražila pitanje ponašanja osoblja u ispitnom centru.

Ombudsmanica je smatrala da je EPSO-ovo objašnjenje razumno i primjereno te je stoga predmet zaključen.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na poruke podnositelja pritužbe o poteškoćama s podnošenjem prijedloga za dodjelu bespovratnih sredstava. Zbog tehničkih problema podnositelj pritužbe nije se mogao prijaviti putem Komisijina sustava PRIAMOS. Umjesto toga, svoj je prijedlog podnijela e-poštom, na koju nije odgovoreno.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od Komisije da odgovori. Komisija se u svojem odgovoru ispričala jer nije prethodno odgovorila. Navela je da ne može prihvatiti zahtjev podnositelja pritužbe za elektroničku poštu jer je sustav pravilno funkcionirao i Komisija nije mogla utvrditi pokušaje podnositelja pritužbe da pošalje prijedlog putem PRIAMOS-a prije isteka roka.

Predmet se odnosio na EPSO-ove postupke nakon pada računalnog poslužitelja tijekom testiranja i EPSO-ovo postupanje sa zahtjevima podnositelja pritužbe za preispitivanje i pristup dokumentima.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da EPSO i. nije na odgovarajući način riješio situaciju koja proizlazi iz računalne nesreće, ii. nije pravilno obradio zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje i iii. nije pravilno obradio zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dokumentima. Stoga je Ombudsman EPSO-u dao tri preporuke.

EPSO je prihvatio prvu preporuku Europskog ombudsmana o načinu rješavanja tehničkih problema tijekom računalnog testiranja. Druga je preporuka bila da EPSO podnositelju pritužbe pruži detaljno objašnjenje načina na koji je postupio u vezi s njegovim zahtjevom za preispitivanje. Ombudsmanica nije smatrala da je EPSO-ov odgovor na to uvjerljiv i da EPSO-ovo postupanje sa zahtjevom za preispitivanje predstavlja nepravilnost u postupanju. Naposljetku, EPSO nije prihvatio treću preporuku Europskog ombudsmana o pružanju pristupa dokumentima. Ombudsmanica je utvrdila da nedostavljanje dodatnih dokumenata od strane EPSO-a također predstavlja nepravilnost u postupanju. Osim dvaju nalaza nepravilnosti u postupanju, ombudsmanica je EPSO-u predložila i način na koji bi mogla poboljšati svoju službu za kontakt za kandidate.  

Ovaj se predmet odnosio na način na koji je Europska komisija postupala s informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe, navodeći tri slučaja nezakonite državne potpore dodijeljene španjolskim nogometnim klubovima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije u razumnom roku odlučila treba li pokrenuti službenu istragu o navodno nezakonitoj državnoj potpori. Budući da, prema mišljenju podnositelja pritužbe, Komisija nije poduzela mjere, podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za pristup nekim dokumentima koji se odnose na dva od tih predmeta. Komisija je odbila dati pristup zbog zaštite svrhe istraga.

Predmet se odnosio na kašnjenja u odobravanju dvadeset zahtjeva za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje. Podnositelji pritužbe u nekoliko su navrata obavijestili Komisiju o svojim zabrinutostima. Prema njihovu mišljenju, objašnjenja Komisije i stalna kašnjenja bila su neprihvatljiva. Stoga su se podnositelji pritužbe obratili Ombudsmanu.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da kašnjenja koja su utjecala na dvadeset zahtjeva nisu bila opravdana. Tijekom istrage Komisija je obradila sve zahtjeve koji su u tijeku. Međutim, Ombudsman je zaključio da kašnjenja odražavaju sustavni problem, a ne da su rezultat pitanja specifičnih za određene zahtjeve za odobrenje. Pri zaključenju istrage ombudsmanica je utvrdila da kašnjenja predstavljaju nepravilnosti u postupanju Komisije.

Predmet se odnosio na kašnjenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) u rješavanju zahtjeva podnositelja pritužbe da EBA istraži navodno kršenje prava EU-a od strane estonskog tijela za financijski nadzor. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je EBA uglavnom mogla opravdati svoje kašnjenje. Iz tog razloga, kao i zbog toga što se EBA ispričala zbog kašnjenja i obvezala poboljšati svoj postupak, Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju. Budući da je tijekom istrage EBA utvrdila interne rokove za rješavanje sličnih zahtjeva, Ombudsman ju je potaknuo da formalizira te rokove izmjenom svojeg Poslovnika. Stoga je slučaj zaključila dodatnom primjedbom.