Kontekst pritužbi

1. Frontex je u siječnju 2020. uveo novi sustav za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima [1]. Novi sustav zahtijeva od podnositelja zahtjeva da se prijavi na račun/prostor koji je stvoren za zahtjev.

2. Podnositelji pritužbe u ovom su predmetu bili zabrinuti zbog nekoliko aspekata novog sustava i povezanih praksi. Smatrali su da su novim Frontexovim portalom uvedene značajke koje su ga učinile složenim i složenim postupkom traženja dokumenata od njega. Te značajke, ukratko, nisu bile u skladu sa zahtjevima zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima kako bi se osiguralo „najlakše moguće ostvarivanje” prava na pristup (članak 1. točka (b)), „promicanje dobre administrativne prakse u pogledu pristupa dokumentima”(članak 1. točka (c)) te kako bi se osiguralo da se zahtjevi za pristup dokumentima „postupaju brzo”(članak 7. stavak 1. i članak 8. stavak 1.).

3. Ključno pitanje bila je odluka Frontexa da podnositelje zahtjeva obveže da se koriste njegovim novim portalom za pristup i da s njima više ne komuniciraju e-poštom [2]. Iako nisu tvrdili da je javna uprava EU-a općenito obvezna upotrebljavati e-poštu u svim administrativnim postupcima koji uključuju građane, smatrali su da Frontexov odabir nije u skladu sa standardima koji se ovdje primjenjuju. Posebno su skrenuli pozornost na konkretnu posljedicu tog odabira, a to je da se komunikacije i dokumenti koje Frontex šalje podnositeljima zahtjeva više ne mogu automatski objavljivati na internetskim portalima koje su europske organizacije civilnog društva stvorile kako bi unaprijedile otvorenost uprave EU-a [3]. To je zato što njihova automatska objava tehnički ovisi o komunikaciji putem e-pošte. Podnositelji pritužbe tvrdili su da odluka Frontexa nije u skladu s nalazom Europskog ombudsmana u predmetu 104/2020/EWM:

 „Ispunjavanje zahtjeva putem internetskih portala učinkovito je sredstvo za ispunjavanje obveze [da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura pravo na pristup i uzme u obzir javni interes za šire otkrivanje zatraženih dokumenata]. Ako je [podnositelj zahtjeva] izričito naveo da je to preferirani medij za primanje odgovora na njegov zahtjev i svih dokumenata kojima je odobren javni pristup, institucije bi trebale udovoljiti tom zahtjevu, osim ako postoji vrlo dobar razlog (koji bi trebalo objasniti) da to ne učine. To je pitanje dobre uprave, kao i sredstvo ispunjenja zakonske obveze da se omogući najširi mogući javni pristup." (Stavak 11 [4] [5])

4. Podnositelji pritužbe uputili su i na činjenicu da je odbijanje komunikacije s podnositeljima zahtjeva e-poštom neuobičajeno. Uprava EU-a, a posebno izvorni adresati zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima (Parlament, Vijeće i Komisija), komuniciraju s podnositeljima zahtjeva e-poštom.

5. Nadalje, podnositelj pritužbe istaknuo je sljedeća pitanja:

1) Kada je Frontex otkrio dokumente, sustavno je upućivao na „autorsko pravo” i izjavio da podnositelju zahtjeva zabranjuje stavljanje dokumenata na raspolaganje trećim stranama bez njegova odobrenja.[6]

2) Frontex je blokirao pristup računu stvorenom za zahtjeve 15 dana nakon što je poslao svoj početni odgovor.

6.  Podnositelji pritužbe izrazili su zabrinutost u pogledu toga je li Frontex namjerno uveo prakse kojima se ugrožava ostvarivanje temeljnog prava na javni pristup dokumentima.

Način na koji Frontex komunicira s građanima u vezi sa svojim portalom za pristup dokumentima

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje

7. U svojem prijedlogu rješenja iz svibnja 2021. ombudsmanica je iznijela sljedeće zaključke o glavnom pitanju, odnosno odluku Frontexa da više ne komunicira e-poštom (naknadno istaknuto):

„Čini se da novi javni pristupni portal [Frontexa] ne predviđa mogućnost primanja odgovora i dokumenata Frontexa izravno e-poštom. Osim što predstavlja novu prepreku za pojedince, time se smanjuje neometana tehnička komunikacija s nekim internetskim platformama za transparentnost koje djeluju u Europi.”

„Frontex bi, kada prima zahtjeve za javni pristup dokumentima putem platformi civilnog društva ili kada je to na neki drugi način izričita želja [podnositelja zahtjeva], svoje odgovore trebao slati e-poštom, a ne putem svojeg javnog pristupnog portala. To znači da bi se stvarni odgovor na zahtjev za pristup dokumentima ili na ponovni zahtjev, a ne samo obavijest o pristupu Frontexovu javnom pristupnom portalu, trebao poslati [podnositelju zahtjeva] e-poštom, osim ako postoji vrlo dobar razlog (koji bi trebalo objasniti) da Frontex to ne učini.”

8. Osim toga, ombudsmanica je predložila da Frontex više ne bi trebao upotrebljavati izjavu o autorskom pravu koju je tada upotrebljavao te da bi trebao osigurati da dokumenti na njegovim računima za javni pristup budu dostupni najmanje dvije godine. Osim toga, Ombudsmanica je primijetila sljedeću mogućnost za poboljšanje: Frontex bi u svojim odgovorima mogao navesti posebnu adresu e-pošte putem koje podnositelji zahtjeva mogu podnijeti žalbe protiv neotkrivanja („potvrdni zahtjev”).

9. Frontex je proveo prijedloge Ombudsmana da revidira svoju izjavu o autorskom pravu [7] i da dokumente na svojim računima za javni pristup stavi na raspolaganje na dvije godine. Dogovoreno je i uvođenje posebne adrese e-pošte za podnošenje žalbi.

10. Međutim, Frontex i dalje ne komunicira sadržajno s podnositeljima zahtjeva e-poštom. Upotrebljava poruke elektroničke pošte samo kao sredstvo za privlačenje pozornosti tražitelja na novi sadržaj na pristupnom portalu, na koji se zatim moraju prijaviti.

11. Ukratko, Frontex je predložio da bi imao problema s upravljanjem zahtjevima za javni pristup (obrada, rokovi...) ako bi morao slati svoje odgovore i otkrivati dokumente e-poštom.

12. Kao odgovor na primjedbu Ombudsmana da se čini da druge institucije EU-a rade drugačije, opisao je svoj novi sustav kao „prilagođeno rješenje” koje pomaže u „postizanju administrativne pravednosti za [tražitelje] i Frontex”.

Preporuka Europskog ombudsmana

13. Ombudsmanica je pozdravila Frontexovu provedbu [8] njezinih prijedloga iz prethodnih stavaka 8. i 9.

14. Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog toga što Frontex nije proveo njezin prijedlog da bi Frontex, kada se to izričito ili implicitno zatraži, trebao sadržajno i izravno komunicirati s podnositeljima zahtjeva e-poštom, odnosno slati podnositeljima zahtjeva svoje sadržajne poruke i dokumente e-poštom.

15. Ombudsmanica nije dobila uvjerljiva objašnjenja za taj odabir. Naprotiv, Ombudsmanica je bila najviše zabrinuta zbog nejasnoće Frontexova odgovora.

16. Ombudsmanica je svjesna da Frontex prima brojne zahtjeve za pristup dokumentima i da se neki zahtjevi odnose na mnoge dokumente.

17. Međutim, snažan interes za rad Frontexa svojstven je prirodi njegovih temeljnih aktivnosti. Frontex je izravno uključen u vrlo osjetljive aktivnosti koje utječu na temeljna prava osoba koje se često nalaze u nesigurnim situacijama. Očekuje se da će Frontex primiti brojne zahtjeve za javni pristup svojim dokumentima. Frontex treba namijeniti potrebna sredstva za ispunjavanje te zadaće.

18. Zakonodavstvo EU-a o javnom pristupu dokumentima instrument je s demokratskim ciljevima, uveden na temelju uvjerenja da otvorenost pomaže javnoj upravi da „ima veću legitimnost te je učinkovitija i odgovornija prema građanima u demokratskom sustavu”[9]. Njome se upravi EU-a nameće obveza da omogući najširi mogući javni pristup svojim dokumentima i da to učini u skladu s načelima dobre uprave, na primjer pružanjem okruženja koje najviše cijeni usluge.

19. Kada institucije EU-a poduzimaju mjere za provedbu svojih obveza u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu, važna početna točka su najbolje prakse koje se već provode u cijeloj upravi EU-a [10].

20.  Podnositelji pritužbe u ovom su predmetu s pravom istaknuli da odluka da se više ne komunicira s podnositeljima zahtjeva e-poštom ne odražava opću ili najbolju praksu u upravi EU-a.

21. Tijekom godina institucije EU-a poduzele su administrativne i tehničke mjere kako bi omogućile najlakšu moguću komunikaciju s prethodno navedenim internetskim platformama. Konkretno, tri glavne institucije slijede jasnu politiku kojom se tim platformama omogućuje pravilno funkcioniranje. Prihvatili su da na taj način svaki pripadnik javnosti može pratiti svoju obradu zahtjeva za pristup na internetu.

22. E-mailovi su i dalje jedan od najvažnijih elektroničkih komunikacijskih alata. Frontex je donio odluku od velike važnosti tako što je odlučio da više neće komunicirati s podnositeljima zahtjeva e-poštom. To je učinila imajući na umu negativne posljedice koje bi to imalo za građane koji se koriste navedenim platformama.

23. S obzirom na prethodna razmatranja, ombudsmanica je zaključila da Frontex nepravilno postupa kada pojedincima ne nudi mogućnost da s njom komuniciraju e-poštom u vezi sa svojim zahtjevima za javni pristup dokumentima. Ombudsmanica je stoga izdala ovu preporuku:

Frontex bi trebao osigurati neometanu tehničku komunikaciju s [zahtjevima] za javni pristup dokumentima, omogućujući im da s njom komuniciraju e-poštom u cijelosti i bez pribjegavanja svojem trenutačnom portalu za pristup dokumentima.

Pri razmatranju te preporuke Frontex bi se trebao informirati o najboljim praksama koje je Europska komisija utvrdila u svojem trenutačnom projektu uvođenja javnog pristupnog portala [11] te što prije provesti takve najbolje prakse.

Osim toga, Ombudsman je iznio sljedeće prijedloge za poboljšanje:

Frontex bi trebao namijeniti resurse potrebne za obradu predvidljivo velikog broja zahtjeva za pristup koje će vjerojatno redovito primati u budućnosti.

Frontex bi trebao sastaviti detaljan priručnik o tome kako postupa sa zahtjevima za javni pristup i objaviti taj priručnik.

Mišljenje Frontexa o preporuci Europskog ombudsmana

24. U svojem mišljenju o tom predmetu [12] Frontex je odbio preporuku Europskog ombudsmana da se podnositeljima zahtjeva omogući da s njim komuniciraju e-poštom. Osim toga, Frontex se nije obvezao niti je dao sadržajne primjedbe na preporuku da se slijedi nedavni primjer Europske komisije kako bi se građanima omogućilo da svoje zahtjeve podnesu e-poštom i putem računa na svojem novom internetskom portalu.

25. Frontex je iznio niz opažanja.

26. U njemu je navedeno da poruke e-pošte više nisu „glavno zajedničko sredstvo komunikacije”.

27. Ponovio je svoje stajalište da ne može biti obvezan poduzeti mjere kako bi omogućio automatsko učitavanje svojih odgovora na vanjske platforme, kao što su uspostavljene platforme na koje se odnosi ova istraga.

28. Predložio je da se njegovim trenutačnim načinom obrade zahtjeva za pristup posebno pomogne osigurati jednako postupanje prema podnositeljima zahtjeva.

29. Ponovila je da bi se suočila s ozbiljnim administrativnim poteškoćama u upravljanju zahtjevima za pristup dokumentima ako bi s podnositeljima zahtjeva komunicirala e-poštom.

30. Navela je da će ukinuti zahtjev upotrebe captche kako bi se podnositelji zahtjeva prijavili na postojeći račun svojeg zahtjeva za javni pristup. Time bi se potencijalno omogućili automatski prijenosi njegovih odgovora na internetske platforme. Međutim, zadržat će zahtjev captcha za početno otvaranje takvih računa. To će, međutim, biti prilagođeno osobama s invaliditetom.

31. Surađivat će s drugim institucijama EU-a kako bi kontinuirano poboljšavao svoje postupanje sa zahtjevima za javni pristup dokumentima. (Nije spominjao kako.)

32. Kad je riječ o dodjeli sredstava za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima, nedavno je Uredu za transparentnost dodijelila dodatno polovinu radnog mjesta. 

33. Naposljetku, izradit će priručnik o postupanju sa zahtjevima za javni pristup dokumentima i objaviti ga na svojim internetskim stranicama.

Procjena Europskog ombudsmana nakon preporuke

34. Ombudsmanica smatra da je najžalosnije što je Frontex odlučio odbiti njezinu preporuku. Frontex u svojem mišljenju o preporuci nije iznio nove argumente. Ombudsmanica će stoga zaključiti ovu istragu nalazom o nepravilnostima u postupanju.

35. Nekoliko je razloga zbog kojih je Frontexova odluka o odbijanju preporuke žalosna i uznemirujuća.

36. Kao prvo, Ombudsman ne može vidjeti da su u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir konkretni ciljevi i obveze o kojima je ovdje riječ. Za razliku od drugih upravnih postupaka koji su po svojoj prirodi donekle dugotrajni i uključuju osobe koje djeluju u profesionalnom svojstvu, temeljno pravo na pristup dokumentima ono je koje se mora moći ostvariti na najjednostavniji i, ako je to želja podnositelja zahtjeva, najtransparentniji mogući način. Povezanim administrativnim i tehničkim značajkama moraju se poštovati načela dobre uprave i zahtjevi zakonodavstva EU-a o javnom pristupu kako bi se osiguralo „najlakše moguće ostvarivanje” prava na pristup (članak 1. točka (b)), „promicanje dobre administrativne prakse u pogledu pristupa dokumentima”(članak 1. točka (c)) te kako bi se osiguralo da se zahtjevi za pristup dokumentima „postupaju brzo”(članak 7. stavak 1. i članak 8. stavak 1.).

37.  Ombudsmanica je zaključila da odluka Frontexa da više ne komunicira e-poštom s pojedincima koji ostvaruju to temeljno pravo nije u skladu s tim načelima i zahtjevima.

38. Frontexovo stalno odbijanje da pojedincima, na njihov zahtjev, omogući komunikaciju e-poštom u svrhu traženja pristupa dokumentima ne temelji se na vjerodostojnim administrativno-tehničkim argumentima. Na primjer, trebalo bi biti u potpunosti moguće učinkovito obraditi zahtjeve za pristup uz suglasnost da se sva korespondencija i dokumenti razmjenjuju e-poštom. Ombudsmanica je to objasnila već [13]. Frontex je odgovorio samo u općem smislu. 

39. Frontex i dalje ne priznaje da je upotreba njegova internetskog portala obilježena nepotrebno složenim tehničkim značajkama. Kako je istaknuto u prilogu preporuci Europskog ombudsmana, zahtjevi za prijavu korisnika Frontexova portala čine se pretjeranima. Frontex je u svojem mišljenju naveo da će sada ukloniti zahtjev „captcha” za „postojeće” slučajeve pristupa dokumentima, ali čini se da namjerava i dalje uključivati zahtjev captcha „na odredišnoj stranici po prvi put [zahtjevi]”. Iako to može omogućiti bolju tehničku komunikaciju s nekim internetskim platformama [14], zahtjevi (početna captcha, „token”, e-pošta i „identifikacijska oznaka predmeta”) i dalje su nepotrebno složeni. Naime, korisnici se obično prijavljuju s korisničkim imenom i lozinkom za pristup javnim internetskim stranicama koje sadržavaju mnogo osjetljivije informacije od onoga što će, logično, sadržavati Frontexov portal o javnom pristupu dokumentima.[15]

40. Mišljenje Frontexa upućuje na to da Frontex ne pridaje veliku važnost najboljim praksama drugih institucija unatoč tome što su takvi uobičajeni napori u pogledu najboljih praksi predviđeni zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu [16]. Frontex nije odgovorio na prijedlog Ombudsmana da se obavijesti o povezanoj najboljoj praksi Europske komisije i provede je.  Samo je odgovorio da će nastaviti surađivati s drugim institucijama EU-a (što to u praksi znači nije jasno). U svojem novom portalu za pristup dokumentima Komisija omogućuje građanima da s njom komuniciraju e-poštom u svrhu traženja pristupa dokumentima [17]. Bilo bi primjereno da Frontex razmotri taj izbor i razmotri ga u svojem mišljenju.

41. Mišljenje Frontexa, slično njegovim prethodnim odgovorima, ne ostavlja dojam da je Frontex istinski internalizirao priznanje EU-a o važnosti civilnog društva za demokratsku kulturu i upravljanje Unijom [18]. Čini se da ne pridaje važnost činjenici da je funkcioniranje njegova portala imalo ozbiljne negativne posljedice na funkcioniranje dobro uspostavljenih internetskih platformi koje je uspostavilo civilno društvo, platformi s kojima je Frontex bio upoznat prije uspostave svojeg portala. To se razlikuje od pristupa, primjerice, Europske komisije, koja već dugi niz godina prihvaća takve platforme i dobro surađuje s njima. 

42. Prema iskustvu Europskog ombudsmana građani su spremni razumjeti da institucije i tijela EU-a povremeno oklijevaju u otkrivanju određenog dokumenta. Redoviti dijalog između građana i javnih tijela u tom je pogledu normalan i vjerojatno će se nastaviti. Međutim, osim pravilnog i iskrenog postupanja s pojedinačnim zahtjevima za pristup, dobra je uprava osigurati da javnost općenito nema razloga zadržati dojam, bilo ispravno ili pogrešno, da se poduzimaju aktivne mjere za djelovanje protiv ciljeva zakonodavstva EU-a o javnom pristupu kako bi se osiguralo „najlakše moguće ostvarivanje” prava na pristup dokumentima i „promicanje dobre administrativne prakse u pogledu pristupa dokumentima”.[19] Ombudsmanica žali zbog toga što, s obzirom na tu istragu, ne može oboriti kao nerazuman takav dojam u vezi s Frontexovim portalom za pristup dokumentima.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Frontexova odluka da pojedincima ne ponudi mogućnost komunikacije e-poštom u vezi s njihovim zahtjevima za javni pristup dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju.

Podnositelji pritužbe i Frontex bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 15.12.2022.

 

[1] Na Frontex se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1049/2001 o pristupu dokumentima pri obradi zahtjeva za pristup dokumentima u njegovu posjedu, na temelju članka 114. stavka 1. Uredbe o Frontexu, koja se provodi Odlukom Upravnog odbora Frontexa br. 25/2016 od 21. rujna 2016. (Uredba 1049/2001: Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:32001R1049; Uredba o Frontexu:

Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:32019R1896; Odluka Upravnog odbora Frontexa: https://prd.frontex.europa.eu/wp-content/uploads/mb_decision_25_2016_on_adopting_practical_arrangements_regarding_pad.pdf).  

[2] Frontex se koristi komunikacijama e-poštom samo kako bi obavijestio podnositelje zahtjeva kad god na pristupnom računu postoji novi sadržaj. Kada se to dogodi, tražitelj dobiva poveznicu na pristupni račun s hipervezom, a zatim mora proći težak postupak za pristup dotičnom sadržaju.

[3] Asktheeu.org: https://www.asktheeu.org/en, sa sjedištem 2011. Za primjer kako to funkcionira, pogledajte: https://www.asktheeu.org/en/request/letters_to_commission_and_counci#outgoing-21623

Temelji se na sustavu koji se sada koristi u 25 jurisdikcija diljem svijeta: http://alaveteli.org/deployments/

FragDenStaat, https://fragdenstaat.de, također osnovan 2011. Za primjer kako to funkcionira, pogledajte:

https://fragdenstaat.de/anfrage/klimawandel-5/

[4] https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/124793

[5] Kako biste vidjeli kako Frontexova praksa rezultira porukom kojom se od podnositelja zahtjeva traži da se prijavi na pristupni račun, a ne da dostavi dokument kao takav („Nove informacije o vašem [zahtjevu] dostupne su na ovoj poveznici”), pogledajte: https://www.asktheeu.org/en/request/correspondence_between_frontex_r#incoming-36989

Kako biste vidjeli kako je osoblje na web-mjestu za transparentnost moralo ručno učitati dokumente koje je Frontex stavio na raspolaganje samo na pristupnom računu, pogledajte:

https://fragdenstaat.de/anfrage/frontex-social-media-guidelines/#nachricht-574618

[6] Kad je riječ o autorskom pravu, Frontexovom internom odlukom o javnom pristupu dokumentima samo se predviđa da se „Ovom Odlukom ne dovode u pitanje postojeća pravila o autorskom pravu kojima se može ograničiti pravo treće strane na reproduciranje ili iskorištavanje otkrivenih dokumenata”(članak 16.). U svoje odgovore građanima koji su zatražili javni pristup sustavno je uključio ovu poruku: „Vrlo je važno podsjetiti da je autorsko pravo nad dokumentom/dokumentima na Frontexu i da je zabranjeno stavljanje tog/tih djela/djela na raspolaganje trećim stranama u ovom ili drugom obliku bez prethodnog odobrenja Frontexa.”

[7] Obavijest o autorskom pravu, koju je Ombudsman prihvatio, sada glasi kako slijedi: „Podložno pravima intelektualnog vlasništva trećih strana, dokument/dokumenti se mogu ponovno upotrijebiti pod uvjetom da se navede izvor i da izvorno značenje ili poruka dokumenta/dokumenta nije iskrivljena. Frontex nije odgovoran ni za kakve posljedice koje proizlaze iz ponovne uporabe tih dokumenata.”

[8] To se kao takvo nije spominjalo u Frontexovu odgovoru na prijedlog rješenja, već je uslijedilo nakon naknadnih razmjena mišljenja s istražnim timom Ombudsmana.

[9] Uvodna izjava 2.

[10] Članak 15. Uredbe:

„Administrativna praksa u institucijama

1. Institucije razvijaju dobre administrativne prakse kako bi olakšale ostvarivanje prava na pristup zajamčenog ovom Uredbom.

2. Institucije osnivaju međuinstitucijski odbor za ispitivanje najbolje prakse, rješavanje mogućih sukoba i raspravu o budućem razvoju događaja u vezi s javnim pristupom dokumentima.”

[11] Portal Komisije pokrenut je nakon što je Ombudsmanica izdala svoju preporuku Frontexu: https://ec.europa.eu/transparency/documents-request/home

[12] Mišljenje Frontexa objavljeno je na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/correspondence/en/164109

[13] Usp. stavak 2. Priloga preporuci Europskog ombudsmana https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/157393

[14] Podnositelj pritužbe FragDenStaat (1261/2020/PB) obavijestio je Ombudsmana da bi bez captche bilo moguće preoblikovati njegov softver kako bi se omogućila automatizirana komunikacija.

[15] Frontexov portal ne odražava nalaze ili smjernice koje je Europski ombudsman prethodno izdao te se osim toga čini da mu nisu prethodile rasprave s iskusnim korisnicima.

[16] Članak 15. Uredbe 1049/2001 (vidjeti bilješku 10.).

[17] https://ec.europa.eu/transparency/documents-request/guidance#how_can_i_submit_request

[18] „Institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom” (članak 11. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji) i „Civilno društvo ključna je sastavnica europske strukture temeljnih prava. (...) doprinosi zdravoj kulturi vladavine prava”, EUROPE’s CIVIL SOCIETY:  ― UPDATE 2022., Agencija EU-a za temeljna prava: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2022-protecting-civic-space_en.pdf

[19] „Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Uredbe:

(a) definirati načela, uvjete i ograničenja na temelju javnog ili privatnog interesa kojima se uređuje pravo pristupa dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (dalje u tekstu „institucije”) iz članka 255. Ugovora o EZ-u na način kojim se osigurava najširi mogući pristup dokumentima,

(b) utvrđivanje pravila kojima se osigurava najlakše ostvarivanje tog prava i

(c) promicati dobru upravnu praksu u pogledu pristupa dokumentima.”