Predmet se odnosio na vrijeme koje je Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) potrebno da odluči o dvjema pritužbama koje je isti podnositelj pritužbe podnio 2023. u vezi s obradom osobnih podataka podnositelja pritužbe.

Tijekom istrage Europskog ombudsmana Europski nadzornik za zaštitu podataka pružio je razumna objašnjenja o postupanju u predmetima i kašnjenju. Europski nadzornik za zaštitu podataka dovršio je i preliminarnu procjenu postavljenih pitanja.

Ombudsmanica je napomenula i da je Europski nadzornik za zaštitu podataka poduzeo mjere usmjerene na rješavanje svojih zaostataka kako bi se izbjegle slične situacije u budućnosti te je stoga zaključio predmet sa zaključkom da daljnje istrage nisu opravdane. 

Predmet se odnosio na način na koji se Agencija Europske unije za azil (EUAA) bavila navodima o kršenju temeljnih prava u svojim aktivnostima na grčkom otoku Samosu. Podnositelji pritužbe bili su zabrinuti da je način na koji su službenici za rješavanje predmeta raspoređeni u timove EUAA-e za potporu u pitanjima azila vodili razgovore s ranjivim tražiteljima azila protivan pravu EU-a te da EUAA to nije riješila. Osim toga, podnositelji pritužbe bili su zabrinuti zbog načina na koji je EUAA postupala s izvješćima tražitelja azila o prisilnom vraćanju.

Ombudsmanica je utvrdila da EUAA u trenutku podnošenja pritužbe nije osigurala da su službenici zaduženi za rješavanje predmeta raspoređeni u njezinim timovima za potporu u pitanjima azila bili spremni pravilno provoditi razgovore s ranjivim tražiteljima azila, među ostalim u pogledu načina na koji se mogu uzeti u obzir pokazatelji ranjivosti kada se oni prvi put pojave tijekom intervjua za azil. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da EUAA nije pružila ranjivim tražiteljima azila odgovarajući postupak za prijavljivanje pogrešaka počinjenih tijekom razgovora te da EUAA nije preispitala takva izvješća. Ombudsmanica je utvrdila da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je EUAA-i dala četiri preporuke za uklanjanje nedostataka.

Ombudsmanica je te preporuke poslala i svojim kolegama iz Europske mreže pučkih pravobranitelja (ENO) tražeći njihova stajališta o tome kako se osigurava poštovanje temeljnih prava u suradnji između službenika EUAA-e za rješavanje predmeta i nacionalnih službenika za azil.

Osim toga, Ombudsmanica je utvrdila važne nedostatke u vezi s načinom na koji je EUAA postupala s otkrivanjem iskustava tražitelja azila u pogledu prisilnog vraćanja tijekom razgovora. Budući da je EUAA tijekom istrage Ombudsmana počela provoditi mjere za uklanjanje tih nedostataka, nije utvrdila nepravilnosti u postupanju, već je iznijela dva prijedloga za poboljšanje.

Ovaj se predmet odnosio na način na koji je Europska komisija obradila zahtjev novinara za javni pristup dokumentima povezanima s radnim putovanjem koordinatora Komisije za suzbijanje antisemitizma i njegovanje židovskog načina života u Izrael. Komisija je odbila potvrditi ili opovrgnuti postojanje takvih dokumenata, upućujući na pravila EU-a o zaštiti podataka. Tvrdio je da bi čak i priznavanje postojanja takvih dokumenata predstavljalo prijenos osobnih podataka, bez potrebe za posebnom svrhom u javnom interesu, za što je zaključio da podnositelj pritužbe nije dokazao.

Tijekom istrage Komisija je istražnom timu Ombudsmana potvrdila da je putovanje održano i da su njime pokriveni troškovi tog putovanja, čime je otklonjena temeljna zabrinutost u pogledu transparentnosti koju je iznio podnositelj pritužbe.

Ombudsmanica je utvrdila da postoji javni interes za javni nadzor nad profesionalnim aktivnostima koordinatora s obzirom na vidljivost uloge i osjetljivost teme. Međutim, nakon što je Komisija potvrdila radno putovanje i pokrila troškove u skladu s primjenjivim pravilima, ombudsmanica je smatrala da je ispunjen javni interes za nadzor nad profesionalnim aktivnostima koordinatora.

Međutim, Ombudsman je Komisiji predložio poboljšanje, odnosno da bi trebala proaktivno objavljivati sažetke službenih aktivnosti koordinatora, uključujući informacije o radnim putovanjima, kako bi se povećala transparentnost.

Ombudsmanica je zaključila predmet zaključivši da daljnje istrage nisu opravdane.

Predmet se odnosio na način na koji Europska komisija osigurava da Rumunjska u potpunosti provede presudu Suda Europske unije o nezakonitom odbijanju izdavanja osobnih iskaznica rumunjskim državljanima s domicilom u drugim državama članicama.

Ombudsmanica je utvrdila da se to pitanje razvija na nacionalnoj razini i da je Komisija aktivno i u razumnim vremenskim razmacima pratila situaciju.

Ombudsmanica je zaključila predmet sa zaključkom da u ovoj fazi nisu opravdane daljnje istrage. Međutim, Ombudsmanica je od Komisije zatražila da je u roku od šest mjeseci izvijesti o svojoj procjeni usklađenosti Rumunjske s presudom i svim daljnjim mjerama koje je poduzela Komisija.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojim razmjenama s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima, pozivajući se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretnije, Komisija je tvrdila da bi se otkrivanjem ugrozila svrha njezina ispitnog postupka u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela svoju potvrdnu odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku, tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudski postupak u vezi s tim pitanjem i da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti taj postupak koji je u tijeku.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoprocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Stoga su zatraženi dokumenti temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe određenog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima u cijelom postupku.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetni sudski postupak. Komisijin argument prema kojem bi otkrivanje informacija moglo ugroziti njezinu istragu također nije bio uvjerljiv Ombudsmanu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama Komisije i mađarskih vlasti za zaštitu financijskih interesa EU-a i osiguravanje poštovanja vladavine prava. Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri široki javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata ugrozila spokojnost sudskih postupaka koje je pokrenuo Parlament i njegova istraga u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto se tim dokumentima nije mogao dati širi pristup. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup obrazloženom mišljenju koji je Europska komisija uputila Belgiji u okviru postupka zbog povrede u vezi s njezinim prenošenjem Direktive o zaštiti zviždača.

Komisija je odbila pristup dokumentu koji je dio spisa postupka zbog povrede koji je u tijeku. Pritom se Komisija oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja koja se temelji na potrebi zaštite svrhe istrage koja je u tijeku. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Iako je Ombudsmanica smatrala da je odgovarajuća zaštita zviždača ključna, na temelju pretrage spornog dokumenta smatrala je da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup dokumentu. Stoga je zaključila slučaj.