Predmet se odnosio na način na koji Europska komisija osigurava da Rumunjska u potpunosti provede presudu Suda Europske unije o nezakonitom odbijanju izdavanja osobnih iskaznica rumunjskim državljanima s domicilom u drugim državama članicama.

Ombudsmanica je utvrdila da se to pitanje razvija na nacionalnoj razini i da je Komisija aktivno i u razumnim vremenskim razmacima pratila situaciju.

Ombudsmanica je zaključila predmet sa zaključkom da u ovoj fazi nisu opravdane daljnje istrage. Međutim, Ombudsmanica je od Komisije zatražila da je u roku od šest mjeseci izvijesti o svojoj procjeni usklađenosti Rumunjske s presudom i svim daljnjim mjerama koje je poduzela Komisija.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojim razmjenama s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima, pozivajući se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretnije, Komisija je tvrdila da bi se otkrivanjem ugrozila svrha njezina ispitnog postupka u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela svoju potvrdnu odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku, tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudski postupak u vezi s tim pitanjem i da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti taj postupak koji je u tijeku.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoprocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Stoga su zatraženi dokumenti temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe određenog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima u cijelom postupku.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetni sudski postupak. Komisijin argument prema kojem bi otkrivanje informacija moglo ugroziti njezinu istragu također nije bio uvjerljiv Ombudsmanu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama Komisije i mađarskih vlasti za zaštitu financijskih interesa EU-a i osiguravanje poštovanja vladavine prava. Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri široki javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata ugrozila spokojnost sudskih postupaka koje je pokrenuo Parlament i njegova istraga u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto se tim dokumentima nije mogao dati širi pristup. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup obrazloženom mišljenju koji je Europska komisija uputila Belgiji u okviru postupka zbog povrede u vezi s njezinim prenošenjem Direktive o zaštiti zviždača.

Komisija je odbila pristup dokumentu koji je dio spisa postupka zbog povrede koji je u tijeku. Pritom se Komisija oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja koja se temelji na potrebi zaštite svrhe istrage koja je u tijeku. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Iako je Ombudsmanica smatrala da je odgovarajuća zaštita zviždača ključna, na temelju pretrage spornog dokumenta smatrala je da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup dokumentu. Stoga je zaključila slučaj.