Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima u posjedu Agencije Europske unije za azil (EUAA) o uvjetima za maloljetnike bez pratnje u izbjegličkim objektima koje financira EU u Grčkoj. EUAA je utvrdila da su 53 dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva i odobrila djelomičan pristup svim dokumentima. U odbijanju potpunog pristupa EUAA se pozvala na nekoliko iznimaka od prava na javni pristup dokumentima koje se temelje na zaštiti privatnosti i integriteta pojedinaca, postupku donošenja odluka i javnom interesu u pogledu javne sigurnosti. Konkretno, EUAA je tvrdila da zatraženi dokumenti sadržavaju osjetljive informacije o pojedincima koji borave u određenim objektima i preliminarne informacije o situaciji u tim objektima koje su nacionalna tijela dostavila na povjerljivoj osnovi. Otkrivanje potonjih informacija moglo bi narušiti povjerenje tih tijela u EUAA-u, a time i u postupke donošenja odluka EUAA-a i javnu sigurnost.

Nezadovoljni tim odgovorom i primijenjenim redigiranjem, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je neredigirane verzije zatraženih dokumenata i s predstavnicima EUAA-e raspravljao o primijenjenim redigacijama. Na temelju toga ombudsmanica je prihvatila argumente EUAA-e u pogledu potrebe za zaštitom privatnosti i integriteta posebno ranjivih pojedinaca koji borave u posebnim objektima. Također je priznala široku diskrecijsku ovlast EUAA-e u primjeni iznimke koja se odnosi na javnu sigurnost, što bi moglo negativno utjecati ako EUAA u povjerenju otkrije informacije koje su podijelila nacionalna tijela, čime ih se odvraća od bliske suradnje s EUAA-om i njegovim raspoređenim osobljem. Osim toga, s obzirom na osjetljive radne uvjete osoblja EUAA-e raspoređenog kako bi pomoglo nacionalnim tijelima, ombudsmanica je smatrala da bi EUAA mogla razumno nastojati zaštititi primjedbe svojeg osoblja koje se odnose na posebne objekte, na temelju iznimke koja se odnosi na zaštitu postupka donošenja odluka EUAA-e.

Međutim, Ombudsman nije bio u potpunosti uvjeren u sva obrazloženja EUAA-e u pogledu primijenjenih redigiranja i njihove dosljednosti. Međutim, s obzirom na širok djelomičan pristup zatraženim dokumentima koji je EUAA već odobrila, Ombudsmanica je utvrdila da daljnje istrage u vezi s tom pritužbom nisu opravdane. Stoga je zaključila slučaj, dajući jedan prijedlog za poboljšanje.

 

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup „predlošcima kartica” povezanima s alatima za umjetnu inteligenciju (UI) Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol). Ogledne kartice sadržavaju informacije o namjeni alata umjetne inteligencije i njihovim evaluacijama. Europol je utvrdio da su četiri dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva. Odbio je pristup trima dokumentima u cijelosti i dao djelomičan pristup preostalom dokumentu. Pritom se Europol oslonio na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu javne sigurnosti.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente i sastao se s predstavnicima Europola. Na temelju toga i uzimajući u obzir široko diskrecijsko pravo koje institucije i agencije EU-a imaju kada smatraju da je javna sigurnost ugrožena, Ombudsman je utvrdio da odluka Europola o odbijanju (potpunog) javnog pristupa nije očito pogrešna. S obzirom na to da se predmetni javni interes ne može zamijeniti drugim javnim interesom koji se smatra važnijim, ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je smatrala da su objašnjenja Europola pružena podnositelju pritužbe o tome zašto je trebalo odbiti (potpuni) pristup tim dokumentima mogla biti preciznija te je uputila na prethodni prijedlog za poboljšanje koji je u tom pogledu iznijela. 

 

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojim razmjenama s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima, pozivajući se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretnije, Komisija je tvrdila da bi se otkrivanjem ugrozila svrha njezina ispitnog postupka u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela svoju potvrdnu odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku, tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudski postupak u vezi s tim pitanjem i da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti taj postupak koji je u tijeku.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoprocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Stoga su zatraženi dokumenti temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe određenog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima u cijelom postupku.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetni sudski postupak. Komisijin argument prema kojem bi otkrivanje informacija moglo ugroziti njezinu istragu također nije bio uvjerljiv Ombudsmanu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama Komisije i mađarskih vlasti za zaštitu financijskih interesa EU-a i osiguravanje poštovanja vladavine prava. Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri široki javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata ugrozila spokojnost sudskih postupaka koje je pokrenuo Parlament i njegova istraga u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto se tim dokumentima nije mogao dati širi pristup. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup obrazloženom mišljenju koji je Europska komisija uputila Belgiji u okviru postupka zbog povrede u vezi s njezinim prenošenjem Direktive o zaštiti zviždača.

Komisija je odbila pristup dokumentu koji je dio spisa postupka zbog povrede koji je u tijeku. Pritom se Komisija oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja koja se temelji na potrebi zaštite svrhe istrage koja je u tijeku. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Iako je Ombudsmanica smatrala da je odgovarajuća zaštita zviždača ključna, na temelju pretrage spornog dokumenta smatrala je da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup dokumentu. Stoga je zaključila slučaj.