Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima u posjedu Agencije Europske unije za azil (EUAA) o uvjetima za maloljetnike bez pratnje u izbjegličkim objektima koje financira EU u Grčkoj. EUAA je utvrdila da su 53 dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva i odobrila djelomičan pristup svim dokumentima. U odbijanju potpunog pristupa EUAA se pozvala na nekoliko iznimaka od prava na javni pristup dokumentima koje se temelje na zaštiti privatnosti i integriteta pojedinaca, postupku donošenja odluka i javnom interesu u pogledu javne sigurnosti. Konkretno, EUAA je tvrdila da zatraženi dokumenti sadržavaju osjetljive informacije o pojedincima koji borave u određenim objektima i preliminarne informacije o situaciji u tim objektima koje su nacionalna tijela dostavila na povjerljivoj osnovi. Otkrivanje potonjih informacija moglo bi narušiti povjerenje tih tijela u EUAA-u, a time i u postupke donošenja odluka EUAA-a i javnu sigurnost.

Nezadovoljni tim odgovorom i primijenjenim redigiranjem, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je neredigirane verzije zatraženih dokumenata i s predstavnicima EUAA-e raspravljao o primijenjenim redigacijama. Na temelju toga ombudsmanica je prihvatila argumente EUAA-e u pogledu potrebe za zaštitom privatnosti i integriteta posebno ranjivih pojedinaca koji borave u posebnim objektima. Također je priznala široku diskrecijsku ovlast EUAA-e u primjeni iznimke koja se odnosi na javnu sigurnost, što bi moglo negativno utjecati ako EUAA u povjerenju otkrije informacije koje su podijelila nacionalna tijela, čime ih se odvraća od bliske suradnje s EUAA-om i njegovim raspoređenim osobljem. Osim toga, s obzirom na osjetljive radne uvjete osoblja EUAA-e raspoređenog kako bi pomoglo nacionalnim tijelima, ombudsmanica je smatrala da bi EUAA mogla razumno nastojati zaštititi primjedbe svojeg osoblja koje se odnose na posebne objekte, na temelju iznimke koja se odnosi na zaštitu postupka donošenja odluka EUAA-e.

Međutim, Ombudsman nije bio u potpunosti uvjeren u sva obrazloženja EUAA-e u pogledu primijenjenih redigiranja i njihove dosljednosti. Međutim, s obzirom na širok djelomičan pristup zatraženim dokumentima koji je EUAA već odobrila, Ombudsmanica je utvrdila da daljnje istrage u vezi s tom pritužbom nisu opravdane. Stoga je zaključila slučaj, dajući jedan prijedlog za poboljšanje.

 

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup „predlošcima kartica” povezanima s alatima za umjetnu inteligenciju (UI) Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol). Ogledne kartice sadržavaju informacije o namjeni alata umjetne inteligencije i njihovim evaluacijama. Europol je utvrdio da su četiri dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva. Odbio je pristup trima dokumentima u cijelosti i dao djelomičan pristup preostalom dokumentu. Pritom se Europol oslonio na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu javne sigurnosti.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente i sastao se s predstavnicima Europola. Na temelju toga i uzimajući u obzir široko diskrecijsko pravo koje institucije i agencije EU-a imaju kada smatraju da je javna sigurnost ugrožena, Ombudsman je utvrdio da odluka Europola o odbijanju (potpunog) javnog pristupa nije očito pogrešna. S obzirom na to da se predmetni javni interes ne može zamijeniti drugim javnim interesom koji se smatra važnijim, ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je smatrala da su objašnjenja Europola pružena podnositelju pritužbe o tome zašto je trebalo odbiti (potpuni) pristup tim dokumentima mogla biti preciznija te je uputila na prethodni prijedlog za poboljšanje koji je u tom pogledu iznijela. 

 

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojim razmjenama s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima, pozivajući se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretnije, Komisija je tvrdila da bi se otkrivanjem ugrozila svrha njezina ispitnog postupka u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela svoju potvrdnu odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku, tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudski postupak u vezi s tim pitanjem i da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti taj postupak koji je u tijeku.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoprocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Stoga su zatraženi dokumenti temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe određenog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima u cijelom postupku.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetni sudski postupak. Komisijin argument prema kojem bi otkrivanje informacija moglo ugroziti njezinu istragu također nije bio uvjerljiv Ombudsmanu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama Komisije i mađarskih vlasti za zaštitu financijskih interesa EU-a i osiguravanje poštovanja vladavine prava. Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri široki javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata ugrozila spokojnost sudskih postupaka koje je pokrenuo Parlament i njegova istraga u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto se tim dokumentima nije mogao dati širi pristup. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup obrazloženom mišljenju koji je Europska komisija uputila Belgiji u okviru postupka zbog povrede u vezi s njezinim prenošenjem Direktive o zaštiti zviždača.

Komisija je odbila pristup dokumentu koji je dio spisa postupka zbog povrede koji je u tijeku. Pritom se Komisija oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja koja se temelji na potrebi zaštite svrhe istrage koja je u tijeku. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Iako je Ombudsmanica smatrala da je odgovarajuća zaštita zviždača ključna, na temelju pretrage spornog dokumenta smatrala je da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup dokumentu. Stoga je zaključila slučaj.

Predmet se odnosio na odbijanje Agencije Europske unije za kibersigurnost (ENISA) da omogući javni pristup dokumentima povezanima s istragom Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o povredama dužnosti jednog od njezinih članova osoblja. Kako bi odbila pristup, ENISA se pozvala na iznimku na temelju zakonodavstva Unije o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje ugrozilo potrebu za zaštitom privatnosti i integriteta pojedinaca navedenih u dokumentima, uključujući osobu na koju se odnosi OLAF-ova istraga.

Ombudsmanica je utvrdila da podnositelj pritužbe nije utvrdio potrebu za otkrivanjem osobnih podataka u javnom interesu, kako je propisano zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka. Stoga je ENISA opravdano odbila otkriti sve osobne podatke sadržane u spornim dokumentima. Međutim, na temelju argumenata koje je iznijela ENISA, Ombudsman nije bio uvjeren da sporni dokumenti čine osobne podatke u cijelosti. Stoga je predložila da ENISA ponovno razmotri svoje stajalište da se pristup dokumentima mora odbiti u cijelosti.

Kao odgovor na to, ENISA je provela novu ocjenu spornih dokumenata. Na temelju toga ostao je pri svojem stajalištu da dokumenti u cijelosti sadržavaju osobne podatke i da se stoga ne može odobriti javni pristup. S obzirom na dodatne informacije koje je ENISA dostavila u toj fazi, Ombudsman je prihvatio da se može razumno smatrati da dokumenti čine osobne podatke u cijelosti. Stoga je zaključila svoj istražni nalaz da je ENISA prihvatila prijedlog rješenja. Međutim, Ombudsmanica je predložila da bi ENISA, kao pitanje dobre uprave, podnositelju zahtjeva trebala dostaviti popis dokumenata koje utvrdi pri obradi zahtjeva za javni pristup dokumentima.

Predmet se odnosio na propust Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) da pruži konkretan odgovor na administrativnu pritužbu povezanu s navodima o uznemiravanju i nepravilnostima koje je podnio službenik stalnih snaga kategorije 2.

Podnositelj pritužbe podnio je administrativnu pritužbu Frontexu u ožujku 2023. Frontex je odgovorio da, za razliku od prethodnih informacija koje je dostavio podnositelju pritužbe, on nema pravo podnijeti takvu pritužbu. Slijedom toga, on ne bi dobio materijalni odgovor. Međutim, tijekom istrage Ombudsmana Frontex je izjavio da će podnositelju pritužbe dostaviti opći sadržajni odgovor do studenoga 2024. Frontex je taj odgovor podnositelju pritužbe dostavio tek u prosincu 2025. Ombudsmanica je utvrdila da nedosljedne informacije dostavljene podnositelju pritužbe i veliko kašnjenje u odgovaranju na pritužbu predstavljaju nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica nije smatrala potrebnim dati preporuku s obzirom na to da je Frontex sada pružio znatan odgovor podnositelju pritužbe.

Osim toga, istragom Ombudsmana otkriveno je da ne postoji učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu za službenike kategorije 2., primjerice u slučajevima uznemiravanja u Frontexu. Ombudsmanica je zaključila da je riječ o sustavnom problemu koji također predstavlja nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je preporučila Upravnom odboru Frontexa da u predstojećoj reviziji pravnog okvira za službenike kategorije 2 uvede učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup službenoj opomeni u okviru postupka zbog povrede koji se odnosio na uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme u španjolskom javnom sektoru. Komisija je odbila pristup dopisu tvrdeći da je on dio postupka zbog povrede koji je u tijeku i za koji postoji opća pretpostavka neotkrivanja. Komisija je utvrdila da podnositelj pritužbe nije dokazao postojanje prevladavajućeg javnog interesa za objavu. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je sporni dokument i potvrdio da je on dio upravnog spisa u postupku zbog povrede koji je u tijeku. Na temelju toga ombudsmanica je utvrdila da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup službenoj opomeni. Također je utvrdila da je bilo razumno da Komisija smatra da podnositelj pritužbe nije iznio dostatne argumente kako bi dokazao postojanje prevladavajućeg javnog interesa za objavu. Stoga je zaključila predmet i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.