Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima u posjedu Agencije Europske unije za azil (EUAA) o uvjetima za maloljetnike bez pratnje u izbjegličkim objektima koje financira EU u Grčkoj. EUAA je utvrdila da su 53 dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva i odobrila djelomičan pristup svim dokumentima. U odbijanju potpunog pristupa EUAA se pozvala na nekoliko iznimaka od prava na javni pristup dokumentima koje se temelje na zaštiti privatnosti i integriteta pojedinaca, postupku donošenja odluka i javnom interesu u pogledu javne sigurnosti. Konkretno, EUAA je tvrdila da zatraženi dokumenti sadržavaju osjetljive informacije o pojedincima koji borave u određenim objektima i preliminarne informacije o situaciji u tim objektima koje su nacionalna tijela dostavila na povjerljivoj osnovi. Otkrivanje potonjih informacija moglo bi narušiti povjerenje tih tijela u EUAA-u, a time i u postupke donošenja odluka EUAA-a i javnu sigurnost.

Nezadovoljni tim odgovorom i primijenjenim redigiranjem, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je neredigirane verzije zatraženih dokumenata i s predstavnicima EUAA-e raspravljao o primijenjenim redigacijama. Na temelju toga ombudsmanica je prihvatila argumente EUAA-e u pogledu potrebe za zaštitom privatnosti i integriteta posebno ranjivih pojedinaca koji borave u posebnim objektima. Također je priznala široku diskrecijsku ovlast EUAA-e u primjeni iznimke koja se odnosi na javnu sigurnost, što bi moglo negativno utjecati ako EUAA u povjerenju otkrije informacije koje su podijelila nacionalna tijela, čime ih se odvraća od bliske suradnje s EUAA-om i njegovim raspoređenim osobljem. Osim toga, s obzirom na osjetljive radne uvjete osoblja EUAA-e raspoređenog kako bi pomoglo nacionalnim tijelima, ombudsmanica je smatrala da bi EUAA mogla razumno nastojati zaštititi primjedbe svojeg osoblja koje se odnose na posebne objekte, na temelju iznimke koja se odnosi na zaštitu postupka donošenja odluka EUAA-e.

Međutim, Ombudsman nije bio u potpunosti uvjeren u sva obrazloženja EUAA-e u pogledu primijenjenih redigiranja i njihove dosljednosti. Međutim, s obzirom na širok djelomičan pristup zatraženim dokumentima koji je EUAA već odobrila, Ombudsmanica je utvrdila da daljnje istrage u vezi s tom pritužbom nisu opravdane. Stoga je zaključila slučaj, dajući jedan prijedlog za poboljšanje.

 

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup „predlošcima kartica” povezanima s alatima za umjetnu inteligenciju (UI) Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol). Ogledne kartice sadržavaju informacije o namjeni alata umjetne inteligencije i njihovim evaluacijama. Europol je utvrdio da su četiri dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva. Odbio je pristup trima dokumentima u cijelosti i dao djelomičan pristup preostalom dokumentu. Pritom se Europol oslonio na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu javne sigurnosti.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente i sastao se s predstavnicima Europola. Na temelju toga i uzimajući u obzir široko diskrecijsko pravo koje institucije i agencije EU-a imaju kada smatraju da je javna sigurnost ugrožena, Ombudsman je utvrdio da odluka Europola o odbijanju (potpunog) javnog pristupa nije očito pogrešna. S obzirom na to da se predmetni javni interes ne može zamijeniti drugim javnim interesom koji se smatra važnijim, ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je smatrala da su objašnjenja Europola pružena podnositelju pritužbe o tome zašto je trebalo odbiti (potpuni) pristup tim dokumentima mogla biti preciznija te je uputila na prethodni prijedlog za poboljšanje koji je u tom pogledu iznijela.