Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup „predlošcima kartica” povezanima s alatima za umjetnu inteligenciju (UI) Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol). Ogledne kartice sadržavaju informacije o namjeni alata umjetne inteligencije i njihovim evaluacijama. Europol je utvrdio da su četiri dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva. Odbio je pristup trima dokumentima u cijelosti i dao djelomičan pristup preostalom dokumentu. Pritom se Europol oslonio na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu javne sigurnosti.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente i sastao se s predstavnicima Europola. Na temelju toga i uzimajući u obzir široko diskrecijsko pravo koje institucije i agencije EU-a imaju kada smatraju da je javna sigurnost ugrožena, Ombudsman je utvrdio da odluka Europola o odbijanju (potpunog) javnog pristupa nije očito pogrešna. S obzirom na to da se predmetni javni interes ne može zamijeniti drugim javnim interesom koji se smatra važnijim, ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je smatrala da su objašnjenja Europola pružena podnositelju pritužbe o tome zašto je trebalo odbiti (potpuni) pristup tim dokumentima mogla biti preciznija te je uputila na prethodni prijedlog za poboljšanje koji je u tom pogledu iznijela. 

 

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojim razmjenama s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima, pozivajući se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretnije, Komisija je tvrdila da bi se otkrivanjem ugrozila svrha njezina ispitnog postupka u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela svoju potvrdnu odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku, tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudski postupak u vezi s tim pitanjem i da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti taj postupak koji je u tijeku.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoprocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Stoga su zatraženi dokumenti temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe određenog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima u cijelom postupku.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetni sudski postupak. Komisijin argument prema kojem bi otkrivanje informacija moglo ugroziti njezinu istragu također nije bio uvjerljiv Ombudsmanu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama Komisije i mađarskih vlasti za zaštitu financijskih interesa EU-a i osiguravanje poštovanja vladavine prava. Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri široki javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata ugrozila spokojnost sudskih postupaka koje je pokrenuo Parlament i njegova istraga u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto se tim dokumentima nije mogao dati širi pristup. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup obrazloženom mišljenju koji je Europska komisija uputila Belgiji u okviru postupka zbog povrede u vezi s njezinim prenošenjem Direktive o zaštiti zviždača.

Komisija je odbila pristup dokumentu koji je dio spisa postupka zbog povrede koji je u tijeku. Pritom se Komisija oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja koja se temelji na potrebi zaštite svrhe istrage koja je u tijeku. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Iako je Ombudsmanica smatrala da je odgovarajuća zaštita zviždača ključna, na temelju pretrage spornog dokumenta smatrala je da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup dokumentu. Stoga je zaključila slučaj.

Predmet se odnosio na propust Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) da pruži konkretan odgovor na administrativnu pritužbu povezanu s navodima o uznemiravanju i nepravilnostima koje je podnio službenik stalnih snaga kategorije 2.

Podnositelj pritužbe podnio je administrativnu pritužbu Frontexu u ožujku 2023. Frontex je odgovorio da, za razliku od prethodnih informacija koje je dostavio podnositelju pritužbe, on nema pravo podnijeti takvu pritužbu. Slijedom toga, on ne bi dobio materijalni odgovor. Međutim, tijekom istrage Ombudsmana Frontex je izjavio da će podnositelju pritužbe dostaviti opći sadržajni odgovor do studenoga 2024. Frontex je taj odgovor podnositelju pritužbe dostavio tek u prosincu 2025. Ombudsmanica je utvrdila da nedosljedne informacije dostavljene podnositelju pritužbe i veliko kašnjenje u odgovaranju na pritužbu predstavljaju nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica nije smatrala potrebnim dati preporuku s obzirom na to da je Frontex sada pružio znatan odgovor podnositelju pritužbe.

Osim toga, istragom Ombudsmana otkriveno je da ne postoji učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu za službenike kategorije 2., primjerice u slučajevima uznemiravanja u Frontexu. Ombudsmanica je zaključila da je riječ o sustavnom problemu koji također predstavlja nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je preporučila Upravnom odboru Frontexa da u predstojećoj reviziji pravnog okvira za službenike kategorije 2 uvede učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup službenoj opomeni u okviru postupka zbog povrede koji se odnosio na uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme u španjolskom javnom sektoru. Komisija je odbila pristup dopisu tvrdeći da je on dio postupka zbog povrede koji je u tijeku i za koji postoji opća pretpostavka neotkrivanja. Komisija je utvrdila da podnositelj pritužbe nije dokazao postojanje prevladavajućeg javnog interesa za objavu. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je sporni dokument i potvrdio da je on dio upravnog spisa u postupku zbog povrede koji je u tijeku. Na temelju toga ombudsmanica je utvrdila da se Komisija opravdano oslonila na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi odbila pristup službenoj opomeni. Također je utvrdila da je bilo razumno da Komisija smatra da podnositelj pritužbe nije iznio dostatne argumente kako bi dokazao postojanje prevladavajućeg javnog interesa za objavu. Stoga je zaključila predmet i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe zatražio je u ožujku 2024. od Europske komisije javni pristup dokumentima povezanima s ponovnom procjenom primjene „postupka vladavine prava” u Mađarskoj 2023. (na temelju Uredbe o uvjetovanosti). Komisija je utvrdila da su četiri tromjesečna izvješća i nekoliko razmjena informacija između Mađarske i Komisije obuhvaćeni područjem primjene zahtjeva, ali je odbila pristup svim dokumentima. Pri uskraćivanju pristupa pozvao se na iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti svrhu istrage i njezin tekući postupak donošenja odluka u skladu s Uredbom o uvjetovanosti.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoje stajalište (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”) u travnju 2024. Budući da Komisija nije odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe u primjenjivom roku, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u lipnju 2024.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o propustu Komisije da odgovori na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe i zatražila od Komisije da odgovori što je prije moguće. Komisija je podnositelju pritužbe odgovorila u prosincu 2025., odnosno više od 19 mjeseci nakon što su podnijeli ponovni zahtjev.

Budući da je Komisija odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe, Ombudsman je zaključio ovaj predmet. Međutim, nedvosmisleno je kritizirala znatno kašnjenje Komisije u odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe i podsjetila je Komisiju da bi trebala hitno riješiti pitanje kašnjenja u obradi zahtjeva za javni pristup dokumentima.

Predmet se odnosio na odbijanje Europskog parlamenta da omogući javni pristup dokumentu povezanom s krađama i provalama koje su se dogodile u prostorima Parlamenta tijekom 2020. Kako bi odbio pristup, Parlament se oslonio na jednu iznimku predviđenu zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes u pogledu javne sigurnosti.

Na temelju pregleda dokumenta i nakon sastanka njezina istražnog tima s predstavnicima Parlamenta ombudsmanica je utvrdila da Parlament nije dokazao kako bi otkrivanje dijelova dokumenta moglo konkretno i stvarno ugroziti interes na koji se poziva. Stoga je iznijela prijedlog rješenja kojim bi Parlament razmotrio barem djelomičan pristup dokumentu.

Parlament je prihvatio prijedlog rješenja Ombudsmana i omogućio djelomičan pristup dokumentu. Ombudsmanica je pozdravila pozitivan odgovor Parlamenta na njezin prijedlog rješenja i zaključila istragu.

Ta se dva slučaja odnose na odbijanje Europola da odobri javni pristup dokumentima u pogledu svojih digitalnih alata za analizu slika i videozapisa, tekstualnog raspoloženja, informacija otvorenog koda i prepoznavanja lica. Predmetni dokumenti su „dokument o pokretanju istraživačkog projekta”, „procjene učinka na zaštitu podataka” i povezana mišljenja Europolova službenika za temeljna prava. U odbijanju javnog pristupa tim dokumentima Europol je uputio na nekoliko iznimaka od javnog pristupa, uključujući potrebu za zaštitom javnog interesa u pogledu javne sigurnosti. Smatrao je da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata kriminalcima pružile informacije o njegovim tehničkim sposobnostima, čime bi se ugrozila učinkovitost njegovih operacija.

Na temelju inspekcije zatraženih dokumenata koju je proveo njezin istražni tim Ombudsmanica je iznijela prijedlog rješenja u predmetu 1192/2024/MIK i zatražila od Europola da omogući djelomičan pristup. Europol je prihvatio taj prijedlog i odobrio djelomičan pristup „dokumentu o pokretanju istraživačkog projekta”. Nadalje, u predmetu 841/2025/MIK Europol je primijenio isti pristup koji je predložio Ombudsman u usporednom predmetu i odobrio djelomičan pristup nekoliko mišljenja svojeg službenika za temeljna prava.

Iako Europol nije dao pristup procjenama učinka na zaštitu podataka i redigirao informacije o funkcionalnostima alata, Ombudsmanica je smatrala da je u tim slučajevima sada odobren smislen javni pristup. Ombudsmanica je stoga smatrala da je Europol prihvatio njezino rješenje. Međutim, Ombudsmanica je predložila da bi Europol u budućim slučajevima trebao detaljnije ispitati sadržavaju li „procjene učinka na zaštitu podataka” i drugi dokumenti koji se odnose na slične digitalne alate neosjetljive informacije koje se mogu otkriti javnosti. Ombudsman će nastaviti pratiti to pitanje u kontekstu budućih pritužbi.