Predmet se odnosio na način na koji je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) rješavao pritužbe nacionalnog asistenta delegiranih europskih tužitelja u Italiji. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su se delegirani europski tužitelji Ureda EPPO-a u Rimu miješali u dva administrativna postupka koja je pokrenuo na nacionalnoj razini. Pritužba se odnosila i na način na koji je EPPO postupio sa zahtjevom za javni pristup dokumentima koji je podnio podnositelj pritužbe.

Ombudsmanica je utvrdila nedostatke u postupanju EPPO-a s pritužbama u pogledu načina na koji je EPPO priopćio svoje stajalište podnositelju pritužbe i razloga zbog kojih je zaključio da neće poduzeti daljnje mjere. EPPO je to pitanje razmotrio tijekom istrage pružanjem jasnih i razumnih objašnjenja svojeg stajališta. Ombudsmanica je utvrdila i da EPPO pri rješavanju pritužbi nije prekršio prava podnositelja pritužbe.

Kad je riječ o zahtjevu za pristup dokumentima, Ombudsman je utvrdio da se čini da razlozi na koje se EPPO poziva za neotkrivanje zatraženih dokumenata nisu u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Međutim, Ombudsman je utvrdio da je odluka o neotkrivanju dokumenata koje je zatražio podnositelj pritužbe razumna, iako iz razloga koji se razlikuje od razloga na koji se poziva EPPO.

Ombudsmanica je zaključila istragu sa zaključkom da daljnje istrage nisu opravdane.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup pet dokumenata u posjedu Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa (EASA). Dokumenti su se odnosili na procjene rizika za nekoliko pilota čije je dozvole koje nisu iz EU-a nadležno nacionalno tijelo pretvorilo u dozvole EU-a s određenim nepravilnostima u postupku konverzije. EASA je odbila odobriti pristup traženim dokumentima pozivajući se na izuzeće od javnog pristupa koje se odnosi na zaštitu privatnosti i integriteta pojedinaca.

U pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da je zainteresiran samo za one dijelove dokumenata koji pokazuju metodologiju procjene rizika, a ne za osobne podatke. Nakon što je pregledao neredigirane verzije spornih dokumenata, Ombudsman je istaknuo da je EASA mogla otkriti samo dijelove koji pokazuju tu metodologiju.

Budući da je EASA prihvatila stajalište Europskog ombudsmana i objavila relevantne dijelove zatraženih dokumenata, Europski ombudsman zaključio je predmet kako je riješen.

Predmet se odnosio na odbijanje Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) da omogući javni pristup dvama završnim izvješćima povezanima s dvjema istragama koje se odnose na EIT-ovu zajednicu znanja i inovacija u proizvodnji (ZZI). Kako bi odbio pristup izvješćima, OLAF se oslonio na opću pretpostavku prema kojoj bi otkrivanje ugrozilo zaštitu svrhe njegovih istraga.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je sporne dokumente. Na temelju inspekcije i dodatnih povjerljivih informacija primljenih od OLAF-a Ombudsman je smatrao da je razumno da OLAF u ovom slučaju primijeni opću pretpostavku neotkrivanja jer su relevantne daljnje aktivnosti još u tijeku, a razuman rok za dovršetak tih daljnjih aktivnosti još nije istekao.

Ombudsmanica je stoga zaključila istragu u kojoj je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na odbijanje REA-e da odobri djelomičan pristup dopisu koji je poslala korisniku u vezi s povratom sredstava. REA se prilikom odbijanja pristupa pozvala na zaštitu komercijalnih interesa treće osobe.

Na temelju pregleda spornog dokumenta Ombudsman nije bio uvjeren REA-inim argumentom prema kojem bi djelomičan pristup ozbiljno ugrozio zaštitu komercijalnih interesa. Ombudsmanica je predložila rješenje tražeći od REA-e da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu kako bi joj se omogućio širok djelomičan pristup spornom dokumentu.

REA je prihvatila prijedlog Ombudsmana za rješenje i podnositelju pritužbe omogućila širok djelomičan pristup dokumentu. Ombudsmanica je pozdravila pozitivan odgovor REA-e na njezin prijedlog rješenja kojim je riješena pritužba.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima u posjedu Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) povezanima sa zajedničkim operacijama vraćanja i nacionalnim operacijama vraćanja koje koordinira Frontex za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. Frontex je utvrdio 247 završnih izvješća o operacijama vraćanja, 46 dokumenata koji čine operativni plan vraćanja za 2024. i nekoliko povezanih sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Frontex je iz svoje baze podataka izvukao i neke od traženih detaljnih informacija o operacijama vraćanja, ali je izbrisao ostatak. Frontex je odbio pristup 46 dokumenata koji čine operativni plan vraćanja za 2024. u cijelosti, a istodobno je odobrio širok djelomičan pristup sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava. Frontex je tvrdio da bi se daljnjim otkrivanjem ugrozila zaštita javnog interesa u pogledu javne sigurnosti i međunarodnih odnosa te komercijalnih interesa.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je uzorak spornih dokumenata i održao sastanak s predstavnicima Frontexa. Na temelju inspekcije i pojašnjenja dobivenih tijekom sastanka Ombudsmanica je utvrdila da je stajalište Frontexa općenito opravdano.

Iako je Ombudsmanica stoga zaključila da je način na koji je Frontex postupio sa zahtjevom razuman i zaključila istragu sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju, napomenula je da je, u nedostatku sveobuhvatnog popisa dokumenata obuhvaćenih područjem primjene zahtjeva, Ombudsmanu bilo teško sa sigurnošću utvrditi koliko je dokumenata Frontex utvrdio da su obuhvaćeni područjem primjene zahtjeva. Ombudsmanica je stoga ponovila prethodnu preporuku da bi Frontex, kao pitanje dobre uprave, podnositeljima zahtjeva trebao dostaviti popis dokumenata za koje utvrdi da su obuhvaćeni područjem primjene njihovih zahtjeva za javni pristup dokumentima.

Predmet se odnosio na odbijanje Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) da omogući javni pristup sedam dokumenata koji se odnose na izvlačenje informacija iz komunikacijskih uređaja migranata. Prilikom odbijanja javnog pristupa dijelovima dokumenata Eurojust se oslonio na dvije iznimke predviđene zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima, odnosno na potrebu za zaštitom javnog interesa u pogledu javne sigurnosti i potrebu za zaštitom osobnih podataka.

Na temelju pregleda spornih dokumenata Ombudsman nije bio uvjeren Eurojustovim argumentima da bi šire otkrivanje dokumenata ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu javne sigurnosti. Ombudsmanica je iznijela prijedlog rješenja u kojem je od Eurojusta zatražila da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu kako bi se široj javnosti omogućio pristup spornim dokumentima. Pozvala je Eurojust da se pritom usredotoči na tri predmetna dokumenta, uz naknadne prilagodbe dvaju dodatnih dokumenata.

Eurojust je prihvatio prijedlog Ombudsmana za rješenje i podnositelju pritužbe omogućio širi pristup gotovo svim dokumentima. Ombudsmanica je pozdravila pozitivan odgovor Eurojusta na njezin prijedlog rješenja i zaključila istragu.