Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da omogući djelomičan ili širi pristup dvama dokumentima povezanima s projektom koji se financira u partnerstvu s UNICEF-om. Kako bi odbila pristup, Komisija se oslonila na pet iznimaka predviđenih zakonodavstvom Unije o pristupu dokumentima, odnosno na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa i financijske, monetarne ili gospodarske politike Unije ili države članice, kao i na zaštitu njezina postupka odlučivanja, poslovnog interesa treće strane te privatnosti i integriteta fizičkih osoba, uključujući njihove osobne podatke.

Na temelju pregleda spornih dokumenata, Ombudsman nije bio uvjeren Komisijinim argumentima prema kojima bi djelomično ili šire otkrivanje (ozbiljno) ugrozilo zaštitu interesa na koje se poziva. Ombudsmanica je iznijela prijedlog rješenja kojim se od Komisije traži da ponovno razmotri svoje stajalište o tom zahtjevu kako bi se omogućio najširi mogući pristup spornim dokumentima. Također je podsjetila Komisiju na njezinu obvezu donošenja odluka u razumnom roku i obrazložila svoje odluke.

Komisija je prihvatila prijedlog Ombudsmana za rješenje i podnositelju pritužbe omogućila djelomičan i širi pristup dokumentima. Ombudsmanica je pozdravila pozitivan odgovor Komisije na njezin prijedlog rješenja kojim je riješena pritužba.  

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima u vezi sa stegovnim postupkom nakon istrage i preporuke Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) Komisiji. Komisija je utvrdila da su 23 dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva i odbila je pristup svim dokumentima u cijelosti. Pritom se Komisija oslonila na potrebu zaštite osobnih podataka.

Kada je podnositelj pritužbe zatražio od Komisije da preispita svoju odluku, Komisija je potvrdila odbijeni pristup pozivajući se na opću pretpostavku povjerljivosti koja proizlazi iz zaštite svrhe istraga. Komisija je također tvrdila da se javni pristup ne može odobriti radi zaštite osobnih podataka sadržanih u dokumentima.

Ombudsmanica je smatrala da Komisijina primjena opće pretpostavke povjerljivosti nakon okončanja predmetnog stegovnog postupka nije razumna. Na temelju pregleda spornih dokumenata Ombudsman je smatrao da, iako će dijelove dokumenata možda trebati redigirati kako bi se spriječila identifikacija pojedinaca ili zaštitila svrha budućih istraga, dokumenti ne sadržavaju osjetljive informacije u cijelom tekstu. Ombudsmanica je stoga kao rješenje predložila da Komisija ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup kako bi se omogućio smislen djelomičan pristup zatraženim dokumentima.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje oslanjanje na opću pretpostavku povjerljivosti i smatrala da, u svakom slučaju, smisleni djelomični pristup nije moguć bez otkrivanja osobnih podataka i ugrožavanja zaštite svrhe Komisijinih stegovnih istraga.

Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog toga što Komisija nije odobrila djelomičan pristup nakon što je predložila rješenje. Ombudsmanica je utvrdila da Komisijino postupanje s tim zahtjevom za pristup predstavlja nepravilnost u postupanju.

Budući da je Komisija ponovno ocijenila svoje stajalište o zahtjevu za pristup podnositelja pritužbe nakon što je Ombudsman predložio rješenje te je došla do istog zaključka kao u svojoj potvrđujućoj odluci, Ombudsman nije vidio nikakvu korisnu svrhu u nastavku te istrage uz službenu preporuku o tom pitanju. Stoga je zaključila slučaj.