Predmet se odnosio na odluku Europske izvršne agencije za klimu, infrastrukturu i okoliš (CINEA) o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u području prometa iz obnovljivih izvora i povratu punog iznosa njezina financijskog doprinosa projektu.

Ombudsmanica je utvrdila da CINEA nije slijedila postupak utvrđen u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava i da postoje naznake da CINEA-ina odluka možda nije bila u potpunosti poštena i proporcionalna. Međutim, s obzirom na nesolventnost podnositelja pritužbe´ i činjenicu da Ured europskog javnog tužitelja istražuje moguće nepravilnosti u kontekstu projekta, ne može se očekivati da će CINEA smisleno preispitati svoju odluku u ovoj fazi. Stoga je Ombudsman zaključio da daljnje istrage nisu opravdane i zaključio je predmet.

Ombudsmanica je CINEA-i predložila poboljšanje kako bi se osiguralo da se slična pitanja ne pojave u budućim predmetima.

Pritužba se odnosila na odbijanje Europske središnje banke (ESB) da odobri roditeljski dopust članu osoblja zaposlenom na temelju ugovora o privremenom upućivanju (ESSB/IO) koji se koristi za razmjenu s nacionalnim središnjim bankama i u trajanju od najviše tri godine. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se isključivanjem osoblja na takvim ugovorima s roditeljskog dopusta povređuju načelo jednakog postupanja i pravo na roditeljski dopust u skladu s člankom 33. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

ESB je tvrdio da su njegova pravila opravdana posebnom i privremenom prirodom ugovora ESSB-a/IO-a, potrebom da se osigura kontinuitet poslovanja i činjenicom da je osoblje zadržalo pristup roditeljskom dopustu u okviru svojih nacionalnih sustava zapošljavanja. Tvrdio je da članak 33. stavak 2. Povelje ne daje bezuvjetno pravo na roditeljski dopust i da zadržava diskrecijsku ovlast za utvrđivanje primjenjivih uvjeta.

Ombudsmanica je utvrdila da ESB nije dokazao da je odbijanje temeljnog prava na roditeljski dopust za osoblje ESSB-a/IO-a opravdano i proporcionalno ili da se ne mogu donijeti manje ograničavajuće mjere. Ombudsmanica je također smatrala da mogućnost kasnijeg korištenja roditeljskog dopusta u skladu s nacionalnim pravom nije odgovarajuća zamjena za ostvarivanje tog prava kada je to najrelevantnije za skrb o malom djetetu.

Ombudsmanica je zaključila da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je preporučila ESB-u da preispita svoja pravila o kratkoročnom zapošljavanju kako bi se osigurao razmjeran pristup roditeljskom dopustu, posebno za ugovore ESSB-a/IO-a koji su obnovljeni nakon početnog razdoblja.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija organizirala testove u postupku odabira za zapošljavanje službenika za prevođenje/polje sa sjedištem u Nikoziji na Cipru. Testovi su se održavali samo u četiri grada EU-a, a Komisija nije nadoknadila putne troškove i dnevnice kandidata. Komisija je svoj pristup temeljila na činjenici da je potrebno savršeno vladanje grčkim jezikom i da većina kandidata dolazi iz Cipra i Grčke. Podnositelj pritužbe, grčki državljanin koji živi u Švedskoj, koji je ušao u uži izbor, smatrao je da je nepravedno od Komisije očekivati da će platiti znatan iznos za putovanje kako bi polagao test.   

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da mnogi građani EU-a ostvaruju svoju slobodu kretanja te žive i rade u državama članicama koje nisu njihova zemlja podrijetla. Podsjećajući na načelo sadržano u Pravilniku o osoblju, prema kojem zapošljavanje u EU-u mora osigurati osoblje najviših standarda sposobnosti, učinkovitosti i integriteta, Ombudsmanica je smatrala problematičnim to što Komisija nije uložila nikakav napor kako bi olakšala sudjelovanje u testiranju kandidata koji je ušla u uži izbor.

Budući da je predmetni postupak odabira dovršen, ombudsmanica je zaključila predmet i utvrdila da daljnje istrage nisu opravdane. Ombudsmanica je Komisiji predložila poboljšanje u budućnosti. Zatražila je od Komisije da propisno razmotri situaciju kandidata koji su ušli u uži izbor kako bi se osigurala jednaka mogućnost sudjelovanja na testovima i razgovorima uživo tako što će im se ponuditi povrat troškova ili mogućnost polaganja testova ili razgovora u odabranim predstavništvima Komisije u državama članicama.

 

Predmeti su se odnosili na odluku Frontexa da podnositeljima pritužbi, koji su bili kandidati u Frontexovu postupku zapošljavanja članova njegovih „stalnih snaga”, ne nadoknadi putne troškove i troškove boravka nakon njihova putovanja u Varšavu (Poljska) radi testiranja plivanja i liječničkih pregleda. Frontexovim pravilima o zapošljavanju predviđa se da će se troškovi povezani s konačnim liječničkim pregledom nadoknaditi samo ako kandidat naknadno preuzme dužnost u Frontexu, dok podnositelji pritužbe to nisu učinili.

Ombudsmanica je utvrdila da je, u skladu s postojećim pravilima Frontexa, iako je Frontex kombinirao testove plivanja s liječničkim pregledom zbog pritiska na njegove postupke zapošljavanja, trebao provesti zasebnu procjenu troškova povezanih s testovima plivanja.

Ombudsmanica je iznijela prijedlog rješenja prema kojem bi Frontex trebao ponovno razmotriti svoju odluku da podnositeljima pritužbi ne nadoknadi sve putne troškove i troškove boravka te bi trebao razmotriti nadoknadu neizbježnih troškova povezanih s testovima plivanja koje su prošli. Frontex je pristao dati doprinos u obliku dnevnice za broj dodatnih dana tijekom kojih su podnositelji pritužbe boravili u Varšavi kako bi polagali testove plivanja.

Ombudsmanica je zaključila istragu nalazom da je Frontex prihvatio prijedlog rješenja.

 

Predmet se odnosio na način na koji je Europsko nadzorno tijelo za rad (ELA) ocijenilo radno iskustvo podnositelja pritužbe u postupku odabira za zapošljavanje asistenta za ljudske resurse.

Ombudsmanica je utvrdila da je odbor za odabir ispitao informacije navedene u prijavi podnositelja pritužbe i ocijenio ih u odnosu na kriterije prihvatljivosti. Ombudsmanica nije pronašla naznake očite pogreške u načinu na koji je odbor za odabir ocijenio radno iskustvo podnositelja pritužbe. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju ELA-e u tom pogledu. Međutim, nije bilo jasno kako je ELA postupila s administrativnom pritužbom podnositelja pritužbe. ELA je objasnila da je prvotno pogrešno protumačila pritužbu, ali da je u međuvremenu podnositelju pritužbe poslala odgovor. Ombudsmanica je stoga zaključila istragu sa zaključkom da daljnje istrage nisu opravdane u tom pogledu.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije da prestane surađivati s vanjskim djelatnikom u njezinim službama za skrb o djeci. Podnositelj pritužbe angažiran je preko vanjskog izvođača na temelju tjednih ugovora. U skladu s uputama Komisije ugovaratelj je obavijestio podnositelja pritužbe da Komisija više neće tražiti njezine usluge. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu tvrdeći da mu Komisija nije pružila opravdane razloge za svoju odluku.

Europski ombudsman dosljedno smatra da bi institucije EU-a, ako zatraže raskid ugovora s vanjskim ugovarateljem, trebale navesti poštene i objektivne razloge za opravdanje raskida, obavijestiti dotičnu osobu i osigurati da joj se omogući podnošenje primjedbi prije raskida. Nesigurnost situacije privremenog radnika podrazumijeva da je Komisija dužna biti poštena i transparentna, čak i ako ne postoji ugovorni odnos. U ovom slučaju Komisija nije osigurala da se podnositelju pritužbe odobri saslušanje i prilika da se očituje o razlozima koje je Komisija navela prije nego što je odlučila da više neće zatražiti usluge podnositelja pritužbe. Iako je to žalosno, Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe morao biti upoznat s nekim pitanjima u tjednu koji je prethodio odluci Komisije. Međutim, zbog nedostatka vođenja evidencije Ombudsman ne može provjeriti je li osoblje Komisije raspravljalo o tim pitanjima s podnositeljem pritužbe. Međutim, Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala da je mogla dodatno objasniti svoje obrazloženje podnositelju pritužbe u ovom predmetu.

Na temelju toga ombudsmanica smatra da daljnje istrage nisu opravdane i zaključuje predmet.