Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija organizirala testove u postupku odabira za zapošljavanje službenika za prevođenje/polje sa sjedištem u Nikoziji na Cipru. Testovi su se održavali samo u četiri grada EU-a, a Komisija nije nadoknadila putne troškove i dnevnice kandidata. Komisija je svoj pristup temeljila na činjenici da je potrebno savršeno vladanje grčkim jezikom i da većina kandidata dolazi iz Cipra i Grčke. Podnositelj pritužbe, grčki državljanin koji živi u Švedskoj, koji je ušao u uži izbor, smatrao je da je nepravedno od Komisije očekivati da će platiti znatan iznos za putovanje kako bi polagao test.   

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da mnogi građani EU-a ostvaruju svoju slobodu kretanja te žive i rade u državama članicama koje nisu njihova zemlja podrijetla. Podsjećajući na načelo sadržano u Pravilniku o osoblju, prema kojem zapošljavanje u EU-u mora osigurati osoblje najviših standarda sposobnosti, učinkovitosti i integriteta, Ombudsmanica je smatrala problematičnim to što Komisija nije uložila nikakav napor kako bi olakšala sudjelovanje u testiranju kandidata koji je ušla u uži izbor.

Budući da je predmetni postupak odabira dovršen, ombudsmanica je zaključila predmet i utvrdila da daljnje istrage nisu opravdane. Ombudsmanica je Komisiji predložila poboljšanje u budućnosti. Zatražila je od Komisije da propisno razmotri situaciju kandidata koji su ušli u uži izbor kako bi se osigurala jednaka mogućnost sudjelovanja na testovima i razgovorima uživo tako što će im se ponuditi povrat troškova ili mogućnost polaganja testova ili razgovora u odabranim predstavništvima Komisije u državama članicama.

 

Predmeti su se odnosili na odluku Frontexa da podnositeljima pritužbi, koji su bili kandidati u Frontexovu postupku zapošljavanja članova njegovih „stalnih snaga”, ne nadoknadi putne troškove i troškove boravka nakon njihova putovanja u Varšavu (Poljska) radi testiranja plivanja i liječničkih pregleda. Frontexovim pravilima o zapošljavanju predviđa se da će se troškovi povezani s konačnim liječničkim pregledom nadoknaditi samo ako kandidat naknadno preuzme dužnost u Frontexu, dok podnositelji pritužbe to nisu učinili.

Ombudsmanica je utvrdila da je, u skladu s postojećim pravilima Frontexa, iako je Frontex kombinirao testove plivanja s liječničkim pregledom zbog pritiska na njegove postupke zapošljavanja, trebao provesti zasebnu procjenu troškova povezanih s testovima plivanja.

Ombudsmanica je iznijela prijedlog rješenja prema kojem bi Frontex trebao ponovno razmotriti svoju odluku da podnositeljima pritužbi ne nadoknadi sve putne troškove i troškove boravka te bi trebao razmotriti nadoknadu neizbježnih troškova povezanih s testovima plivanja koje su prošli. Frontex je pristao dati doprinos u obliku dnevnice za broj dodatnih dana tijekom kojih su podnositelji pritužbe boravili u Varšavi kako bi polagali testove plivanja.

Ombudsmanica je zaključila istragu nalazom da je Frontex prihvatio prijedlog rješenja.

 

Predmet se odnosio na način na koji je Europsko nadzorno tijelo za rad (ELA) ocijenilo radno iskustvo podnositelja pritužbe u postupku odabira za zapošljavanje asistenta za ljudske resurse.

Ombudsmanica je utvrdila da je odbor za odabir ispitao informacije navedene u prijavi podnositelja pritužbe i ocijenio ih u odnosu na kriterije prihvatljivosti. Ombudsmanica nije pronašla naznake očite pogreške u načinu na koji je odbor za odabir ocijenio radno iskustvo podnositelja pritužbe. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju ELA-e u tom pogledu. Međutim, nije bilo jasno kako je ELA postupila s administrativnom pritužbom podnositelja pritužbe. ELA je objasnila da je prvotno pogrešno protumačila pritužbu, ali da je u međuvremenu podnositelju pritužbe poslala odgovor. Ombudsmanica je stoga zaključila istragu sa zaključkom da daljnje istrage nisu opravdane u tom pogledu.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije da prestane surađivati s vanjskim djelatnikom u njezinim službama za skrb o djeci. Podnositelj pritužbe angažiran je preko vanjskog izvođača na temelju tjednih ugovora. U skladu s uputama Komisije ugovaratelj je obavijestio podnositelja pritužbe da Komisija više neće tražiti njezine usluge. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu tvrdeći da mu Komisija nije pružila opravdane razloge za svoju odluku.

Europski ombudsman dosljedno smatra da bi institucije EU-a, ako zatraže raskid ugovora s vanjskim ugovarateljem, trebale navesti poštene i objektivne razloge za opravdanje raskida, obavijestiti dotičnu osobu i osigurati da joj se omogući podnošenje primjedbi prije raskida. Nesigurnost situacije privremenog radnika podrazumijeva da je Komisija dužna biti poštena i transparentna, čak i ako ne postoji ugovorni odnos. U ovom slučaju Komisija nije osigurala da se podnositelju pritužbe odobri saslušanje i prilika da se očituje o razlozima koje je Komisija navela prije nego što je odlučila da više neće zatražiti usluge podnositelja pritužbe. Iako je to žalosno, Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe morao biti upoznat s nekim pitanjima u tjednu koji je prethodio odluci Komisije. Međutim, zbog nedostatka vođenja evidencije Ombudsman ne može provjeriti je li osoblje Komisije raspravljalo o tim pitanjima s podnositeljem pritužbe. Međutim, Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala da je mogla dodatno objasniti svoje obrazloženje podnositelju pritužbe u ovom predmetu.

Na temelju toga ombudsmanica smatra da daljnje istrage nisu opravdane i zaključuje predmet.