Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojim razmjenama s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima, pozivajući se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretnije, Komisija je tvrdila da bi se otkrivanjem ugrozila svrha njezina ispitnog postupka u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela svoju potvrdnu odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku, tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudski postupak u vezi s tim pitanjem i da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti taj postupak koji je u tijeku.

Inspekcija Ombudsmana pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoprocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Stoga su zatraženi dokumenti temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe određenog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima u cijelom postupku.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetni sudski postupak. Komisijin argument prema kojem bi otkrivanje informacija moglo ugroziti njezinu istragu također nije bio uvjerljiv Ombudsmanu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama Komisije i mađarskih vlasti za zaštitu financijskih interesa EU-a i osiguravanje poštovanja vladavine prava. Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri široki javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata ugrozila spokojnost sudskih postupaka koje je pokrenuo Parlament i njegova istraga u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto se tim dokumentima nije mogao dati širi pristup. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup financijskom izvješću Europskog parlamenta o sada raspuštenom klubu zastupnika „Identitet i demokracija” (ID). Parlament je odbio pristup izvješću u cijelosti. Pritom se pozvao na dvije iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje izvješća ugrozilo zaštitu svrhe istraga i revizija te vlastiti postupak donošenja odluka koji je u tijeku.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Parlamenta da preispita svoju odluku podnošenjem ponovnog zahtjeva, tvrdeći da postoji uvjerljiv prevladavajući javni interes za otkrivanje s obzirom na upotrebu javnih sredstava. Parlament je i dalje odbijao objaviti dokument, dodajući da je taj dokument dio tekuće istrage Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) o navodnoj zlouporabi sredstava od strane Kluba zastupnika ID-a. Nezadovoljni tim odgovorom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je sporni dokument. Inspekcijom je potvrđeno da traženi dokument sadržava procjenu financija kluba zastupnika. Parlament je Ombudsmanu potvrdio da je istraga EPPO-a još u tijeku. Ombudsmanica je utvrdila da je Parlament opravdano odbio pristup dokumentu. Stoga je zatvorila istragu utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe zatražio je u ožujku 2024. od Europske komisije javni pristup dokumentima povezanima s ponovnom procjenom primjene „postupka vladavine prava” u Mađarskoj 2023. (na temelju Uredbe o uvjetovanosti). Komisija je utvrdila da su četiri tromjesečna izvješća i nekoliko razmjena informacija između Mađarske i Komisije obuhvaćeni područjem primjene zahtjeva, ali je odbila pristup svim dokumentima. Pri uskraćivanju pristupa pozvao se na iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti svrhu istrage i njezin tekući postupak donošenja odluka u skladu s Uredbom o uvjetovanosti.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoje stajalište (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”) u travnju 2024. Budući da Komisija nije odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe u primjenjivom roku, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u lipnju 2024.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o propustu Komisije da odgovori na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe i zatražila od Komisije da odgovori što je prije moguće. Komisija je podnositelju pritužbe odgovorila u prosincu 2025., odnosno više od 19 mjeseci nakon što su podnijeli ponovni zahtjev.

Budući da je Komisija odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe, Ombudsman je zaključio ovaj predmet. Međutim, nedvosmisleno je kritizirala znatno kašnjenje Komisije u odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe i podsjetila je Komisiju da bi trebala hitno riješiti pitanje kašnjenja u obradi zahtjeva za javni pristup dokumentima.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija (Delegacija EU-a u Afričkoj uniji) postupala sa zahtjevom za bespovratna sredstva i zabrinutosti u pogledu mogućeg sukoba interesa.

Podnositelj pritužbe sudjelovao je u pozivu na podnošenje prijedloga za projekt potpore panafričkim izbornim kapacitetima. Delegacija je odbila zahtjev podnositelja pritužbe jer je tražila financijska sredstva EU-a iznad maksimalnog postotka dopuštenog u okviru poziva. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je riječ o tipografskoj pogrešci i da je delegacija trebala zatražiti pojašnjenja umjesto da odbije njegov zahtjev. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da stručnjak koji je bio uključen u razvoj projekta financiranog u okviru ovog poziva radi za subjekt koji je podnio prijavu u okviru poziva.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija, na temelju vlastitih internih smjernica, trebala smatrati pogrešku podnositelja pritužbe „očitom administrativnom pogreškom” te je od podnositelja pritužbe zatražila pojašnjenje i/ili ispravila pogrešku podnositelja pritužbe. Također je utvrdila da Komisija nije na odgovarajući način procijenila navode podnositelja pritužbe o mogućem sukobu interesa. Ta dva nedostatka dovela su do nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica je za oba nalaza smatrala da ne bi bilo primjereno davati odgovarajuće preporuke jer su u međuvremenu bespovratna sredstva već dodijeljena. Međutim, dala je tri prijedloga za sprječavanje takvih problema u budućim sličnim slučajevima.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s prijedlogom Europske komisije za primjenu „postupka vladavine prava” u Mađarskoj (prijedlog odluke Vijeća na temelju Uredbe o uvjetovanosti). Komisija je utvrdila da je četrnaest dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva te je objavila sve dokumente osim dijelova triju dokumenata. Kako bi uskratila pristup tim dijelovima, pozvala se na dvije iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti sudske postupke koji su u tijeku i njegov postupak donošenja odluka.

Ombudsmanica je pokrenula istragu i pokušala pregledati predmetne dokumente. Njezin se istražni tim dvaput sastao s predstavnicima Komisije kako bi raspravljali o tom slučaju. Na temelju svoje istrage Ombudsmanica nije bila uvjerena u primjenu dviju iznimaka na javni pristup na koje se poziva Komisija. Ombudsmanica je stoga iznijela prijedlog rješenja i zatražila od Komisije da ponovno razmotri svoje stajalište o tom zahtjevu kako bi se javnosti omogućio veći pristup.

Komisija je prihvatila prijedlog Ombudsmana za rješenje i omogućila potpuni pristup traženim dokumentima. Ombudsmanica je zaključila istragu i pozdravila pozitivan odgovor Komisije.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) da omogući potpuni javni pristup dokumentima povezanima s istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o povredama dužnosti članova osoblja. Kako bi odbio pristup, ESVD se pozvao na iznimku na temelju zakonodavstva Unije o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje ugrozilo potrebu zaštite privatnosti i integriteta pojedinaca navedenih u dokumentima, uključujući osobe na koje se odnose OLAF-ove istrage. Osim toga, ESVD je prikrio imena društava navedenih u dokumentima kako bi zaštitio njihov ugled, s obzirom na to da ona nisu bila predmet OLAF-ovih istraga.

Ombudsmanica je utvrdila da podnositelj pritužbe nije utvrdio potrebu za otkrivanjem osobnih podataka u javnom interesu, kako je propisano zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka. Ombudsmanica je također smatrala da su ograničena redigiranja poslovnih informacija razumna i da se njima ne može utvrditi prevladavajući javni interes u tom pogledu. Ombudsmanica je stoga zaključila da je ESVD opravdano odbio u cijelosti otkriti predmetne dokumente.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu o odbijanju pristupa i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju. Iako je podnositelj pritužbe također bio nezadovoljan poštenim rješenjem dogovorenim s ESVD-om koje je značilo da je opseg njegova zahtjeva za pristup ograničen na 50 stranica, Ombudsmanica je smatrala da daljnje istrage nisu opravdane s obzirom na to da je ESVD u međuvremenu počeo obrađivati novi, širi zahtjev za javni pristup dokumentima koji je podnio podnositelj pritužbe.

Nakon što je otkriveno da je (bivši) glavni direktor Europske komisije otputovao u Katar i primio povezano gostoprimstvo na štetu trećih strana, što je dovelo do zabrinutosti u pogledu sukoba interesa, Ombudsman je prvi put pisao Komisiji u ožujku 2023. Zatražila je informacije o opsegu te prakse i načinu na koji Komisija provjerava postoje li sukobi interesa kada treće strane pokrivaju troškove osoblja Komisije.

Ubrzo nakon toga Komisija je ažurirala svoja pravila o doprinosima trećih strana za radna putovanja. Ombudsmanica je tada zaključila da bi se tim pravilima, ako se primjenjuju s dužnom pažnjom, spriječili doprinosi trećih strana za radna putovanja koji bi doveli do sukoba interesa.

Međutim, odgovor Komisije pokazao je da, iako su postojali samo ograničeni primjeri putovanja osoblja Komisije na posao koje su platile treće strane, neki od njih bili su na najvišoj razini upravljanja Komisije.

U tom je kontekstu Ombudsman pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu kako bi pregledao uzorak takvih slučajeva prije stupanja na snagu ažuriranih pravila. Svrha ove istrage bila je utvrditi kako je Komisija procijenila moguće sukobe interesa povezane s putovanjima na posao koja plaćaju treće strane i koje je korake poduzela kako bi ublažila rizike od utvrđenih sukoba interesa.

Istragom nije utvrđen nijedan predmet koji je izazvao zabrinutost u pogledu sukoba interesa osim onog (bivšeg) glavnog direktora Komisije na kojeg se odnose prethodno navedena otkrića. Međutim, istraga je pokazala da su pitanja šireg opsega. S obzirom na to da je Europski ured za borbu protiv prijevara istražio to pitanje i da je Ured europskog javnog tužitelja pokrenuo istragu, Ombudsmanica je smatrala da daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane.  

Međutim, istraga je pokazala nedostatke u pogledu načina na koji je Komisija provela svoja prethodna pravila o radnim putovanjima. Ombudsmanica je posebno utvrdila da Komisija nije zabilježila kako je sadržajno procijenila rizike od sukoba interesa povezane s doprinosima trećih strana. Komisija također nije zabilježila vrijednost doprinosa trećih strana. Budući da su ti nedostaci i dalje relevantni u načinu na koji Komisija primjenjuje ažurirana pravila, Ombudsmanica je u tu svrhu iznijela dva prijedloga za poboljšanje.