Predmet se odnosio na odbijanje REA-e da odobri djelomičan pristup dopisu koji je poslala korisniku u vezi s povratom sredstava. REA se prilikom odbijanja pristupa pozvala na zaštitu komercijalnih interesa treće osobe.

Na temelju pregleda spornog dokumenta Ombudsman nije bio uvjeren REA-inim argumentom prema kojem bi djelomičan pristup ozbiljno ugrozio zaštitu komercijalnih interesa. Ombudsmanica je predložila rješenje tražeći od REA-e da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu kako bi joj se omogućio širok djelomičan pristup spornom dokumentu.

REA je prihvatila prijedlog Ombudsmana za rješenje i podnositelju pritužbe omogućila širok djelomičan pristup dokumentu. Ombudsmanica je pozdravila pozitivan odgovor REA-e na njezin prijedlog rješenja kojim je riješena pritužba.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima o svojoj komunikaciji s mađarskom vladom o neovisnosti pravosuđa u kontekstu Komisijine procjene prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove. Nakon savjetovanja s mađarskim tijelima Komisija je odbila pristup nekim dokumentima pozivajući se na dvije iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima. Točnije, Komisija je tvrdila da bi se objavom ugrozila svrha njezine istrage u pogledu prihvatljivosti Mađarske za kohezijske fondove i njezina postupka donošenja odluka. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „ponovnog zahtjeva”). Ako Komisija nije odgovorila u primjenjivim rokovima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o prešutnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup traženim dokumentima. Tijekom istrage Europskog ombudsmana Komisija je donijela potvrđujuću odluku. Zadržao je svoju odluku o uskraćivanju pristupa, ali se pozvao na dodatnu iznimku tvrdeći da je Europski parlament u međuvremenu pokrenuo sudske postupke u vezi s tim pitanjem, a otkrivanje bi moglo ugroziti te tekuće postupke.

Ombudsmanova pretraga pokazala je da zatraženi dokumenti sadržavaju samoocjenu Mađarske, službene upitnike koje je Komisija poslala mađarskim tijelima i službene odgovore relevantnih mađarskih tijela na ta pitanja. Zatraženi dokumenti stoga su temelj Komisijine odluke protiv koje je Parlament pokrenuo sudski postupak. Oni nisu sastavljeni za potrebe konkretnog sudskog postupka niti sadržavaju unutarnja pravna stajališta o spornim pitanjima tijekom cijelog postupka.

Ombudsmanica je zauzela stajalište da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala kako bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti predmetne sudske postupke. Ombudsmanica također nije bila uvjerena Komisijinim argumentom prema kojem bi otkrivanje moglo ugroziti njezinu istragu. Osim toga, ombudsmanica je naglasila važnost informiranja javnosti o mjerama koje su Komisija i mađarske vlasti poduzele kako bi zaštitile financijske interese EU-a i osigurale poštovanje vladavine prava. Stoga je Ombudsmanica smatrala da odbijanje Komisije da omogući širok javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju te je preporučila Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za pristup.

Komisija je u odgovoru potvrdila svoje stajalište prema kojem bi otkrivanje zatraženih dokumenata ugrozilo neometano odvijanje sudskog postupka koji je pokrenuo Parlament i njegove istrage u pogledu prihvatljivosti Mađarske za korištenje kohezijskih fondova. Međutim, ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije pružila uvjerljiva objašnjenja o tome zašto nije bilo moguće dati širi pristup tim dokumentima. Stoga je ombudsmanica potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup financijskom izvješću Europskog parlamenta o klubu zastupnika „Identitet i demokracija” koji je sada raspušten. Parlament je odbio pristup izvješću u cijelosti. Pritom se pozvao na dvije iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje izvješća ugrozilo zaštitu svrhe istraga i revizija te vlastiti postupak donošenja odluka koji je u tijeku.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Parlamenta da preispita svoju odluku podnošenjem ponovnog zahtjeva, tvrdeći da postoji uvjerljiv prevladavajući javni interes za otkrivanje s obzirom na upotrebu javnih sredstava. Parlament je zadržao svoje odbijanje otkrivanja dokumenta, dodajući da je dokument dio tekuće istrage Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) o navodnoj zlouporabi sredstava od strane Kluba zastupnika ID-a. Nezadovoljan tim odgovorom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je sporni dokument. Inspekcijom je potvrđeno da traženi dokument sadržava procjenu financija kluba zastupnika. Parlament je Ombudsmanu potvrdio da je istraga EPPO-a još u tijeku. Ombudsmanica je utvrdila da je Parlament opravdano odbio pristup dokumentu. Stoga je zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe zatražio je u ožujku 2024. od Europske komisije javni pristup dokumentima povezanima s ponovnom procjenom primjene „postupka vladavine prava” u Mađarskoj 2023. (na temelju Uredbe o uvjetovanosti). Komisija je utvrdila da su četiri tromjesečna izvješća i nekoliko razmjena informacija između Mađarske i Komisije obuhvaćeni područjem primjene zahtjeva, ali je odbila pristup svim dokumentima. Pri uskraćivanju pristupa pozvao se na iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti svrhu istrage i njezin tekući postupak donošenja odluka u skladu s Uredbom o uvjetovanosti.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoje stajalište (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”) u travnju 2024. Budući da Komisija nije odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe u primjenjivom roku, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u lipnju 2024.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o propustu Komisije da odgovori na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe i zatražila od Komisije da odgovori što je prije moguće. Komisija je podnositelju pritužbe odgovorila u prosincu 2025., odnosno više od 19 mjeseci nakon što su podnijeli ponovni zahtjev.

Budući da je Komisija odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe, Ombudsman je zaključio ovaj predmet. Međutim, nedvosmisleno je kritizirala znatno kašnjenje Komisije u odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe i podsjetila je Komisiju da bi trebala hitno riješiti pitanje kašnjenja u obradi zahtjeva za javni pristup dokumentima.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija (Delegacija EU-a u Afričkoj uniji) postupala sa zahtjevom za bespovratna sredstva i zabrinutosti u pogledu mogućeg sukoba interesa.

Podnositelj pritužbe sudjelovao je u pozivu na podnošenje prijedloga za projekt potpore panafričkim izbornim kapacitetima. Delegacija je odbila zahtjev podnositelja pritužbe jer je tražila financijska sredstva EU-a iznad maksimalnog postotka dopuštenog u okviru poziva. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je riječ o tipografskoj pogrešci i da je delegacija trebala zatražiti pojašnjenja umjesto da odbije njegov zahtjev. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da stručnjak koji je bio uključen u razvoj projekta financiranog u okviru ovog poziva radi za subjekt koji je podnio prijavu u okviru poziva.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija, na temelju vlastitih internih smjernica, trebala smatrati pogrešku podnositelja pritužbe „očitom administrativnom pogreškom” te je od podnositelja pritužbe zatražila pojašnjenje i/ili ispravila pogrešku podnositelja pritužbe. Također je utvrdila da Komisija nije na odgovarajući način procijenila navode podnositelja pritužbe o mogućem sukobu interesa. Ta dva nedostatka dovela su do nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica je za oba nalaza smatrala da ne bi bilo primjereno davati odgovarajuće preporuke jer su u međuvremenu bespovratna sredstva već dodijeljena. Međutim, dala je tri prijedloga za sprječavanje takvih problema u budućim sličnim slučajevima.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s prijedlogom Europske komisije za primjenu „postupka vladavine prava” u Mađarskoj (Prijedlog odluke Vijeća na temelju Uredbe o uvjetovanosti). Komisija je utvrdila da je 14 dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva te je objavila sve dokumente osim dijelova triju dokumenata. Uskraćivanjem pristupa tim dijelovima pozvala se na dvije iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti sudske postupke koji su u tijeku i njezin postupak donošenja odluka.

Ombudsmanica je pokrenula istragu i pokušala pregledati predmetne dokumente. Njezin istražni tim dvaput se sastao s predstavnicima Komisije kako bi raspravili o predmetu. Na temelju svoje istrage ombudsmanica nije bila uvjerena u primjenu dviju iznimaka od javnog pristupa na koje se pozvala Komisija. Ombudsmanica je stoga iznijela prijedlog rješenja i zatražila od Komisije da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu kako bi se javnosti omogućio veći pristup.

Komisija je prihvatila prijedlog Ombudsmana za rješenje i omogućila potpuni pristup traženim dokumentima. Ombudsmanica je zaključila istragu i pozdravila pozitivan odgovor Komisije.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) da omogući potpun javni pristup dokumentima povezanima s istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o povredama dužnosti članova osoblja. ESVD se prilikom odbijanja pristupa pozvao na iznimku predviđenu zakonodavstvom Unije o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje ugrozilo potrebu zaštite privatnosti i integriteta pojedinaca navedenih u dokumentima, uključujući osobe na koje se odnose OLAF-ove istrage. Osim toga, ESVD je redigirao imena društava navedenih u dokumentima kako bi zaštitio njihov ugled, s obzirom na to da ona nisu bila predmet OLAF-ovih istraga.

Ombudsmanica je utvrdila da podnositelj pritužbe nije utvrdio potrebu za otkrivanjem osobnih podataka u javnom interesu, kako je propisano zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka. Ombudsmanica je također smatrala da su ograničena redigiranja komercijalnih informacija razumna i nije mogla utvrditi nikakav prevladavajući javni interes u tom pogledu. Ombudsmanica je stoga zaključila da je ESVD opravdano odbio u cijelosti otkriti sporne dokumente.

Ombudsmanica je stoga zaključila istragu o odbijanju pristupa utvrdivši da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Iako je podnositelj pritužbe također bio nezadovoljan pravednim rješenjem dogovorenim s ESVD-om koje je značilo da je opseg njegova zahtjeva za pristup ograničen na 50 stranica, Ombudsman je smatrao da daljnje istrage nisu opravdane s obzirom na to da je ESVD u međuvremenu počeo obrađivati novi, širi zahtjev za javni pristup dokumentima koji je podnio podnositelj pritužbe.