Predmet se odnosio na činjenicu da je Europski parlament podnositelja pritužbe isključio iz postupka odabira administratora istraživanja.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i pregledala spis u posjedu Parlamenta.

Na temelju informacija dobivenih tijekom inspekcije Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju Parlamenta.

Predmet se odnosi na to je li Europska komisija trebala provesti procjenu učinka na ljudska prava u kontekstu svojih pregovora o sklapanju sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom. Podnositelji pritužbe smatrali su da je takva procjena potrebna, dok je stajalište Komisije bilo da nije potrebna jer je procjena učinka na održivost već provedena 2009. o predloženom sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a, koji je uključivao Vijetnam.

Ombudsmanica je zaključila da je propust Komisije da provede posebnu procjenu učinka na ljudska prava u vezi s Vijetnamom predstavljao nepravilnost u postupanju. U ožujku 2015. preporučila je Komisiji da bez daljnje odgode provede takvu procjenu.

Komisija je to odbila. Tvrdio je da su njegovi „instrumenti netrgovinske politike” i klauzule o ljudskim pravima u sporazumu o partnerstvu i suradnji postigli tu istu svrhu.

Ombudsmanica se nije složila i time je naglasila značajke svojstvene alatu za procjenu učinka na ljudska prava. Budući da je Sporazum u međuvremenu sklopljen, Europski ombudsman zaključio je predmet s kritičkom napomenom.

Predmet se odnosio na odluku Komisije da određene troškove koje je partner prijavio za projekt koji financira EU proglasi neprihvatljivima. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da su razlozi zbog kojih Komisija nije prihvatila predmetne troškove bili razumni. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet zaključujući da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Tužiteljica u ovom predmetu, luksemburška državljanka, bila je isključena iz natjecanja za radno mjesto u Francuskoj zbog toga što nije francuska državljanka. Riječ je o radnom mjestu nepredsjedajućeg suca koji je trebao zastupati Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice na francuskom sudu za azil. Podnositelj pritužbe iznio je Europskoj komisiji da se čini da se ograničavanjem radnog mjesta na francuske državljane krše odredbe prava Unije o slobodnom kretanju radnika. Kad je Komisija smatrala da nije došlo do povrede prava EU-a, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Komisija je smatrala da se primjenjuje iznimka od prava na slobodno kretanje radnika. Ta se iznimka primjenjuje u slučaju zapošljavanja u javnoj službi i predviđena je člankom 45. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Komisija je priznala da je za odluku o tom pitanju potrebna konkretna procjena prirode zadaća i odgovornosti suca koji ne predsjeda Vijećem te je tvrdila da je provela takvu ocjenu. Ombudsmanica je napomenula da u okviru te procjene Komisija nije stupila u kontakt s francuskim tijelima kako bi dobila dodatne informacije o predmetnom radnom mjestu. Stoga je prvotni prijedlog Ombudsmana bio da Komisija preispita svoju ocjenu pritužbe zbog povrede te je predložila da se Komisija savjetuje s francuskim tijelima. U odgovoru na taj prijedlog Komisija je tvrdila da joj je pri odlučivanju o tom pitanju bilo dostupno dovoljno informacija te da stoga nije bilo potrebno kontaktirati s francuskim tijelima. Nakon što je razmotrio svoj detaljan odgovor na prijedlog, Ombudsmanica je prihvatila da u ovom slučaju Komisija ima dovoljno informacija na kojima može temeljiti svoju odluku. Stoga je zaključila istragu utvrđenjem da Komisija nije počinila nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na radnje OLAF-a nakon primitka izvješća o zviždačima kojim se Europsko tijelo za sigurnost zračnog prometa (EASA) povezuje s navodnom manipulacijom izvješćem o inspekciji zaštite zračnog prometa. Nakon preliminarne procjene ombudsmanica je bila zabrinuta zbog odluke OLAF-a da odbaci predmet i vrati predmet EASA-i unatoč činjenici da je zviždač svjesno odlučio podnijeti svoje izvješće OLAF-u, a ne EASA-i. Ombudsmanica je zauzela preliminarno stajalište da bi takva odluka mogla negativno utjecati na učinkovitost odredbi o zviždačima općenito. Stoga je odlučila istražiti to pitanje.

Nakon inspekcije OLAF-ovih spisa ombudsmanica je utvrdila da je OLAF na odgovarajući način razmotrio treba li pokrenuti istragu. Također se pokazalo da OLAF zapravo nije zaključio predmet, nego je od EASA-e zatražio da ispita to pitanje i izvijesti o rezultatima svoje istrage. Osim toga, OLAF je zadržao pravo na pokretanje službene istrage u kasnijoj fazi. U tom je kontekstu ombudsmanica utvrdila da je OLAF na odgovarajući način obradio izvješće podnositelja pritužbe o zviždačima. Ombudsmanica je napomenula da je OLAF trebao izričitije obavijestiti podnositelja pritužbe da njegovo upućivanje predmeta EASA-i ne znači da OLAF neće poduzimati daljnje mjere u vezi s tim pitanjem. U tom je pogledu iznijela još jednu primjedbu.

Predmet se odnosio na pritužbu zbog povrede podnesenu Europskoj komisiji u vezi s navodnim propustom Njemačke da pravilno provede određene odredbe Direktive o e-privatnosti. Podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu navodeći da Komisija nije pravilno objasnila razloge zbog kojih nije započela istragu. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisija naknadno pružila odgovarajuće objašnjenje u vezi s nekim pitanjima koja je postavio podnositelj pritužbe. Kad je riječ o pitanjima u vezi s kojima Komisija nije pružila odgovarajuće objašnjenje, Ombudsman je zaključio predmet kritičkom napomenom.

Predmet se odnosio na navodni propust Europske komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o prioritetnom statusu njegove pritužbe u vezi s državnom potporom.

Ombudsmanica je istražila to pitanje. Tijekom svoje istrage Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da se njegova pritužba ne smatra prioritetnim predmetom. Međutim, Komisija nije obrazložila svoju odluku. Ombudsmanica je stoga zatvorila pritužbu kritičkom napomenom o tome da Komisija nije obavijestila podnositelja pritužbe o tome zašto je njegovoj pritužbi o državnoj potpori dala status niskog prioriteta.

Podnositelj pritužbe privremeni je djelatnik Europskog parlamenta. Ona se razboljela dok je bila na godišnjem odmoru. Predmet se odnosio na odbijanje Parlamenta da godišnji odmor podnositelja pritužbe pretvori u bolovanje. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju jer je podnositelj pritužbe morao dostaviti trenutačnu adresu u to vrijeme ili ubrzo nakon što je podnio liječničku potvrdu za bolovanje. Taj zahtjev nije ispunjen.

Predmet se odnosio na evaluaciju prijedloga podnositelja pritužbe za ponudu. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je odbor za evaluaciju pogrešno ocijenio njegov prijedlog jer nije uzeo u obzir informacije koje su u njemu navedene.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da podnositelj pritužbe nije dokazao da su ocjenjivači počinili očitu pogrešku u ocjeni u pogledu aspekata na koje se žali. Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na navodni propust EPSO-a da podnositelju pritužbe dostavi presliku izvornog teksta testa prevođenja i ovjerene preslike njegovih prijevodnih skripti na otvorenom natječaju.

Budući da je Službenički sud u nedavnoj presudi utvrdio da povjerenstva za odabir ne moraju kandidatima dati ispravljenu verziju svojih testova, razloge zbog kojih su odgovori bili pogrešni ili tablice za ocjenjivanje koje se upotrebljavaju za pisane i usmene testove, Ombudsman je pokrenuo istragu o pritužbi kako bi EPSO mogao komentirati relevantnost zaključaka Službeničkog suda o njegovu postupku zapošljavanja.

Tijekom istrage ombudsmanica je utvrdila da je EPSO već povećao transparentnost svojih postupaka odabira uvođenjem testova kompetencija i vještina te putovnice kompetencija. Nadalje, EPSO se obvezao da će do 2016. razviti novi postupak kojim će se kandidatima koji ne dobiju putovnicu kompetencija omogućiti da dobiju obrazloženu odluku povjerenstva za odabir koja će sadržavati primjedbe povjerenstva o kvaliteti prijevoda kandidata.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu utvrdivši da EPSO nije počinio nepravilnosti u postupanju.