Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana [1]

U ovom slučaju postavlja se pitanje treba li Europska komisija provesti procjenu učinka na ljudska prava u kontekstu svojih pregovora o sklapanju sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom. Podnositelji pritužbe smatraju da je takva posebna procjena potrebna. Komisija smatra da takva ocjena nije potrebna. Komisija tvrdi da je procjena učinka na održivost provedena 2009. na predloženi sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a dovoljna jer je uključivala Vijetnam. Ombudsmanica zaključuje da propust Komisije da provede posebnu procjenu učinka na ljudska prava u vezi s Vijetnamom predstavlja nepravilnost u postupanju te preporučuje da bi Komisija sada trebala provesti takvu procjenu bez daljnje odgode.

Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama koji su pokrenuti 26. lipnja 2012. i na navodni propust Europske komisije da provede procjenu učinka sporazuma o slobodnoj trgovini na ljudska prava („procjena učinka na ljudska prava”).

2. Podnositelji pritužbe (Međunarodna federacija za ljudska prava i Vijetnamski odbor za ljudska prava [2]) obratili su se Komisiji 30. travnja 2013. i pozvali je da provede procjenu učinka na ljudske resurse. Oslanjajući se na međunarodno javno pravo, primarno pravo EU-a te Strateški okvir i Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju od 25. lipnja 2012. („Akcijski plan”)[3], tvrdili su da EU ima obvezu osigurati da njegovi trgovinski sporazumi ne štete ljudskim pravima u inozemstvu. Tvrdili su da to pitanje nije bilo obuhvaćeno početnom procjenom učinka provedenom tijekom pregovora o slobodnoj trgovini s ASEAN-om koji su napušteni. Tvrdili su da je pokretanje bilateralnih pregovora s Vijetnamom zahtijevalo novu procjenu učinka, uključujući procjenu učinka na ljudske resurse. Zatim su ukazali na niz pitanja povezanih s temeljnim pravima u Vijetnamu na koja bi sporazum o slobodnoj trgovini mogao dodatno negativno utjecati.

3. Tadašnji povjerenik u Guchtu odgovorio je 26. lipnja 2013. podnositeljima pritužbe i dostavio sljedeća objašnjenja.

• Komisija slijedi integrirani pristup procjeni učinaka kojim se u jedinstvenom dokumentu uzimaju u obzir gospodarski, socijalni i okolišni učinci te učinci na ljudska prava. To se pokazalo najprikladnijim načinom za postizanje uravnotežene procjene.
• Pregovori s Vijetnamom odvijali su se u skladu s pravnim okvirom uspostavljenim za pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini s ASEAN-om 2007. Činjenica da su bilateralni pregovori zamijenili regionalne pregovore nije zahtijevala novu procjenu učinka.
• Komisija je preispitala ASEAN-ovu procjenu učinka na održivost iz 2009. i zaključila da je ona i dalje valjana i relevantna u bilateralnom kontekstu. Naime, u regionalnoj procjeni učinka navedene su pojedinosti na razini zemalja i razmatrao se učinak na pojedinačne zemlje. Budući da su ciljevi i opseg bilateralnog sporazuma ostali isti kao i za regionalni sporazum o slobodnoj trgovini, dugoročni učinci ostali bi uglavnom isti. To je potvrđeno i analizom učinka predloženog sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama koji je naručen 2011. u okviru Multilateralnog projekta trgovinske pomoći između EU-a i Vijetnama („MUTRAP”).
• Komisija je predana provedbi Ugovora iz Lisabona kojim se zahtijeva da se trgovinska politika EU-a vodi načelima i ciljevima vanjskog djelovanja EU-a, uključujući ljudska prava. Trgovinska politika EU-a zapravo može doprinijeti poboljšanju ljudskih prava.
• Nakon stupanja na snagu Povelje EU-a o temeljnim pravima („Povelja”) Komisija je 2011. u svoje procjene učinka počela uvoditi izričite zahtjeve za analizu učinka na ljudska prava. Nadovezujući se na tu praksu, Akcijski plan uključuje uključivanje ljudskih prava u procjene učinka, zajedno s gospodarskim, socijalnim i okolišnim učincima. Stoga bi Komisija nastavila provoditi tu obvezu sustavnim provođenjem analize ljudskih prava u svim procjenama učinka zaključenima u vezi s pripremom prijedloga za otvaranje novih trgovinskih pregovora.
• Iako otvorenost trgovine sama po sebi ne jamči potpuno poštovanje ljudskih prava, mnogi presedani pokazuju da povećana trgovina i prihodi stvaraju bolje uvjete za razvoj i rast. Održivi razvoj tijekom duljeg razdoblja pridonosi poboljšanju uvjeta ljudskih prava.
• U svim trgovinskim pregovorima EU-a, uključujući one s Vijetnamom, Komisija nastoji uspostaviti jasnu institucijsku i pravnu vezu s relevantnim okvirnim političkim sporazumima koji sadržavaju klauzule o ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava. Time se osigurava da su temeljna prava ključni elementi bilateralnih odnosa EU-a i kad je riječ o trgovini između obiju strana. Unapređenje bilateralnih odnosa putem Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama („Sporazum o partnerstvu i suradnji”) potpisanog u lipnju 2012. uključuje i bližu suradnju u području ljudskih prava. Iako je taj sporazum još bio u postupku ratifikacije, stranke su se složile da će nastaviti s naprednom provedbom prioritetnih aspekata. Stoga je u siječnju 2012. uspostavljen pojačani dijalog o ljudskim pravima. Dva sastanka koja su već održana omogućila su opsežnu i temeljitu razmjenu mišljenja i informacija o pitanjima od posebne važnosti za EU.
• EU bi nastavio promicati ljudska prava tim pojačanim dijalogom, javnim izjavama, demarševima, interakcijom s borcima za ljudska prava i projektima kao što su oni koji se financiraju iz Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava.

4. Europski parlament donio je 17. travnja 2014. rezoluciju u kojoj poziva Komisiju da provede procjenu učinka predviđenog sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom na ljudske resurse, ističući da je njegova suglasnost za sporazum o slobodnoj trgovini obvezna [4].

5. Vijeće je 19. svibnja 2014. u svojim zaključcima naglasilo „važnost nastavka provedbe procjena učinka sporazuma o trgovini i ulaganjima na ljudska prava”[5].

6. Podnositelji pritužbe ponovno su se obratili Komisiji 4. srpnja 2014. i tvrdili da EU ima obvezu osigurati da trgovinski sporazumi koje sklapa ne dovedu do kršenja ljudskih prava ni u EU-u ni u partnerskim zemljama. Ta obveza proizlazi iz ugovora o ljudskim pravima koje je potrebno učinkovito provesti. Člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”) i člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) predviđa se da se vanjskim djelovanjem EU-a nastoji „napredovati u ostatku svijeta: demokracija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava te da EU „definira i provodi zajedničke politike i djelovanja [...] kako bi [...] b) učvrstio i podržao demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i načela međunarodnog prava”. U skladu s tim odredbama EU je dužan poduzeti sve raspoložive mjere kako bi olakšao poštovanje, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava u partnerskim zemljama. Podnositelji pritužbe tvrdili su da se zahtjev za provedbu procjene učinka na ljudske resurse primjenjuje neovisno o datumu pokretanja pregovora. To je zato što je svrha procjene učinka na ljudske resurse osigurati da sporazum o slobodnoj trgovini, kada se provede, ne dovede do nepoštovanja postojećih obveza u pogledu ljudskih prava. Nadalje su naveli da se pregovarački mandat proširio kako bi obuhvatio komponentu ulaganja i mehanizam za rješavanje sporova između ulagača i države. Stoga mandat nije bio isti kao 2009. te bi svakako trebalo procijeniti učinke nove komponente.

7. Povjerenik de Gucht odgovorio je 23. srpnja 2014. podnositeljima pritužbe kako slijedi.

• Od 2011., u skladu s Akcijskim planom, Komisija sustavno uključuje analizu mogućih učinaka na ljudska prava u najmanje tri slučaja: procjene učinka provedene u vezi s pripremom prijedloga za otvaranje novih trgovinskih pregovora; sve procjene učinka na održivost provedene tijekom trgovinskih pregovora; i svim naknadnim evaluacijama.
• Procjena učinka na održivost ASEAN-a uključivala je socijalni učinak, pri čemu se posebna pozornost posvetila radnim uvjetima i povezanim pravima. Stoga Komisija ne bi provela posebnu procjenu učinka na ljudske resurse za Vijetnam.

Postoje i drugi učinkoviti alati koji EU-u omogućuju da doprinese poboljšanju poštovanja ljudskih prava u Vijetnamu, kao što je Sporazum o partnerstvu i suradnji. Osim toga, EU nastoji uspostaviti institucionalnu i pravnu vezu između Sporazuma o slobodnoj trgovini i Sporazuma o partnerstvu i suradnji koja sadržava klauzule o ljudskim pravima, demokraciji, vladavini prava i sigurnosti. Tom povezanošću osiguralo bi se da ta temeljna prava i načela budu ključni elementi bilateralnih odnosa i kad je riječ o trgovini. Njime bi se osiguralo pravo na primjenu svih odgovarajućih mjera u slučaju kršenja tih klauzula o ključnim elementima. Povjerenik je zaključio da je „uvjeren da ugovorni odnosi pružaju snažan kanal za daljnju suradnju s partnerskom zemljom i poticanje reformi u vezi s problematičnim pitanjima”.

Istraga

8. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

Komisija pogrešno odbija provesti procjenu učinka na ljudske resurse u okviru priprema za sporazum EU-a o slobodnoj trgovini s Vijetnamom. Komisija bi trebala provesti sveobuhvatnu i participativnu procjenu učinka na ljudske resurse.

9. Tijekom istrage ombudsmanica je primila mišljenje Komisije o pritužbi, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe kao odgovor na mišljenje Komisije. U nacrtu preporuke Europskog ombudsmana uzimaju se u obzir argumenti i mišljenja stranaka.

Navod o protupravnom odbijanju provedbe procjene učinka predviđenog sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom na ljudska prava i odgovarajuća tvrdnja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

10. Podnositelji pritužbe tvrdili su da se nepostojanjem procjene učinka na ljudske resurse krše obveze EU-a i njegovih država članica na temelju međunarodnog prava, obveze koje proizlaze iz Ugovora EU-a i Akcijskog plana iz 2012. To nije u skladu ni s trenutačnom praksom Komisije da sustavno provodi procjenu učinka na ljudske resurse.

11. Podnositelji pritužbe nadalje su tvrdili da su pregovori s Vijetnamom, iako su prethodili pregovorima ASEAN-a, započeli 26. lipnja 2012., odnosno nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, Povelje i donošenja akcijskog plana. Početna procjena učinka provedena u kontekstu pregovora s ASEAN-om nije bila dovoljno usmjerena na određene zemlje. S obzirom na to da je Komisija preispitala procjenu učinka ASEAN-a i njezinu važnost za bilateralne pregovore s Vijetnamom, trebala bi procijeniti i učinak na ljudska prava.

12. Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da ne postoje obvezujuće pravne obveze na temelju međunarodnog prava ili prava EU-a kojima se zahtijeva zasebna procjena učinka na ljudske resurse za vođenje pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini. Konkretno, Poveljom, Ugovorom iz Lisabona i akcijskim planom od Komisije se ne zahtijeva da provede procjenu učinka na ljudske resurse. Međutim, EU je predan uključivanju pitanja ljudskih prava u svoju trgovinsku politiku i uzimanju ljudskih prava u obzir kao ključnog elementa svojeg šireg vanjskog djelovanja. Člankom 21. UEU-a i člankom 207. UFEU-a ne propisuje se poseban postupovni instrument kao što je procjena učinka na ljudske resurse. Stoga institucije EU-a imaju široku diskrecijsku ovlast u osiguravanju općeg cilja politike koji se odnosi na dosljednost među različitim područjima vanjskog djelovanja.

13. Komisija je nadalje navela da njezina praksa odgovara Akcijskom planu jer sustavno uključuje analizu mogućeg učinka na ljudska prava u svoje procjene učinka koje se pripremaju za prijedloge za otvaranje novih trgovinskih pregovora.

14. Nadalje, Komisija je upozorila na retroaktivnu primjenu zahtjeva za provedbu procjene učinka na ljudske resurse koja se, prema njezinu mišljenju, činila „neopravdano opterećujućom i nerazmjernom”. Napomenula je da je Vijeće u travnju 2007. odobrilo pregovore s ASEAN-om (uključujući Vijetnam) i da je od tada Komisija već 2009. provela odgovarajući SIP. Bilateralni pregovori s Vijetnamom vođeni su u okviru odobrenja iz 2007. Isto tako, Komisija je tvrdila da se njezina nova praksa, razvijena 2011. i koja odgovara Akcijskom planu, da u svoje procjene učinka sustavno uključuje procjenu učinka na ljudske resurse, primjenjuje samo na nove inicijative i ne primjenjuje se retroaktivno.

15. Komisija je nadalje tvrdila da je SIP iz 2009. sadržavao dovoljno podataka za pojedine zemlje kako bi Komisija mogla procijeniti slučaj Vijetnama. Komisija je zauzela stajalište da su nalazi i dalje relevantni u pogledu „smjera i razmjera gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka”. Trendovi u SIP-u potvrđeni su analizom učinka MUTRAP-a iz 2011. U SIP-u iz 2009. analizirano je nekoliko pitanja povezanih s ljudskim pravima, kao što su pitanja povezana s temeljnim standardima rada Međunarodne organizacije rada i utjecaj na siromaštvo ili rod. Poglavljem o trgovini i održivom razvoju sporazuma o slobodnoj trgovini o kojem se pregovara osigurava se da se ta pitanja rješavaju u posebnim područjima kao što su promicanje Programa za dostojanstven rad, radni odnosi i socijalni dijalog. Pitanja ljudskih prava dodatno se rješavaju u kontekstu dijaloga o ljudskim pravima s Vijetnamom, za koji Sporazum o partnerstvu i suradnji pruža snažan okvir. Naposljetku, Komisija je navela da su ljudska prava ključni elementi odnosa EU-a i Vijetnama te da to namjerava uzeti u obzir u sporazumu o slobodnoj trgovini.

16. Naposljetku, Komisija je objasnila da procjena učinka na ljudske resurse nije namijenjena donošenju prosudbe o stvarnom stanju ljudskih prava u određenoj zemlji, nego skretanju pozornosti oblikovatelja politika i drugih dionika na moguće učinke (pozitivne i/ili negativne) različitih opcija koje se razmatraju, a time i podupiranju dobrog oblikovanja politika.

17. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima tvrdili da SIP iz 2009. ne može zamijeniti odgovarajuću procjenu učinka na ljudske resurse jer nije sadržavao procjenu učinka na ljudske resurse. Dodali su da upućivanje na smanjenje siromaštva ne može zamijeniti procjenu koja se temelji na normativnom sadržaju ljudskih prava.

18. Kad je riječ o obvezama EU-a iz 2011./2012. u pogledu provedbe procjene učinka na ljudske resurse, njima su pružene samo konkretnije smjernice u pogledu obveza koje su već postojale. Ugovorima se EU obvezuje da ne poduzima nikakve mjere kojima bi se spriječilo ili otežalo ostvarivanje ljudskih prava. Njima se EU obvezuje da poduzme mjere kako bi osigurao poštovanje ljudskih prava u svojem vanjskom i unutarnjem djelovanju. Cilj je procjene učinka na ljudske resurse definirati te mjere, uključujući tekst i strukturu sporazuma o slobodnoj trgovini, kako bi se spriječili negativni učinci na uživanje ljudskih prava u EU-u i partnerskim zemljama.

19. Tvrdili su da bi u svakom slučaju trenutak od kojeg se primjenjuje obveza provedbe procjene učinka na ljudska prava trebao biti trenutak donošenja odluke o potpisivanju teksta sporazuma o slobodnoj trgovini, a ne trenutak izdavanja pregovaračkog mandata. U tom trenutku EU mora moći dokazati da je uzeo u obzir učinke na ljudska prava i posljedično definirao svoje političke opcije [6].

20. Osim toga, podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija zanemarila problem da SIA iz 2009. nije obuhvaćao dio sporazuma o slobodnoj trgovini koji se odnosi na zaštitu ulaganja, a koji je u pregovore dodan tek 2013. Njime nije obuhvaćeno ni uključivanje mehanizma za rješavanje sporova između ulagača i države koji se još uvijek razmatra. Naposljetku, podnositelji pritužbe tvrdili su da „Vijetnam mora poduzeti važne korake kako bi ispunio međunarodne standarde i obveze u području ljudskih prava.”

Procjena Europskog ombudsmana na temelju koje je izrađen nacrt preporuke

21. Uloga je Europskog ombudsmana nadzirati institucije i tijela EU-a u njihovim administrativnim aktivnostima, a posebno provjeravati djeluju li u skladu s načelima dobre uprave. Pučki pravobranitelj već dugo smatra da dobra uprava prije svega podrazumijeva poštovanje i poštovanje temeljnih prava. Zapravo, ako se temeljna prava ne poštuju, ne može postojati dobra uprava. U skladu s tim institucije i tijela EU-a uvijek moraju razmotriti usklađenost svojeg djelovanja s temeljnim pravima i mogući učinak svojeg djelovanja na temeljna prava.

22. Navedeno se primjenjuje i na administrativne aktivnosti u kontekstu pregovora o međunarodnim ugovorima. Administracija EU-a ne bi trebala samo osigurati da predviđeni sporazumi budu u skladu s postojećim obvezama u pogledu ljudskih prava i da ne snižavaju postojeće standarde zaštite ljudskih prava, već bi trebala težiti i promicanju uzroka ljudskih prava u partnerskim zemljama.

23. Naime, člankom 21. stavkom 1. UEU-a predviđa se da se „djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi načelima koja su nadahnula njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta: demokracija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.„U skladu s člankom 21. stavkom 2. UEU-a „Unija utvrđuje i provodi zajedničke politike i djelovanja te radi na visokom stupnju suradnje u svim područjima međunarodnih odnosa kako bi: [...] (b) učvršćivanje i podupiranje demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i načela međunarodnog prava [...]”. Ta se načela primjenjuju i u području zajedničke trgovinske politike [7].

24. Iako se Ombudsman slaže s Komisijom da se čini da ne postoji izričit i poseban pravno obvezujući zahtjev za provedbu procjene učinka na ljudske resurse u vezi sa sporazumom o slobodnoj trgovini s Vijetnamom, smatra da bi provedba procjene učinka na ljudske resurse bila u duhu prethodno navedenih pravnih odredbi. Čini se da Komisija priznaje da dosad nije provedena sveobuhvatna procjena učinka na ljudske resurse. SIP iz 2009., na koji je Komisija uputila, obuhvaća samo određene aspekte utjecaja na socijalna prava. Ombudsmanica smatra da SIP iz 2009. stoga nije odgovarajuća zamjena za procjenu učinka na ljudske resurse.

25. Komisija bi na temelju procjene učinka na ljudske resurse mogla zaključiti da je predviđeni sporazum o slobodnoj trgovini u skladu s postojećim obvezama i standardima u području ljudskih prava te da neće imati negativne učinke na ljudska prava, posebno u Vijetnamu. Ili, ovisno o rezultatima svoje analize, Komisija bi mogla razmotriti odgovarajuće mjere kojima bi se osiguralo da ne dođe do takvih štetnih učinaka. Provođenje procjene učinka na ljudske resurse također bi bilo u skladu s trenutačnom praksom Komisije da provodi procjene učinka na ljudske resurse i akcijskim planom iz 2012. kojim se od Komisije zahtijeva da „u sve procjene učinka uključi ljudska prava”, među ostalim u pogledu „trgovinskih sporazuma koji imaju znatne gospodarske, socijalne i okolišne učinke”[8].

26. Kad je riječ o argumentu Komisije da se svaki zahtjev za provedbu procjene učinka na ljudske resurse ne bi trebao primjenjivati retroaktivno i da bi to imalo „neopravdano opterećujuće i nerazmjerne” učinke, ombudsmanica napominje da se poštovanje ljudskih prava ne može uvjetovati pukom praktičnošću. Kao što su podnositelji pritužbe pravilno istaknuli, nije odlučujuće u kojem je trenutku EU sustavno odlučio provoditi procjene učinka na ljudske resurse i je li to bilo prije ili nakon početka pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Vijetnamom, nego kako bi se osiguralo da sporazum o slobodnoj trgovini s Vijetnamom, o kojem se još pregovara [9], neće negativno utjecati na ljudska prava. Uzimajući u obzir ono što je u pitanju, bilo bi pretjerano formalistički reći da, iako je još uvijek moguće provesti procjenu učinka predviđenog sporazuma o slobodnoj trgovini na ljudske resurse i uzeti u obzir rezultate procjene učinka na ljudske resurse, to ne bi trebalo učiniti jer su pregovori nastavak pregovora ASEAN-a koji su pokrenuti prije nego što je Komisija počela sustavno provoditi procjene učinka na ljudske resurse i prije nego što je Vijeće donijelo akcijski plan iz 2012.

27. U svakom slučaju, Ombudsmanica napominje da su pregovori s Vijetnamom službeno započeli 26. lipnja 2012., što je jedan dan nakon donošenja akcijskog plana kojim se od Komisije zahtijeva da provede procjene učinka sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini s trećim zemljama na ljudske resurse. Ombudsman stoga nije uvjeren da bi ustrajanje na procjeni učinka na ljudske resurse u vezi sa sporazumom o slobodnoj trgovini s Vijetnamom značilo retroaktivnu primjenu pristupa utvrđenog u akcijskom planu.

28. Nadalje, iako su pregovori s Vijetnamom povezani s pregovorima ASEAN-a, oni su formalno različiti. Komisija nije osporila argument podnositelja pritužbe da je pregovarački mandat naknadno proširen na komponentu ulaganja i mehanizam za rješavanje sporova. Osim toga, Komisija je priznala da je preispitala procjenu učinka ASEAN-a. Stoga je mogla provesti i procjenu učinka na ljudske resurse. Iz svih tih razloga Ombudsmanica smatra da Komisijin argument koji se temelji na retroaktivnosti nije održiv.

29. Osim toga, Ombudsmanica napominje da je Europski parlament, jedino tijelo EU-a koje su izravno izabrali europski građani, pozvao Komisiju da provede procjenu učinka predviđenog sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom na ljudske resurse.

30. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da odbijanje Komisije da provede procjenu učinka na ljudske resurse predstavlja nepravilnost u postupanju. Stoga u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana u nastavku iznosi odgovarajući nacrt preporuke.

Nacrt preporuke

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman Europskoj komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Uzimajući u obzir prethodno navedene nalaze, Komisija bi bez daljnje odgode trebala provesti procjenu učinka na ljudska prava u tom području.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisija šalje detaljno mišljenje do 30. lipnja 2015. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja nacrta preporuke i opisa njezine provedbe.

Strasbourg, 26. ožujka 2015.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

[1] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[2] Vijetnamski odbor za ljudska prava članica je Međunarodne federacije za ljudska prava.

[3] Dokument Vijeća 11855/12, 25. lipnja 2012. Akcijskim planom utvrđuje se da bi Komisija trebala „u sve procjene učinka uključiti ljudska prava”, među ostalim u pogledu „trgovinskih sporazuma koji imaju znatne gospodarske, socijalne i okolišne učinke”(točka I/1.).

[4] Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o trenutačnom stanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama (2013/2989(RSP)). Vidjeti osobito stavke 1. i 25. Stavak 25. glasi kako slijedi:

„Potiče Komisiju da što prije provede procjenu učinka na ljudska prava, kao što je Parlament zatražio u svojoj Rezoluciji od 25. studenoga 2010. o ljudskim pravima te socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima, kako bi se osigurali „sveobuhvatni trgovinski pokazatelji koji se temelje na ljudskim pravima i ekološkim i socijalnim standardima” te u skladu s izvješćem posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu”.

[5] Vidjeti Zaključke Vijeća o pristupu razvojnoj suradnji utemeljenom na pravima, koji obuhvaća sva ljudska prava od 19. svibnja 2014., točku 8.

[6] Predmet C-310/04, Španjolska protiv Vijeća, [2006.] ECR I-7318, stavci 133.–135.

[7] Članak 207. stavak 1. UFEU-a predviđa: „[...] Zajednička trgovinska politika provodi se u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije.” Člankom 21. stavkom 3. UFEU-a predviđa se: „Unija poštuje načela i slijedi ciljeve utvrđene u stavcima 1. i 2. u razvoju i provedbi različitih područja vanjskog djelovanja Unije obuhvaćenih ovom glavom i dijelom petim [UFEU-om ...]”. Peti dio UFEU-a obuhvaća, među ostalim, zajedničku trgovinsku politiku.

[8] Točka I/1.

[9] http://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=1242