Predmet se odnosio na primjerenost godišnjeg preispitivanja agencija za kreditiranje izvoza koje provodi Europska komisija – nacionalnih tijela koja pružaju financijsku potporu poduzećima koja posluju na rizičnim tržištima – osobito u pogledu zaštite ljudskih prava i okoliša.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da bi se metodologija i postupci Komisije mogli poboljšati. Ombudsmanica je posebno preporučila da bi Komisija trebala započeti dijalog s državama članicama i drugim dionicima kako bi se poboljšao predložak koji države članice upotrebljavaju za sastavljanje izvješća o agencijama za kreditiranje izvoza koja su dužne podnositi Komisiji svake godine. Ombudsmanica je također preporučila Komisiji da poboljša sadržaj analize i evaluacije godišnjih pregleda agencija za kreditiranje izvoza koje podnosi Europskom parlamentu.

Komisija je obavijestila Europskog ombudsmana da će se savjetovati s Vijećem, Parlamentom i Europskom službom za vanjsko djelovanje te surađivati s civilnim društvom kako bi provela preporuke Europskog ombudsmana. Konkretno, Komisija će Radnoj skupini Vijeća za izvozne kredite predložiti revidirani predložak kontrolnog popisa koji će države članice upotrebljavati za svoja godišnja izvješća. Komisija će razmotriti i izradu relevantnih smjernica za izvješćivanje država članica.

Budući da se mjere koje je najavila Komisija na odgovarajući način odnose na preporuke Ombudsmana, Ombudsmanica je zaključila svoju istragu, ali je od Komisije zatražila da o tome izvijesti u roku od jedne godine.

Predmet se odnosio na primjerenost godišnjeg preispitivanja agencija za kreditiranje izvoza koje provodi Europska komisija, odnosno nacionalnih tijela koja pružaju financijsku potporu poduzećima koja posluju na „rizičnim” tržištima, posebno u pogledu zaštite ljudskih prava i okoliša.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da bi se metodologija i postupci Komisije mogli poboljšati. Konkretno, predložila je da bi Komisija trebala započeti dijalog s državama članicama i drugim dionicima kako bi se poboljšao predložak koji države članice upotrebljavaju pri sastavljanju izvješća o agencijama za kreditiranje izvoza koja su dužne podnositi Komisiji svake godine. Ombudsmanica je također predložila da bi Komisija sa svoje strane trebala poboljšati sadržaj analize i evaluacije godišnjih pregleda agencija za kreditiranje izvoza koje podnosi Europskom parlamentu.

Komisija je odbacila prijedloge Ombudsmana uglavnom zato što smatra da bi njihova provedba zahtijevala izmjenu postojećeg zakonodavstva. Ombudsmanica se nije složila sa stajalištem Komisije te je sada dala preporuke Komisiji na isti način kao i njezini raniji prijedlozi.  Ombudsmanica smatra da bi godišnji pregled Komisije, koji šalje Parlamentu, trebao predstavljati više od kompilacije sadržaja godišnjih izvješća primljenih od država članica te da bi trebao sadržavati informiranu i detaljnu procjenu uspješnosti agencija za kreditiranje izvoza, posebno u pogledu poštovanja ljudskih prava i okoliša.

Ova istraga na vlastitu inicijativu temelji se na pritužbi udruge armenskih nevladinih organizacija pod nazivom Liga za zaštitu građana (CPL). Odnosi se na odluku delegacije Europske unije u Armeniji da ne sklopi ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s društvom CPL nakon što je delegacija otkrila pogrešku u svojoj početnoj ocjeni zahtjeva za CPL. CPL je tvrdio da se odluka delegacije nije temeljila na opravdanim razlozima.

Tijekom istrage Europskog ombudsmana Europska komisija potvrdila je da mjere koje je delegacija prvotno poduzela, nakon što je shvatila da je došlo do pogreške u postupku evaluacije, nisu bile primjerene. Međutim, Komisija je također pokazala da otkrivena pogreška zahtijeva da se ponovno provede evaluacija zahtjeva društva CPL i da stoga Delegacija nije mogla sklopiti ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s društvom CPL.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na postupak odabira za radno mjesto u Delegaciji EU-a u Albaniji. Podnositeljica pritužbe bila je nesretna jer nije bila u užem izboru za to radno mjesto jer je smatrala da ispunjava sve potrebne kriterije. Zatražila je informacije o svojem zahtjevu i razlozima zbog kojih nije ušla u uži izbor. Delegacija nije pravodobno odgovorila na njezin zahtjev.

Ombudsmanica se raspitivala o tom pitanju. Delegacija je tijekom istrage odgovorila na pritužbu i time riješila taj aspekt pritužbe. Kad je riječ o odluci da se podnositelja pritužbe ne uvrsti u uži izbor, ombudsmanica je smatrala da je obrazloženje odluke delegacije razumno te je zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica je predložila da Europska služba za vanjsko djelovanje delegacijama pruži smjernice o potrebi obavješćivanja kandidata u slučaju kašnjenja u natječajima za odabir. Ombudsmanica je predložila i da Europska služba za vanjsko djelovanje u „Vodič delegacija EU-a za lokalne djelatnike” uključi detaljnije zahtjeve u pogledu vrste informacija koje treba uključiti u popis / tablicu u Excelu koju sastavljaju odbori za odabir.

Predmet se odnosio na raskid ugovora o uslugama od strane Europske komisije. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na njegove dopise, da je raskinula ugovor o uslugama bez opravdanog razloga i da je sporo platila račune koji su mu poslani. Također je zatražio naknadu za zakašnjela plaćanja i naknadu štete.

Ombudsmanica je istražila te navode. Kad je riječ o prvom, zaključila je da je, s obzirom na to da je Komisija naposljetku odgovorila na dopise podnositelja pritužbe, to pitanje riješeno. Što se tiče drugog prigovora, koji se odnosi na navodni raskid ugovora bez valjanog razloga, Ombudsman je zaključio da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije jer je ugovor Komisiji dao pravo da ga u svakom trenutku raskine i da je u svakom slučaju Komisija doista pružila dobar razlog za raskid. Kad je riječ o trećem prigovoru, Ombudsman je zaključio da je pronađeno rješenje za problem zakašnjelog plaćanja računa jer je Komisija podnositelju pritužbe konačno platila iznose dugovane za obavljeni posao i pristala platiti zatezne kamate. Naposljetku, kad je riječ o zahtjevu za naknadu štete, Ombudsman je zaključio da nema potrebe za daljnjom istragom u tom području jer je Komisija podnositelju pritužbe isplatila naknadu pretrpljene štete, a ugovorom nije predviđena nikakva naknada za bilo koju drugu vrstu štete.

Predmet se odnosio na to da je savjetodavna misija Europske unije u Ukrajini (EUAM) odbila prijavu podnositelja pritužbe u postupku odabira. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu odbijanja zahtjeva. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da je dovoljan mehanizam administrativnog preispitivanja na jednoj razini. Naposljetku, ombudsmanica je sa zadovoljstvom obaviještena da je Europska služba za vanjsko djelovanje sada odlučila izmijeniti poruku koju šalje odbijenim kandidatima kako bi se uključile informacije o dostupnim pravnim lijekovima.

Predmet se odnosio na odbijanje Komisije da odobri javni pristup svojem mišljenju o nacrtu srbijanskog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i provela inspekciju predmetnog dokumenta. Ombudsmanica je ocijenila informacije u spisu i utvrdila da je odbijanje Komisije opravdano u skladu s relevantnim primjenjivim pravilima o pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001).

Stoga je Ombudsman zaključio predmet nalazom da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Međutim, nalazi Ombudsmana temelje se na tumačenju zakona kako se primjenjivao na datum na koji je Komisija donijela odluku o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe. Ništa ne sprečava Komisiju da, djelujući u javnom interesu, teži većoj transparentnosti u načinu na koji vodi pretpristupne pregovore i kako pregovori napreduju ili se konačno zaključe. Stupanje na snagu nacrta Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, privremeno zatvaranje poglavlja 23. pristupnih pregovora i eventualno pristupanje Srbije EU-u svi su trenuci u kojima je Komisija mogla ponovno procijeniti situaciju kako bi utvrdila primjenjuju li se i dalje razlozi koji opravdavaju njezino odbijanje pristupa traženom dokumentu. Ombudsmanica vjeruje da će Komisija provesti to razmatranje.

Komisija je u srpnju 2014. odbila zahtjev podnositelja pritužbe da radi kao stručnjak na projektu u Indoneziji jer se već obvezala raditi na projektu koji financira EU u Liberiji koji se odvija u isto vrijeme. Podnositeljica pritužbe ponovno je podnijela zahtjev kada je projekt u Liberiji odgođen zbog krize uzrokovane ebolom, ističući da je zapravo bila dostupna za rad na projektu u Indoneziji.

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija ima pravo zatražiti da stručnjaci budu dostupni za rad isključivo na projektima tijekom određenih razdoblja. Napomenula je da je podnositelj pritužbe izjavio da će biti na raspolaganju za rad, isključivo, na dvama projektima koji se preklapaju. Podnositeljica pritužbe nije objasnila tu proturječnost kada je podnijela svoj prvotni zahtjev. Na temelju dostavljenih informacija Ombudsmanica smatra da je Komisija ispravno odbila prvi zahtjev podnositelja pritužbe. Kad je riječ o drugom zahtjevu, podnositelj pritužbe zapravo je naveo da je trenutačna kriza uzrokovana ebolom u Liberiji značila da je ona zapravo bila slobodna raditi na projektu u Indoneziji. Komisija je zatim ponovno razmotrila njezinu situaciju. Ombudsmanica smatra da je donijela poštenu i razumnu prosudbu kada je zaključila da podnositelj pritužbe nije mogao jamčiti njezinu dostupnost. Stoga ombudsmanica zaključuje da Komisija nije pogriješila ni kada je odbila njezin drugi zahtjev za rad na indonezijskom projektu. Međutim, u njemu se postavljaju pitanja o tome kako Komisija postupa s pravima stručnjaka pogođenih krizama kao što je izbijanje ebole.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Predložila je Komisiji da, ako se projekt mora obustaviti, bude spremna osloboditi svakog pogođenog stručnjaka obveze isključivosti.

This complaint arose following a request for public access to documents held by the European Commission relating to the negotiations between certain EU Member States and the United States of America on the consequences of the US Foreign Account Tax Compliance Act ('FATCA'). The complaint was made by the MEP, Ms Sophie In't Veld.

The main issues arising in the course of the Ombudsman's inquiry were (a) the Commission's efforts to find a fair solution regarding the assessment of a large number of documents, and (b) the Commission's refusal to give full public access to several documents concerning the FATCA.

The Ombudsman inquired into these issues and recommended to the Commission that it (a) make a new attempt to arrive at a fair solution, failing which, it would have to assess the documents covered by the MEP's request without undue delay, and (b) consider granting broader public access to certain documents concerning the FATCA.

The Ombudsman is now satisfied that the Commission has accepted and implemented her recommendations and has therefore closed the case.

Podnositelj pritužbe imao je s Europskom komisijom ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za financiranje projekta u Egiptu. U skladu s tim ugovorom podnositelj pritužbe morao je dostaviti financijsko jamstvo banke ili financijske institucije s poslovnim nastanom u EU-u kako bi osigurao Komisijino pretfinanciranje projekta. Nakon što je ugovor stupio na snagu, pokazalo se da podnositelj pritužbe nije mogao pružiti potrebno financijsko jamstvo. Zbog toga je Komisija raskinula ugovor.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispunila svoju ugovornu obvezu savjetovanja s podnositeljem pritužbe prije raskida ugovora. S obzirom na informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio Komisiji o svojim financijskim sposobnostima, Ombudsman je utvrdio i da je Komisija mogla razumno razumjeti da podnositelj pritužbe ne bi mogao provesti projekt bez pretfinanciranja i da su stoga daljnja savjetovanja bila nepotrebna.

Ombudsmanica je zaključila da je Komisija postupala zakonito i razumno u raskidu ugovora s podnositeljem pritužbe. Međutim, Ombudsmanica je predložila da Komisija u budućim ugovorima razmotri uključivanje odredbe kojom se korisniku bespovratnih sredstava daje pravo da se odrekne pretfinanciranja Komisije u standardne uvjete ugovora. Time bi se uklonila obveza pružanja financijskog jamstva ako bi korisnik mogao dokazati da raspolaže financijskim sredstvima potrebnima za provedbu projekta. Ombudsmanica je također zatražila od Komisije da se pobrine da se u dopisu o raskidu uvijek navede točna pravna osnova za tu odluku, kao i mogućnosti žalbe na odluku.