Okolnosti pritužbe

1. Odlukom 96/78/EEZ [1] uređuje se registracija kopitara (tj. konja i srodnih životinja) u matičnim knjigama u svrhu uzgoja. Odlukom Komisije 92/353/EEZ [2] utvrđuju se uvjeti za službeno priznavanje organizacija koje vode matične knjige registriranih kopitara. Naposljetku, Odlukom Komisije 92/354/EEZ [3] utvrđuju se pravila kojima se osigurava koordinacija među držateljima matičnih knjiga.

2. Irski konj je nacionalna konjska pasmina Irske. U Irskoj organizacija pod nazivom Horse Sport Ireland („HSI”)[4] vodi matičnu knjigu podrijetla te pasmine („irska matična knjiga”). Irska matična knjiga podijeljena je u četiri klase, u kojima se konji klasificiraju ovisno o njihovoj dobi i zaslugama [5]. Postoje brojna društva kćeri diljem svijeta koja čuvaju vlastite matične knjige irskih konja. Jedino društvo kćeri sa sjedištem u EU-u jest irsko društvo za uzgoj konja za mučenje iz Velike Britanije (dalje u tekstu „IDHSGB” ili „društvo kćeri iz Ujedinjene Kraljevine”).

3. U skladu s Prilogom Odluci Komisije 92/353/EEZ, da bi bila službeno odobrena ili priznata, organizacija ili udruženje koje vodi matične knjige mora poštovati „načela koja je utvrdila ... organizacija ili udruženje koje vodi matične knjige podrijetla pasmine”[6].

4. Godine 1995. uzgojno društvo u Irskoj ("irsko matično društvo") uvelo je testiranje uspješnosti kako bi procijenilo zasluge životinje i tako je uvelo u jednu od klasa irske matične knjige. Godine 2001. uvedena su rendgenska ispitivanja. IDHSGB nije primijenio nijednu od dviju metoda ispitivanja. U Ujedinjenoj Kraljevini konji su tako razvrstani u irsku matičnu knjigu za jahanje (u daljnjem tekstu: matična knjiga za jahanje u Ujedinjenoj Kraljevini), a da pritom nisu morali proći takve testove.

5. Podnositelj pritužbe u predmetu 519/2012/(MF)AN (gđa A) Komisiji je 2008. prigovorio da Irska neće prihvatiti unošenje pastuha registriranih u matičnoj knjizi Ujedinjene Kraljevine u irsku matičnu knjigu jer nisu bili ispitani u pogledu uspješnosti. Irska je također odbila uzeti u obzir ispitivanje učinkovitosti koje je provelo vanjsko udruženje u Ujedinjenoj Kraljevini te bi prihvatila samo vlastito ispitivanje učinkovitosti koje je provela na svojem državnom području [7]. A. je smatrala da irska praksa predstavlja ograničenje trgovine.

6. U rujnu 2008. Komisija je obavijestila gđu A da, u skladu s člankom 1. Odluke Komisije 92/354/EEZ, „organizacija ili udruženje koje vodi matičnu knjigu podrijetla pasmine mora osigurati blisku suradnju s organizacijom i udruženjima koja vode matičnu knjigu ili dijelove matične knjige iste pasmine, posebno kako bi se spriječio svaki spor.” Nadalje, njezinim člankom 2. predviđa se postupak mirenja između nacionalnih nadležnih tijela ako se rješenje ne može pronaći na razini organizacija. Komisija je stoga smatrala da njezino sudjelovanje u tom pitanju nije primjereno i da se na nacionalnoj razini može postići znatan napredak. Savjetovala je gđi A da se obrati nadležnim nacionalnim tijelima i o tome ih obavijestila.

7. A. je 2009. obavijestila Komisiju da nije pronađeno rješenje. Komisija je u studenome 2009. obavijestila A. da je, ako IDHSGB namjerava slijediti načela koja je utvrdilo irsko matično društvo, također dužna primijeniti isto bilježenje i klasifikaciju izvedbe kao i potonje. U suprotnom se ne bi moglo smatrati da je riječ o društvu kćeri i njegovi bi uzgajivači izgubili pravo da svoje konje registriraju kao irske konje. Komisija je smatrala da bi prije bilo kakve mjere mirenja IDHSGB trebao pojasniti svoje stajalište u pogledu irskog matičnog društva.

8. Početkom 2010. A. je obavijestila Komisiju da još uvijek ne postoji sporazum. Naglasila je da su irski inspektori sudjelovali u svakoj inspekciji konja koju je IDHSGB proveo tijekom relevantnog razdoblja i da nikada nisu iznijeli prigovore na primjenu različitih kriterija. Odbijanje Irske da prizna pastuhe upisane u matičnu knjigu Ujedinjene Kraljevine značilo je obvezivanje uzgajivača da kupuju irske muhe samo iz Irske jer inače ne bi bili sigurni hoće li irsko matično društvo prihvatiti njihove zalihe. Time je prirodno povećana vrijednost konja registriranih u Irskoj i deflacionirana vrijednost onih registriranih drugdje.

9. Komisija je 23. travnja 2010. potvrdila primitak pritužbe zbog povrede, koja je registrirana pod referentnim brojem CHAP(2010)01220, te je od A zatražila da pojasni svoje pritužbe ispunjavanjem standardnog obrasca pritužbe. Gđa A odgovorila je 10. svibnja 2010. Komisija je u lipnju 2010. obavijestila A. da je u okviru postupka EU Pilot 1172/1173/SNCO s irskim tijelima i tijelima Ujedinjene Kraljevine razmijenila mišljenja o tom pitanju.

10. A. je 4. listopada 2010. zatražila vijest o svojem slučaju. Smatrala je da je petnaest godina (vrijeme od kada je Irska uspostavila sustav testiranja učinkovitosti) trebalo biti dovoljno da Komisija ispravi stvari, ali Irskoj nije izrečena nikakva kazna. Irsko matično društvo predložilo je nagodbu prema kojoj bi, u skladu sa svojom praksom ocjenjivanja u to vrijeme, konji registrirani u matičnoj knjizi Ujedinjene Kraljevine morali obaviti rendgenske preglede kako bi bili registrirani u jednakovrijednoj klasi irske matične knjige. Prema mišljenju gđe A, to bi bilo nepravedno jer su u Irskoj konji ocijenjeni u dobi od tri godine, dok su neki od predmetnih konja u Ujedinjenoj Kraljevini već bili mnogo stariji, a na rezultate rendgenskih zraka utjecala bi sama dob. Gđa A smatrala je da bi jedini pravedan rezultat bila amnestija za sve konje ocijenjene u Ujedinjenoj Kraljevini prije 2010., kada je irsko matično društvo obavijestilo svoje društvo kćeri u Ujedinjenoj Kraljevini da mora slijediti svoju praksu ocjenjivanja.

11. Komisija je 8. listopada i 6. prosinca 2010. obavijestila A. da nije postignut zadovoljavajući napredak u pokušajima postizanja dogovora između Ujedinjene Kraljevine i irskih tijela te da je od njih zatražila dodatna pojašnjenja.

12. A odgovorila je 15. studenoga 2010. i 27. siječnja 2011. Navela je da se sporazumom o kojem se pregovaralo između dvaju uzgojnih udruženja predviđalo da će pastuh koji je ocijenjen u Ujedinjenoj Kraljevini prije 2001. (u daljnjem tekstu: pastuh prije 2001.) biti priznat u Irskoj bez daljnjih ispitivanja, iako nije ocijenjen u skladu s irskom praksom. Smatrala je da bi se isto trebalo primjenjivati na konje iz Ujedinjene Kraljevine razvrstane u razrede od 2001. do 2010. („stadoni od 2001. do 2010.”).

13. Komisija je u veljači 2011. obavijestila gđu A da su se nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine i Irske obvezala postići dogovor do sredine veljače. Komisija je navela da bi se takvim sporazumom nužno trebalo riješiti pitanje pastuha ocijenjenih u Ujedinjenoj Kraljevini „od 2001. do [2010.]” i da bi, u svakom slučaju, rendgenske zrake uzete od tih starijih konja trebalo ocijeniti s obzirom na njihovu stvarnu učinkovitost i relativni zdravstveni status. Komisija je očekivala povratne informacije od nacionalnih tijela do 1. ožujka 2011.

14. A. je 10. ožujka 2011. odgovorila da još nije postignut nikakav sporazum jer Irska još nije prihvatila stajalište Ujedinjene Kraljevine da pastuhe od 2001. do 2010. treba prihvatiti bez rendgenskih zraka.

15. Komisija je 23. ožujka 2011. obavijestila A. da nije postignut nikakav sporazum. Izrazila je mišljenje da irski prijedlog za reklasifikaciju pastuha od 2001. do 2010. nakon dodatnih inspekcija vjerojatno neće dovesti do razumljivih i pravednih rezultata. Komisija je smatrala da bi prikladnije rješenje bilo da Irska poštuje klasifikaciju Ujedinjene Kraljevine bez dodatnih zahtjeva.

16. Podnositelj pritužbe u predmetu 547/2012/(MF)AN (gđa B) podnio je 25. ožujka 2011. pritužbu Komisiji o istim činjenicama. Navela je da je, kada je Irska uvela rendgensko testiranje, IDHSGB obavijestio svoje članove da ne moraju ispuniti taj zahtjev. Tek je 2010., odnosno šest godina nakon što je njezin pastuh pregledan i ušao u britansku matičnu knjigu, obaviještena da Irska zahtijeva rendgensko snimanje pastuha od 2001. do 2010.

17. Komisija je 11. travnja 2011. potvrdila primitak pritužbe gđe B i obavijestila je da će se s njom postupati pod istim istražnim brojem kao i s predmetom gđe A. Komisija je dotad sažela stanje pregovora između nadležnih tijela Irske i Ujedinjene Kraljevine.

18. Dana 23. travnja 2011. gđa A zatražila je od Komisije da se pobrine za to da Irska izbjegne daljnje odgađanje sustava EU Pilot prekoračenjem propisanih rokova, kao što je to činila. Dana 4. svibnja 2011. izrazila je nezadovoljstvo činjenicom da se to nije dogodilo.

19. Komisija je 17. svibnja 2011. obavijestila A. da joj je Irska priopćila da je pronađeno obostrano prihvatljivo rješenje za pastuhe od 2001. do 2010. Komisija je od Ujedinjene Kraljevine zatražila da to potvrdi.

20. Dana 18. svibnja 2011. gđa A obavijestila je Komisiju da irskim prijedlogom na koji se poziva Komisija nisu riješena sva otvorena pitanja. Ponovila je da bi pastuhe iz razdoblja 2001. – 2010. trebalo tretirati na isti način kao pastuhe iz razdoblja prije 2001., odnosno da bi ih trebalo priznati u Irskoj bez potrebe za ispunjavanjem dodatnih zahtjeva.

21. Komisija je 1. lipnja 2011. obavijestila A. i B. da, prema navodima nadležnih tijela Ujedinjene Kraljevine, sporazum nije postignut i da nije vjerojatno da će se sporazum postići. HSI je podnio prijedlog kojim se pastuh (očito 19) od 2001. do 2010. nije izjednačio s pastuhom koji je pregledan u Irskoj tijekom istog razdoblja. Komisija je ponovila da bi rendgensko snimanje starijih pastuha moglo dovesti do nepravednih ishoda. Komisija je Irskoj priopćila da bi prijedlog mogao „ograničiti trgovinu tim konjima ... unutar unutarnjeg tržišta poništavanjem vrijednosti tih konja”. Stoga je od Irske zatražila da ponovno razmotri bi li bilo primjerenije bez dodatnih zahtjeva zadržati klasifikaciju pastuha iz razdoblja 2001. 2010. u Ujedinjenoj Kraljevini.

22. Komisija je 17. siječnja i 9. veljače 2012. obavijestila A i B da je 9. studenoga 2011. Vijeće IDHSGB-a i HSI-ja potpisalo formalni sporazum (u daljnjem tekstu: Sporazum) o klasifikaciji 19 predmetnih konja. Komisija je svojem dopisu priložila odgovarajući odgovor.

23. Sporazumom je predviđeno da će pastusi od 2001. do 2010. kojima je dodijeljen status RID (registrirani irski gaz) u Velikoj Britaniji (istovjetan klasi 1 u irskoj matičnoj knjizi) biti razvrstani kao „RID GB” u Irskoj. U sporazumu su navedena imena živih pastuha koje pokriva. Uključujući i pastuhe koji su u međuvremenu umrli ili kastrirani. Klasifikacija kobila kao "RID" ili "AID" u Velikoj Britaniji zadržala bi se u Irskoj. Osim toga, IDHSGB se obvezao djelovati u skladu s načelima irske matične knjige. I IDHSGB i HSI izjavili su da se Sporazumom na njihovo zadovoljstvo rješavaju pitanja postavljena tijekom postupka EU Pilot.

24. Komisija je izjavila da su stoga poštovani zahtjevi iz odluka Komisije 96/78/EZ [8] i 92/354/EZ te je najavila da namjerava zaključiti ispitni postupak, osim ako u roku od četiri tjedna ne primi nove informacije kojima se mijenja njezina ocjena.

25. Gđa A je 27. siječnja 2012. Komisiji skrenula pozornost na činjenicu da pastusi prije 2001. nisu bili navedeni u Sporazumu i da još nisu bili uneseni u irsku matičnu knjigu. HSI je obavijestio gđu A da se to neće dogoditi dok se ne dovrši „potpuni sporazum”. Gđa A spomenula je druga pitanja s kojima je nezadovoljna, kao što su uzgojna politika HSI-ja, podjela između vlasnika pastuha iz razdoblja 2001. – 2010.[9] i izjava o ograničenju odgovornosti sadržana u Sporazumu.

26. Komisija je 9. veljače i 6. ožujka 2012. odgovorila prijateljici osobe A i osobi C, koja je bila još jedan podnositelj pritužbe zbog povrede koji je sudjelovao u istom EU Pilotu. Komisija je ponovila da je Sporazumom riješeno to pitanje i osigurano poštovanje relevantnih odluka Komisije. Dva od 19 predmetnih konja već su registrirana u Irskoj. Nadalje, navedeno je da se „na opće članke Ugovora o slobodnom kretanju robe ne može pozivati ako je to područje obuhvaćeno konkretnijim zakonodavstvom Unije”. Komisija je dodala da se „zakonodavstvo EU-a u tom području može izmijeniti u bliskoj budućnosti jer se ta pitanja bolje rješavaju na nacionalnoj razini”. Zaključio je da nema razloga nastaviti postupak i da smatra da se daljnja korespondencija u tom pogledu ponavlja.

27. Gđa A obratila se Europskom ombudsmanu 8. ožujka 2012., a gđa B 12. ožujka 2012.

Predmet istrage

28. Oba podnositelja pritužbe tvrdila su da Komisija nije pružila uvjerljive razloge za svoju odluku o zatvaranju relevantne faze EU PILOT-a. Tvrdili su da bi Komisija trebala nastaviti s pritužbom zbog povrede.

Istraga

29. Dana 20. ožujka 2012. gđa C dostavila je Ombudsmanu preslike svoje razmjene prepiske s Komisijom [10]. B. je 20. travnja 2012. Ombudsmanu dostavila presliku svoje pritužbe zbog povrede. Gđa A poslala je i daljnju korespondenciju 23. travnja 2012.

30. Ombudsmanica je 26. travnja 2012. pokrenula zajedničku istragu o dvjema pritužbama tako što ih je proslijedila predsjedniku Komisije s pozivom da podnese mišljenje o navedenim tvrdnjama i zahtjevima.

31. Dana 14. i 15. svibnja 2012. gđa B poslala je Ombudsmanu daljnju korespondenciju. A je to učinila 5. i 8. lipnja 2012.

32. Komisija je 6. rujna 2012. dostavila svoje mišljenje o tim dvjema pritužbama. Ombudsmanica je 25. rujna 2012. pozvala podnositelje pritužbi da podnesu primjedbe na mišljenje Komisije.

33. Osoba B podnijela je svoja očitovanja 18. listopada 2012.

34. Ombudsmanica je 21. listopada 2012. primila dopis gđe C u prilog pritužbi 519/2012/(MF)AN.

35. Predstavnica A. je 1. studenoga 2012. zatražila produljenje roka za podnošenje očitovanja. Osoba A podnijela je svoja očitovanja 12. studenoga 2012.

36. Predstavnica gđe A proslijedila je 14. studenoga 2012. Ombudsmanu preslike dokumenata dobivenih od nadležnih tijela Ujedinjene Kraljevine koji su se odnosili na činjenice iz ove istrage.

37. Ombudsmanica je također 14. studenoga 2012. primila još jedno pismo u prilog slučaju gđe A.

38. Dana 15. studenoga 2012. osoba A poslala je dodatnu korespondenciju.

39. Gđa B je 22. veljače i 2. travnja 2013. poslala dodatna očitovanja.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

40. Komisija je u svojem mišljenju osporila dopuštenost tih dvaju prigovora. Istaknula je da je u trenutku pokretanja zajedničke istrage Europskog ombudsmana faza EU Pilot bila u tijeku i da nije donesena odluka o njezinu zaključenju. Dopisi poslani podnositeljima pritužbe 17. siječnja i 9. veljače 2012. bili su dopisi prije zaključenja u kojima je Komisija najavila da namjerava zaključiti predmet, ali nisu činili službene odluke o zaključenju. Naime, EU Pilot još je bio otvoren u trenutku pokretanja zajedničke istrage jer je 19. ožujka 2012. vlada Ujedinjene Kraljevine zatražila od Komisije da ga zadrži otvorenim još tri mjeseca dok se uvjeti sporazuma postignutog s irskim kolegom ne provedu u praksi.

41. Ombudsmanica pozdravlja Komisijino pojašnjenje statusa sustava EU Pilot u trenutku podnošenja pritužbi. Međutim, Ombudsman općenito ističe da, iako bi takve informacije mogle biti relevantne za meritum predmeta i za odluku Ombudsmana o tome postoje li dostatni razlozi za opravdanje istrage, dopuštenost pritužbe Ombudsmanu ne ovisi o tome je li Komisija donijela konačnu odluku o zaključenju predmeta zbog povrede.

42. Što se tiče ovog predmeta, čini se da Komisija nije obavijestila gđu A i gđu B o zahtjevu tijela Ujedinjene Kraljevine da EU Pilot ostane otvoren prije pokretanja istrage Ombudsmana. U telefonskim razgovorima s gđom A i njezinim predstavnikom, koji su se odvijali nakon podnošenja mišljenja Komisije, obje su službe potvrdile da nisu znale da je predmet ostao otvoren.

43. U svojim očitovanjima B. je potvrdila da nikada nije bila obaviještena o činjenici da je predmet bio otvoren i razumno je pretpostavila da je, u nedostatku njezinih očitovanja, u međuvremenu zaključen. Nadalje, A. je u svojim očitovanjima navela da ju je u veljači 2012. voditelj predmeta samo obavijestio da će predmet ostati otvoren tijekom dodatnog razdoblja od četiri tjedna kako bi se postiglo i „nagodba kobila”. Ombudsmanica napominje da je do trenutka kada mu je podnijela pritužbu taj rok od četiri tjedna najvjerojatnije istekao. To je svakako bilo gotovo do trenutka kada je Ombudsman otvorio svoju zajedničku istragu 26. travnja 2012.

44. Nadalje, prije pokretanja zajedničke istrage ombudsmanici su dostavljena dva dopisa Komisije navedena u točki 26. ove Odluke. U svojem dopisu od 9. veljače 2012. Komisija je navela da „nema razloga za daljnje rješavanje tog pitanja”. Ponovno je istaknulo svoje stajalište u svojem dopisu od 6. ožujka 2012. i dodalo da se „daljnjom korespondencijom o tom pitanju neće promijeniti stajalište Komisije te će se ona samo ponavljati”.

45. Naposljetku, dopis Komisije od 27. travnja 2012. upućen gđi C, u kojem se najavljuje da je predmet ostao otvoren dok nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine ne potvrde da se Sporazum provodi, dostavljen je Ombudsmanu samo s mišljenjem Komisije. Osoba C 21. listopada 2012. potvrdila je Ombudsmanu da joj je dopis osobno poslan kao odgovor na prethodnu korespondenciju koju je poslala Komisiji i da nije poslan svim drugim podnositeljima pritužbe zbog povrede.

46. U svakom slučaju, Ombudsmanica napominje i. da je u međuvremenu EU Pilot službeno zaključen 8. studenoga 2012., ii. da se u dopisu o zaključenju upućuje na obrazloženje koje je Komisija iznijela u dopisu prije zaključenja i iii. da su podnositelji pritužbe u biti zadržali svoje stajalište o odluci Komisije kako je izneseno u njihovim izvornim pritužbama. U tim okolnostima Ombudsman ne vidi razlog da ne zauzme stajalište o navodima i tvrdnjama kako su formulirani u pismu kojim se pokreće istraga.

A. Navodno nezakonito zaključenje istrage u okviru sustava EU Pilot i povezani zahtjevi

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

47. U svojim pritužbama, A. i B. uglavnom su iznijele iste argumente koje su već podnijele Komisiji u fazi EU Pilot (sažeto u odjeljku "Osnove" ove Odluke). Osim toga, tvrdili su, s jedne strane, da je Komisija dopustila irskim tijelima da uklone fazu EU Pilota od pitanja ograničenja trgovine i da je samo vodila pregovore o uvjetima pod kojima se pastusi razvrstani u Ujedinjenu Kraljevinu mogu unijeti u irsku matičnu knjigu. Komisija je irskim tijelima u više navrata dopustila produljenje rokova u okviru sustava EU Pilot.

48. Drugo, kad je riječ o Sporazumu, podnositelji pritužbe istaknuli su i. da se on nije odnosio na pastuhe prije 2001. i ii. da je njime predviđeno da pastuhe iz razdoblja 2001. 2010. treba uvrstiti u posebnu kategoriju s drukčijim nazivom (RID(GB)), umjesto da ih se stavi u istu kategoriju (razred 1.) kao irske ekvivalentne pastuhe. To je značilo da su pastusi od 2001. do 2010. izdvojeni i da je njihova tržišna vrijednost smanjena jer se smatralo da se razlikuju od prvoklasnih irskih konja.

49. Treće, podnositelji pritužbe tvrdili su da su pastusi iz razdoblja 2001.–2010. diskriminirani i u pogledu pastuha iz razdoblja prije 2001., koji su upisani u istovjetnu klasu irske matične knjige, iako su također razvrstani prema drukčijem sustavu.

50. U svojoj daljnjoj korespondenciji od 14. svibnja 2012. osoba B navela je da ju je IDHSGB obavijestio da je njezin pastuh prihvaćen u irsku matičnu knjigu u razredu RID(GB), ali se čini da podnositelj pritužbe nije zadovoljan tim dogovorom. U daljnjoj korespondenciji od 5. lipnja 2012. također je navela da je put koji je Komisija odlučila slijediti u rješavanju predmeta, odnosno „privatna nagodba između [M] ember States” ostavila nju i druge međunarodne uzgajivače irskog gaznog konja kao „ozlijeđene stranke”. Komisija je zapravo dopustila Irskoj da iskoristi „unosno ograničenje trgovine protiv GB-a i drugih međunarodnih uzgajivača irskog konja za mučenje”.

51. Komisija je u svojem mišljenju navela da je iz pritužbe zbog povrede koju je podnijela A zaključila da je HSI odbio registrirati irske točene konje iz Ujedinjene Kraljevine koji su registrirani pri IDHSGB-u. Činilo se da nadležna tijela tih dviju zemalja nisu uložila napore u provedbu Odluke Komisije 92/354/EZ. Komisija je stoga 4. srpnja 2010. pokrenula ispitni postupak i o tome obavijestila podnositelja pritužbe 24. lipnja 2010.

52. Dana 28. srpnja 2010. irska nadležna tijela obavijestila su Komisiju da nisu znala da je životinjama iz drugih matičnih knjiga zabranjen ulazak u irsku matičnu knjigu za jahanje u Irskoj. Vlada Ujedinjene Kraljevine priznala je 5. kolovoza 2010. da postoje točke neslaganja između irskog matičnog društva i britanskog društva kćeri.

53. Na temelju toga Komisija je 19. kolovoza 2010. zatražila dodatne informacije od irskih tijela i podsjetila ih na njihove obveze na temelju prava EU-a. Vlada Ujedinjene Kraljevine je 1. rujna 2010. izravno obavijestila gđu A o tekućim kontaktima između Ujedinjene Kraljevine i irskih društava te da će dvije vlade voditi službene rasprave. Komisija je 8. listopada 2010. na odgovarajući način ažurirala gđu A.

54. Irska su tijela 8. studenoga 2010. obavijestila Komisiju i A. da su uspostavljeni kontakti i da je HSI dostavio prvi odgovor IDHSGB-u. Komisija je stoga smatrala da to pitanje treba riješiti s obzirom na članak 1. Odluke Komisije 92/354/EZ.

55. Komisija je 29. studenoga 2010. postavila dodatna pitanja dvama nacionalnim tijelima jer rješenje koje je naveo HSI nije bilo primjereno. Dana 6. prosinca 2010. u skladu s tim ažurirala je A.

56. Vlada Ujedinjene Kraljevine 21. i 28. siječnja 2011. obavijestila je Komisiju o stanju tekućih rasprava. Komisija je 16. veljače 2011. proslijedila informacije A. Irska tijela potvrdila su 1. ožujka 2011. da su dva uzgojna udruženja dogovorila obrazac zahtjeva i da HSI već obrađuje zahtjeve za registraciju konja. Komisija je 23. ožujka i 17. svibnja 2011. ažurirala gđu A.

57. U ožujku i travnju 2011. Komisija je primila dopise građana u kojima se navode iste činjenice kao i one koje je navela B. Komisija je potvrdila primitak tih dopisa i obavijestila pošiljatelje o statusu istraga. Ponovno je 1. lipnja 2011. svim njima, uključujući A. i B., dostavila ažurirane informacije.

58. Nakon daljnjih razmjena Komisija je 30. studenoga 2011. primila potvrdu službenog sporazuma koji su sklopila ta dva uzgojna udruženja. Komisija je smatrala da Sporazum ispunjava zahtjeve relevantnog prava EU-a te je u siječnju i veljači 2012. o tome obavijestila gđu A i druge podnositelje pritužbe. Također je izrazila namjeru da zaključi predmet. Samo je jedan od ostalih podnositelja pritužbe u veljači 2012. poslao primjedbe na dopis prije zaključenja postupka. Ta su očitovanja bila isključivo postupovne prirode i njima nisu otkrivene nove činjenice.

59. Vlada Ujedinjene Kraljevine zatražila je 19. ožujka 2012. da predmet ostane otvoren još tri mjeseca i obrazložila svoj zahtjev.

60. U svojem dopisu o zaključenju od 8. studenoga 2012. Komisija je navela da je suglasna sa zahtjevom navedenim u prethodnoj točki te je o tome obavijestila IDHSGB. U međuvremenu je od nadležnih tijela Ujedinjene Kraljevine primila potvrdu da su zadovoljna Sporazumom i njegovom provedbom. IDHSGB je također potvrdio da je "općenito zadovoljan napretkom koji je postignut u Irskoj prema prihvaćanju irskih konja koji su odobreni u Velikoj Britaniji". Komisija se pozvala na objašnjenja iznesena u njezinim dopisima prije zatvaranja (od 17. siječnja odnosno 8. veljače 2012.) i navela da nema razloga za nastavak ispitnog postupka.

61. U svojim očitovanjima od 18. listopada 2012., 22. veljače i 2. travnja 2013. B. je još jednom izrazila nezadovoljstvo činjenicom da je Sporazumom stvorena drugačija klasa za smještaj pastuha od 2001. do 2010. To je, prema njezinu mišljenju, predstavljalo ograničenje trgovine. Nadalje, pastusi razvrstani u razrede prije 2001. izravno su prihvaćeni u razred 1. irske matične knjige, bez potrebe za daljnjim ispitivanjem [11].

62. U svojim očitovanjima od 13. i 14. listopada 2012., koja su Europskom ombudsmanu podnesena 12. studenoga 2012., A. je prvo osporila činjenicu da je Komisija predmet riješila kao pitanje koje trebaju riješiti nadležna tijela ", pri čemu nitko nije odgovarao ", te joj je prigovorila da nije istražila ograničenje trgovine.

63. Kao drugo, A. se pitala zašto nije dostavljen nijedan primjerak druga dva navodno potpisana ugovora, to jest onaj koji se odnosi na pastuhe prije 2001. i onaj koji se odnosi na kobile [12].

64. Kao treće, A. je istaknula da se vlasnike pastuha od 2001. do 2010. i dalje potiče da provode daljnja ispitivanja na svojim konjima kako bi ih se uvrstilo u razred 1. irske matične knjige.

Procjena Europskog ombudsmana

Opća razmatranja

65. Ombudsmanica najprije podsjeća na ustaljenu sudsku praksu Suda EU-a prema kojoj diskrecijske ovlasti Komisije isključuju pravo građana da od Komisije zatraže da zauzme određeno stajalište u postupcima zbog povrede prava [13].

66. Međutim, Ombudsman je dosljedno smatrao [14] da načela dobre uprave zahtijevaju da Komisija ne izvršava svoju diskrecijsku ovlast proizvoljno. To znači da bi Komisija trebala, s jedne strane, objasniti podnositeljima pritužbe u predmetima zbog povrede prava zašto je odabran jedan postupak, a ne drugi, i, s druge strane, osigurati da se poštuju postupovna prava podnositelja pritužbe koja je sama Komisija dodijelila u svojoj Komunikaciji o odnosima s podnositeljima pritužbe zbog povrede prava [15].

67. Iz toga slijedi da podnositelji pritužbe imaju pravo biti obaviješteni o razlozima zbog kojih je Komisija odbila pritužbu i zaključila postupak zbog povrede. Ti razlozi moraju biti ne samo točni, nego i jasni i nedvosmisleni [16]. Kao što je Ombudsman već naveo, pružanjem odgovarajućeg objašnjenja za svoje diskrecijske odluke Komisija može poboljšati odnose s građanima, povećati svoju legitimnost i ojačati svoju učinkovitost kao čuvarica Ugovorâ [17].

Kad je riječ o Komisijinu odabiru postupka

68. Podnositelji pritužbe osporavali su činjenicu da je Komisija postupovno dopustila da se to pitanje riješi bilateralnim sporazumom između dvaju uključenih uzgojnih udruženja, umjesto da se odgovorna tijela pozovu na odgovornost za prouzročene probleme. Nadalje, podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija dopustila da se fokus preusmjeri s pitanja ograničenja trgovine na samo pitanje uvjeta pod kojima se pastusi registrirani u Ujedinjenoj Kraljevini mogu prihvatiti u irskoj matičnoj knjizi.

69. Ombudsman podsjeća da, u skladu s točkom 3. Priloga Odluci Komisije 92/353/EEZ, organizacija koja vodi matičnu knjigu podrijetla pasmine mora, među ostalim, uspostaviti načela koja se odnose na „podjela matične knjige, ako postoje različiti uvjeti za ulazak kopitara, ili ako postoje različiti postupci za klasifikaciju kopitara unesenih u knjigu.” Nadalje, člankom 2. stavkom 1. Odluke Komisije 96/78/EZ predviđa se da se „glavni dio matične knjige može podijeliti ... u nekoliko razreda prema zaslugama životinja”. Stavkom 2. istog članka predviđeno je da se, ako je došlo do takvog razdvajanja, „životinja iz druge matične knjige upisuje u klasu matične knjige čije kriterije ispunjava”.

70. Stoga se čini da se s strogo pravnog stajališta pastuh iz Ujedinjene Kraljevine ne može registrirati u glavnom dijelu irske matične knjige ako ne ispunjava relevantne kriterije koje je utvrdilo irsko matično društvo. Logično, mogli su dokazati da ispunjavaju te kriterije samo ako su prošli provjere koje je utvrdilo navedeno društvo. Nesporno je da to nije bio slučaj s pastuhima iz Ujedinjene Kraljevine na koje se odnosi ova odluka.

71. Iz toga slijedi da, bez obzira na nepravilnosti do kojih je došlo u relevantnim predmetima koje su prijavili podnositelji pritužbe [18], ostaje pitanje da se bez suglasnosti Irske, dobivene na kraju potrebnih bilateralnih pregovora s njezinim kolegom iz Ujedinjene Kraljevine, nije moglo pronaći rješenje u pogledu dotičnih pastuha. Stoga Ombudsman ne može prihvatiti stajalište podnositelja pritužbe da je Komisija očito počinila pogrešku time što je dopustila da se to pitanje riješi bilateralnim sporazumom.

72. Kad je riječ o izjavi podnositelja pritužbe da se njihova pritužba zapravo odnosila na ograničenje trgovine, a ne samo na uvjete za upis pastuha iz Ujedinjene Kraljevine u irsku matičnu knjigu, ombudsmanica napominje da se navodno ograničenje trgovine dogodilo upravo zato što irsko matično društvo nije priznalo pastuhe iz Ujedinjene Kraljevine. S obzirom na posebnu važnost koju društvo majka ima u skladu s pravom Unije [19], pastuh koji ne dobije njegovo odobrenje po svojoj je prirodi devalviran u usporedbi s onima koje je odobrilo. Stoga se čini da Komisija nije počinila očitu pogrešku time što je smatrala da bi se potencijalno ograničenje trgovine najbolje moglo riješiti rješavanjem uzroka problema, odnosno uvjeta za upis u dvije predmetne matične knjige.

73. Naime, Komisija je u svojem mišljenju jasno objasnila da je stvarni problem prava Unije utvrđen u pritužbama zbog povrede upravo nedostatak suradnje dvaju uzgojnih udruženja do tog trenutka, čime je prekršen članak 1. Odluke Komisije 92/354/EEZ. Ombudsmanica to objašnjenje smatra razumnim.

Što se tiče poštovanja postupovnih prava

74. Na početku se ne može poreći da Komisija nije poštovala rok od jedne godine u kojem bi obično trebala donijeti službenu odluku o predmetu zbog povrede, u skladu s Komunikacijom o odnosima s podnositeljima pritužbe zbog povrede. Međutim, Ombudsman ne smatra da bi Komisiju trebalo kritizirati zbog tog propusta.

75. Kao prvo, Ombudsmanica napominje da je predmetni EU Pilot uključivao više od jednog podnositelja pritužbe.

76. Kao drugo, neke od pritužbi zbog povrede podnesene su znatno kasnije (prema Komisiji, u ožujku i travnju 2011.) od prvotne pritužbe A, koja je podnesena početkom 2010.

77. Treće, predmet koji je Komisija primila na znanje nije bio „klasičan” predmet zbog povrede u kojem je Komisija mogla preuzeti vodeću ulogu i izravno pregovarati o jednom ili drugom rješenju s uključenim nacionalnim tijelima. Kako je prethodno navedeno, to se pitanje moglo riješiti samo ako su dvije uključene države članice postigle dogovor, a posebno samo ako je irsko matično društvo prihvatilo registraciju pastuha iz Ujedinjene Kraljevine unatoč činjenici da nisu bili podvrgnuti obveznim provjerama koje je utvrdilo. Još jednom, neovisno o očitom nedostatku komunikacije između irskih i britanskih uzgojnih udruženja i nadležnih nacionalnih tijela, što je žalosno, nije sasvim sigurno da je pravo Unije obvezalo irsko matično društvo da prihvati ulazak pastuha iz Ujedinjene Kraljevine u svoju matičnu knjigu.

78. Kao četvrto, Komisija je mogla zaključiti predmet kada je to prvotno namjeravala učiniti u ožujku 2012. To bi mu omogućilo da poštuje barem rok od jedne godine u pogledu pritužbi zbog povrede primljenih u proljeće 2011. Međutim, ombudsmanica ne može ne primijetiti da je razlog zbog kojeg Komisija to nije učinila bio omogućiti tijelima Ujedinjene Kraljevine da utvrde da će se Sporazum doista provesti u praksi. Drugim riječima, Komisija je željela osigurati da se teoretsko rješenje za pritužbe podnositelja pritužbe utvrđene tijekom postupka EU Pilot doista pretoči u konkretne činjenice.

79. Ombudsmanica smatra da je taj način postupanja bio razuman.

80. S druge strane, Komisija je postupila u skladu s većinom drugih pristojbi koje su joj nametnute njezinom Komunikacijom o odnosima s podnositeljima pritužbe zbog povrede.

81. Za početak, Komisija je brzo potvrdila primitak pritužbi zbog povrede i, u slučaju A, to je učinila iako je smatrala da pritužba nije posve jasna.

82. Nadalje, Komisija je u više navrata vodila ozbiljan, stalan i dosljedan dijalog s nadležnim nacionalnim tijelima, tražeći informacije i dodatna pojašnjenja te pozivajući navedena tijela da postignu dogovor kojim bi se to pitanje moglo riješiti. Iz dokumenata u spisu proizlazi da Komisija nije oklijevala jasno iznijeti svoja stajališta o tome koja bi rješenja bila prihvatljiva, a koja ne. Osim toga, Komisija je bila u stalnom kontaktu s podnositeljima pritužbi i redovito ih je obavještavala o statusu predmeta. Istodobno je odgovorio na njihovu korespondenciju i obavijestio ih o novim koracima koje namjerava poduzeti.

83. Naposljetku, Komisija je podnositeljima pritužbi pružila i mogućnost da iznesu primjedbe o svojoj namjeri da zatvori EU Pilot u roku od četiri tjedna utvrđenom u Komunikaciji.

84. Osim prethodno navedenog, Komisija je u svojem mišljenju o ovim pritužbama objasnila razloge zbog kojih je odlučila odgoditi zatvaranje sustava EU Pilot. Ombudsman stoga ne smatra da su daljnje istrage opravdane Komisijinim postupovnim postupanjem u slučaju povrede prava podnositelja pritužbe.

85. Međutim, Ombudsmanica ističe da bi bilo bolje da je Komisija izravno i na vlastitu inicijativu obavijestila podnositelje pritužbe o svojoj namjeri da odgodi zatvaranje sustava EU Pilot. Time bi se izbjeglo davanje dojma podnositeljima pritužbi da je Komisija postupala s nacionalnim tijelima iza njihovih leđa, a možda i izbjeglo podnošenje pritužbi Europskom ombudsmanu.

86. U tom će pogledu Ombudsman u nastavku iznijeti dodatnu primjedbu.

Što se tiče obrazloženja

87. Komisija je svoju odluku o zatvaranju sustava EU Pilot temeljila na činjenici da je Sporazumom ponovno uspostavljena usklađenost s relevantnim pravom EU-a. Ombudsmanica smatra da je to stajalište razumno.

88. Naime, ne samo da se Sporazumom rješava pitanje pastuha 2001. – 2010., koji su bili u središtu postupaka zbog povrede prava podnositelja pritužbe, nego se i bilježi predanost dvaju uzgojnih udruženja suradnji i međusobnom savjetovanju. Nadalje, u Sporazumu se britansko društvo kćeri obvezalo da će „djelovati u skladu s načelima” matičnog društva, a posebno da će se pridržavati njegovih načela registracije, ključnih postupaka registracije, načela klasifikacije i ključnih postupaka klasifikacije, kao i „svih načela i ključnih postupaka koji se odnose na inspekciju i klasifikaciju” pastuha, kobila i, ako je primjenjivo, želudaca.

89. Sporazumom se stoga ispravlja nedostatak suradnje između dvaju društava, što je zabranjeno člankom 1. Odluke Komisije 92/354/EEZ, kao i propust britanskog društva kćeri da slijedi politiku koju je utvrdilo njegovo matično društvo. U skladu s točkom 2. podtočkom (b) Priloga Odluci Komisije 92/353, poštovanje takve politike bitan je zahtjev da se društvu kćeri prizna da vodi matičnu knjigu irske pasmine konja za tov. Potonji aspekt od velike je važnosti za britanske uzgajivače irskih konja za tokarenje jer, kao što je to Komisija navela u svojem dopisu S. A. iz studenoga 2009., u svakom drugom slučaju ti konji ne bi mogli biti upisani ni u jednu irsku matičnu knjigu konja za tokarenje i to bi u biti značilo da se ne može smatrati da pripadaju toj pasmini.

90. Podnositelji pritužbe iznijeli su niz argumenata protiv razloga na kojima je Komisija temeljila svoju odluku o zatvaranju sustava EU Pilot. Ukratko, tvrdili su da Sporazum (a) ne upućuje na priznavanje kobila i pastuha prije 2001., na koje se također odnose prigovori zbog povrede, i (b) diskriminira pastuhe od 2001. do 2010. jer ih, s jedne strane, stavlja u kategoriju različitu od ekvivalentnih pastuha registriranih u Irskoj i, s druge strane, uvjetuje njihov ulazak u razred 1. irske matične knjige ispunjavanjem dodatnih zahtjeva, za razliku od pastuha prije 2001. koji se automatski razvrstavaju u razred 1.

91. Kad je riječ o priznavanju kobila razvrstanih prema pravilima koja je utvrdilo britansko društvo kćeri [20], ombudsmanica ističe, kao prvo, da su Komisija i dva podnositelja pritužbe u svojoj korespondenciji uvijek upućivali na razvrstavanje pastuha. Pitanje razvrstavanja kobila ni u jednom trenutku nije bilo posebno istaknuto od strane bilo kojeg od podnositelja pritužbe, osim prolazno. U svakom slučaju, Ombudsmanica napominje da se u Sporazumu navodi da bi kobile klasificirane kao AID ili RID u Velikoj Britaniji također bile klasificirane kao takve u Irskoj. Ombudsman nema potrebne informacije kako bi utvrdio znači li to da im se dodijeli status istovjetan njihovu irskom razredu. U svakom slučaju, argument da nisu obuhvaćeni Sporazumom nije opravdan.

92. Kad je riječ o činjenici da pastusi prije 2001. nisu uključeni u Sporazum, treba napomenuti da je, iako je ta kategorija bila dio niza pritužbi podnositelja pritužbe, pitanje priznavanja tih pastuha u Irskoj bilo prvo i najjednostavnije pitanje koje su riješila irska tijela i tijela Ujedinjene Kraljevine. Naime, nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine već su u dopisu poslanom u studenome 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da je postignut sporazum u pogledu pastuha prije 2001., koji će se i dalje priznavati kao irski jahači i neće trebati retroaktivnu provjeru. Osoba A odmah je dostavila te informacije Komisiji te je 27. siječnja 2011. izjavila da je pitanje priznavanja pastuha prije 2001. riješeno jer će oni biti uneseni u irsku matičnu knjigu bez potrebe za daljnjim ispitivanjem. Logično je da je od tog datuma jedino neriješeno pitanje bilo ono koje se odnosilo na pastuhe od 2001. do 2010. Ombudsman stoga ne vidi zašto se nagodba koja se odnosila na pastuhe prije 2001. nužno morala navesti u naknadnom sporazumu.

93. Kad je riječ o navodnoj diskriminaciji pastuha iz razdoblja 2001.–2010. u pogledu njihovih irskih ekvivalenata stupnjeva, ombudsmanica napominje da se u Sporazumu izričito navodi da će pastuh potomak pastuha iz razdoblja 2001.–2010. uključen u novoosnovani razred RID(GB) matične knjige imati isti status prihvatljivosti kao pastuh pastuha iz razreda 1. i da sami pastusi ispunjavaju uvjete za prikazivanje razreda u Irskoj i Velikoj Britaniji. Razlika u nazivu klase samo upućuje na to da su "ti pastusi podvrgnuti alternativnom režimu inspekcije". Osim toga, to potvrđuje i Irish Draught Year Book iz 2013., kao što to proizlazi iz informacija koje je osoba B podnijela 2. travnja 2013.

94. Ombudsmanica smatra da, sve dok je pravni status pastuha RID(GB) jednak pravnom statusu pastuha 1. razreda, kao što se čini da je slučaj, razlika u imenu sama po sebi ne čini diskriminirajući čimbenik. Osim toga, ona se temelji na objektivnim okolnostima, kao što su različite metode nadzora koje su korištene za ocjenu osnovanosti relevantnih životinja u trenutku njihova razvrstavanja, koje nijedna od stranaka nije osporila. Činjenica da imaju različite nazive ne dovodi u pitanje njihov status vrhunskog irskog gaza.

95. Naposljetku, kad je riječ o navodnoj diskriminaciji pastuha iz razdoblja 2001. – 2010. u odnosu na pastuhe iz razdoblja prije 2001., Ombudsman napominje da postoji razlika između jedne i druge kategorije, odnosno da pastuh iz razdoblja prije 2001. nije bio ispitan na temelju rezultata, iako su njegovi irski ekvivalenti bili, dok pastuh iz razdoblja 2001. – 2010. nije bio rendgenski prikazan, za razliku od irskih ekvivalenta. Ombudsmanica nije u mogućnosti navesti je li činjenica da nije ispitana učinkovitost istovjetna nerendgenskom snimanju. U svakom slučaju, takva ocjena nije u njegovoj nadležnosti. Stoga će samo naglasiti da se čini da postoji objektivna razlika između jedne i druge kategorije i da je, u svakom slučaju, kao što je prethodno navedeno, stvarni status pastuha RID(GB) i pastuha 1. razreda isti.

96. Ombudsmanica stoga zaključuje da argumenti podnositelja pritužbe nisu utemeljeni i ne mogu dovesti u pitanje odluku Komisije o zatvaranju sustava EU Pilot, koja je dovoljno obrazložena, jasna i nedvosmislena te ne sadržava očite pogreške u ocjeni. Stoga nema razloga za daljnje ispitivanje ovog predmeta.

C. Zaključci

Na temelju svoje zajedničke istrage o dvjema pritužbama Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom i dodatnom napomenom:

Nema razloga za daljnje ispitivanje ovog predmeta.

Podnositelji pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Kad god Komisija odluči odgoditi službenu odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede nakon što je u dopisu prije zatvaranja najavila da je namjerava zatvoriti, bilo bi korisno, prilagođeno građanima i u skladu s administrativnom kulturom pružanja usluga građanima da i. pravodobno obavijesti podnositelje pritužbe o odgodi i ii. navede razloge za odgodu.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 7. lipnja 2013.

---

[1] Odluka Komisije od 10. siječnja 1996. o utvrđivanju kriterija za upis i registraciju kopitara u matične knjige za uzgoj (Tekst značajan za EGP) (96/78/EZ), SL 1996., L 19, str. 39.

[2] Odluka Komisije od 11. lipnja 1992. o utvrđivanju kriterija za odobravanje ili priznavanje organizacija i udruženja koji vode ili uspostavljaju matične knjige za registrirane kopitare (92/353/EEZ), SL 1992., L 192, str. 63.

[3] Odluka Komisije od 11. lipnja 1992. o utvrđivanju određenih pravila za osiguranje koordinacije između organizacija i udruženja koji vode ili uspostavljaju matične knjige registriranih kopitara, SL 1992., L 192, str. 66.

[4] Prije toga, Irski konjički odbor.

[5] Ti razredi čine "glavni odjeljak" matične knjige, na koji se odnosi ova odluka. Postoji i "dodatni odjeljak", koji se smatra dodatkom matičnoj knjizi, čija je uloga i cilj omogućiti konjima koji zadovoljavaju irski standard uzgoja konja, ali nemaju dokumentirani rodovnik, da uđu u glavnu matičnu knjigu na kontroliran način, uzastopnim uzgojem s registriranim pastuhom.

[6] Točka 2. podtočka (b)

[7] Gđa A obratila se Komisiji i 1998., prigovarajući da je njezino pastuhovo društvo u Ujedinjenoj Kraljevini pogrešno odjavilo registraciju na temelju testiranja koje irsko matično društvo nije predvidjelo. To je pitanje naknadno riješeno nakon sudjelovanja Komisije. Iako A. smatra da je to pitanje dio općeg konteksta njezine pritužbe, to se pitanje razlikovalo od pitanja koje je predmet ove zajedničke istrage.

[8] Člankom 1. Odluke Komisije 96/78/EZ predviđeno je da „[t]o ispunjava uvjete za upis u glavni dio matične knjige registriranih kopitara svoje pasmine:

- potječu od roditelja upisanih u glavni dio matične knjige te iste pasmine i imaju rodoslovlje uspostavljeno u skladu s pravilima te matične knjige,

- biti označena kao ždrijeb pješice u skladu s pravilima te matične knjige, koja bi barem trebala zahtijevati potvrdu o pokriću..." U članku 2. Odluke Komisije 96/78/EZ navodi se da "1. Glavni dio matične knjige može se podijeliti ... u nekoliko klasa prema zaslugama životinja. Samo kopitari koji ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 1. mogu biti upisani u jednu od tih klasa.

2. Ako knjiga pastuha sadrži nekoliko razreda u glavnom dijelu, životinja iz druge knjige pastuha upisuje se u razred knjige pastuha čije kriterije ispunjava.”

[9] Čini se da su ih neki vlasnici mlađih konja predali rendgenskim zrakama, kako je Irska zahtijevala, prije nego što je postignut sporazum, dok vlasnici starijih konja to nisu učinili.

[10] Jedan od dopisa koje je primila od Komisije sažet je u točki 26. ove Odluke.

[11] Gđa A također je iznijela druge argumente koji se neće spomenuti u ovoj odluci jer se ne može smatrati da su obuhvaćeni istragom Ombudsmana. Ti će se argumenti razmatrati zasebno u dopisu podnositelju pritužbe.

[12] Gđa B također je iznijela druge argumente koji se neće spomenuti u ovoj odluci jer se ne može smatrati da su obuhvaćeni istragom Ombudsmana. Ti će se argumenti razmatrati zasebno u dopisu podnositelju pritužbe.

[13] Predmeti 247/87 Star Fruit protiv Komisije [1989.] ECR 291, stavak 11.; C-59/96 P, Koelman/Komisija [1997.] ECR I‐4809, točka 71.; C‐422/97 P, Sateba/Komisija [1998.] ECR I‐4913, točka 42.; T‐202/02 Makedoniko Metro i drugi protiv Komisije [2004.] ECR II‐181, stavak 46.; C-171/05 P od 23. veljače 2006., Piau protiv Komisije [2006.] ECR I-37, stavak 53.; T-375/07 R Pellegrini protiv Komisije [2008.] ECR II-1, točka 26.

[14] Vidjeti, među ostalim, njegove odluke u predmetu 1015/2011/AN, točke 44.–46. i u predmetu 49/2011/AN, točke 33.–35., dostupne na: www.ombudsman.europa.eu

[15] Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice, COM/2002/0141 final, SL 2002 244, str. 5., zamijenjena 2012. novom Komunikacijom COM(2012) 154 final.

[16] Vidjeti odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1528/2006/(GG)(WP)VL, točka 120.

[17] Vidjeti odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1623/2009/TS, točke od 25. do 27.

[18] Na primjer, podnositelji pritužbe tvrdili su da irsko matično društvo nije obavijestilo svoje društvo kćer u Ujedinjenoj Kraljevini o potrebi za praćenjem relevantnih sustava ocjenjivanja te da irski inspektori koji sudjeluju u razvrstavanju u Ujedinjenoj Kraljevini u potpunosti šute o tom pitanju.

[19] Članak 2. stavak 1. Odluke Komisije 92/354/EEZ i točka 2. podtočka (b) i točka 3. Priloga Odluci Komisije 92/353/EEZ.

[20] Iz informacija dostupnih Ombudsmanu čini se da su irsko matično društvo i britansko društvo kćeri utvrdili različita pravila u pogledu kobila. Potonji je primijenio strože kriterije ocjenjivanja.