Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na korespondenciju poslanu u okviru pritužbe zbog povrede protiv Italije i na njezinu navodnu pogrešnu odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede.

Ombudsmanica je istražila pitanja i utvrdila da je odgovorom koji je Komisija poslala podnositelju pritužbe tijekom ove istrage dala uvjerljiv i sveobuhvatan odgovor. Komisija je stoga riješila prvo pitanje. Konkretno, Ombudsman je utvrdio da je Komisija dala dostatno objašnjenje za svoju odluku da u ovom slučaju neće ponovno pokrenuti postupak zbog povrede. Stoga je u pogledu drugog pitanja smatrala da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da pruži odgovarajuće odgovore podnositelju pritužbe koji se žalio na pitanje državne potpore u Njemačkoj. Podnositelj pritužbe smatrao je da Njemačka krši pravila EU-a o državnim potporama zbog svojeg novog programa financiranja javne radiodifuzije. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da, s obzirom na to da je Komisija u konačnici dala odgovarajući odgovor, nije bilo nepravilnosti u postupanju.  

Predmet se odnosio na logotip vizualnog identiteta Komisije koji se od 2012. upotrebljava u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu. Podnositelj pritužbe smatra da isključiva upotreba engleskog i francuskog jezika u tom logotipu vizualnog identiteta predstavlja diskriminaciju na temelju jezika.

Postojeći jezični režim EU-a uključuje pravo svakog građanina da komunicira s institucijama EU-a na vlastitom jeziku i odgovarajuće pravo na odgovor na tom jeziku. Načela kojima se uređuje taj jezični režim primjenjuju se i na druge oblike komunikacije, kao što je komunikacija putem publikacija i internetskih stranica. Svako razlikovanje u uporabi jezika u takvim okolnostima trebalo bi biti objektivno opravdano. Kad je riječ o tome postoji li objektivno opravdanje u ovom slučaju, Ombudsmanica se slaže da tehnički nije moguće predstaviti pojam „Europska komisija” na 24 jezika na televizijskom zaslonu, bilo niže, uz govornika ili iza njega.

Kad je riječ o tome je li Komisija mogla odabrati više od dva jezika, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da je Komisija odabrala samo dva jezika. Izbor broja jezika koji će se koristiti svodi se na prosudbu o tome hoće li više od dva jezika na neprihvatljiv način poremetiti vizualnu sliku. Činjenica da i druge kombinacije jezika mogu biti razumni odabiri ne znači da izbor engleskog i francuskog jezika nije bio razuman.

Ombudsmanica smatra da je politika koju je odabrala Komisija bila objektivno opravdana. Stoga je zaključila da Komisijino uvođenje novog logotipa vizualnog identiteta u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu ne predstavlja nepravilnost u postupanju.

Predmet se odnosio na postupanje Europske komisije s pritužbom zbog povrede u vezi s upotrebom kohezijskih fondova EU-a u Poljskoj u području infrastrukture i okoliša. Podnositelj pritužbe, ekološki poljoprivrednik, zabrinut je zbog zaštite lokalnog okoliša i odgovarajuće upotrebe sredstava EU-a. Podnio je Komisiji pritužbu zbog povrede tvrdeći da se postupak javnog savjetovanja u Poljskoj nije provodio na zadovoljavajući način. Prigovarao je Komisiji da je zaključila njegovu pritužbu bez odgovarajućeg ispitivanja njegova podneska.

Ombudsmanica je ispitala pritužbu i predložila da Komisija preispita svoj pristup provjeri ispunjavaju li države članice u potpunosti zahtjeve za javna savjetovanja u slučaju projekata koji se podupiru sredstvima EU-a. Predložila je i da se popratni dokazi podnositelja pritužbe priloženi njegovoj posebnoj pritužbi Ombudsmanu ispitaju iz perspektive zaštite okoliša te da Predstavništvo Komisije u Poljskoj organizira sastanak s podnositeljem pritužbe kako bi mu se pomoglo da bolje razumije stajališta Komisije, a Komisiji da bolje razumije zabrinutost podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je bila zadovoljna odgovorom Komisije na prva dva prijedloga. U slučaju trećeg prijedloga (sastanak s podnositeljem pritužbe) Ombudsmanica je prihvatila stajalište Komisije da takav sastanak možda neće biti učinkovito korištenje resursa u odnosu na već dovršene pritužbe; ali je potaknula Komisiju da tu mogućnost zadrži otvorenom u slučaju da podnositelj pritužbe u budućnosti iznese nova pitanja. Ombudsmanica je na temelju toga zaključila predmet.  

Ovaj se predmet odnosio na način na koji je Europska komisija postupala s informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe, navodeći tri slučaja nezakonite državne potpore dodijeljene španjolskim nogometnim klubovima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije u razumnom roku odlučila treba li pokrenuti službenu istragu o navodno nezakonitoj državnoj potpori. Budući da, prema mišljenju podnositelja pritužbe, Komisija nije poduzela mjere, podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za pristup nekim dokumentima koji se odnose na dva od tih predmeta. Komisija je odbila dati pristup zbog zaštite svrhe istraga.

Predmet se odnosio na navodni propust Europske komisije da istraži izdavanje operativne licencije [drugom] zračnom prijevozniku od strane tijela [DČ-a][1]. Podnositelj pritužbe (zračni prijevoznik Ryanair) tvrdio je da se činjenicom da je [zračni prijevoznik] Air pod krajnjom kontrolom društva sa sjedištem u trećoj zemlji krši Uredba (EZ) 1008/2008. Stoga je od Komisije zatražila da ispita njegovu vlasničku strukturu. Komisija je od tijela [država članica] zatražila sve potrebne informacije i zaključila da nema dokaza o kršenju Uredbe.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisija pravilno postupila u skladu s Uredbom te je temeljito ispitala predmet. Ombudsmanica je stoga zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Tužiteljica u ovom predmetu, luksemburška državljanka, bila je isključena iz natjecanja za radno mjesto u Francuskoj zbog toga što nije francuska državljanka. Riječ je o radnom mjestu nepredsjedajućeg suca koji je trebao zastupati Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice na francuskom sudu za azil. Podnositelj pritužbe iznio je Europskoj komisiji da se čini da se ograničavanjem radnog mjesta na francuske državljane krše odredbe prava Unije o slobodnom kretanju radnika. Kad je Komisija smatrala da nije došlo do povrede prava EU-a, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Komisija je smatrala da se primjenjuje iznimka od prava na slobodno kretanje radnika. Ta se iznimka primjenjuje u slučaju zapošljavanja u javnoj službi i predviđena je člankom 45. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Komisija je priznala da je za odluku o tom pitanju potrebna konkretna procjena prirode zadaća i odgovornosti suca koji ne predsjeda Vijećem te je tvrdila da je provela takvu ocjenu. Ombudsmanica je napomenula da u okviru te procjene Komisija nije stupila u kontakt s francuskim tijelima kako bi dobila dodatne informacije o predmetnom radnom mjestu. Stoga je prvotni prijedlog Ombudsmana bio da Komisija preispita svoju ocjenu pritužbe zbog povrede te je predložila da se Komisija savjetuje s francuskim tijelima. U odgovoru na taj prijedlog Komisija je tvrdila da joj je pri odlučivanju o tom pitanju bilo dostupno dovoljno informacija te da stoga nije bilo potrebno kontaktirati s francuskim tijelima. Nakon što je razmotrio svoj detaljan odgovor na prijedlog, Ombudsmanica je prihvatila da u ovom slučaju Komisija ima dovoljno informacija na kojima može temeljiti svoju odluku. Stoga je zaključila istragu utvrđenjem da Komisija nije počinila nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na postupanje Europske komisije s pritužbom zbog povrede prava putnika u zračnom prometu. Let podnositelja pritužbe iz Londona za Sofiju otkazan je zbog jakih snježnih padavina i preusmjeren je preko Münchena. Međutim, njegov je let kasnio s dolaskom u München i propustio je svoj povezani let. Podnositelj pritužbe stoga je morao provesti noć tamo, a njegov prijevoznik nije mu ponudio hotelsku sobu. Nakon kontakata s tijelima u Ujedinjenoj Kraljevini i Njemačkoj Komisiji je podnio pritužbu zbog povrede u kojoj je tvrdio da su tijela Ujedinjene Kraljevine postupala protivno relevantnim pravilima EU-a o pravima putnika u zračnom prometu.

Komisija je tvrdila da su problemi uzrokovani „izvanrednim okolnostima”, što znači da, u skladu s relevantnom uredbom EU-a, podnositelj pritužbe nema pravo na novčanu naknadu. Naknadno je prekinula i korespondenciju s podnositeljem pritužbe.

Ombudsmanica je prihvatila stajalište Komisije u pogledu postojanja "izvanrednih okolnosti" povezanih sa snježnim padalinama. Stoga podnositelj pritužbe nije imao pravo na novčanu naknadu. Međutim, podnositelj pritužbe imao je „pravo na skrb” i prijevoznik mu je trebao osigurati hotelski smještaj. S obzirom na to da prijevoznik nije osigurao hotelski smještaj, ombudsmanica je smatrala da je došlo do kršenja dužnosti brižnog postupanja. Zbog toga je ombudsmanica smatrala neuvjerljivim stajalište Komisije da nije došlo do povrede obveze dužne pažnje.

Ombudsmanica je preporučila Komisiji da bi pri rješavanju takvih pritužbi zbog povrede u budućnosti trebala na odgovarajući način uzeti u obzir dužnost brižnog postupanja prijevoznika prema putnicima u zračnom prometu. Kad je riječ o odluci o prekidu korespondencije s podnositeljem pritužbe, Ombudsman se nije složio sa stajalištem Komisije da je njegova korespondencija „neprimjerena” te je u tom pogledu Komisiji dao još jednu preporuku.

Komisija je u načelu prihvatila drugu preporuku Europskog ombudsmana. Iako Komisija nije odbila prvu preporuku Europskog ombudsmana, iz njezina odgovora jasno je da se ne slaže sa stajalištem Europskog ombudsmana u pogledu opsega dužnosti brižnog postupanja prijevoznika prema putniku. Pri zatvaranju istrage ombudsmanica je to riješila kritičkom primjedbom. Svoju je odluku također radi obavijesti proslijedila relevantnim odborima Parlamenta i nacionalnim pučkim pravobraniteljima.