KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Dana 4. svibnja 1999., djelujući u ime organizacije za zaštitu okoliša Asociacion Pola Defensa da Ria , podnositelj pritužbe podnio je Europskoj komisiji pritužbu protiv Španjolske, koja je registrirana pod referentnim brojem 1999/4473. Pritužba se odnosila na navodni propust španjolskih tijela da ispune obveze utvrđene u Direktivi Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda [1] („Direktiva o komunalnim otpadnim vodama”) u predmetu koji se odnosi na ispuštanje vode u estuariju Pontevedra u Španjolskoj. Cilj je Direktive o komunalnim otpadnim vodama zaštititi okoliš od štetnih učinaka ispuštanja vode iz određenih industrijskih sektora utvrđivanjem niza kriterija, kao i standarda za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda te pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda. Podnositelj pritužbe smatra da ispuštanja u estuariju Pontevedra nisu bila u skladu s kriterijima utvrđenima u Direktivi.

2. Komisija je 19. travnja 2001. pokrenula postupak zbog povrede protiv Španjolske na temelju članka 226. UEZ-a. Također je uputila službenu opomenu španjolskim tijelima jer kvaliteta ispuštanja vode u estuarij Pontevedra ne ispunjava kriterije utvrđene u Direktivi o komunalnim otpadnim vodama.

3. Nakon što je ocijenila odgovor španjolskih tijela i primjedbe podnositelja pritužbe, Komisija je 21. prosinca 2001. Španjolskoj uputila dodatnu službenu opomenu. Zaključila je da stanje u estuariju Pontevedra nije samo u suprotnosti s Direktivom o komunalnim otpadnim vodama, nego je i u suprotnosti s Direktivom Vijeća 76/464/EEZ od 4. svibnja 1976. o onečišćenju uzrokovanom određenim opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodni okoliš Zajednice [2] („Direktiva o opasnim tvarima”). Potonjom se nastoji zaštititi vodeni okoliš Zajednice od onečišćenja, posebno onečišćenja uzrokovanog određenim postojanim, toksičnim i bioakumulabilnim tvarima. Njome se utvrđuju granične vrijednosti za ispuštanja, kao i metode mjerenja i vremenska ograničenja. Komisija je 8. travnja 2002. obavijestila podnositelja pritužbe o prethodno navedenoj dodatnoj službenoj opomeni.

4. Komisija je 9. srpnja 2004. izdala obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 226. UEZ-a u kojem je smatrala da španjolske vlasti krše i Direktivu o komunalnim otpadnim vodama i Direktivu o opasnim tvarima u vezi s ispuštanjem vode u estuariju Pontevedra.

5. S obzirom na primjedbe španjolskih tijela u odgovoru na njezino obrazloženo mišljenje, Komisija je zaključila da se čini da se stanjem u estuariju Pontevedra ne krši Direktiva o opasnim tvarima, nego Direktiva o komunalnim otpadnim vodama.

6. Komisija je 23. lipnja 2006. obavijestila podnositelja pritužbe da je odlučila riješiti njegov predmet u okviru tekućeg „horizontalnog postupka zbog povrede” (referentna oznaka 2002/2123) protiv Španjolske u pogledu pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u osjetljivim područjima.

7. Tužitelj je 2007. Komisiji uputio zahtjev za pristup svim dokumentima postupka zbog povrede obveze koji se odnose na njegov slučaj, osobito preslikama dopisa koje je Komisija poslala španjolskim tijelima i njihovim odgovorima. Nadležne službe Komisije (Glavna uprava za okoliš (GU ENV)) odbile su zahtjev navodeći da se dokumenti povezani s istragama koje su u tijeku i, u skladu s člankom 4. stavcima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima [3], ne mogu otkriti. Podnositelj pritužbe podnio je 18. srpnja 2007. ponovni zahtjev koji je Komisija odbila 29. studenoga 2007.

8. Podnositelj pritužbe smatrao je da Komisija nije postupila na odgovarajući način ni pri obradi njegove pritužbe ni pri odbijanju pristupa dokumentima postupka zbog povrede. Slijedom toga, 8. veljače 2008. podnio je pritužbu Ombudsmanu.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

9. Ombudsmanica je u pritužbi utvrdila sljedeće navode:

1. Komisija nije pravilno obradila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede.
2. Komisija mu je pogrešno odbila odobriti pristup dokumentima koji se odnose na postupak zbog povrede u predmetu 1999/4473.

10. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da bi Komisija trebala objasniti mjere poduzete kako bi istražila njegovu pritužbu protiv Španjolske i pristala dati pristup dokumentima iz spisa koji se odnose na tu pritužbu.

INQUIRY

11. Ombudsman je 27. ožujka 2008. pokrenuo istragu i poslao pritužbu Komisiji sa zahtjevom za mišljenje. Komisija je 22. srpnja 2008. poslala svoje mišljenje, koje je zatim proslijeđeno podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje očitovanja prije 31. listopada 2008. Ombudsmanica nije primila primjedbe od podnositelja pritužbe.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Navodni propust pravilnog rješavanja pritužbe u vezi s kršenjem prava Zajednice od strane Španjolske

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

12. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno obradila njegovu pritužbu protiv Španjolske. Prvo je tvrdio da je odluka Komisije o dodavanju njegove pritužbe jedinstvenom horizontalnom postupku protiv Španjolske zbog neusklađenosti s Direktivom o komunalnim otpadnim vodama u osjetljivim područjima pogrešna. U tom je pogledu istaknuo da je odgovornost za upravljanje vodama decentralizirana na španjolske regije i da stoga više nije pod kontrolom španjolske vlade. Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da bi, kako bi se pronašlo rješenje za postojeće onečišćenje vode u estuariju Pontevedra, bilo učinkovitije da se Komisija pojedinačno bavi tim pitanjem.

13. Osim toga, tvrdio je da je Komisiji trebalo predugo da riješi njegov slučaj.

14. Komisija je u svojem mišljenju detaljno objasnila mjere poduzete u vezi s pritužbom podnositelja pritužbe. Dana 19. prosinca 2005. uputila je Španjolskoj, s jedne strane, pismo opomene, na koje je Španjolska odgovorila 19. veljače, 6. travnja i 12. rujna 2006. Dana 22. svibnja 2007. poslala je posebno izvješće o tom pitanju. Nakon ponovne procjene opsežnih informacija koje se odnose na postupak zbog povrede obveze 2002/2123, usporedno s drugim horizontalnim postupkom koji se odnosi na pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u uobičajenim područjima (postupak zbog povrede obveze 2004/2031) i uzimajući u obzir naknadnu znatnu promjenu opsega predmeta, Komisija je 29. lipnja 2007. Španjolskoj uputila dodatnu službenu opomenu. Španjolska je na njega odgovorila 2. i 19. listopada 2007.

15. Komisija je objasnila da je, nakon što je na temelju analize pritužbe zaključila da se situacija odnosi samo na moguću povredu Direktive o komunalnim otpadnim vodama u aglomeraciji Pontevedra, smatrala da više nije opravdano zasebno rješavati predmet. Razlog tomu bila je činjenica da su se njezine službe bavile povezanim horizontalnim postupkom zbog povrede prava u pogledu pogrešne primjene Direktive o komunalnim otpadnim vodama u pogledu pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u osjetljivim područjima od strane španjolskih tijela (referentna oznaka 2002/2123).

16. Komisija je u tom pogledu napomenula da, u skladu s člankom 2. Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice („Komunikacija”)[4], ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li poduzeti daljnje mjere u određenom slučaju. Stoga je pri korištenju tih ovlasti ovlaštena, zbog ekonomičnosti postupka, uključiti situaciju protiv koje je podnesena pritužba u općenitiju vrstu postupka zbog povrede.

17. Nadalje, Komisija je objasnila da je horizontalni postupak zbog povrede obveze 2002/2123 imao prioritetni status, čime se jamči da njezine službe s posebnom pozornošću prate njegov razvoj. Iako traženje pojedinačnih slučajeva nije isključeno, iskustvo pokazuje da je učinkovitije i pravednije pokušati riješiti raširene probleme primjenom sustavnijeg pristupa. Horizontalni pristup stoga je učinkovitiji i njime se osigurava jednako postupanje prema državama članicama. Sličan horizontalni postupak zapravo je već pokrenut protiv drugih država članica koje ne poštuju propise.

18. Nakon što je Komisija obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj odluci da njegovu pritužbu uključi u horizontalni postupak, ona se o njoj nije očitovala i stoga joj nije dopustila da ponovno razmotri svoje stajalište.

19. Komisija je potvrdila i da je došlo do određenog kašnjenja i da je ono posljedica potrebe za redovitom analizom stalnog protoka informacija i od podnositelja pritužbe i od države članice. Komisija se ispričala zbog tog kašnjenja i tvrdila da pojedinačno pokretanje određenih povreda zasebnim postupcima ne bi oslobodilo njezine službe od osiguravanja dosljednog napretka u svim povezanim slučajevima. Neuspjeh u zajedničkom postupanju sa svima njima doveo bi do znatnih dodatnih kašnjenja.

Procjena Europskog ombudsmana

20. Ombudsmanica na početku smatra da je u pitanju pitanje je li Komisija djelovala u granicama svojih pravnih ovlasti kada je odlučila uključiti pojedinačnu pritužbu o ispuštanju vode u određeno područje estuarija Pontevedra (referentna oznaka 1999/4473) u opći horizontalni postupak protiv Španjolske u pogledu usklađenosti s Direktivom o otpadnim vodama u osjetljivim područjima (referentna oznaka 2002/2123).

21. Jedna od temeljnih zadaća Komisije kao "čuvarice Ugovora" predviđenih člankom 211. Ugovora o EZ-u jest osigurati pravilnu primjenu prava Zajednice u svim državama članicama. Prilikom izvršavanja svoje dužnosti Komisija istražuje moguće povrede prava Zajednice za koje je saznala uglavnom zbog pritužbi građana. Ako, kao rezultat istrage, Komisija smatra da država članica nije ispunila svoje obveze iz Ugovora, članak 226. Ugovora o EZ-u daje joj ovlast da pokrene postupak zbog povrede protiv odgovorne države članice i, prema potrebi, pokrene postupak pred Sudom.

22. U skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice, Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe pri odlučivanju o tome hoće li pokrenuti postupak protiv države članice zbog navodne povrede prava Zajednice [5].

23. U gore navedenom kontekstu, Komisija je ovlaštena odlučiti treba li pojedinačne pritužbe koje uključuju nepravilnu primjenu zakonodavstva Zajednice grupirati u jedinstveni horizontalni postupak. Čini se da takva odluka ne utječe na prava pojedinačnih podnositelja pritužbe. Ako bi Komisija pokrenula takav horizontalni postupak zbog povrede pred Sudom, podnositelji pritužbe mogli bi upotrijebiti njezinu odluku pred svojim nadležnim nacionalnim sudovima.

24. Međutim, Ombudsmanica smatra da se pravilnim izvršavanjem diskrecijskog prava Komisije u toj vrsti predmeta od podnositelja pritužbe zahtijeva da i. budu obaviješteni o razlozima za odluku o uključivanju pojedinačne pritužbe u horizontalni postupak [6] i ii. da nastave uživati postupovna jamstva koja su im dodijeljena Komunikacijom kako bi se osiguralo da budu obaviješteni o svim promjenama u horizontalnom postupku.

25. Što se tiče prvog uvjeta, Ombudsman napominje da je Komisija zapravo obrazložila svoju odluku u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 23. lipnja 2006. i u svojem mišljenju o ovoj pritužbi.

26. Ombudsmanica smatra da su argumenti Komisije, odnosno da je horizontalni postupak učinkovitiji u rješavanju raširenih problema i osiguravanju jednakog postupanja prema državama članicama, razumni. Kad je Komisija obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj odluci, podnositelj pritužbe nije tvrdio Komisiji da bi rješavanje njegova predmeta na regionalnoj razini bilo učinkovitije.

27. Kad je riječ o drugom uvjetu koji se odnosi na postupovna jamstva koja su podnositelju pritužbe dodijeljena Komunikacijom, iz dostupnih informacija proizlazi da je, u skladu s odjeljkom 7. Priloga njezinoj Komunikaciji, Komisija podnositelja pritužbe obavještavala o razvoju njegova horizontalnog postupka.

28. Iako se podnositelj pritužbe prije više od deset godina 4. svibnja 1999. žalio Komisiji na ispuštanje vode u estuariju Pontevedra, ona još nije zaključila svoju istragu o tom pitanju. S obzirom na objašnjenje Komisije o koracima poduzetima u vezi s postupcima zbog povrede u pojedinačnoj pritužbi podnositelja pritužbe i horizontalnom predmetu, ombudsmanica zaključuje da je Komisija postupala s dužnom pažnjom tijekom tog razdoblja [7]. Nadalje, kako je prethodno navedeno, Ombudsman smatra razumnim da Komisija uključi pojedinačnu pritužbu u horizontalni postupak. Naposljetku, Komisija se ispričala zbog kašnjenja.

29. Komisija tvrdi da se „posebna pozornost” posvećuje horizontalnim postupcima, što znači da oni imaju prednost u postupanju u odnosu na pojedinačne pritužbe zbog povrede, čije rješavanje može naići na sustavna kašnjenja. Ombudsmanica je uvjerena da se argument Komisije ne bi trebao tumačiti kao da podrazumijeva da njezine službe ne rješavaju pojedinačne slučajeve s dužnom pažnjom. S obzirom na činjenicu da bi istraga Ombudsmana na vlastitu inicijativu OI/3/2009/MHZ [8] svakako razjasnila to pitanje, čini se da nije potrebno dalje rješavati to pitanje u okviru ove pritužbe.

30. S obzirom na prethodno navedene nalaze, Ombudsmanica smatra da daljnje istrage nisu opravdane u pogledu tog aspekta pritužbe. Ombudsmanica se nada da će Komisija osigurati brzo rješavanje predmetnog horizontalnog slučaja kako bi se zajamčilo da se građani mogu osloniti na njega kao čuvara Ugovora. U nastavku će iznijeti još jednu primjedbu u tom pogledu.

B. Odbijanje Komisije da odobri pristup dokumentima koji se odnose na postupak zbog povrede obveze

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

31. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno odbila pristup dokumentima iz spisa, osobito preslikama dopisa koje je Komisija poslala španjolskim tijelima u okviru postupka zbog povrede obveze 2002/2123 i njihovim odgovorima. Prema njegovu mišljenju, institucija nije pravilno smatrala da je u ovom slučaju ugrožen prevladavajući javni interes, odnosno zaštita okoliša. Smatrao je da Komisija u svojem stajalištu o članku 6. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 [9] o primjeni odredaba Aarhuške konvencije na institucije i tijela Zajednice nije poštovala svoju obvezu restriktivnog tumačenja iznimaka od prava na pristup. Dodao je da Komisija nije uzela u obzir da u ovom slučaju postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje zatraženih dokumenata.

32. Podnositelj pritužbe naveo je da može ocijeniti je li Komisija ispravno riješila problem samo ako ima pristup zatraženim dokumentima. Prema njegovu mišljenju, otkrivanje zatraženih dokumenata ne bi smanjilo manevarski prostor Komisije u njezinim pregovorima sa Španjolskom. Naprotiv, time bi se olakšalo rješavanje problema okoliša.

33. Komisija je u svojem mišljenju ponovila argumente navedene u odgovoru na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe, odnosno da postupak zbog povrede iz članka 226. smatra bilateralnim postupkom između Komisije i predmetne države članice. Stoga podnositelji pritužbe ne mogu imati posebna prava pristupa izvan onoga što je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1049/2001 za bilo kojeg građanina.

34. Kako je navedeno u njezinu odgovoru na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe, Komisija je nadalje napomenula da bi, s obzirom na to da je povreda još bila u tijeku, otkrivanje zatraženih dokumenata utjecalo na ozračje uzajamnog povjerenja između Komisije i države članice. Time bi se ugrozila zaštita svrhe istraga, kako je utvrđeno u članku 4. stavku 3. Uredbe. Osporio je da je restriktivno protumačio članak 6. Uredbe (EZ) br. 1367/2006. Ta odredba o zaštiti istraga pretpostavlja da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje ako se tražene informacije odnose na emisije u okoliš. Međutim, čini jasnu iznimku od ovog pravila za istrage izričitim upućivanjem na „one koje se odnose na moguće povrede prava Zajednice”. Komisija je stoga zaključila da se u postupcima zbog povrede prava, kao što je ovaj predmet, koji su u tijeku, člankom 6. Uredbe 1367/2006 ne mijenjaju iznimke od pristupa utvrđene u Uredbi 1049/2001. To se primjenjuje i na postupke zbog povrede koji se odnose na emisije u okoliš. U tom bi se pogledu na ovaj slučaj trebala primjenjivati iznimka utvrđena u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe 1049/2001 o istragama i inspekcijama.

35. Komisija je tvrdila da je svrha Uredbe 1049/2001 učiniti dokumente dostupnima javnosti, bez obzira na poseban interes ili svrhu za koju podnositelj zahtjeva traži pristup. Njime se podnositeljima zahtjeva ne dodjeljuju nikakva postupovna prava u Komisijinu postupku donošenja odluka u vezi s rješavanjem predmeta zbog povrede koji je u tijeku.

36. Ukratko, Komisija je smatrala da mora odbiti pristup dokumentu na temelju Uredbe 1049/2001 ako bi se otkrivanjem ugrozili javni ili privatni interesi zaštićeni na temelju njezina članka 4. U ovom je slučaju Komisija smatrala da ne postoji javni interes koji bi mogao opravdati otkrivanje relevantnih dokumenata. Stoga, čak i ako je zabrinutost podnositelja pritužbe pitanje od istinskog javnog interesa, Komisija je u konačnici zauzela stajalište da javni interes za otkrivanje ne prevladava nad interesima koje treba zaštititi na temelju Uredbe 1049/2001.

Procjena Europskog ombudsmana

37. Ombudsmanica napominje da su sudovi Zajednice potvrdili primjenu izuzeća iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe na dokumente koji se odnose na istragu mogućih povreda prava Zajednice od strane države članice koje mogu dovesti do postupka zbog povrede na temelju članka 226. UEZ-a [10]. Osim toga, u presudi koja se odnosi na Odluku Komisije 94/90 (koju je zamijenila Uredba 1049/2001) Prvostupanjski sud smatrao je da je, kako bi se očuvala mogućnost postizanja sporazumnog rješenja spora s državom članicom, Komisija opravdano odbila pristup dokumentima sastavljenima u vezi s postupcima iz članka 226., posebno službenim opomenama i obrazloženim mišljenjima [11].

38. Uzimajući u obzir argumente Suda, Ombudsman smatra razumnim da je Komisija smatrala primjerenim primijeniti tu iznimku na odgovore španjolskih tijela u kontekstu predmetnog postupka zbog povrede. Stoga nije potrebno da Ombudsman preispita primjerenost Komisijina upućivanja na iznimku iz članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001.

39. Ombudsman također smatra da, kao što je već presudio u prethodnim odlukama [12], iz strukture i teksta predmetne odredbe proizlazi da osoba koja traži pristup mora utvrditi postojanje „prevladavajućeg javnog interesa” za otkrivanje. Međutim, u ovom slučaju Ombudsman smatra da argumenti koje je iznio podnositelj pritužbe nisu dovoljni za dokazivanje postojanja prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje.

40. Europski ombudsman svjestan je argumenta podnositelja pritužbe da bi, s obzirom na okolišnu prirodu problema, postojanje prevladavajućeg javnog interesa trebalo pretpostaviti u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 [13]. Međutim, iako ta odredba pretpostavlja postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje kada se tražene informacije odnose na emisije u okoliš, ta se pretpostavka ne primjenjuje kada se institucija poziva na izuzeće od istraga iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001, kao što je to u ovom slučaju učinila Komisija.

41. S obzirom na prethodno navedenu sudsku praksu, Komisija je mogla razumno zaključiti da je opravdano uskratiti javni pristup zatraženim dokumentima. Ombudsmanica smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

42. Iako se prema sadašnjem području primjene prava Unije čini da Komisija ima pravo odbiti pristup dokumentima koji se odnose na postupak zbog povrede obveze 2002/2123, Ombudsman želi istaknuti da podnositelj pritužbe ima mogućnost uputiti svoj zahtjev španjolskim tijelima, koja bi mogla razmotriti mogućnost da mu se odobri pristup dokumentu ako je to u skladu s relevantnim nacionalnim pravilima.

C. Tvrdnja da Komisija dodatno objašnjava svoje mjere i odobrava pristup

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

43. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala objasniti mjere poduzete za istragu pritužbe i pristati dati pristup dokumentima iz spisa u predmetu 1999/4473.

Procjena Europskog ombudsmana

44. S obzirom na prethodno navedena utvrđenja, a posebno na zaključke iz točaka 38. i 41.–42., Ombudsman ne smatra potrebnim nastaviti svoju istragu.

D. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Ombudsmanica se nada da će Komisija osigurati brzo rješavanje predmetnog horizontalnog predmeta kako bi se zajamčilo da se građani mogu osloniti na njega kao čuvara Ugovora.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 24. srpnja 2009.

---

[1] SL 1991., L 135, str. 40.

[2] SL 1976., L 129, str. 23.

[3] SL 2001., L 145, str. 43.

[4] COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.

[5] Predmet C-191/95 Komisija protiv Njemačke [1998.] ECR I-5449, stavak 46.; Predmet 247/87 Star Fruit protiv Komisije [1989.] ECR 291; Predmet 87/89 Société nationale interprofessionnelle de la tomate i drugi protiv Komisije [1990.] ECR-I 1981.; Rješenje Suda u predmetu T-182/97 Ségaud protiv Komisije [1998.] ECR II-271. Vidjeti i odluke Europskog ombudsmana o pritužbama 962/2006/OV, 3453/2005/GG, 3125/2005/BB, 995/98/OV, 480/2004/TN i 493/2000/ME, koje se mogu pronaći na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

[6] Obveza obrazlaganja izričito je utvrđena u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (O.J. (C 364) 1 (Dec. 7, 2000) i članku 18. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja (http://www.ombudsman.europa.eu/resources/code.faces).

[7] Vidjeti spojene predmete T-305/94, T-306/94, T-307/94, T-313/94, T-314/94, T-315/94, T-316/94, T-318/94, T-325/94, T-328/94, T-329/94 i T-335/94 Limburgse Vinyl protiv Komisije [1999.] ECR II-931, stavak 124.

[8] http://www.ombudsman.europa.eu/cases/correspondence.faces/en/4007/html.bookmark

[9] Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice, SL 2006., L 264, str. 13.

[10] Predmet T-191/99 Petrie i drugi protiv Komisije [2001.] ECR II-3677, str. 64.-71.; Predmet T-105/95 WWF UK protiv Komisije [1997.] ECR II-313, stavak 63.

[11] Vidjeti prethodno navedeno, predmet T-191/99 Petrie, točka 68.

[12] Vidjeti odluke Europskog ombudsmana 412/2003/GG, 2403/2003/MF i 2290/2004/IP, dostupne na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

U vezi s člankom 4. stavkom 2. prvom i trećom alinejom Uredbe (EZ) br. 1049/2001, uz iznimku istraga, posebno onih koje se odnose na moguće povrede prava Zajednice, smatra se da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje ako se tražene informacije odnose na emisije u okoliš. Kad je riječ o drugim izuzećima iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, razlozi za odbijanje tumače se restriktivno, uzimajući u obzir javni interes kojem služi otkrivanje i odnose li se zatražene informacije na emisije u okoliš.”