Poštovani gospodine H.,

Dana 21. srpnja 2001. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s odbijanjem ponovnog zahtjeva za pristup određenim dokumentima koji se odnose na odnose Komisije s transatlantskim poslovnim dijalogom (TABD). Žalite se u ime organizacije Corporate Observatory Europe, nevladine organizacije sa sjedištem u Nizozemskoj.

Ombudsmanica je zaprimila pritužbu 2. kolovoza 2001. Dana 3. kolovoza 2001. poslali ste dodatne informacije telefaksom. Pritužbu sam 4. rujna 2001. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je 21. studenoga 2001. dostavila svoje mišljenje. Dana 4. prosinca 2001. proslijedio sam Vam mišljenje s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 19. prosinca 2001.

Dana 27. veljače 2002. zatražio sam od Komisije dodatne informacije s rokom za odgovor od 30. travnja 2002. Taj je rok bio dulji od uobičajenog kako bi se Komisiji omogućilo da uzme u obzir novi pravni okvir kojim se uređuje javni pristup dokumentima Komisije. Komisija je na zahtjev odgovorila 23. travnja 2002. Dana 3. svibnja 2002. proslijedio sam Vam mišljenje s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 14. lipnja 2002.

Dana 27. lipnja 2002. Komisiji sam uputio nacrt preporuke te sam vas istog dana dopisom obavijestio o toj tužbi. Komisija je 16. listopada 2002. poslala svoje detaljno mišljenje o nacrtu preporuke. Detaljno mišljenje proslijedio sam Vam s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 28. studenoga 2002.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U srpnju i kolovozu 2001. H. se žalio Komisiji u ime organizacije Corporate Observatory Europe, nevladine organizacije sa sjedištem u Nizozemskoj. Pritužba se protivi odbijanju Komisije da omogući pristup određenim dokumentima koji se odnose na njezine odnose s transatlantskim poslovnim dijalogom (TABD). Podnositelj pritužbe zatražio je pristup dokumentima na temelju Odluke Komisije 94/90.

Riječ je o informativnim bilješkama delegacija Komisije sa srednjogodišnjeg sastanka TABD-a održanog u Washingtonu 10. svibnja 1999. i Konferencije TABD-a održane u Berlinu 28. i 29. listopada 1999.

Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije pridala dovoljnu važnost javnom interesu za objavu. Kako bi potkrijepio tu tvrdnju, podnositelj pritužbe tvrdi da je TABD, a posebno njegova godišnja konferencija, forum na kojem se predlažu i raspravljaju politike EU-a koje kasnije imaju dalekosežan učinak na sve europske građane. Prema podnositelju pritužbe, Komisija ne bi trebala čuvati u tajnosti ključne dokumente povezane s njezinim sudjelovanjem u forumu. Prijedlozi vlade SAD-a i privatnog sektora te odgovori Komisije sastavni su dio postupka donošenja odluka Komisije. O tim se prijedlozima opširno raspravlja s predstavnicima poslovnog sektora te stoga nije legitimno uskratiti ih članovima civilnog društva.

Podnositelj pritužbe traži pristup dokumentima te također navodi da sudska praksa sudova Zajednice zahtijeva od institucija da odobre djelomičan pristup ako dokument sadržava i povjerljive i nepovjerljive informacije.

INQUIRY

Ombudsmanica je pritužbu proslijedila Komisiji na mišljenje. Ombudsmanica je zatražila da se u mišljenju Komisije uzme u obzir vrijeme koje je proteklo od održavanja relevantnih sastanaka TABD-a.

Mišljenje Komisije

Ukratko, mišljenje Komisije bilo je sljedeće.

Predmetni informativni sastanci sastoje se od dvaju poveznica koje sadržavaju niz elemenata kao što su smjernice, predložene točke za izlaganje, predloženi nacrti priopćenja, informativne napomene za popratne sastanke s ministrima vlade SAD-a te preporuke TABD-a Komisiji i komentarima i odgovorima službi Komisije na te preporuke.

Komisija je podnositelju pritužbe dala pristup primjedbama i odgovorima Komisije na preporuke TABD-a. Međutim, smjernice, brifingi za sastanke s predstavnicima vlade SAD-a, drugi komentari osoblja Komisije i preporuke povjereniku obuhvaćeni su iznimkom za zaštitu povjerljivosti postupaka Komisije.

Nakon što je odvagnuo interes podnositelja pritužbe za dobivanje tih dokumenata u odnosu na interes Komisije za očuvanje povjerljivosti njezinih postupaka, smatralo se da je potonji nadmašio prvi. Ovisno o općem kontekstu rasprava i odgovarajućoj političkoj diskreciji, stajalište povjerenika ne mora uvijek u potpunosti odgovarati savjetima i predloženim točkama za izlaganje. Stoga bi davanje pristupa tim dokumentima bilo neprimjereno i obmanjujuće za javnost. Štoviše, otkrivanje bi ugrozilo ili otežalo odnose sa SAD-om.

Argument podnositelja pritužbe da su ključni dokumenti povezani sa sudjelovanjem Komisije u TABD-u tajni nije točan. Podnositelju pritužbe omogućen je pristup svim preporukama TABD-a Komisiji i svim mišljenjima Komisije o tim preporukama i odgovorima na njih.

Prijedlozi vlade SAD-a ne podnose se u pisanom obliku, a Komisija ne posjeduje dokumente u vezi s tim prijedlozima.

Dokumenti Komisije za odgovor na preporuke TABD-a, kojima je podnositelj pritužbe dobio pristup, obuhvaćaju pitanja o kojima se raspravljalo između Komisije i poslovnog sektora. Budući da su ti dokumenti bili dio brifinga, podnositelju pritužbe zapravo je omogućen djelomičan pristup.

Činjenica da su protekle dvije godine ne omogućuje Komisiji da objavi dokumente jer su pitanja i mišljenja koja su u njima sadržana još uvijek valjana.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Ukratko, u primjedbama podnositelja pritužbe iznesene su sljedeće točke.

Podnositelj pritužbe ne traži pristup prijedlozima vlade SAD-a, već svim dokumentima koji odražavaju reakcije Komisije na preporuke TABD-a.

Mišljenje Komisije podrazumijeva da brifingi pripremljeni za sastanak u Berlinu imaju drukčiji sadržaj od službenih pisanih odgovora Komisije TABD-u, čiji su primjerci poslani podnositelju pritužbe. To je u suprotnosti s argumentom da je objava službenih odgovora podnositelju pritužbe omogućila djelomičan pristup.

Informativni sastanci ključni su za razumijevanje odnosa Komisije s TABD-om i uloge tog tijela u donošenju odluka Europske komisije. Oni su pripremljeni za izlaganje na konferenciji privatnog sektora i trebali bi biti dostupni i drugim dijelovima civilnog društva.

Argument Komisije da dokumenti ne čine nužno konačno stajalište Komisije nije relevantan. Informativni sastanci temelj su odluka Komisije koje utječu na sve građane. Nazivanje objavljivanja tih dokumenata neprikladnim ili obmanjujućim za javnost samo je pokroviteljstvo.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage.

Ombudsman je stoga zatražio od Komisije da odgovori na primjedbe koje je podnositelj pritužbe iznio u svojim očitovanjima.

Drugo mišljenje Komisije

Drugo mišljenje Komisije sadržavalo je, ukratko, sljedeće točke.

Komisija je objavila sve dokumente koje je zatražio podnositelj pritužbe, osim smjernica, savjeta, mišljenja i drugih primjedbi članova osoblja Komisije.

Dokumenti kojima je pristup uskraćen sadržavaju samo mišljenja i preporuke članova osoblja, koji ne bi mogli dati osobne procjene o pitanjima politike da se njihova stajališta otkriju javnosti. Takva bi situacija ozbiljno ugrozila sposobnost Komisije za donošenje odluka. Osim toga, ti dokumenti nisu dodatno razjasnili stajališta koja je Komisija zauzela u pogledu prijedloga TABD-a. Ne postoji stvarni javni interes za otkrivanje i prevladava interes da takvi dokumenti ostanu interni.

Vrijeme koje je proteklo od događaja za koje su brifingi pripremljeni ne omogućuje Komisiji da objavi dokumente jer bi mišljenja i preporuke sadržane u njima i dalje mogli biti valjani u budućim pregovorima.

Ako dokumenti postanu javno dostupni, moglo bi se pogrešno smatrati da osobna stajališta članova osoblja odražavaju stajališta Komisije. Otkrivanje dokumenata stoga bi naštetilo odnosima sa SAD-om. Javni pristup mora se uskratiti ako bi otkrivanje predmetnog dokumenta ugrozilo zaštitu međunarodnih odnosa.

Dokumenti kojima je podnositelju pritužbe uskraćen pristup nisu otkriveni predstavnicima poslovnog sektora. Namijenjeni su isključivo internoj uporabi u Komisiji i stoga ne postoji osnova za zahtjev da ih se stavi na raspolaganje drugim dijelovima civilnog društva.

Poslovne preporuke i stajalište Komisije u pogledu tih preporuka nisu tajni. Podnositelj pritužbe ima pristup prijedlozima TABD-a vladama, koji su javno dostupni na internetu, a odgovori Komisije otkriveni su podnositelju pritužbe.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Ukratko, primjedbe podnositelja pritužbe bile su sljedeće.

Informativne bilješke jedini su način da se učinkovito razjasni priroda odnosa između Komisije i TABD-a. Ako otkriju da TABD ima neopravdanu ovlast nad postupkom odlučivanja, ključno je da budu dostupni javnosti.

Informativne bilješke nisu samo osobna mišljenja osoblja Komisije. Podnositelj pritužbe prethodno je dobio informativne bilješke Komisije iz multilateralnog sporazuma o pregovorima o ulaganjima u OECD-u. U njima su sadržana službena stajališta Komisije i mnogo je jasnije kako se postupak provodio od dokumenata dostupnih široj javnosti.

Iznenađujuće je da se čini da Komisija smatra da su konferencije TABD pregovori jer ih organizira lobistička skupina privatnog sektora i nemaju ulogu u postupku donošenja odluka EU-a u skladu s Ugovorima. Zbog toga je potreba za transparentnošću hitnija i jača se pravo na pristup dokumentima.

Informativne bilješke ključni su dokumenti za razumijevanje procesa donošenja politika. Stajalište Komisije da ne postoji stvarni javni interes za njihovo otkrivanje pokazuje nedostatak razumijevanja demokratskog jaza koji građani EU-a tako snažno osjećaju.

NACRT PREPORUKE

Odlukom od 27. lipnja 2002. Ombudsman je Komisiji uputio nacrt preporuke u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana. Nacrt preporuke temeljio se na sljedećem:

1 Pravni okvir

1.1 Pritužba osporava Komisijino odbijanje pristupa određenim dokumentima. Zahtjev za pristup podnesen je u prosincu 1999., a ponovni zahtjev podnositelja pritužbe odbijen je u svibnju 2000. Ispitivanje Europskog ombudsmana o tome je li odbijanje pristupa Komisije slučaj nepravilnosti u postupanju stoga će se temeljiti na Odluci 94/90 (1) koja je tada bila primjenjivi pravni okvir.

1.2 Od 3. prosinca 2001. pristup dokumentima Komisije uređen je Uredbom 1049/2001 (2) i detaljnim pravilima priloženima Poslovniku Komisije njezinom Odlukom od 5. prosinca 2001.(3), kojom je stavljena izvan snage Odluka Komisije 94/90. Ombudsman stoga smatra da se Komisijino preispitivanje zahtjeva podnositelja pritužbe mora temeljiti na Uredbi 1049/2001.

2 Argumenti koje su iznijeli podnositelj pritužbe i Komisija

2.1 Podnositelj pritužbe osporava odbijanje Komisije da omogući pristup svim informativnim bilješkama delegacija Komisije na polugodišnjem sastanku Transatlantskog poslovnog dijaloga (TABD) održanom u Washingtonu 10. svibnja 1999. i konferenciji TABD održanoj u Berlinu 28. i 29. listopada 1999.

2.2 Podnositelj pritužbe tvrdi da odbijanje Komisije ne pridaje dovoljnu važnost javnom interesu za objavu. Prema podnositelju pritužbe, TABD, a posebno njegova godišnja konferencija, forum je na kojem se predlažu i raspravljaju politike EU-a koje kasnije imaju dalekosežan učinak na sve europske građane. Informativne napomene ključne su za razumijevanje odnosa Komisije s TABD-om i uloge tog tijela u donošenju odluka u EU-u. Bilješke su pripremljene za izlaganje na konferenciji privatnog sektora te bi trebale biti dostupne i drugim dijelovima civilnog društva.

Podnositelj pritužbe tvrdi da ima pristup dokumentima i navodi da se sudskom praksom od institucija zahtijeva da odobre djelomičan pristup ako dokument sadržava i povjerljive informacije i informacije koje nisu povjerljive.

2.4 Prema Komisijinu mišljenju, predmetni dokumenti sastoje se od dvaju poveznica koje sadržavaju smjernice, predložene točke za izlaganje, predložene nacrte priopćenja, informativne bilješke za popratne sastanke s ministrima vlade SAD-a, kao i preporuke TABD-a Komisiji te komentare i odgovore službi Komisije na te preporuke. Komisija je objavila sve zatražene dokumente, osim smjernica, savjeta, mišljenja i drugih primjedbi članova osoblja Komisije.

Komisija tvrdi da dokumenti kojima je uskraćen pristup sadržavaju samo mišljenja i preporuke članova osoblja koji ne bi mogli dati osobne ocjene o pitanjima politike da se njihova stajališta otkriju javnosti. Time bi se ozbiljno ugrozila sposobnost Komisije za donošenje odluka. Osim toga, ti dokumenti nisu dodatno razjasnili stajališta koja je Komisija zauzela u pogledu prijedloga TABD-a. Nema stvarnog javnog interesa za otkrivanje i prevladava interes da takvi dokumenti ostanu interni.

Osim toga, ako dokumenti postanu javno dostupni, moglo bi se pogrešno smatrati da osobna stajališta članova osoblja odražavaju stajališta Komisije. Otkrivanje dokumenata stoga bi naštetilo odnosima sa SAD-om. Javni pristup mora se uskratiti ako bi otkrivanje predmetnog dokumenta ugrozilo zaštitu međunarodnih odnosa.

Komisija tvrdi i da su prijedlozi TABD-a upućeni vladama javno dostupni na internetu i da su odgovori Komisije objavljeni podnositelju pritužbe. Ni dokumenti kojima je podnositelju pritužbe uskraćen pristup nisu otkriveni predstavnicima poslovnog sektora. Namijenjeni su isključivo internoj uporabi u Komisiji i stoga ne postoji osnova za zahtjev da ih se stavi na raspolaganje drugim dijelovima civilnog društva.

Kad je riječ o djelomičnom pristupu, Komisija tvrdi da dokumenti za odgovor Komisije na preporuke TABD-a obuhvaćaju pitanja o kojima se raspravljalo između Komisije i poslovnog sektora, kojima je podnositelj pritužbe dobio pristup. Budući da su ti dokumenti bili dio brifinga, podnositelju pritužbe zapravo je omogućen djelomičan pristup.

Naposljetku, Komisija tvrdi da vrijeme koje je proteklo od događaja za koje su brifingi pripremljeni ne omogućuje Komisiji da objavi dokumente, s obzirom na to da su mišljenja i preporuke koje su u njima sadržane i dalje mogli biti valjani u budućim pregovorima.

2.5 U primjedbama je podnositelj pritužbe tvrdio da informativne bilješke nisu samo osobna mišljenja osoblja Komisije. Ostali takvi informativni sastanci sadržavaju službena stajališta Komisije i u njima je pojašnjeno kako je proveden relevantni postupak od dokumenata dostupnih široj javnosti.

Podnositelj pritužbe izrazio je iznenađenje što se čini da Komisija konferencije TABD smatra pregovorima jer ih organizira lobistička skupina privatnog sektora i nemaju ulogu u postupku donošenja odluka EU-a u skladu s Ugovorima. Zbog toga je potreba za transparentnošću hitnija i jača se pravo na pristup dokumentima.

Prema podnositelju pritužbe, stajalište Komisije da ne postoji stvarni javni interes za objavljivanje informativnih obavijesti pokazuje nedostatak razumijevanja demokratskog jaza koji građani EU-a tako snažno osjećaju.

3 Zaključci Europskog ombudsmana

3.1 Odlukom Komisije 94/90 utvrđuju se dvije kategorije izuzeća od prava javnosti na pristup dokumentima Komisije. Prva kategorija obvezna je i odnosi se na zaštitu javnog interesa. Komisija se pozvala na tu iznimku tvrdeći da bi otkrivanje predmetnih dokumenata naštetilo javnom interesu u pogledu međunarodnih odnosa. Prema Komisiji, otkrivanje bi naštetilo odnosima s SAD-om jer bi se za osobna stajališta članova osoblja Komisije moglo pogrešno smatrati da odražavaju stajališta Komisije.

3.2 Ombudsmanica ističe da nije očito zašto bi vlasti SAD-a napravile takvu pogrešku i da Komisija ne pruža dokaze koji bi upućivali na vjerojatnost da će to učiniti.

3.3 Ombudsman stoga smatra da razlog koji je navela Komisija ne dokazuje da je Komisija stvarno razmotrila može li, s obzirom na informacije kojima raspolaže, otkrivanje stvarno ugroziti javni interes u pogledu međunarodnih odnosa. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

3.4 Komisija se također pozvala na drugu kategoriju izuzeća na temelju Odluke 94/90, a to je zaštita njezina interesa u pogledu povjerljivosti njezina postupka. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pri primjeni te iznimke institucija mora postići stvarnu ravnotežu između interesa građana za dobivanje pristupa dokumentima i svakog vlastitog interesa za očuvanje povjerljivosti svojih vijećanja.

3.5 Ombudsmanica smatra utemeljenim argument Komisije da dokumenti kojima je uskraćen pristup sadrže mišljenja i preporuke članova osoblja, koji ne bi imali slobodu davati osobne procjene o pitanjima politike ako bi se njihova stajališta otkrila javnosti i da bi to ozbiljno ugrozilo sposobnost Komisije za donošenje odluka.

3.6 Međutim, Ombudsman ne smatra da se može prihvatiti Komisijin argument da ne postoji stvarni javni interes za otkrivanje. U tom kontekstu Europski ombudsman najprije podsjeća da je cilj načela otvorenosti osigurati važniju ulogu građana u postupku donošenja odluka i osigurati da uprava djeluje s većom primjerenošću, učinkovitošću i odgovornošću prema građanima u demokratskom sustavu (4). Nadalje, najširi mogući pristup dokumentima, koji se nastoji osigurati Odlukom Komisije 94/90, omogućuje građanima da provode istinski i učinkovit nadzor nad izvršavanjem ovlasti dodijeljenih institucijama Zajednice (5).

3.7 Ombudsmanica napominje da, prema informacijama dostupnima na internetskim stranicama Komisije, TABD prati svoje podrijetlo do 1995., kada su tadašnji američki ministar trgovine i povjerenici BRITTAN i BANGEMANN organizirali konferenciju za glavne direktore poduzeća s obje strane Atlantika u Sevilli. TABD je na svojoj internetskoj stranici opisao TABD kao "neformalan proces u kojem europske i američke tvrtke i poslovna udruženja razvijaju zajedničke preporuke trgovinske politike EU-a i SAD-a, u suradnji s Europskom komisijom i administracijom SAD-a".

3.8 Ombudsmanica smatra da se podnositelj pritužbe ima pravo pozvati na javni interes za otkrivanje dokumenata koji se odnose na odnos Komisije s TABD-om. Također nije na Komisiji da navodi koji bi dokumenti mogli ili ne bi mogli biti korisni građanima u provođenju nadzora nad izvršavanjem njezinih ovlasti.

3.9 Ombudsman stoga smatra da Komisija primjenom diskrecijske iznimke iz Odluke 94/90 nije dokazala da je postigla stvarnu ravnotežu između interesa građana za pristup dokumentima i vlastitog osnovanog interesa za povjerljivost. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

3.10 Što se tiče pitanja djelomičnog pristupa, Ombudsman ističe da bi Komisija pri razmatranju zahtjeva podnositelja pritužbe trebala razmotriti djelomičan pristup u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001.

4 Zaključak

4.1 Iz gore navedenih razloga, Ombudsmanica smatra da je obrazloženje Komisijina odbijanja zahtjeva podnositelja pritužbe za pristup informativnim bilješkama delegacija Europske komisije na Srednjogodišnjem sastanku TABD-a održanom u Washingtonu 10. svibnja 1999. i Konferenciji TABD-a održanoj u Berlinu 28.-29. listopada 1999. nedostatno. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

4.2 Ombudsman stoga, u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisiji daje sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Komisija bi trebala ponovno razmotriti zahtjev podnositelja pritužbe i omogućiti pristup zatraženim dokumentima, osim ako se primjenjuje jedno ili više izuzeća iz članka 4. Uredbe 1049/2001. Ponovno razmatranje trebalo bi uključivati mogućnost djelomičnog pristupa u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001.

DETALJNO MIŠLJENJE KOMISIJE

Detaljno mišljenje Komisije odnosilo se na prirodu TABD-a i dokumenata kojima je pristup uskraćen. Što se tiče razloga za uskraćivanje pristupa, u detaljnom mišljenju Komisije sažeto su navedene sljedeće točke:

Bilješke sadrže procjene američkih stajališta i politika. One odražavaju interne rasprave osoblja Komisije u pripremi sastanaka s predstavnicima poduzeća i/ili vlada. Otkrivanje internog obrazloženja i alternativa koje je povjerenik razmotrio izložilo bi Komisiju u odnosu na njezine partnere i oslabilo njezino pregovaračko stajalište. Time bi se pregovaračkim partnerima omogućio uvid u moguće kompromise koje bi Komisija bila voljna postići u kasnijoj fazi pregovora. Postojao bi ozbiljan rizik od dodavanja spornih pitanja odnosima EU-a i SAD-a i otežavanja postizanja dogovora.

Budući da te bilješke sadržavaju mišljenja i procjene osoblja Komisije, koje povjerenik može ili ne mora slijediti, njihovo bi otkrivanje moglo dovesti do zabune u javnom mnijenju u pogledu službenih stajališta Komisije. Takva bi zabuna također pridonijela zakompliciranju odnosa između EU-a i SAD-a, čak i ako bi sama tijela SAD-a najvjerojatnije razlikovala stajališta Komisije od savjeta i prijedloga koje je dostavilo njezino osoblje.

Objavljivanjem internih informativnih izvješća i popratnih napomena ozbiljno bi se ugrozio Komisijin postupak donošenja odluka. Razlog je dvojak:

• time bi se oslabio položaj Komisije u budućim trgovinskim pregovorima. To bi pak ozbiljno utjecalo na postupak donošenja odluka Komisije jer bi se smanjio njezin manevarski prostor;
• Osoblje Komisije trebalo bi moći slobodno davati savjete i mišljenja svojim tijelima, bilo da je riječ o povjereniku, Kolegiju ili visokom dužnosniku koji predstavlja instituciju. Trebali bi biti zaštićeni od neprimjerenog vanjskog pritiska pri savjetovanju svojih tijela. Njihova sloboda izražavanja mišljenja bila bi ograničena ako bi morali uzeti u obzir mogućnost da se njihova mišljenja i ocjene otkriju javnosti. Zaštita tog „prostora za razmišljanje” ključna je za zaštitu prava inicijative Komisije. Njegov postupak donošenja odluka bio bi ozbiljno ugrožen ako se više ne bi mogao oslanjati na neovisne savjete svojeg osoblja.

Kad je ponovno razmotrila zahtjev na temelju Uredbe 1049/2001, Komisija je odvagnula javni interes za otkrivanje i štetu koja bi bila prouzročena objavom dokumenata. Za postizanje takve ravnoteže interesa Komisija mora procijeniti informacijsku vrijednost dokumenata za građane u odnosu na rizik od ugrožavanja njezine sposobnosti donošenja odluka.

Uredbom 1049/2001 svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi dodjeljuje se pravo na pristup, a da pritom ne mora obrazložiti svoj zahtjev. Nakon što je dokument objavljen, u javnoj je domeni i dostupan je svima. Institucija i, u slučaju dokumenata treće strane, autor gube kontrolu nad uporabom otkrivenih dokumenata ili njihovih dijelova. Rizik od širenja odabranih dijelova objavljenih dokumenata izvan njihova konteksta mora se uzeti u obzir pri procjeni štete koja bi nastala objavljivanjem dokumenta.

S jedne strane, objavljivanjem informativnih bilješki ozbiljno bi se ugrozio Komisijin postupak donošenja odluka. S druge strane, javnost je na svojim internetskim stranicama u potpunosti obaviještena o preporukama TABD-a, kao i o odgovorima Komisije. Suprotno tvrdnjama podnositelja pritužbe, u informativnim bilješkama ne bi se dodatno rasvijetlilo sudjelovanje Komisije u TABD-u, već bi se otkrile interne rasprave i mogući kompromisi u pripremi za konferencije TABD-a i sastanke s dužnosnicima SAD-a. Komisija je stoga uvjerena da zaštita njezina postupka odlučivanja očito nadmašuje javni interes za otkrivanje nekoliko dokumenata koji nisu objavljeni.

Djelomičan pristup dokumentima koji nisu objavljeni nije moguć jer sadržavaju samo popratne informacije, osobne procjene i preporuke za razmatranje povjerenika ili glavnog direktora. Ne postoje dijelovi koji nisu povjerljivi i koji bi se mogli odvojiti od samih bilješki.

Primjedbe podnositelja pritužbe na detaljno mišljenje

Primjedbe podnositelja pritužbe sadržavale su, ukratko, sljedeće točke:

Komisija nije dokazala štetu međunarodnim odnosima ili bilo kakvo stvarno razmatranje javnog interesa za otkrivanje.

Podnositelj pritužbe u načelu se slaže s pravom na povjerljivost, ali ne i sa zaključkom da ono nadmašuje javni interes za otkrivanje u ovom predmetu.

Postoji javni interes za pristup dokumentima jer TABD ima neprimjeren utjecaj na Komisiju. Dokumenti su temelj za oblikovanje politika i stoga su od ključne važnosti za praćenje izvršavanja ovlasti Komisije.

ODLUKA

Ocjena detaljnog mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

1.1 Ombudsmanica je izradila nacrt preporuke da bi Komisija trebala ponovno razmotriti zahtjev podnositelja pritužbe za pristup određenim dokumentima i omogućiti pristup dotičnim dokumentima, osim ako se primjenjuje jedno ili više izuzeća iz članka 4. Ponovno razmatranje trebalo bi uključivati mogućnost djelomičnog pristupa u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001.

1.2 Komisija u svojem detaljnom mišljenju tvrdi da predmetni dokumenti sadržavaju interne procjene stajališta i politika SAD-a koje odražavaju rasprave osoblja Komisije u pripremi sastanaka s predstavnicima poduzeća i/ili vlada. Otkrivanje internog obrazloženja i alternativa koje je povjerenik razmotrio izložilo bi Komisiju u odnosu na njezine partnere i oslabilo njezino pregovaračko stajalište. Time bi se pregovaračkim partnerima omogućio uvid u moguće kompromise koje bi Komisija bila voljna postići u kasnijoj fazi pregovora. Postojao bi ozbiljan rizik od dodavanja spornih pitanja odnosima EU-a i SAD-a i otežavanja postizanja dogovora.

1.3 Komisija tvrdi da djelomičan pristup dokumentima koji nisu objavljeni nije moguć jer oni sadržavaju samo osnovne informacije, osobne procjene i preporuke. Ne postoje dijelovi koji nisu povjerljivi i koji bi se mogli odvojiti od samih bilješki.

1.4 Europski ombudsman napominje da se člankom 4. stavkom 1. Uredbe 1049/2001 djelomično predviđa da "institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu: (a) javni interes u pogledu: . međunarodni odnosi.” U ovom dijelu članka 4. ne upućuje se na mogućnost prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje.

1.5 Ombudsmanica smatra da obrazloženje sadržano u detaljnom mišljenju Komisije po prvi put jasno objašnjava kako bi otkrivanje predmetnih dokumenata moglo ugroziti zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Istraga Europskog ombudsmana nije otkrila dokaze koji bi doveli u pitanje valjanost tog aspekta obrazloženja Komisije ili stajalište Komisije da djelomičan pristup nije moguć.

1.6 S obzirom na zaključak Europskog ombudsmana iz prethodnog stavka, nije potrebno razmatrati može li se pristup dokumentima odbiti i u skladu s člankom 4. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe 1049/2001 (6).

Međutim, Ombudsman ističe da ne može prihvatiti stajalište Komisije da se rizik od širenja odabranih dijelova dokumenata izvan njihova konteksta mora uzeti u obzir pri procjeni moguće štete za njezin postupak donošenja odluka koja bi bila prouzročena objavljivanjem dokumenta.

Ombudsmanica smatra da obrazloženje Komisije o tom pitanju nije u skladu sa slobodom izražavanja na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koja uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez uplitanja tijela javne vlasti.

Zaključak

Ombudsmanica smatra da je Komisija poduzela odgovarajuće korake kako bi ispunila nacrt preporuke Ombudsmana. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN

---

(1) Odluka Komisije 94/90 od 8. veljače 1994. o javnom pristupu dokumentima Komisije SL 1994 L 46/58.

(2) Uredba 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, 2001., SL L 145/43.

(3) SL L 345/94, 2001.

(4) Predmet T-211/00, Aldo Kuijer protiv Vijeća, [2002.] ECR II-485, točka 52.

(5) Predmet T-92/98, Interporc Im- und Export GmbH protiv Komisije, [1999.] ECR II-3521, točka 39.

Pristup dokumentu koji sadržava mišljenja za internu uporabu u okviru rasprava i preliminarnih savjetovanja unutar dotične institucije odbija se čak i nakon donošenja odluke ako bi otkrivanje dokumenta ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes.