Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe sudjelovao je u postupku odabira koji je organizirala Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) za zapošljavanje pravnog službenika (privremeni djelatnik AD 7).[1]

2. Eurojust je obavijestio podnositelja pritužbe da je njegova prijava bila neuspješna jer su drugi kandidati bolje odgovarali posebnim zahtjevima iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu. Podnositelj pritužbe zatražio je više pojedinosti o tome kako je ocijenjen njegov zahtjev. Eurojust mu je dostavio tablicu za evaluaciju u kojoj su navedeni bodovi dodijeljeni njegovoj prijavi za svaki kriterij odabira.

3. Podnositelj pritužbe zatražio je od Eurojusta da preispita ocjenu svojeg zahtjeva. Eurojust je obavijestio podnositelja pritužbe da je povjerenstvo za odabir preispitalo njegovu prijavu i odlučilo zadržati svoju prvotnu odluku da ga ne prihvati u sljedećoj fazi postupka odabira.

4. Podnositelj pritužbe podnio je upravnu pritužbu[2] protiv odluke Eurojusta da ga ne prihvati u sljedećoj fazi postupka odabira. Eurojust je odbio administrativnu pritužbu.

5. Nezadovoljan odlukom Eurojusta, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u listopadu 2021.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o tome kako je Eurojust proveo postupak odabira i ocijenila prijavu podnositelja pritužbe.

7. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana pregledao je Eurojustov spis o prijavi podnositelja pritužbe i organizirao sastanak s Eurojustom kako bi dobio dodatna pojašnjenja o postupku odabira i procjeni zahtjeva podnositelja pritužbe. Izvješće sa sastanka proslijeđeno je podnositelju pritužbe na očitovanje.

Argumenti podnositelja pritužbe

8. Podnositelj pritužbe osporio je dodijeljene bodove i tvrdio da je njegovo iskustvo proizvoljno smanjeno. Također je kritizirao kriterije za odabir i raspodjelu bodova za svaki od kriterija za odabir. Podnositelj pritužbe izrazio je i zabrinutost zbog ograničenog verbalnog prostora u obrascu zahtjeva.

9. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da mu Eurojust nije dostavio dovoljno detaljne informacije o njegovim ocjenama, kao što su pojedinačni komentari i usporedivi podaci o rezultatima drugih kandidata, što je, prema njegovu mišljenju, ugrozilo transparentnost postupka odabira. Također je kritizirao opseg upravnog nadzora.

Procjena Europskog ombudsmana

10. U skladu sa sudskom praksom EU-a, povjerenstva za odabir imaju široku diskrecijsku ovlast pri ocjenjivanju kvalifikacija i radnog iskustva kandidata u postupcima odabira.[3] Uloga Ombudsmana nije ponovna procjena prijave koju je ocijenilo povjerenstvo za odabir. Ombudsman bi doveo u pitanje ocjenu povjerenstva za odabir samo ako postoji naznaka očite pogreške u ocjeni[4].

11. Uvid Ombudsmana u spis i objašnjenja koja je Eurojust dostavio tijekom sastanka, kako je podijelio s podnositeljem pritužbe u izvješću sa sastanka, nije upućivao na očitu pogrešku u ocjeni u načinu na koji je povjerenstvo za odabir ocijenilo prijavu podnositelja pritužbe. Eurojust je procijenio zahtjev podnositelja pritužbe na temelju prethodno utvrđenih kriterija ocjenjivanja, koji su bili u skladu s oglasom za slobodno radno mjesto. Podnositelj pritužbe dobio je visoke bodove za svoj zahtjev i ništa ne upućuje na to da je njegovo iskustvo proizvoljno smanjeno. Iako je podnositelj pritužbe osporavao ocjene koje je dobio, sudskom praksom Unije utvrđeno je da osobno uvjerenje kandidata o relevantnosti njegova iskustva ne može dovesti u pitanje ocjenu povjerenstva za odabir i ne predstavlja dokaz da je povjerenstvo za odabir počinilo očitu pogrešku[5].

12. Ombudsmanica nadalje smatra da je Eurojust postupio u skladu sa svojim pravnim obvezama u pogledu obrazlaganja tako što je podnositelju pritužbe priopćio svoje ocjene za svaki kriterij odabira. Činjenica da Eurojust nije dijelio informacije o rezultatima drugih kandidata u skladu je sa sudskom praksom EU-a o tajnosti rada povjerenstva za odabir[6]. Nadalje, tijekom istrage podnositelj pritužbe primio je dodatna objašnjenja o svojim rezultatima u izvješću sa sastanka.   

13. Kad je riječ o kriterijima ocjenjivanja, sudskom praksom EU-a utvrđeno je da tijela EU-a imaju široko diskrecijsko pravo u odlučivanju o kriterijima i relevantnom iskustvu potrebnom za radna mjesta, kao i o raspodjeli bodova za svaki kriterij odabira[7]. Ombudsman bi takve kriterije i povezane ocjene mogao dovesti u pitanje samo ako postoji naznaka očite pogreške.

14. Na temelju objašnjenja koja je Eurojust dostavio tijekom sastanka, Ombudsman smatra da su kriteriji za odabir koje je Eurojust odabrao za ovaj postupak odabira bili razumni i u skladu s oglasom za slobodno radno mjesto i profilom traženim za radno mjesto[8] Ništa ne upućuje na to da je došlo do očite pogreške u raspodjeli bodova među kriterijima za odabir.

15. Ombudsmanica nadalje napominje da je prostor dodijeljen za odgovore u obrascu za prijavu bio razuman i jednak za sve podnositelje zahtjeva te kao takav nije doveo podnositelja pritužbe u nepovoljniji položaj.

16. Opseg preispitivanja koje je proveo Eurojust također je bio u skladu sa sudskom praksom EU-a[9].

17. Na temelju prethodno navedenog Ombudsman ne nalazi nepravilnosti u načinu na koji je Eurojust organizirao postupak odabira i ocijenio zahtjev podnositelja pritužbe. 

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom[10]:

Nije bilo nepravilnosti u načinu na koji je Agencija Europske unije za suradnjuu kaznenom pravosuđu organizirala postupak odabira i ocijenila prijavu podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Eurojust bit će obaviješteni o toj odluci.

Tina Nilsson

Načelnik Odjela za rješavanje predmeta

Strasbourg, 20.5.2022.

[1] Oglas za slobodno radno mjesto 20/EJ/15.

[2] Na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.

[3] Presuda Općeg suda od 11. veljače 1999., predmet T-244/97, Mertens protiv Komisije, točka 44., dostupna je ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:61997TJ0244; Presuda Općeg suda od 11. svibnja 2005., predmet T-25/03, De Stefano protiv Komisije, točka 34., dostupna je ovdje: http://curia.europa.eu/juris/celex.jsf?celex=62003TJ0025&lang1=en&type=TXT&ancre=.

[4] Vidjeti Odluku Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 14/2010/ANA protiv

Europski ured za odabir osoblja, točka 14., dostupno na:

https://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/10427/html.bookmark#_ftnref5; i presuda Prvostupanjskog suda od 31. svibnja 2005., predmet T-294/03, Gibault protiv Komisije, točka 41., dostupna ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX:62003TJ0294.

[5] Presuda Prvostupanjskog suda od 15. srpnja 1993., spojeni predmeti T-17/90, T-28/91 i T-17/92, Camara Alloisio e.a. protiv Komisije, točka 90., dostupna ovdje https://eur-lex.europa.eu/legal-content/GA/TXT/?uri=CELEX:61990TJ0017; Presuda Prvostupanjskog suda od 23. siječnja 2003., predmet T-53/00, Angioli protiv Komisije, točka 94., dostupna ovdje http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=47998&pageIndex=0&doclang=FR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=5568.

[6] Presuda Suda od 4. srpnja 1996., predmet C-254/95 P, Europski parlament protiv Angela Innamoratija, točke od 27. do 33., dostupna je ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A61995CJ0254; Presuda Općeg suda od 22. rujna 2021., predmet T-435/20, JR protiv Europske komisije, točke od 52. do 57., dostupna je ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:62020TJ0435;

[7] Presuda Prvostupanjskog suda od 16. listopada 1990., predmet T ‑132/89, Vicenzo Gallone protiv Vijeća Europskih zajednica, točka 27., dostupna je ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A61989TJ0132; Presuda Suda od 5. veljače 1997., predmet T-207/95, Maria de los Angeles Ibarra Gil protiv Komisije Europskih zajednica, točka 66., dostupna je ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A61995TJ0207.

[8] U skladu s člankom 27. Pravilnika o osoblju.

[9] Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 23. rujna 2020., predmet T-596/18,

ZL protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo, točke 120. do 123. i 125., dostupno ovdje: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=231529&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=3011150.

[10] Ova pritužba riješena je u okviru delegiranog vođenja predmeta, u skladu s Odlukom Europskog ombudsmana o donošenju provedbenih odredbi.