Tri slučaja odnose se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila o boljoj regulativi i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MAS), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije provjerila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.   

Ombudsmanica je pokrenula istrage o tim trima predmetima. Zaprimila je pisani odgovor Komisije u sva tri predmeta, pregledala relevantne spise Komisije i njezini istražni timovi sastali su se s predstavnicima Komisije u okviru dviju istraga.

Komisija je odgovorila da pravila o boljoj regulativi nisu obvezujuće pravo, već skup alata za oblikovanje politika za prikupljanje relevantnih informacija koje bi trebalo primjenjivati na razmjeran način. Tvrdila je i da je prikupila sve relevantne dokaze prije donošenja predmetnih zakonodavnih prijedloga, savjetovala se s dionicima i provela procjene klimatske dosljednosti i savjetovanje među službama u skladu s primjenjivim pravilima.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila niz postupovnih nedostataka u načinu na koji je Komisija pripremila zakonodavne prijedloge koji zajedno čine nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je posebno utvrdila da je Komisija usvojila široko tumačenje „hitnosti” i da nije u dovoljnoj mjeri opravdala „hitnost” zakonodavnih prijedloga prema javnosti te da nije dokumentirala svoja odstupanja od primjenjivih pravila za bolju regulativu. Ombudsmanica je također utvrdila da Komisija nije uspostavila postupak kojim bi se, u skladu s Ugovorima i sudskom praksom, osigurala transparentna, na dokazima utemeljena i uključiva priprema „hitnih” zakonodavnih prijedloga. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da Komisija nije postupila odgovorno jer nije vodila odgovarajuću evidenciju o obveznim provjerama usklađenosti svojih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a.

Kako bi otklonila te nedostatke, ombudsmanica je dala dvije preporuke. Ombudsmanica je preporučila da bi Komisija trebala osigurati predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od zahtjeva utvrđenih u pravilima. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogao Komisiji u toj zadaći, Ombudsman je iznio četiri prijedloga, koji uključuju pojašnjenje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge i osiguravanje da se dokazi kojima se potkrepljuju njegovi prijedlozi pravodobno objave kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije da prestane surađivati s vanjskim djelatnikom u njezinim službama za skrb o djeci. Podnositelj pritužbe angažiran je preko vanjskog izvođača na temelju tjednih ugovora. U skladu s uputama Komisije ugovaratelj je obavijestio podnositelja pritužbe da Komisija više neće tražiti njezine usluge. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu tvrdeći da mu Komisija nije pružila opravdane razloge za svoju odluku.

Europski ombudsman dosljedno smatra da bi institucije EU-a, ako zatraže raskid ugovora s vanjskim ugovarateljem, trebale navesti poštene i objektivne razloge za opravdanje raskida, obavijestiti dotičnu osobu i osigurati da joj se omogući podnošenje primjedbi prije raskida. Nesigurnost situacije privremenog radnika podrazumijeva da je Komisija dužna biti poštena i transparentna, čak i ako ne postoji ugovorni odnos. U ovom slučaju Komisija nije osigurala da se podnositelju pritužbe odobri saslušanje i prilika da se očituje o razlozima koje je Komisija navela prije nego što je odlučila da više neće zatražiti usluge podnositelja pritužbe. Iako je to žalosno, Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe morao biti upoznat s nekim pitanjima u tjednu koji je prethodio odluci Komisije. Međutim, zbog nedostatka vođenja evidencije Ombudsman ne može provjeriti je li osoblje Komisije raspravljalo o tim pitanjima s podnositeljem pritužbe. Međutim, Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala da je mogla dodatno objasniti svoje obrazloženje podnositelju pritužbe u ovom predmetu.

Na temelju toga ombudsmanica smatra da daljnje istrage nisu opravdane i zaključuje predmet.  

Predmet se odnosio na način na koji je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) rješavao zahtjeve za preispitivanje kandidata koji nije uspio u dva postupka odabira. Među ostalim, podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije na odgovarajući način odgovorio na njegove zabrinutosti te je postavio pitanje je li na odgovarajući način preispitao njegovu uspješnost.

Nakon što je Ombudsman pokrenuo istragu, EPSO je podnositelju pritužbe dostavio dodatne odgovore. Ombudsmanica je utvrdila da postoje nedosljednosti između njih i odgovora koje je prvotno primila te da nije jasno je li EPSO stvarno preispitao svoje početne odluke. Tijekom istrage EPSO je dao dodatna pojašnjenja kako bi to objasnio.

Ombudsmanica je zaključila zaključak da daljnje istrage nisu opravdane jer je EPSO u konačnici pružio razumna objašnjenja o tome kako je postupio sa zahtjevima podnositelja pritužbe za preispitivanje. Međutim, istraga je otkrila probleme s EPSO-ovim standardnim odgovorima na zahtjeve za preispitivanje. Kako bi se to riješilo, ombudsmanica je EPSO-u predložila poboljšanje i zatražila od njega da u budućnosti osigura da kandidati koji su podnijeli zahtjev za preispitivanje dobiju jasan, točan i potpun odgovor kojim ih se obavješćuje o tome je li provedeno preispitivanje te o razlozima za odluku EPSO-a.