Podnositelj pritužbe radio je kao stručnjak za vanjskog izvođača iz EU-a na projektu koji je financirao EU u Tanzaniji kojim je upravljala Delegacija Europske unije u Tanzaniji i Istočnoafričkoj zajednici. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je ugovaratelj prekršio tanzanijsko pravo jer se nije registrirao u Tanzaniji, zbog čega nije mogao dobiti valjanu radnu dozvolu. Nakon toga ugovaratelj je obavijestio podnositelja pritužbe o svojoj odluci da raskine ugovor, uzimajući u obzir zabrinutost u pogledu rada podnositelja pritužbe koju je iznijela delegacija EU-a.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o zabrinutosti podnositelja pritužbe u pogledu načina na koji je delegacija rješavala oba pitanja. U tom je pogledu Ombudsmanica uputila na svoje dosljedno stajalište da bi, ako institucije EU-a traže zamjenu stručnjaka koji rade na projektima EU-a, te pojedince trebalo saslušati prije njihove zamjene. Iako je Komisija tvrdila da nije zatražila zamjenu stručnjaka, Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija bila uključena u odluku o zamjeni. Ombudsman je stoga utvrdio da Komisija nije osigurala poštovanje prava podnositelja pritužbe na saslušanje prije njegove zamjene, što je dovelo do nepravilnosti u postupanju.  Dala je prijedlog za poboljšanje kako bi se spriječilo da se to pitanje pojavi u budućnosti. 

Osim toga, ombudsmanica je utvrdila da, s obzirom na to da je ugovor podnositelja pritužbe raskinut, nisu bile opravdane daljnje istrage o pitanju radne dozvole. Međutim, Komisiji je dala prijedlog za poboljšanje i pozvala je da provjeri to pitanje jer bi to moglo utjecati na druge stručnjake koji rade na projektu EU-a. 

 

Predmet se odnosio na odluku Europske izvršne agencije za istraživanje (REA) da ne dodijeli „pečat izvrsnosti” prijedlogu za financiranje sredstvima EU-a u okviru poziva na podnošenje prijedloga za 2023. za postdoktorsku stipendiju Marie Sklodowska-Curie (MSCA-PF), koja je dio programa EU-a Obzor Europa. REA je odbila dodijeliti pečat izvrsnosti prijedlogu jer je tužitelj imao sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini.

Ombudsmanica je utvrdila da je REA pružila razumno objašnjenje za svoju odluku i djelovala u skladu s primjenjivim pravilima. Kao takva, zaključila je istragu s nalazom da nema nepravilnosti u postupanju. Međutim, dala je prijedlog za poboljšanje REA-i da podnositelju pritužbe i drugim podnositeljima zahtjeva sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini koji se nalaze u istoj situaciji dostavi objašnjenje i/ili javnu izjavu u kojoj se pojašnjava posebna situacija podnositelja zahtjeva sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini u pozivima na podnošenje prijedloga u okviru MSCA-PF-a za 2023., posebno u pogledu pečata izvrsnosti.

Predmet se odnosio na odluku Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA) o povratu sredstava isplaćenih neprofitnoj organizaciji za projekt koji se financira u okviru programa Europa za građane.

EACEA je odbila zahtjev podnositelja pritužbe za produljenje projekta i utvrdila da određeni troškovi koje je podnositelj pritužbe prijavio nisu prihvatljivi jer su se odnosili na aktivnosti koje su provedene nakon datuma završetka projekta ili na aktivnosti s nedovoljnim brojem sudionika.

Tijekom istrage EACEA je potvrdila da postoje nedostaci u načinu na koji je s podnositeljem pritužbe komunicirala o mogućem produljenju projekta te mu je ponudila da to nadoknadi. Ombudsmanica je to pozdravila.

Ombudsmanica je utvrdila da je stajalište EACEA-e o produljenju projekta i povratu sredstava bilo razumno i u skladu s primjenjivim pravilima. Predmet je stoga zaključen sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju EACEA-e.

Ribarsko plovilo (Adriana) koje prevozi oko 750 migranata 14. lipnja 2023. prešlo je granicu i potonulo u međunarodnim vodama uz obalu Pylosa u Grčkoj. U naknadnoj operaciji traganja i spašavanja spašene su 104 osobe, a pronađena su 82 tijela. Preostali putnici smatraju se mrtvima. Iako su se 26. veljače 2023. dogodili brojni prethodni brodolomi brodova koji su prevozili migrante u Europsku uniju, uključujući brodolom u Crotoneu u Italiji, kada je prema procjenama poginulo 100 osoba, tragedija u Adriani smatra se najsmrtonosnijom i izazvala je međunarodni prosvjed.

Incident je izazvao zabrinutost javnosti zbog uloge i odgovornosti EU-a u zaštiti života u kontekstu njegove migracijske i granične politike. Iznesene su optužbe da su djelovanja grčke obalne straže izravno ili neizravno doprinijela određivanju gornjih granica. Postoje različite nacionalne istrage o ulozi HCG-a, uključujući istragu grčkog ombudsmana koja je u tijeku, pokrenutu nakon što je HCG odlučio da neće pokrenuti vlastitu internu disciplinsku istragu.

S obzirom na to da je Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) u okviru svojih zajedničkih operacija i aktivnosti nadzora često u određenoj mjeri uključena u odgovor na hitne situacije u pomorstvu, razumljivo je da se javna zabrinutost odnosi i na njezinu ulogu. Kao odgovor na tragediju u Pylosu ombudsmanica je odlučila pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu.

Istragom je utvrđeno da je Frontex slijedio primjenjiva pravila i protokole, ali je pokazao nedostatke u načinu na koji Frontex reagira u hitnim situacijama u pomorstvu u koje se uključi, bilo u kontekstu zajedničkih pomorskih operacija ili svojih zasebnih višenamjenskih aktivnosti zračnog nadzora.

Među njima su neodgovarajuće smjernice o tome kako bi Frontexove jedinice trebale reagirati ako otkriju brodove u potencijalnim hitnim situacijama u kontekstu svojih posebnih i jedinstvenih aktivnosti, među ostalim u pogledu izdavanja signala za hitne slučajeve. Istraga je pokazala i potrebu za većom jasnoćom u pogledu uloga i odgovornosti te, što je najvažnije, prirode suradnje Frontexa s nacionalnim tijelima.

Istraga je pokazala i da Frontexovi promatrači za temeljna prava nisu dovoljno uključeni u donošenje odluka o pomorskim kriznim situacijama otkrivenima tijekom Frontexovih nadzornih aktivnosti.

Kako bi se uklonili ti nedostaci, Ombudsman je iznio niz prijedloga. Međutim, ombudsmanica je naglasila da ti prijedlozi o posebnim aspektima rada Frontexa nisu dovoljni za popunjavanje velikog jaza koji je nastao zbog nepostojanja proaktivnog traganja i spašavanja u EU-u, posebno u kombinaciji s opetovanim navodima o postupanju nadležnih tijela u određenim državama članicama.

 U tu je svrhu Ombudsman predložio da bi, ako nacionalna tijela ne ispune svoje obveze u pogledu traganja i spašavanja na odgovarajući način ili na drugi način sudjeluju u kršenju temeljnih prava i/ili ako nacionalna tijela ograničavaju ulogu i kapacitete Frontexa u traganju i spašavanju, izvršni direktor trebao ponovno razmotriti treba li Frontex nastaviti svoje aktivnosti u toj državi članici.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije o povratu sredstava od koordinatora projekta koji financira EU, a koji je proveden sa sedam drugih projektnih partnera.

Nakon vanjske revizije Komisija je odlučila od podnositelja pritužbe, kao koordinatora projekta, zatražiti povrat svih neprihvatljivih troškova utvrđenih u izvješću o reviziji za sve predmetne projektne partnere.

U okviru istrage Komisija je odlučila poništiti „nalog za povrat” izdan podnositelju pritužbe i umjesto toga vratiti relevantna sredstva od svakog predmetnog projektnog partnera. Ombudsmanica je pozdravila odluku Komisije i zaključila istragu sa zaključkom da je to pitanje riješeno.

Predmet se odnosio na odbijanje delegacije EU-a u Alžiru da plati dodatne troškove koje je izvođač imao tijekom pandemije bolesti COVID-19. Kao rezultat „postupka sporazumnog rješenja” o tom pitanju delegacija EU-a potvrdila je da se određeni troškovi mogu nadoknaditi podnositelju pritužbe, ali je tvrdila da se drugi nastali troškovi ne mogu nadoknaditi.  

Ombudsmanica je utvrdila da se podnositelj pritužbe i Europska komisija u biti ne slažu oko tumačenja primjenjivih ugovornih odredbi. U takvim slučajevima nije na Ombudsmanu da utvrdi kako bi se ugovor trebao tumačiti, već na sudu. Ombudsmanica je smatrala da stajalište Komisije nije nerazumno. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju.