Podnositelj pritužbe radio je kao stručnjak za vanjskog izvođača iz EU-a na projektu koji je financirao EU u Tanzaniji kojim je upravljala Delegacija Europske unije u Tanzaniji i Istočnoafričkoj zajednici. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je ugovaratelj prekršio tanzanijsko pravo jer se nije registrirao u Tanzaniji, zbog čega nije mogao dobiti valjanu radnu dozvolu. Nakon toga ugovaratelj je obavijestio podnositelja pritužbe o svojoj odluci da raskine ugovor, uzimajući u obzir zabrinutost u pogledu rada podnositelja pritužbe koju je iznijela delegacija EU-a.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o zabrinutosti podnositelja pritužbe u pogledu načina na koji je delegacija rješavala oba pitanja. U tom je pogledu Ombudsmanica uputila na svoje dosljedno stajalište da bi, ako institucije EU-a traže zamjenu stručnjaka koji rade na projektima EU-a, te pojedince trebalo saslušati prije njihove zamjene. Iako je Komisija tvrdila da nije zatražila zamjenu stručnjaka, Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija bila uključena u odluku o zamjeni. Ombudsman je stoga utvrdio da Komisija nije osigurala poštovanje prava podnositelja pritužbe na saslušanje prije njegove zamjene, što je dovelo do nepravilnosti u postupanju.  Dala je prijedlog za poboljšanje kako bi se spriječilo da se to pitanje pojavi u budućnosti. 

Osim toga, ombudsmanica je utvrdila da, s obzirom na to da je ugovor podnositelja pritužbe raskinut, nisu bile opravdane daljnje istrage o pitanju radne dozvole. Međutim, Komisiji je dala prijedlog za poboljšanje i pozvala je da provjeri to pitanje jer bi to moglo utjecati na druge stručnjake koji rade na projektu EU-a. 

 

Predmet se odnosio na odluku Europske izvršne agencije za istraživanje (REA) da ne dodijeli „pečat izvrsnosti” prijedlogu za financiranje sredstvima EU-a u okviru poziva na podnošenje prijedloga za 2023. za postdoktorsku stipendiju Marie Sklodowska-Curie (MSCA-PF), koja je dio programa EU-a Obzor Europa. REA je odbila dodijeliti pečat izvrsnosti prijedlogu jer je tužitelj imao sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini.

Ombudsmanica je utvrdila da je REA pružila razumno objašnjenje za svoju odluku i djelovala u skladu s primjenjivim pravilima. Kao takva, zaključila je istragu s nalazom da nema nepravilnosti u postupanju. Međutim, dala je prijedlog za poboljšanje REA-i da podnositelju pritužbe i drugim podnositeljima zahtjeva sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini koji se nalaze u istoj situaciji dostavi objašnjenje i/ili javnu izjavu u kojoj se pojašnjava posebna situacija podnositelja zahtjeva sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini u pozivima na podnošenje prijedloga u okviru MSCA-PF-a za 2023., posebno u pogledu pečata izvrsnosti.

Predmet se odnosio na odluku Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA) o povratu sredstava isplaćenih neprofitnoj organizaciji za projekt koji se financira u okviru programa Europa za građane.

EACEA je odbila zahtjev podnositelja pritužbe za produljenje projekta i utvrdila da određeni troškovi koje je podnositelj pritužbe prijavio nisu prihvatljivi jer su se odnosili na aktivnosti koje su provedene nakon datuma završetka projekta ili na aktivnosti s nedovoljnim brojem sudionika.

Tijekom istrage EACEA je potvrdila da postoje nedostaci u načinu na koji je s podnositeljem pritužbe komunicirala o mogućem produljenju projekta te mu je ponudila da to nadoknadi. Ombudsmanica je to pozdravila.

Ombudsmanica je utvrdila da je stajalište EACEA-e o produljenju projekta i povratu sredstava bilo razumno i u skladu s primjenjivim pravilima. Predmet je stoga zaključen sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju EACEA-e.

Ribarsko plovilo (Adriana) koje prevozi oko 750 migranata 14. lipnja 2023. prešlo je granicu i potonulo u međunarodnim vodama uz obalu Pylosa u Grčkoj. U naknadnoj operaciji traganja i spašavanja spašene su 104 osobe, a pronađena su 82 tijela. Preostali putnici smatraju se mrtvima. Iako su se 26. veljače 2023. dogodili brojni prethodni brodolomi brodova koji su prevozili migrante u Europsku uniju, uključujući brodolom u Crotoneu u Italiji, kada je prema procjenama poginulo 100 osoba, tragedija u Adriani smatra se najsmrtonosnijom i izazvala je međunarodni prosvjed.

Incident je izazvao zabrinutost javnosti zbog uloge i odgovornosti EU-a u zaštiti života u kontekstu njegove migracijske i granične politike. Iznesene su optužbe da su djelovanja grčke obalne straže izravno ili neizravno doprinijela određivanju gornjih granica. Postoje različite nacionalne istrage o ulozi HCG-a, uključujući istragu grčkog ombudsmana koja je u tijeku, pokrenutu nakon što je HCG odlučio da neće pokrenuti vlastitu internu disciplinsku istragu.

S obzirom na to da je Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) u okviru svojih zajedničkih operacija i aktivnosti nadzora često u određenoj mjeri uključena u odgovor na hitne situacije u pomorstvu, razumljivo je da se javna zabrinutost odnosi i na njezinu ulogu. Kao odgovor na tragediju u Pylosu ombudsmanica je odlučila pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu.

Istragom je utvrđeno da je Frontex slijedio primjenjiva pravila i protokole, ali je pokazao nedostatke u načinu na koji Frontex reagira u hitnim situacijama u pomorstvu u koje se uključi, bilo u kontekstu zajedničkih pomorskih operacija ili svojih zasebnih višenamjenskih aktivnosti zračnog nadzora.

Među njima su neodgovarajuće smjernice o tome kako bi Frontexove jedinice trebale reagirati ako otkriju brodove u potencijalnim hitnim situacijama u kontekstu svojih posebnih i jedinstvenih aktivnosti, među ostalim u pogledu izdavanja signala za hitne slučajeve. Istraga je pokazala i potrebu za većom jasnoćom u pogledu uloga i odgovornosti te, što je najvažnije, prirode suradnje Frontexa s nacionalnim tijelima.

Istraga je pokazala i da Frontexovi promatrači za temeljna prava nisu dovoljno uključeni u donošenje odluka o pomorskim kriznim situacijama otkrivenima tijekom Frontexovih nadzornih aktivnosti.

Kako bi se uklonili ti nedostaci, Ombudsman je iznio niz prijedloga. Međutim, ombudsmanica je naglasila da ti prijedlozi o posebnim aspektima rada Frontexa nisu dovoljni za popunjavanje velikog jaza koji je nastao zbog nepostojanja proaktivnog traganja i spašavanja u EU-u, posebno u kombinaciji s opetovanim navodima o postupanju nadležnih tijela u određenim državama članicama.

 U tu je svrhu Ombudsman predložio da bi, ako nacionalna tijela ne ispune svoje obveze u pogledu traganja i spašavanja na odgovarajući način ili na drugi način sudjeluju u kršenju temeljnih prava i/ili ako nacionalna tijela ograničavaju ulogu i kapacitete Frontexa u traganju i spašavanju, izvršni direktor trebao ponovno razmotriti treba li Frontex nastaviti svoje aktivnosti u toj državi članici.

Podnositelj pritužbe sudjelovao je u pozivu na podnošenje ponuda u kontekstu Okvira za ulaganja na zapadnom Balkanu i odabran je za ugovor u vrijednosti većoj od 11 milijuna EUR. Tijekom desetodnevnog „razdoblja mirovanja” prije potpisivanja ugovora podnositelj pritužbe morao je zamijeniti jednog od „ključnih stručnjaka” uključenih u njegovu ponudu. Kad je Komisija pokušala obaviti razgovor s jednim od predloženih zamjena, predložena zamjena odbila je razgovor. Drugi najbolji ponuditelj odmah je potvrdio da su njegovi ključni stručnjaci dostupni i da je Komisija s njim potpisala ugovor.

Podnositelj pritužbe obratio se pučkom pravobranitelju. Tvrdio je da Komisija nije pravilno ocijenila svoje predložene zamjenske stručnjake i da nije primijenila drugo razdoblje mirovanja prije potpisivanja ugovora s drugim najboljim ponuditeljem.

Ombudsmanica je utvrdila da, iako je Komisija iznijela razumne argumente o tome zašto zamjenskog stručnjaka nije smatrala jednako kvalitetnim kao izvornog stručnjaka, postoji nedostatak u načinu na koji je Komisija ocijenila njegovo radno iskustvo. Također je zaključila da je Komisija trebala primijeniti drugo razdoblje mirovanja prije potpisivanja ugovora s drugim ponuditeljem i drugim ponuditeljima dostaviti sve informacije koje su im bile potrebne za primjenu tog razdoblja mirovanja. Ta dva nedostatka dovela su do nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica je smatrala da u ovoj fazi ne bi bilo primjereno davati odgovarajuće preporuke. Međutim, dala je dva prijedloga čiji je cilj spriječiti da se takvi problemi pojave u budućim sličnim slučajevima.

Predmet se odnosio na odluku Europske komisije o povratu sredstava od koordinatora projekta koji financira EU, a koji je proveden sa sedam drugih projektnih partnera.

Nakon vanjske revizije Komisija je odlučila od podnositelja pritužbe, kao koordinatora projekta, zatražiti povrat svih neprihvatljivih troškova utvrđenih u izvješću o reviziji za sve predmetne projektne partnere.

U okviru istrage Komisija je odlučila poništiti „nalog za povrat” izdan podnositelju pritužbe i umjesto toga vratiti relevantna sredstva od svakog predmetnog projektnog partnera. Ombudsmanica je pozdravila odluku Komisije i zaključila istragu sa zaključkom da je to pitanje riješeno.