Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentu povezanom s odlukom Europske komisije da projekt vađenja minerala koji se nalazi u Srbiji odredi kao „strateški projekt” u skladu sa Zakonom o kritičnim sirovinama (CRMA). Konkretno, podnositelj pritužbe zatražio je pristup relevantnom odobrenju te odluke od strane predmetne zemlje koja nije članica EU-a. Podnositelj pritužbe podnio je svoj zahtjev Europskoj komisiji u srpnju 2025.

Komisija je prvi put odgovorila u kolovozu 2025. Utvrdila je da je jedan dokument obuhvaćen područjem primjene zahtjeva za pristup, kojem je odbila dati javni pristup u cijelosti. Komisija je pritom tvrdila da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti međunarodne odnose EU-a sa zemljom u kojoj se projekt nalazi.

Podnositelj pritužbe osporio je odluku Komisije podnošenjem „potvrdnog zahtjeva” u rujnu 2025. Ako Komisija nije dala izričit odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u listopadu 2025.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup i, kao prvi korak, zatražila od Komisije da što prije donese izričit odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe. Ako se odgovor ne dostavi u zadanom roku, istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetni dokument zajedno s dokumentacijom o savjetovanju s dotičnom zemljom koja nije članica EU-a.

Komisija je podnositelju pritužbe odgovorila u svibnju 2026., odobrivši širok djelomičan pristup spornom dokumentu, redigirajući samo ograničene osobne podatke, što podnositelj pritužbe nije osporio. Ombudsmanica je stoga smatrala da je pritužba na Komisijino prešutno odbijanje pristupa riješena pristupom koji je sada odobren. Međutim, Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog kašnjenja Komisije u obradi zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe, koje je trajalo i nakon što je pokrenula istragu. Ombudsmanica i dalje pomno prati pitanje kašnjenja na temelju pritužbi koje su joj podnesene.

 

Riječ je o tome kako je Europska komisija obavijestila javnost o statusu svoje zakonodavne inicijative o okviru za održive prehrambene sustave (FSFS), koja je bila dio strategije „od polja do stola”. Nakon pokretanja ove inicijative i javnog savjetovanja Komisija je nije uključila u svoj program rada za 2024. Podnositelj pritužbe, organizacija koja je sudjelovala u javnom savjetovanju, izrazio je zabrinutost zbog toga što Komisija nije obavijestila javnost o statusu inicijative i razlozima kašnjenja u donošenju zakonodavnog prijedloga koji se na nju odnosi.

Tijekom istrage Ombudsmana Komisija je objasnila da je 2023. revidirala svoje političke prioritete zbog gospodarskih poremećaja uzrokovanih agresivnim ratom Rusije protiv Ukrajine, prosvjeda poljoprivrednika diljem EU-a i šire zabrinutosti dionika u vezi s poljoprivredom EU-a. Komisija je 2025. donijela novu „Viziju za poljoprivredu i hranu”. Budući da se u tom dokumentu ne spominje FSFS, Komisija je smatrala da je dionicima jasno da je ta inicijativa obustavljena. Nadalje, Komisija je izjavila da je u postupku ažuriranja informacija o svim svojim političkim inicijativama koje su dostupne na njezinim internetskim stranicama.

Ombudsmanica je pozdravila predanost Komisije da osigura veću transparentnost u pogledu statusa svojih političkih inicijativa i smatrala da daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane.

Tri slučaja odnosila su se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila za bolju regulativu i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MIK), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije ocijenila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila postupovne nedostatke u načinu na koji je Komisija pripremila predmetne zakonodavne prijedloge, što je, promatrano zajedno, predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Kako bi se uklonili ti nedostaci, Ombudsmanica je preporučila da Komisija osigura predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od njihovih zahtjeva te evidentiranjem i objašnjavanjem razloga za sva odobrena odstupanja. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogla Komisiji u toj zadaći, Ombudsmanica je iznijela i četiri prijedloga za poboljšanje, koji su uključivali: pojašnjavanje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge; osiguravanje pravodobne objave analitičkih dokumenata kojima se zamjenjuju procjene učinka i navode dokazi kojima se potkrepljuju njezini prijedlozi kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva; izdavanje smjernica za provedbu procjena klimatske dosljednosti; pružanje i evidentiranje obrazloženja pri skraćivanju razdoblja savjetovanja među službama ispod utvrđenih pragova.

U svojem odgovoru Ombudsmanu Komisija je pristala razmotriti definiranje „hitnih” situacija tijekom predstojeće revizije pravila za bolju regulativu te evidentirati i objaviti razloge za primjenu odstupanja od njihovih zahtjeva. Komisija se obvezala i da će osigurati ciljana savjetovanja o svojim „hitnim” prijedlozima, objaviti analitičke dokumente s dokazima kojima se potkrepljuju njezini prijedlozi u roku od tri mjeseca od donošenja, uključiti procjene klimatske dosljednosti u analitičke dokumente i memorandume s objašnjenjima za buduće prijedloge te pružiti obrazloženja za skraćena savjetovanja među službama.

Podnositelji pritužbe u svojim su primjedbama na odgovor Komisije smatrali da obveze Komisije nisu ni jasne ni dovoljno konkretne da bi se zajamčio transparentan i uključiv zakonodavni postupak koji se temelji na dokazima.

Ombudsmanica je pozdravila sveukupni konstruktivan odgovor Komisije na njezine preporuke i prijedloge za poboljšanje. Međutim, odgovor Komisije još nije dovoljno jasan u pogledu konkretnih koraka koje namjerava poduzeti kako bi provela preporuke i prijedloge Ombudsmana za poboljšanje.

Ombudsmanica će stoga pratiti to pitanje na temelju budućih pritužbi i nakon što Komisija dovrši reviziju pravila za bolju regulativu. U ovoj fazi daljnje istrage nisu opravdane, a Europski ombudsman zaključio je tri predmeta.