Podnositelj pritužbe, zastupnik u Europskom parlamentu, izrazio je zabrinutost zbog nepodudaranja Akta o umjetnoj inteligenciji i Kodeksa dobre prakse za umjetnu inteligenciju opće namjene (GPAI). Europska komisija nedavno je potvrdila da je Kodeks, koji su izradili dionici, „odgovarajući” dobrovoljni alat za dobavljače UI sustava opće namjene za dokazivanje usklađenosti s Aktom o umjetnoj inteligenciji. Međutim, podnositelj pritužbe tvrdio je da se Kodeksom dobavljači UI sustava opće namjene izuzimaju od obveze na temelju Akta o umjetnoj inteligenciji da dokumentiraju ili barem procijene potrošnju energije svojih modela tijekom treniranja i testiranja.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisija razumno objasnila kako njezin Ured za umjetnu inteligenciju namjerava procijeniti potrošnju energije UI sustava opće namjene ako dobavljači nemaju određene informacije potrebne za procjenu. Stoga je Komisija pružila potrebna jamstva da će u tom pogledu ispuniti temeljni cilj Akta o umjetnoj inteligenciji. U tom je kontekstu ombudsmanica napomenula da je Kodeks zamišljen kao privremeno rješenje koje se može dodatno poboljšati i koje će vjerojatno biti zamijenjeno ciljanim instrumentima, kao što su „usklađene norme”, koje su razvile europske organizacije za normizaciju.

Na temelju toga ombudsmanica je utvrdila da u ovoj fazi daljnje istrage te pritužbe nisu opravdane.

Predmet se prvotno odnosio na propust Europske komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o trenutačnom stanju pritužbe zbog povrede prava u pogledu usklađenosti određenog španjolskog zakonodavstva s pravilima EU-a o zaštiti podataka i Direktivom o elektroničkoj trgovini.

Ombudsmanica je od Komisije zatražila da podnositelja pritužbe obavijesti o statusu pritužbe, razlozima kašnjenja u njezinoj procjeni i planu djelovanja Komisije u ovom predmetu. Budući da Komisija podnositelju pritužbe nije dostavila dovoljno detaljne informacije, istražni tim Ombudsmana sastao se i s predstavnicima Komisije te pregledao spis Komisije kako bi bolje razumio način na koji Komisija postupa s pritužbom zbog povrede.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija, iako u određenom razdoblju nije bila aktivna u tom predmetu, nakon što je relevantno španjolsko zakonodavstvo postalo u potpunosti primjenjivo, redovito surađivala s nacionalnim tijelima i procjenjivala predmet. Ombudsmanica je utvrdila i da je Komisija, iako podnositelju pritužbe nije pružila pravodobne informacije, što je žalosno, tijekom te istrage pružila detaljna objašnjenja o vremenu potrebnom za rješavanje pritužbe zbog povrede i njezinu statusu. Osim toga, Komisija je Španjolskoj uputila službenu opomenu tijekom istrage o prvom aspektu pritužbe zbog povrede.

Stoga je Ombudsman zaključio istragu sa zaključkom da daljnje istrage nisu opravdane.

Predmet se odnosio na postupanje Europske komisije´s s pritužbom zbog povrede u vezi s odlukom Češke´s da spoji svoje tijelo za željeznice s tijelom za tržišno natjecanje. Glavni razlog za zabrinutost bila je činjenica da je spajanjem možda prekršeno pravo EU-a i da Češka možda nije osigurala neovisan i učinkovit nadzor željezničkog sektora.

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija podnositelju pritužbe nije dostavila odgovarajuće obrazloženje za svoj zaključak da Češka nije prekršila pravo EU-a. Nakon što je ispitao objašnjenja Komisije pružena tijekom istrage, Ombudsmanica je zaključila da je Komisija pažljivo istražila to pitanje i da se njezina odluka o zatvaranju predmeta temeljila na čvrstim razlozima.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu Komisijine procjene pritužbe zbog povrede. Budući da je Komisija tijekom istrage dala detaljno obrazloženje, taj je aspekt predmeta riješen. Ombudsmanica je predložila Komisiji da podnositeljima pritužbi uvijek pruži odgovarajuće obrazloženje kada namjeravaju zaključiti predmet zbog povrede.

Predmet se odnosio na vrijeme koje je Europskoj komisiji bilo potrebno da zaključi svoju ocjenu pritužbe zbog povrede protiv Španjolske iz 2018. Pritužba zbog povrede odnosila se na zakonodavne izmjene uvedene 2014. u španjolski Zakon o lukama i naknadno produljenje trajanja koncesija za obavljanje rekreacijskih sportova na vodi na javnom dobru luke od strane lučke uprave Balearskih otoka. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi zbog povrede u biti tvrdio da su navedenim zakonodavnim izmjenama i produljenjem trajanja koncesija lučke uprave Balearskih otoka prekršeni članci 49., 56. i 106. UFEU-a.

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije dokazala da je postupala savjesno i aktivno u tom predmetu te da nije pružila uvjerljive razloge kojima bi objasnila zašto nije uspjela dovršiti svoju ocjenu nakon više od sedam godina. Ombudsmanica je smatrala da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je dala preporuku Komisiji da bez daljnje odgode dovrši svoju procjenu. Ombudsmanica je utvrdila i pitanja povezana s informacijama dostavljenima podnositelju pritužbe i vođenjem evidencije u vezi s dijalogom EU Pilot koji je Komisija vodila sa Španjolskom te je iznijela dva odgovarajuća prijedloga za poboljšanje u tom pogledu.

Iako je Komisija nakon pokretanja istrage Europskog ombudsmana sa Španjolskom pokrenula novi dijalog prije povrede (ranije poznat kao dijalog u okviru sustava EU Pilot), Komisija nije dovršila svoju procjenu pritužbe zbog povrede kad je Europski ombudsman zaključio ovaj predmet. Nije pružila ni razumno opravdanje za vrijeme koje je bilo potrebno. Ombudsmanica je stoga potvrdila da je utvrdila nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica će nastaviti pratiti vođenje evidencije Komisije u vezi s dijalozima prije povrede, kao i način na koji komunicira s podnositeljima pritužbi pri zaključenju tih dijaloga.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentu povezanom s odlukom Europske komisije da projekt vađenja minerala koji se nalazi u Srbiji odredi kao „strateški projekt” u skladu sa Zakonom o kritičnim sirovinama (CRMA). Konkretno, podnositelj pritužbe zatražio je pristup relevantnom odobrenju te odluke od strane predmetne zemlje koja nije članica EU-a. Podnositelj pritužbe podnio je svoj zahtjev Europskoj komisiji u srpnju 2025.

Komisija je prvi put odgovorila u kolovozu 2025. Utvrdila je da je jedan dokument obuhvaćen područjem primjene zahtjeva za pristup, kojem je odbila dati javni pristup u cijelosti. Komisija je pritom tvrdila da bi otkrivanje informacija moglo ugroziti međunarodne odnose EU-a sa zemljom u kojoj se projekt nalazi.

Podnositelj pritužbe osporio je odluku Komisije podnošenjem „potvrdnog zahtjeva” u rujnu 2025. Ako Komisija nije dala izričit odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u listopadu 2025.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o implicitnom odbijanju Komisije da odobri javni pristup i, kao prvi korak, zatražila od Komisije da što prije donese izričit odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe. Ako se odgovor ne dostavi u zadanom roku, istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetni dokument zajedno s dokumentacijom o savjetovanju s dotičnom zemljom koja nije članica EU-a.

Komisija je podnositelju pritužbe odgovorila u svibnju 2026., odobrivši širok djelomičan pristup spornom dokumentu, redigirajući samo ograničene osobne podatke, što podnositelj pritužbe nije osporio. Ombudsmanica je stoga smatrala da je pritužba na Komisijino prešutno odbijanje pristupa riješena pristupom koji je sada odobren. Međutim, Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog kašnjenja Komisije u obradi zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe, koje je trajalo i nakon što je pokrenula istragu. Ombudsmanica i dalje pomno prati pitanje kašnjenja na temelju pritužbi koje su joj podnesene.