Nakon što su tužitelj EULEX-a i mediji skrenuli pozornost Ombudsmanu na određene navodne ozbiljne nepravilnosti koje utječu na Misiju EU-a za uspostavu vladavine prava (EULEX) na Kosovu, Ombudsman je odlučio pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu kako bi procijenio jesu li Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i EULEX propisno istražili ili pravilno istražuju te navode.

Kako bi se utvrdilo koje je mjere trebala poduzeti, ombudsmanica je pregledala spis ESVD-a/EULEX-a koji se odnosi na to pitanje. Inspekcija je pokazala da je EULEX proveo preliminarnu unutarnju istragu i zaposlio vanjskog tužitelja kako bi istražio nepravilnosti. Osim toga, ESVD je imenovao iskusnog stručnjaka za sustavno preispitivanje mandata EULEX-a, s posebnim naglaskom na iznesenim navodima.

Ombudsmanica je napomenula da EULEX nije slijedio svoj standardni postupak za istragu takvih navoda. Također je utvrdila da je potrebno ispitati način zapošljavanja vanjskog tužitelja. Međutim, s obzirom na to da je stručnjak kojeg je nedavno imenovao Visoki predstavnik EU-a jasno dao do znanja da će ta pitanja biti dio preispitivanja koje će on provesti, Ombudsmanica je zauzela stajalište da trenutačno nema potrebe za daljnjim djelovanjem.

Podnositelj pritužbe, koji je dvojezičan na francuskom i talijanskom jeziku, zatražio je od Parlamenta da mu dopusti polaganje pisanih testova na internom natječaju na talijanskom jeziku unatoč činjenici da bi, u skladu s obavijesti o natječaju, trebao polagati testove na francuskom jeziku, svojem glavnom jeziku koji je kao takav registriran u relevantnoj bazi podataka Parlamenta.  Parlament je odbio taj zahtjev tvrdeći da se temelji isključivo na osobnim razlozima svrsishodnosti. Ombudsmanica nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Parlamenta jer se njegovo odbijanje temeljilo na jasnim i prihvatljivim razlozima.  Iznijela je još dvije napomene: i. da bi Parlament mogao omogućiti dvojezičnom osoblju da u godišnjim izvješćima o osoblju navede oba jezika kao svoje glavne jezike i ii. da u godišnja izvješća o osoblju u odjeljku „Znanje jezika” doda napomenu da će podaci u ovom odjeljku služiti za sve potrebe ljudskih resursa u sljedećoj godini.

Predmet se odnosio na navodnu diskriminaciju kriterija odabira u pogledu stečenog radnog iskustva ili studija u stranoj zemlji navedenog u pozivu na iskaz interesa koji je objavio Europski ured za odabir osoblja (EPSO).

Podnositelj pritužbe, talijanski državljanin, tri je godine radio za EU u Ispri u Italiji. Sudjelovao je u postupku odabira koji je organizirao EPSO. Jedno od pitanja iz odjeljka „Probir talenata” obrasca za prijavu odnosilo se na pitanje je li kandidat „imao profesionalno iskustvo (ili studirao) u stranoj zemlji (ne u vašoj zemlji podrijetla) dulje od šest uzastopnih mjeseci”. Kandidati su pozvani da na to pitanje odgovore potvrdno ili niječno. Budući da je podnositelj pritužbe stekao relevantno iskustvo radeći za EU u svojoj zemlji podrijetla, na to je pitanje odgovorio niječno. Zbog toga ga je EPSO uklonio iz sljedeće faze postupka. Podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu i tvrdio da je to pitanje diskriminirajuće jer se njime ne uzimaju u obzir posebne okolnosti.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da EPSO nije počinio očitu pogrešku u ocjeni s obzirom na to da je zahtjev u pogledu iskustva stečenog u stranoj zemlji jasno utvrđen u pozivu na iskaz interesa te da je položaj EPSO-a također u skladu s relevantnom sudskom praksom. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet zaključujući da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe talijanska je udruga koja je provela projekt u Armeniji koji se financira bespovratnim sredstvima delegacije EU-a u toj zemlji. Krajem 2009., nakon dovršetka projekta, podnositelj pritužbe zatražio je od Delegacije EU-a u Armeniji da izvrši završno plaćanje. Međutim, delegacija je od podnositelja pritužbe zatražila određena pojašnjenja te je nakon toga, zbog složenosti projekta i sumnji na nepravilnosti, zatražila reviziju. Podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu u kolovozu 2012., prigovarajući da je Delegaciji trebalo gotovo dvije godine da izvrši konačnu isplatu nakon što je podnositelj pritužbe podnio svoj zahtjev za plaćanje. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Delegacija trebala nadoknaditi troškove koje je imao dok je čekao nepodmireno plaćanje.

Ombudsmanica nije bila uvjerena da je odluka delegacije da zatraži dodatne informacije, a zatim i da naruči reviziju, nerazumna. Iako je točno da je u revizijskom izvješću zaključeno da su nastali prihvatljivi troškovi iznosili 99,77 % prijavljenih troškova, u izvješću su utvrđeni i određeni nedostaci u provedbi projekta. Budući da ništa nije upućivalo na prekomjerno kašnjenje delegacije, smatrala je da je tvrdnja podnositelja pritužbe neutemeljena. Stoga je Ombudsman zaključio predmet i utvrdio da ne postoje nepravilnosti u postupanju. Kad je riječ o određenim postupovnim pitanjima koja je postavio podnositelj pritužbe, Ombudsman nije pronašao razlog za daljnje istrage.