- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta
- HR Hrvatski
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.
Odluka u predmetu 1130/2016/JAS o zajedničkoj izjavi Europske komisije i Europske agencije za kemikalije o provođenju ispitivanja na životinjama za tvari koje se upotrebljavaju u kozmetičkim proizvodima
Odluka
Slučaj 1130/2016/JAS - Otvoren Ponedjeljak | 03 listopada 2016 - Odluka donesena Petak | 21 srpnja 2017 - Predmetna institucija Europska komisija ( Nije utvrđen nepravilan rad uprave ) - Država Ujedinjeno Kraljevstvo
Predmet se odnosio na zajedničku izjavu Europske komisije i Europske agencije za kemikalije (ECHA) iz listopada 2014. u kojoj se pojašnjava njihovo razumijevanje odnosa između Uredbe o kozmetičkim proizvodima, kojom se zabranjuju ispitivanja na životinjama, i Uredbe REACH, kojom se dopušta ispitivanje kemikalija na životinjama u određenim ograničenim okolnostima kako bi se procijenili rizici za zdravlje ljudi i okoliš.
Podnositelj pritužbe, nevladina organizacija za prava životinja sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini, želio je da Komisija i ECHA povuku zajedničku izjavu. Tvrdio je da je zajednička izjava protivna pravu Unije, a osobito Uredbi o kozmetičkim proizvodima. U prilog tom stajalištu uputio je na presudu Suda Europske unije donesenu nakon podnošenja pritužbe Ombudsmanu, koja se odnosi na tumačenje zabrane ispitivanja na životinjama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija i ECHA nemaju zakonsko pravo izdati zajedničku izjavu. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da bi zajednička izjava dovela do pogrešnog označivanja određenih kozmetičkih proizvoda kao „bez ispitivanja na životinjama”. Komisija i ECHA odbile su povući zajedničku izjavu, a podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.
Ombudsmanica je istražila to pitanje. Smatra da nije potrebno da ona zauzme stajalište o pravilnom značenju presude Suda kako bi se riješio ovaj predmet. To je zato što se zajednička izjava odnosi samo na način na koji se Uredba REACH tumači i primjenjuje s obzirom na Uredbu o kozmetičkim proizvodima. Zajednička izjava ne bavi se tumačenjem i primjenom Uredbe o kozmetičkim proizvodima s obzirom na Uredbu REACH. Ombudsman stoga zaključuje da zajednička izjava nije u suprotnosti s Uredbom o kozmetičkim proizvodima ni s pravom EU-a općenito.
Kad je riječ o pravu Komisije i ECHA-e da izdaju zajedničku izjavu, s obzirom na to da su obje odgovorne na temelju Uredbe REACH, ombudsmanica smatra da i Komisija i ECHA imaju takvo pravo. Naposljetku, nisu potrebna pojašnjenja zajedničke izjave o označivanju kozmetičkih proizvoda jer je to pitanje obuhvaćeno Uredbom o kozmetičkim proizvodima, a ne Uredbom REACH.
Okolnosti pritužbe
1. Podnositelj pritužbe, nevladina organizacija sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini koja djeluje u području prava životinja, zabrinut je zbog zajedničke izjave i povezanih smjernica koje su Europska komisija i Europska agencija za kemikalije (ECHA) objavile u listopadu 2014. Zajednička izjava naslovljena je „Jasnoća u pogledu sučelja između Uredbe REACH i Uredbe o kozmetičkim proizvodima”[1].
2. Uredbom o kozmetičkim proizvodima [2] od proizvođača i uvoznika kozmetičkih proizvoda zahtijeva se da osiguraju sigurnost kozmetičkih proizvoda koji se stavljaju na raspolaganje na tržištu EU-a. Međutim, njome se zabranjuje ispitivanje na životinjama u svrhu ispunjavanja sigurnosnih zahtjeva Uredbe o kozmetičkim proizvodima (postoji „zabrana ispitivanja”). Ako je ispitivanje na životinjama, bilo na konačnom proizvodu ili njegovim sastojcima, upotrijebljeno kako bi se dokazala sigurnost kozmetike, kozmetika se ne može staviti na tržište EU-a (postoji „zabrana stavljanja na tržište”).
3. Uredba REACH („Registracija, evaluacija, autorizacija i ograničavanje kemikalija”)[3] bavi se rizicima koje kemikalije predstavljaju za zdravlje ljudi i okoliš. Uredbom REACH mogu se, pod određenim uvjetima (obično kao krajnja mjera), zahtijevati ispitivanja na životinjama kako bi se pružile informacije o takvim rizicima. Budući da se Uredbom REACH kemikalije koje se upotrebljavaju u kozmetičkim proizvodima ne izuzimaju od njezinih sigurnosnih zahtjeva, Uredba o kozmetičkim proizvodima i Uredba REACH mogu se istodobno primjenjivati na određene kozmetičke sastojke. Kako bi se to riješilo, Komisija i ECHA smatrale su da trebaju pojasniti odnos između tih dviju uredbi. To su učinili objavom zajedničke izjave na koju su se žalili.
4. Najvažniji dijelovi zajedničke izjave glase:
- „Podnositelji registracije tvari koje se upotrebljavaju isključivo u kozmetičkim proizvodima ne smiju provoditi ispitivanja na životinjama kako bi ispunili zahtjeve obavješćivanja iz krajnjih točaka za zdravlje ljudi iz Uredbe REACH, osim ispitivanja koja se provode kako bi se procijenili rizici za radnike izložene toj tvari. Radnici u tom kontekstu odnose se na one koji su uključeni u proizvodnju kemikalija ili rukovanje kemikalijama na industrijskoj lokaciji, a ne na profesionalne korisnike koji upotrebljavaju kozmetičke proizvode u okviru svojeg poslovanja (npr. frizeri).
- Podnositeljima registracije tvari koje se upotrebljavaju u brojne svrhe, a ne samo u kozmetici, dopušteno je, kao krajnju mjeru, provoditi ispitivanja na životinjama za sve krajnje točke zdravlja ljudi.
- Podnositeljima registracije dopušteno je provoditi ispitivanja na životinjama, kao krajnju mjeru, za sve krajnje točke povezane s okolišem.”
5. U travnju 2015. podnositelj pritužbe pisao je Komisiji i ECHA-i tražeći od njih da povuku zajedničku izjavu. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan odgovorom Komisije i ECHA-e na taj dopis, a drugi je poslao u svibnju 2016., a u srpnju 2016. obratio se Ombudsmanu.
Istraga
6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće razloge za zabrinutost:
1) Komisija i ECHA objavile su zajedničku izjavu koja sadržava smjernice koje su u suprotnosti s Uredbom o kozmetičkim proizvodima i pravom EU-a;
2) Komisija i ECHA nisu imale pravnu ovlast za izdavanje zajedničke izjave;
3) Zajednička izjava dovest će do pogrešnog označavanja određenih kozmetičkih proizvoda kao kozmetičkih proizvoda bez ispitivanja na životinjama, čime će se zbuniti i obmanuti potrošače.
7. Ombudsmanica je tijekom istrage primila zajednički odgovor Komisije i ECHA-e na pritužbu, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe u odgovoru na taj odgovor. Prilikom provođenja istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja koje su iznijele stranke.
Zajednička izjava navodno sadržava smjernice protivne pravu EU-a.
Argumenti podneseni pučkom pravobranitelju
8. Podnositelj pritužbe tvrdio je da zajednička izjava sadržava pogrešno tumačenje odredaba Uredbe o kozmetičkim proizvodima o ispitivanju na životinjama.
9. Pri podnošenju pritužbe podnositelj pritužbe izjavio je da presuda Suda Europske unije koja je tada bila u tijeku u predmetu C-592/14 European Federation for Cosmetic Ingredients (Europska federacija kozmetičkih sastojaka) uopće nije utjecala na materijalna pitanja koja je istaknuo. Međutim, podnositelj pritužbe uputio je na mišljenje u tom predmetu koje je Sudu podnio nezavisni odvjetnik M. Bobek. Taj se predmet odnosio na tumačenje zabrana iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima koje se odnose na ispitivanja na životinjama. Nezavisni odvjetnik u svojem je mišljenju zaključio da se „zabrana stavljanja na tržište mora shvatiti kao sprečavanje oslanjanja na rezultate ispitivanja na životinjama u svrhu ispunjavanja zahtjeva Uredbe o kozmetičkim proizvodima”[4]. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, zajednička izjava bila je protivna tom mišljenju.
10. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da se ne bi trebalo smatrati da tri slučaja navedena u zajedničkoj izjavi nisu obuhvaćena zabranama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima. Konkretno, podnositelj pritužbe smatrao je da je izloženost radnika tijekom proizvodnje kozmetike neodvojivo povezana s konačnim kozmetičkim proizvodom. Stoga bi ispitivanja na životinjama koja se upotrebljavaju za procjenu učinaka takve izloženosti trebala biti obuhvaćena zabranom ispitivanja na životinjama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
11. U zajedničkom odgovoru na pritužbu Komisija i ECHA iznijele su svoje razumijevanje presude Suda u predmetu C-592/14 [5] (do trenutka kada je Ombudsman zatražio od Komisije i ECHA-e odgovor, Sud je donio presudu u predmetu).
12. U skladu s odgovorom Komisije i ECHA-e, Opći sud presudio je da se Uredbom o kozmetičkim proizvodima zabranjuje stavljanje na tržište Unije kozmetičkih proizvoda koji sadržavaju sastojak koji je ispitan na životinjama ako se dobiveni podaci upotrebljavaju, u smislu Uredbe o kozmetičkim proizvodima, kako bi se dokazala sigurnost tih proizvoda u svrhu njihova stavljanja na tržište u Uniji. Međutim, Komisija i ECHA navele su da se predmet pred Sudom odnosio na ispitivanja na životinjama provedena izvan EU-a radi usklađivanja s propisima trećih zemalja. Tvrdili su da Sud nije ispitao odnos između zabrane ispitivanja na životinjama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima i Uredbe REACH. Stoga nije bilo moguće utvrditi bi li Sud došao do sličnog zaključka ako bi bio pozvan tumačiti odnos između zabrane ispitivanja na životinjama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima i Uredbe REACH.
13. Komisija i ECHA tvrdile su da se ispitivanja na životinjama provedena, kao krajnja mjera, kako bi se ispunili zahtjevi iz Uredbe REACH ne mogu smatrati pokušajem zaobilaženja zabrana iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima (jer bi možda moglo biti provođenje ispitivanja na životinjama izvan EU-a, u skladu sa zakonodavstvom trećih zemalja o kozmetičkim proizvodima). Stoga bi ispitivanja sastojaka kozmetičkih proizvoda na životinjama bila dopuštena kako bi se poštovalo drugo zakonodavstvo EU-a (kao što je Uredba REACH). Konkretno, Komisija i ECHA uputile su na Komunikaciju Komisije [6] , iz ožujka 2013. u kojoj je navedeno sljedeće: „Komisija smatra da se ispitivanja na životinjama koja su jasno potaknuta usklađenošću sa zakonodavnim okvirima koji nisu povezani s kozmetikom ne bi trebala smatrati provedenima „kako bi se ispunili zahtjevi ove Direktive/Uredbe”. Dobiveni podaci o ispitivanju na životinjama ne bi trebali dovesti do zabrane stavljanja na tržište te bi se na njih naknadno moglo osloniti u procjeni sigurnosti kozmetičkih proizvoda.”
14. Komisija i ECHA objasnile su da, iako se Uredbom REACH ne zabranjuju ispitivanja na životinjama, njome se od poduzeća zahtijeva da osiguraju da se ispitivanja na životinjama provode samo kao krajnja mjera. Naveli su da je ECHA objavila opsežne smjernice kako bi podnositeljima registracije pomogla da izbjegnu ili smanje ispitivanja na životinjama.
15. Nadalje, naveli su da, nakon odluke Ombudsmana u predmetu 1606/2013/AN [7], ECHA sustavno zahtijeva od poduzeća koja predlažu ispitivanja na životinjama da dostave dokaze da su razmotrila alternativne metode. Ti se dokazi, zajedno s informacijama o prijedlogu ispitivanja, objavljuju na internetskim stranicama ECHA-e. Neuključivanje takvih dokaza rezultirat će odbijanjem zahtjeva za registraciju.
16. Kad je riječ o zdravlju i sigurnosti radnika uključenih u proizvodnju kozmetičkih proizvoda, Komisija i ECHA izjavile su da to pitanje nije obuhvaćeno Uredbom o kozmetičkim proizvodima. Uredbom REACH od podnositelja registracije zahtijeva se da dokažu odgovarajuću zaštitu zdravlja radnika tijekom proizvodnje kozmetičkih proizvoda. Ispitivanje na životinjama može biti potrebno kako bi se omogućila procjena rizika koje izloženost tvari predstavlja radnicima.
17. Kad je riječ o tvarima koje se mogu upotrebljavati i u druge svrhe osim kao sastojak u kozmetičkim proizvodima , Komisija i ECHA navele su da se ispitivanja na životinjama i dalje mogu provoditi u skladu s Uredbom REACH, kao krajnja mjera, kako bi se procijenili rizici za zdravlje ljudi.
18. Nadalje, područje primjene Uredbe o kozmetičkim proizvodima ograničeno je na pravila kojima se osigurava visoka razina zaštite zdravlja ljudi. Ispitivanje provedeno na životinjama radi procjene rizika za okoliš stoga nije obuhvaćeno područjem primjene Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
19. Komisija i ECHA stoga su zaključile da je postojeći tekst zajedničke izjave točan.
20. Podnositelj pritužbe odgovorio je tvrdnjom da, prema mišljenju Suda, proizvođač ili uvoznik aktivira zabranu stavljanja na tržište nakon što se u procjeni sigurnosti kozmetičkog proizvoda osloni na rezultate ispitivanja na životinjama. Položaj tih testova i prvotna svrha tih testova nisu relevantni za primjenu zabrane stavljanja na tržište. Zajednička izjava stoga nije bila u skladu s rasuđivanjem Suda.
21. Podnositelj pritužbe smatrao je da, iako je Sud konkretno odlučio o pitanju ispitivanja na životinjama koja se provode izvan EU-a, a ne unutar EU-a, obrazloženje Suda u predmetu C-592/14 pruža dovoljnu jasnoću kako bi se zaključilo da je zajednička izjava u suprotnosti s pravom EU-a i da bi je trebalo povući.
Ocjena Europskog ombudsmana
Uvod
22. Dobrobit životinja vrijednost je koju podržava Europska unija [8]. Ugovorom o funkcioniranju Europske unije izričito se predviđa da i EU i njegove države članice „u potpunosti uzimaju u obzir zahtjeve u pogledu dobrobiti životinja” pri oblikovanju politika [9]. Zabrinutost u pogledu dobrobiti životinja dovela je do uvođenja ograničenja za ispitivanja na životinjama i uloženi su napori kako bi se utvrdile druge metode kojima bi se zamijenila ispitivanja na životinjama [10]. Općenito, pravilima EU-a predviđeno je da bi ispitivanja na životinjama trebalo zamijeniti, smanjiti ili poboljšati [11]. Međutim, trenutačno stajalište zakonodavca EU-a jest da je „upotreba živih životinja i dalje nužna za zaštitu zdravlja ljudi i životinja te okoliša”[12] u određenim područjima, primjerice za razvoj novih lijekova.
23. Još jedno područje u kojem se ispitivanje na životinjama i dalje smatra potrebnim jest procjena rizika kemijskih tvari, uređena Uredbom REACH. Ako se informacije o sigurnosti kemikalije ne mogu pružiti razmjenom postojećih podataka [13] ili primjenom drugih metoda i pristupa osim ispitivanja na životinjama [14], ispitivanja na životinjama mogu se dopustiti kao krajnja mjera, podložno odobrenju ECHA-e [15].
24. Međutim, u području kozmetike zakonodavac je zauzeo stajalište da će „postupno biti moguće osigurati sigurnost sastojaka koji se upotrebljavaju u kozmetičkim proizvodima primjenom alternativnih metoda koje ne uključuju životinje”[16]. Nakon postupnog pooštravanja pravila o ispitivanju na životinjama tijekom posljednja dva desetljeća, u ožujku 2013. na snagu su stupile potpune zabrane ispitivanja i stavljanja na tržište kozmetičkih proizvoda [17].
25. S obzirom na to da se Uredba REACH (s njezinom širokom definicijom „tvari”[18]) i Uredba o kozmetičkim proizvodima mogu primjenjivati na određene kozmetičke sastojke, razumljiva je potreba za pojašnjenjem odnosa između mogućeg zahtjeva iz Uredbe REACH da se u određenim ograničenim okolnostima pribjegne ispitivanju na životinjama i zabrana ispitivanja na životinjama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima. Međutim, takva pojašnjenja moraju, naravno, biti u skladu sa zakonom i sudskom praksom Suda.
Zajednička izjava i povezane smjernice
26. U zajedničkoj izjavi iznosi se Komisijino i ECHA-ino shvaćanje odnosa između Uredbe REACH i Uredbe o kozmetičkim proizvodima. U njemu se navodi da se od poduzeća može zahtijevati da pribjegnu ispitivanju na životinjama kako bi pružila informacije o tvari u skladu s Uredbom REACH u trima vrstama slučajeva. Te tri vrste predmeta su: slučajevi izloženosti radnika, nekozmetičke primjene i rizici za okoliš. U zajedničkoj izjavi navodi se (naknadno istaknuto):
„Europska komisija, u suradnji s ECHA-om, sada je pojasnila odnos između zabrane stavljanja na tržište i zahtjeva obavješćivanja iz Uredbe REACH kako slijedi:
- Podnositelji registracije tvari koje se upotrebljavaju isključivo u kozmetičkim proizvodima ne smiju provoditi ispitivanja na životinjama kako bi ispunili zahtjeve obavješćivanja iz krajnjih točaka za zdravlje ljudi iz Uredbe REACH, osim ispitivanja koja se provode kako bi se procijenili rizici za radnike izložene tvari. Radnici u tom kontekstu odnose se na one koji su uključeni u proizvodnju kemikalija ili rukovanje kemikalijama na industrijskoj lokaciji, a ne na profesionalne korisnike koji upotrebljavaju kozmetičke proizvode u okviru svojeg poslovanja (npr. frizeri).
- Podnositeljima registracije tvari koje se upotrebljavaju u brojne svrhe, a ne samo u kozmetici, dopušteno je ispitivanje na životinjama kao krajnju mjeru za sve krajnje točke zdravlja ljudi.
- Podnositeljima registracije dopušteno je provoditi ispitivanja na životinjama, kao krajnju mjeru, za sve krajnje točke povezane s okolišem.
Stoga se zabrane ispitivanja i stavljanja na tržište iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima ne primjenjuju na ispitivanja potrebna za krajnje točke u okolišu, izloženost radnika i nekozmetičke uporabe tvari u skladu s Uredbom REACH.
Podnositelji registracije tvari registriranih isključivo za kozmetičku uporabu i dalje će morati dostaviti potrebne informacije u skladu s Uredbom REACH kad god je to moguće, koristeći alternative ispitivanju na životinjama (kao što su računalno modeliranje, analogija, dokazna snaga itd.).”
27. U zajedničkoj izjavi ne navodi se da se podaci o ispitivanjima na životinjama koji proizlaze iz ispitivanja u jednom od triju prethodno navedenih slučajeva, provedenih u skladu s Uredbom REACH, mogu naknadno upotrijebiti za procjenu sigurnosti kozmetičkih proizvoda u skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima.
28. Pomnim čitanjem zajedničke izjave otkriva se da se ona odnosi samo na podatke o ispitivanjima na životinjama koji se upotrebljavaju za ispunjavanje zahtjeva obavješćivanja u skladu s Uredbom REACH (vidjeti podcrtani tekst u prethodno navedenom izvatku). Ne odnosi se na podatke o ispitivanjima na životinjama koji se upotrebljavaju za ispunjavanje zahtjeva obavješćivanja u skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima (zajednička izjava odnosi se samo na način na koji se Uredba REACH tumači i primjenjuje s obzirom na Uredbu o kozmetičkim proizvodima i ne odnosi se na pitanja u pogledu tumačenja i primjene Uredbe o kozmetičkim proizvodima i njezinih zabrana ispitivanja na životinjama).
29. Važno je biti jasan da različita tijela imaju primarnu odgovornost za nadzor provedbe Uredbe REACH i Uredbe o kozmetičkim proizvodima. Iako su ECHA i Komisija odgovorne za primjenu Uredbe REACH [19], ECHA nema ulogu u provedbi Uredbe o kozmetičkim proizvodima. Umjesto toga, države članice, uz pomoć Komisije, odgovorne su za provedbu Uredbe o kozmetičkim proizvodima (nacionalna tijela zadužena su za preispitivanje procjena sigurnosti i provjeru kozmetičkih proizvoda koji su već na tržištu)[20].
30. Uzimajući u obzir te različite odgovornosti, razumljivo je da je zajednička izjava, u kojoj ECHA izražava svoje stajalište zajedno s Komisijom i koja je objavljena na ECHA-inoj internetskoj stranici, usmjerena samo na primjenu Uredbe REACH, za koju je ECHA prvenstveno odgovorna. Ne odnosi se na način na koji treba tumačiti i primjenjivati Uredbu o kozmetičkim proizvodima, s obzirom na to da ECHA nema nikakvu ulogu u tom pogledu.
31. Budući da se presuda u predmetu C-592/14 odnosi na tumačenje zabrana ispitivanja na životinjama iz Uredbe o kozmetičkim proizvodima, koje se primjenjuju na ispitivanja „kako bi se ispunili zahtjevi ove [to jest Uredbe o kozmetičkim proizvodima]”[21], i ne odnosi se na ispitivanja na životinjama radi usklađivanja s Uredbom REACH, zajednička izjava zapravo ne sadržava nijedan jezik koji nije u skladu s tumačenjem te presude podnositelja pritužbe.
32. Stoga, iako podnositelj pritužbe može imati dvojbe u pogledu Komisijina i ECHA-ina tumačenja presude u predmetu C-592/14, Ombudsman smatra da nije potrebno da zauzme stajalište o toj presudi kako bi se riješio ovaj predmet. Presuda se ne odnosi na zahtjeve Uredbe REACH, dok se zajednička izjava odnosi samo na zahtjeve Uredbe REACH.
Tri posebna slučaja mogućih ispitivanja na životinjama navedena u zajedničkoj izjavi
33. U zajedničkoj izjavi navode se tri vrste slučajeva u kojima bi ispitivanje na životinjama moglo biti potrebno, kao krajnja mjera, kako bi se ispunili zahtjevi Uredbe REACH . U zajedničkoj izjavi jasno se navodi da odredbe Uredbe o kozmetičkim proizvodima ne zamjenjuju ili ne dovode u pitanje zahtjeve Uredbe REACH.
34. Prvi slučaj odnosi se na izloženost radnika. Ombudsmanica se slaže s Komisijom i ECHA-om da Uredba o kozmetičkim proizvodima ne obuhvaća pitanja sigurnosti povezana s proizvodnjom kozmetičkog proizvoda. Kad je riječ o sigurnosti za zdravlje ljudi, u Uredbi o kozmetičkim proizvodima izričito se upućuje na „kozmetički proizvod stavljen na raspolaganje na tržištu”[22]. Radnici mogu biti izloženi znatno različitim i potencijalno povećanim rizicima tijekom proizvodnje kozmetike (jer, na primjer, rukuju velikim količinama nerazrijeđenih sastojaka) u usporedbi s potrošačima ili čak profesionalnim krajnjim korisnicima (kao što su frizeri). Potencijalne rizike od kemijskih sastojaka tijekom proizvodnog procesa stoga treba procijeniti u kontekstu Uredbe REACH, a sva ispitivanja na životinjama provedena u tom kontekstu podliježu pravilima i ograničenjima Uredbe REACH.
35. Kad je riječ o primjeni Uredbe o kozmetičkim proizvodima, ispitivanje na životinjama u kontekstu „izloženosti radnika” otvara pitanje mogućeg označivanja kozmetike. Ako kozmetički proizvod sadržava sastojak koji je ispitan na životinjama u skladu s Uredbom REACH kako bi se procijenio rizik za radnike, konačni kozmetički proizvod ne može se označiti kao „bez ispitivanja na životinjama”[23]. Moguće je i da proizvođaču ili uvozniku, ovisno o tumačenju predmeta C-592/14, možda neće biti dopušteno uključiti rezultate takvog ispitivanja u procjenu sigurnosti kozmetičkih proizvoda podnesenu tijelu države članice u skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima kako bi se dokazala sigurnost kozmetičkih proizvoda. Međutim, u zajedničkoj izjavi ne upućuje se na pitanje označivanja i ne upućuje se na primjenu ispitivanja provedenog na temelju Uredbe REACH na koje se poziva u okviru procjene sigurnosti kozmetičkih proizvoda.
36. Drugi slučaj odnosi se na kemikalije koje se upotrebljavaju i kao sastojci u kozmetičkim proizvodima i kao sastojci u drugim proizvodima. U zajedničkoj izjavi navodi se da bi se Uredbom REACH moglo zahtijevati ispitivanje tih kemikalija s dvojnom namjenom na životinjama (kako bi se, kao krajnja mjera, pružile informacije u skladu s Uredbom REACH o mogućim rizicima za zdravlje ljudi). Takvo ispitivanje na temelju Uredbe REACH nije zabranjeno Uredbom o kozmetičkim proizvodima.
37. U skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima javlja se problem označivanja ako je ispitivanje na životinjama provedeno u slučaju kemikalija s dvojnom namjenom. Ako je sastojak „s dvojnom namjenom” ispitan na životinjama u skladu s Uredbom REACH, konačni kozmetički proizvod ne može se označiti kao „bez ispitivanja na životinjama”. Može se dogoditi i da proizvođaču ili uvozniku možda neće biti dopušteno uključiti rezultate takvog ispitivanja u procjenu sigurnosti kozmetičkih proizvoda koja se podnosi tijelu države članice u skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima. Međutim, ni u zajedničkoj izjavi ne upućuje se na pitanje označivanja i ne upućuje se na to da se ispitivanje provedeno na temelju Uredbe REACH podnosi tijelu države članice u okviru procjene sigurnosti kozmetičkih proizvoda na temelju Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
38. Treći slučaj odnosi se na rizike za okoliš. Komisija i ECHA s pravom navode da se Uredba o kozmetičkim proizvodima bavi samo rizicima za zdravlje ljudi i ne obuhvaća rizike za okoliš. Uredbom REACH moglo bi se zahtijevati da se određeni sastojci koji se upotrebljavaju u kozmetičkim proizvodima podvrgnu procjeni rizika za okoliš, koja može uključivati ispitivanje na životinjama kao krajnju mjeru.
39. Ponovno, ako je takvo ispitivanje na životinjama provedeno u skladu s Uredbom REACH, konačni kozmetički proizvod ne može se označiti kao „slobodan od ispitivanja na životinjama”. Može se dogoditi i da proizvođaču ili uvozniku možda neće biti dopušteno uključiti rezultate takvog ispitivanja u procjenu sigurnosti kozmetičkih proizvoda koja se podnosi tijelu države članice u skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima. Međutim, ni u zajedničkoj izjavi ne upućuje se na pitanje označivanja i ne upućuje se na to da se ispitivanje provedeno na temelju Uredbe REACH podnosi u okviru procjene sigurnosti kozmetičkih proizvoda koja se podnosi tijelu države članice na temelju Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
40. Zajednička izjava stoga ne sadržava smjernice protivne Uredbi o kozmetičkim proizvodima ili pravu Unije. Ombudsman stoga zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.
41. Radi cjelovitosti Ombudsman napominje da su Komisija i ECHA u svojem odgovoru Ombudsmanu (ali ne u zajedničkoj izjavi o kojoj je riječ u ovoj istrazi) izrazile stajalište koje je u suprotnosti s tumačenjem predmeta C-592/14 koje je iznio podnositelj pritužbe. Čini se da Komisija i ECHA u svojem odgovoru Ombudsmanu tijekom ove istrage prihvaćaju da se u određenim slučajevima poduzeće može osloniti na rezultate ispitivanja na životinjama za potrebe procjene kozmetičke sigurnosti. Međutim, ovaj se predmet odnosi samo na tvrdnju da je zajednička izjava pogrešna. Ombudsmanica napominje da zajednička izjava Komisije i ECHA-e zapravo ne sadržava nikakvo stajalište o tome može li ispitivanje na životinjama ikada biti prihvatljivo za potrebe Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
Pravna ovlast za izdavanje zajedničke izjave
Argumenti podneseni pučkom pravobranitelju
42. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija i ECHA nemaju pravnu ovlast za izdavanje smjernica o odnosu između Uredbe o kozmetičkim proizvodima i Uredbe REACH.
Ocjena Europskog ombudsmana
43. Ombudsmanica se slaže da ECHA nema nikakvu ulogu ni odgovornost u pogledu primjene Uredbe o kozmetičkim proizvodima. U skladu s tim, ECHA ne bi trebala davati smjernice o svojoj primjeni. Međutim, Ombudsman napominje da zajednička izjava pruža neobvezujuće smjernice za proizvođače ili distributere kemikalija koje bi mogle biti obuhvaćene područjem primjene Uredbe REACH i Uredbe o kozmetičkim proizvodima. U toj se zajedničkoj izjavi u tom kontekstu pojašnjava kako će se Uredba REACH primjenjivati na te tvari. Primjena Uredbe REACH očito je u nadležnosti i Komisije i ECHA-e. Stoga je potpuno primjereno da i Komisija i ECHA iznesu svoja stajališta o tom pitanju.
44. Zajednička izjava ne predstavlja pravno obvezujuće tumačenje prava i obveza proizvođača ili distributera. Nadalje, činjenica da Komisija i ECHA mogu izdati takve smjernice ne prejudicira pitanje jesu li njihove smjernice točne [24]. Na Sudu je da pruži konačno tumačenje prava Unije.
45. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.
Zajednička izjava navodno je dovela do netočnog označivanja kao „slobodno od ispitivanja na životinjama”
Argumenti podneseni pučkom pravobranitelju
46. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi zajednička izjava mogla dovesti do toga da se određeni kozmetički proizvodi čiji su sastojci podvrgnuti ispitivanju na životinjama za jednu od triju vrsta slučajeva navedenih u zajedničkoj izjavi pogrešno označe kao „bez ispitivanja na životinjama”. To bi moglo zbuniti i obmanuti potrošače.
47. U svojim odgovorima na pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo tijekom ove istrage Komisija i ECHA izrazile su stajalište da se proizvod „ne smije označiti kao proizvod „bez ispitivanja na životinjama” ako sadržava tvar koja je ispitana na životinjama iz bilo kojeg razloga, uključujući jedan od tri slučaja navedena u Zajedničkoj izjavi”.
48. Podnositelj pritužbe istaknuo je da to nije izričito navedeno u zajedničkoj izjavi.
Ocjena Europskog ombudsmana
49. Ombudsmanica cijeni pojašnjenja Komisije i ECHA-e o tom pitanju.
50. Kad je riječ o tome treba li ta pojašnjenja uključiti u zajedničku izjavu, Ombudsman napominje da, s obzirom na to da je pitanje označivanja kozmetičkih proizvoda obuhvaćeno samo Uredbom o kozmetičkim proizvodima, ne bi bilo primjereno da ECHA, koja nema ulogu u primjeni Uredbe o kozmetičkim proizvodima, javno izrazi svoja stajališta o pitanju označivanja kozmetičkih proizvoda. Stoga se Ombudsman ne slaže da je u tom pogledu potrebno pojasniti zajedničku izjavu.
Zaključak
Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:
Nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije i Europske agencije za kemikalije.
Podnositelj pritužbe, Komisija i ECHA bit će obaviješteni o toj odluci.
Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica
Strasbourg, 21. srpnja 2017.
[1] Dostupno na: https://echa.europa.eu/view-article/-/journal_content/title/clarity-on-interface-between-reach-and-the-cosmetics-regulation
[2] Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima, SL 2009., L 342, str. 59.
[3] Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ, SL 2006., L 396, str. 1.
[4] Mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka od 17. ožujka 2016., European Federation for Cosmetic Ingredients, C-592/14, ECLI:EU:C:2016:179, točka 139.
[5] Presuda Suda od 21. rujna 2016., Europska federacija kozmetičkih sastojaka, C-592/14, ECLI:EU:C:2016:703.
[6] Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52013DC0135
[7] Odluka u predmetu 1606/2013/AN o načinu na koji Europska agencija za kemikalije primjenjuje pravila o ispitivanju na životinjama, dostupna na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/cases/decision.faces/en/60909/html.bookmark
[8] Uvodna izjava 2. Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe, SL 2010., L 276, str. 33.
[9] Članak 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
[10] Vidjeti Odluku u predmetu 1609/2016/JAS o odgovoru Europske komisije i daljnjem postupanju u vezi s europskom građanskom inicijativom „Stop vivisekciji”, točke 16.–17., dostupnu na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/cases/decision.faces/en/78182/html.bookmark
[11] http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/3r/alternative_en.htm
[12] Uvodna izjava 10. Direktive 2010/63/EU.
[13] Vidjeti glavu III. Uredbe REACH.
[14] Članak 13. Uredbe REACH.
[15] Članak 40. Uredbe REACH.
[16] Uvodna izjava 42. Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
[17] Više informacija dostupno je na: https://ec.europa.eu/growth/sectors/cosmetics/animal-testing_en
[18] Članak 3. stavak 1. Uredbe REACH: „tvar” znači kemijski element i njegovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim postupkom, uključujući bilo koji dodatak potreban za očuvanje njezine stabilnosti i bilo koju nečistoću koja proizlazi iz primijenjenog postupka, ali isključujući otapalo koje se može odvojiti bez utjecaja na stabilnost tvari ili promjene njezina sastava”.
[19] Članak 75. Uredbe REACH.
[20] Članak 22. Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
[21] Članak 18. Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
[22] Članak 3. Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
[23] Članak 20. stavak 3. Uredbe o kozmetičkim proizvodima.
[24] Iako bi bilo razumno očekivati da će i ECHA i Komisija same djelovati u skladu sa sadržajem zajedničke izjave, ECHA nema nikakvu ulogu u odnosu na Uredbu o kozmetičkim proizvodima i Komisija ima samo potpornu ulogu za tijela država članica.
- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta