Predmet se odnosio na poziv na podnošenje ponuda koji je organizirala Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) u vezi s osiguravanjem odjeće za službenike Frontexa. Podnositelj pritužbe, društvo koje je također sudjelovalo u natječajnom postupku, izrazio je zabrinutost Frontexu u pogledu dodjele ugovora odabranom društvu. Konkretnije, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Frontex trebao odbiti odabranu ponudu zbog navodnih financijskih poteškoća ponuditelja i njegovih nedostataka u provedbi drugog ugovora, kao i zbog toga što je ponuda koju je podnio bila, prema njegovu mišljenju, neuobičajeno niska.

Ombudsmanica je utvrdila da je Frontex pravilno proveo provjeru prihvatljivosti uspješnog ponuditelja u skladu s primjenjivim pravilima. Osim toga, utvrdila je da je Frontexova procjena da odabrana ponuda nije izuzetno niska razumna i u skladu s primjenjivim pravilima.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na postupanje Europske središnje banke (ESB) s postupovnim aspektima povezanima s izvješćem zviždača koje je podnositelj pritužbe [1] podnio 2022. Izvješće zviždača odnosilo se na navodnu obiteljsku vezu između službenika za zapošljavanje i zaposlene osobe.

Podnositelj pritužbe doživio je ponašanje navodnih počinitelja kaznenih djela za koje je smatrao da predstavlja neprimjereno ponašanje (uključujući uznemiravanje). Podnositelj pritužbe zatražio je povezanu administrativnu istragu.

ESB je odlučio ocijeniti prijavu zviždača zajedno s pitanjem navodnog neprimjerenog ponašanja. Obavijestila je podnositelja pritužbe i da dostavljeni dokazi ne opravdavaju pokretanje upravne istrage. Podnositelj pritužbe osporio je obje točke upravnom pritužbom koju je ESB proglasio nedopuštenom zbog nepostojanja osobnog interesa (zajedničko rješavanje dvaju pitanja) ili zbog nepostojanja odluke koja se može pobijati (nepokretanje administrativne istrage).

Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu osporavajući odluku ESB-a o nedopuštenosti. Tijekom istrage Ombudsmana podnositelj pritužbe također je zatražio od Ombudsmana da pobliže razmotri postupanje s prijavama i pritužbama zviždača u ESB-u.

Ombudsmanica je utvrdila da razlozi koje je ESB naveo za proglašenje administrativne pritužbe podnositelja pritužbe nedopuštenom nisu uvjerljivi.

Ombudsmanica je napomenula i da je tijekom njezine istrage došlo do znatnih promjena u tom pitanju te da su povezane unutarnje istrage na visokoj razini još uvijek u tijeku. Osim toga, ESB je dovršio samoinicijativnu reviziju svojeg okvira izvješćivanja, istrage i disciplinskog okvira. U tim je okolnostima Ombudsman zaključio da u tom trenutku nisu bile opravdane daljnje istrage te je zaključio istragu.

 

[1] Zbog anonimnosti, među ostalim u pogledu spola podnositelja pritužbe, u tekstu se podnositelj pritužbe naziva „oni”/„njihovi”/„njihovi”.

 

Predmet se odnosio na način na koji je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) rješavao zahtjeve za preispitivanje kandidata koji nije uspio u dva postupka odabira. Među ostalim, podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije na odgovarajući način odgovorio na njegove zabrinutosti te je postavio pitanje je li na odgovarajući način preispitao njegovu uspješnost.

Nakon što je Ombudsman pokrenuo istragu, EPSO je podnositelju pritužbe dostavio dodatne odgovore. Ombudsmanica je utvrdila da postoje nedosljednosti između njih i odgovora koje je prvotno primila te da nije jasno je li EPSO stvarno preispitao svoje početne odluke. Tijekom istrage EPSO je dao dodatna pojašnjenja kako bi to objasnio.

Ombudsmanica je zaključila zaključak da daljnje istrage nisu opravdane jer je EPSO u konačnici pružio razumna objašnjenja o tome kako je postupio sa zahtjevima podnositelja pritužbe za preispitivanje. Međutim, istraga je otkrila probleme s EPSO-ovim standardnim odgovorima na zahtjeve za preispitivanje. Kako bi se to riješilo, ombudsmanica je EPSO-u predložila poboljšanje i zatražila od njega da u budućnosti osigura da kandidati koji su podnijeli zahtjev za preispitivanje dobiju jasan, točan i potpun odgovor kojim ih se obavješćuje o tome je li provedeno preispitivanje te o razlozima za odluku EPSO-a.

 

The case concerned the European Commission´s handling of an infringement complaint regarding Czechia´s decision to merge its Railways Authority with the Competition Authority. The main concern was that the merger may have infringed EU law and that Czechia may have failed to ensure independent and effective supervision of the rail sector.

The Ombudsman found that the Commission had failed to provide an adequate statement of reasons to the complainant for its finding that there was no breach of EU law by Czechia. Having examined the Commission’s explanations provided during the inquiry, the Ombudsman concluded that the Commission had investigated the matter diligently and that its decision to close the case had been based on solid grounds.

The Ombudsman closed the inquiry with a finding of no maladministration as regards the Commission’s assessment of the infringement complaint. Given that, in the course of the inquiry, the Commission provided a detailed statement of reasons, this aspect of the case was settled. The Ombudsman suggested to the Commission to always provide complainants with an adequate statement of reasons when intending to close an infringement case.