Predmet se odnosio na odluku Vijeća Europske unije da proglasi nedopuštenom žalbu bivšeg člana osoblja protiv odluke o pokretanju stegovnog postupka protiv njega. Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Vijeća.

Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, bivši dužnosnik Vijeća Europske unije (u daljnjem tekstu: Vijeće), razriješen je dužnosti nakon stegovnog postupka u kojem je utvrđeno da je povrijedio obveze koje ima na temelju Pravilnika o osoblju.

2. Prije nego što je razriješen dužnosti, podnositelj pritužbe podnio je žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju [1] protiv odluke tijela za imenovanje da protiv njega pokrene stegovni postupak.

3. Vijeće je odbacilo žalbu podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju kao nedopuštenu.

4. Nezadovoljan tom odlukom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u siječnju 2017.

Istraga

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu u vezi s pritužbom da je Vijeće pogrešno proglasilo nedopuštenom pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju protiv odluke o pokretanju stegovnog postupka protiv podnositelja pritužbe.

6. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana propisno je razmotrio informacije navedene u pritužbi. Istražni tim posebno je proveo temeljitu analizu korespondencije između Vijeća i podnositelja pritužbe prije nego što se podnositelj pritužbe obratio Ombudsmanu.

Argumenti Vijeća i podnositelja pritužbe

7. Vijeće je primilo na znanje da se u članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju navodi da „svaka osoba na koju se primjenjuje ovaj Pravilnik o osoblju može tijelu za imenovanje podnijeti žalbu protiv akta koji na nju negativno utječe”. U skladu s ustaljenom sudskom praksom ^[2], „akt koji negativno utječe” na člana osoblja znači akt koji proizvodi obvezujuće pravne posljedice koje mogu izravno i neposredno utjecati na njegov interes značajnom promjenom njegove pravne situacije.

8. Vijeće je smatralo da je pritužba podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju nedopuštena jer odluka o pokretanju stegovnog postupka predstavlja samo pripremnu postupovnu fazu i ne prejudicira konačnu odluku uprave. Ta odluka nije odmah utjecala na interes podnositelja pritužbe mijenjanjem njegove pravne situacije. Ishod disciplinskog postupka u to je vrijeme još uvijek bio nepoznat. 

9. U slučajevima koji se odnose na osoblje, mjere čija je svrha priprema odluke nisu akti koji negativno utječu na članove osoblja u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, čak i ako osobna percepcija člana osoblja može utjecati na njega. Konkretnije, odluka o pokretanju stegovnog postupka ima za cilj ocijeniti istinitost i težinu činjenica koje se pripisuju dotičnom članu osoblja i saslušati ga o tom pitanju kako bi donio informiranu odluku o poduzimanju stegovnih mjera. Odluka o pokretanju stegovnog postupka može se pobijati samo uzgredno u okviru tužbe podnesene protiv konačne stegovne odluke kojom se nanosi šteta dotičnom članu osoblja ili u okviru tužbe podnesene protiv drugog akta kojim se nanosi šteta i koji se temelji na konačnoj stegovnoj odluci. Stoga se odluka o pokretanju stegovnog postupka ne može smatrati aktom kojim se nanosi šteta u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Žalba podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju stoga je nedopuštena.

10.  Vijeće je obavijestilo podnositelja pritužbe da će, ako konačna stegovna odluka na njega negativno utječe, imati pravo podnijeti žalbu protiv te odluke, u okviru koje bi mogao dovesti u pitanje zakonitost odluke o pokretanju stegovnog postupka.

11.   Podnositelj pritužbe ukratko je tvrdio da je istraga Vijeća protiv njega neproporcionalna, da je pokrenuta na temelju „neznatnih informacija” i saslušanja te da je uznemiravajuća, klevetnička i diskriminirajuća.

12.  Podnositelj pritužbe tvrdio je da je postupak Vijeća trebao biti zaključen nakon odluke belgijskih pravosudnih tijela da se ne bave tim pitanjem. Tvrdio je da je odluka o pokretanju stegovnog postupka protiv njega negativno utjecala na njegov svakodnevni poslovni i privatni život.

Procjena Europskog ombudsmana

13.  Vijeće je podnositelju pritužbe detaljno objasnilo zašto je njegovu pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju smatralo nedopuštenom.

14.  Vijeće je na temelju svojeg detaljnog objašnjenja pravilno zaključilo da odluka o pokretanju stegovnog postupka nije akt kojim se nanosi šteta u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.

15.  Nijedan od argumenata koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj pritužbi Ombudsmanu ne dovodi u pitanje stajalište Vijeća prema kojem odluka o pokretanju stegovnog postupka nije akt kojim se nanosi šteta članu osoblja zbog promjene njegova pravnog položaja.

16.  Čini se da podnositelj pritužbe nije podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju protiv konačne stegovne odluke o njegovu razrješenju s radnog mjesta. Takva bi žalba bila prikladan način za osporavanje postupka Vijeća koji je doveo do te odluke.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom [3]:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Vijeća Europske unije.

Podnositelj pritužbe i Vijeće Europske unije bit će obaviješteni o toj odluci.

Strasbourg, 14. veljače 2017.

Tina Nilsson

Voditelj istrage – Odjel 4.

[1] Članak 90. stavak 2. glasi kako slijedi:

„Svaka osoba na koju se primjenjuje ovaj Pravilnik o osoblju može tijelu za imenovanje podnijeti žalbu protiv akta koji na nju negativno utječe, ako je to tijelo donijelo odluku ili ako nije donijelo mjeru propisanu Pravilnikom o osoblju. Pritužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca. Razdoblje počinje teći:

– na datum objave akta ako je riječ o mjeri opće prirode,

– na datum kada je dotična osoba obaviještena o odluci, ali ni u kojem slučaju kasnije od datuma kada je ta osoba primila takvu obavijest, ako mjera utječe na određenu osobu; međutim, ako akt koji utječe na određenu osobu sadržava i pritužbu protiv druge osobe, rok počinje teći u odnosu na tu drugu osobu na datum na koji ona primi obavijest o tome, ali ni u kojem slučaju kasnije od datuma objave;

– na dan isteka roka za odgovor ako se pritužba odnosi na implicitnu odluku o odbijanju zahtjeva kako je predviđeno stavkom 1.

Tijelo obavješćuje dotičnu osobu o svojoj obrazloženoj odluci u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja pritužbe. Ako na kraju tog razdoblja nije zaprimljen odgovor na pritužbu, to se smatra implicitnom odlukom o njezinu odbijanju, protiv koje se može podnijeti žalba u skladu s člankom 91.”

[2] Presuda Prvostupanjskog suda od 15. lipnja 1994., Perez Jimenez protiv Komisije, T-6/93, ECLI:EU:T:1994:63, točka 34. ; Presuda Prvostupanjskog suda od 22. ožujka 1995., Kotzonis protiv Gospodarskog i socijalnog odbora, T-586/93, ECLI:EU:T:1995;54, točka 28. i presuda Prvostupanjskog suda od 19. listopada 1995., Obst protiv Komisije, T-562/93, [1995.] ECR-SC I-A-00247, II-00737, točka 23.

[3] Informacije o postupku preispitivanja dostupne su na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu/en/resources/otherdocument.faces/en/70669/html.bookmark